Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2338/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Gović, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 9/a, protiv 1. tuženog SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Nenad Mamula, odvjetnik u Karlovcu, Ulica A. Vraniczanya 6, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-35/2021 od 11. prosinca 2023., 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice AĐ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-35/2021 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se žalba 1. tuženog SĐ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Psp-35/2021 od 11. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova postupka.

III. Odbija se žalba 2. tužene NĐ, kao neosnovana i potvrđuje navedeno rješenje u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 2. tuženice za naknadu troškova postupka, dok se u dijelu pod točkom I. izreke, žalba odbacuje kao nedopuštena.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tuženik ad.1) zasmetao tužiteljičin suposjed izvodivši radove na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] neutvrđenog dana, a sigurno u periodu nakon tužiteljičinog boravka u predmetnoj nekretnini u listopadu 2020. i njenog prvog ponovnog dolaska u istu 18. lipnja 2021., za što je tužiteljica saznala toga dana na način da je postavio dio metalne ograde koji je na skici mjesta očevida vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označen dužinama između točaka FE, ED.

2. Nalaže se tuženiku ad.1) da, u roku od 30 (trideset) dana, uspostavi posjedovno stanje koje je postojalo do trenutka smetanja posjeda navedenog u točci 1. (prvoj) ove izreke na način da ukloni dio metalne ograde koji je navedenim smetanjem postavio, koji dio je naveden u točci 1. (prvoj) izreke presude."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad.1) u dijelu koji glasi: "1. Utvrđuje se da je tuženik ad.1) zasmetao tužiteljičin suposjed izvodivši radove na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je postavio metalna vrata na skici očevida vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022.g. označena dužinama između točaka BA i AH i na način da je betonirao površinu koja je na navedenoj skici označena kao betonirani dio sve na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku ad.1) da, u roku od 30 (trideset) dana, uspostavi posjedovno stanje koje je postojalo do trenutka smetanja posjeda navedenog u točci 1. (prvoj) ove izreke na način da ukloni metalna vrata koja je navedenim smetanjem postavio i da ukloni betonski pokrov koji je navedenim smetanjem postavio, koji pokrov se nalazi na betoniranoj površini navedenoj u točci 1. (prvoj) izreke presude, a na mjestu navedenog betonskog pokrova postavi zemljani pokrov."

III. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ad.2) u cijelosti.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupke.“.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu), žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, podredno u tom dijelu rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku uz pripadajući PDV u iznosu od 120,00 eura te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 26,45 eura.

3. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke (kao dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu), te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troškova (kao dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu), žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl.353. st. 1. ZPP-a. Predlažu u pobijanom dijelu rješenje ukinuti i predmet vreatiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Žalba 1. tuženika nije osnovana, dok žalba 2. tuženice nije dopuštena u odnosu na glavnu stvar, a u odnosu na troškove postupka nije osnovana.

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima obje strane, pobijano rješenje prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za donošenje odluke u ovom predmetu, jasni su i neproturječni, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima stranke određeno žalbenim navodima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice (kojima upire na to da stranke nisu detaljno saslušane na okolnost navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, iako je to tužiteljica predlagala, već da je stranke sud ispitao na licu mjesta prilikom uviđaja samo na okolnost trenutnog stanja predmeta spora), nije utvrđena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Naime, nakon što je sud prvog stupnja prihvatio izvesti sve dokaze koje su predložile stranke (pa tako i saslušanje stranaka koje je predložila tužena strana), na ročištu od 4. ožujka 2022. zaključen je prethodni postupak te je odlučeno radi ekonomičnosti postupka izvesti dokaz saslušanjem stranaka na licu mjesta prilikom uviđaja, na kojem uviđaju su saslušani tužiteljica i 1. tuženik, dok 2. tuženica na uviđaj nije pristupila. Činjenica da je saslušanje izvedeno na licu mjesta (o čemu su obje strake prethodno bile obaviještene, tako da je i tužiteljica znala da će na uviđaju biti izveden dokaz saslušanjem stranaka), a ne u zgradi suda, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost tako izvedenog dokaza, na kojem uviđaju su bili prisutni punomoćnici stranaka, pa su postavljanjem pitanja mogli provjeriti, dopuniti ili razjasniti sve sporne okolnosti o kojima su stranke iskazivale, pri čemu je za naglasiti da se tužiteljica putem svoga punomoćnika na ročištu od 3. studenog 2023. na kojem je glavna rasprava zaključenja, određeno protivila prijedlogu tuženika da se saslušaju parnične stranke, pozivajući se upravo na to da su tužiteljica i 1. tuženik bili saslušani na uviđaju, na koji je bila pozvana i 2. tuženica, koja se pozivu nije odazvala, stoga se neosnovano tužiteljica, sada u žalbi, poziva na potrebu dopunskog saslušanja stranaka kojemu se sama izričito protivila.

8. Suprotmo žalbenim navodima 1. tuženika kojima u žalbi sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 191. st. 1. i 3. ZPP-a, odnosno da je tužiteljica tijekom postupka mijenjala tužbeni zahtjev i time predmet spora (jer je u podnesenoj tužbi tražila posjedovnu zaštitu u odnosu na drugačije opisan predmet spora, nakon čega je tužbeni zahtjev izmijenila), u konkretnom slučaju se ne radi o preinaci tužbe. Naime, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, prema stavu ovog suda, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji se ne radi o promjeni tužbenog zahtjeva, jer nije promijenjen identitet nekretnine za koju se traži posjedovna zaštita, već je predmet posjedovne zaštite samo identificiran u skladu s nalazom vještaka i rezultatima provedenog uviđaja te rješenjem suda, čime nije istaknut novi tužbeni zahtjev, jer je objekt posjedovne zaštite ostao isti, radi čega o navedenom nije bilo potrebno niti donositi posebnu odluku (jer se ne radi preinaci tužbe, već o njezinoj sprcifikaciji kojom nije promijenjena istovjetnost zahtjeva, niti je postojeći zahtjev povećan, kao što nije niti istaknut drugi zahtjev uz postojeći).

9. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a), valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, s time da u svojoj žalbi obje stranke navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se suštinski na ocjenu izvedenih dokaza po njihovom shvaćanju, odnosno njihovom viđenju predmetne pravne situacije. Stoga se obje stranke neosnovano žale na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 355. ZPP-a).

10. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Predmet ovoga spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite koji tužiteljica temelji na tvrdnji da su je tuženici smetali u suposjedu zajedničkog dvorišta koje pripada kući suvlasništvo stranaka (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u kojoj je tužiteljica vlasnica posebnog dijela – stana na prvom katu, a tuženici – stana u prizemlju, izvodivši radove neutvrđenog dana, a sigurno u periodu nakon tužiteljičinog boravka u predmetnoj nekretnini u listopadu 2020. i njezinog prvog ponovnog dolaska u istu 18. lipnja 2021., za što da je tužiteljica saznala toga dana, na način da su postavili dio metalne ograde koji je na skici mjesta očevida vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označen dužinama između točaka FE, ED, da su postavili metalna vrata između točaka BA i AH te betonirali površinu koja je na navedenoj skici označena kao betonirani dio (sve na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), slijedom čega predlaže tuženicima naložiti da uspostave posjedovno stanje koje je postojalo do trenutka opisanog smetanja posjeda.

12. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice ocjenjujući da su obje parnične stranke izvršavale faktičnu vlast na onom dijelu predmeta spora na kojem je postavljen dio metalne ograde koji je na skici mjesta očevida vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označen dužinama između točaka FE, ED, čime cijeni da je takvim postupanjem 1. tuženik, koji je postavio ogradu, smetao tužiteljicu u suposjedu tog dijela predmeta, temeljem čega je tužiteljici u tom dijelu pružio suposjedovnu zaštitu primjenom odredbe čl. 441. ZPP-a, u svezi s odredbama čl. 10., čl. 20. st. 2., čl. 21. st. 1. i 3., čl. 22., čl. 24. i čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), djelomično odbijajući zahtjev u preostalom dijelu koji se odnosi na postavljena metalna vrata između točaka BA i AH te betoniranu površinu koja je na navedenoj skici označena kao betonirani dio, s obrazloženjem da tužiteljica ničim nije dokazala da je bila u suposjedu toga dijela predmeta spora (a da betonski zid s metalnom ogradom, koji je uklonjen i zamijenjen metalnom ogradom), omeđuje betonirani (nekad travnati) dio, pri tome odbijajući u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu, s obrazloženjem da na temelju izvedenih dokaza ( materijalnih i personalnih), nije utrđeno da je 2. tuženica dala nalog za postavljanje metalne ograde na dijelu predmeta spora koji je bio u suposjedu stranaka ( na skici mjesta očevida vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označen dužinama između točaka FE, ED).

13. U žalbenom stupnju postupka, po žalbi tužiteljice sporan je zaključak suda prvog stupnja da 2. tuženica nije smetala suposjed tužiteljice, kao i zaključak o tome da tužiteljica nije bila u suposjedu betonirane površine, ustrajući u tvrdnji da je taj betonirani dio prije bio vrt kojeg su koristili njezini prednici, a tako i ona sama (na način da su po njemu hodali, brali smokve i sl.), dok je po žalbi tuženika sporan zaključak o tome da bi postavljanjem metalne ograde između točaka FE, ED, tužiteljica bila smetana u suposjedu predmeta spora, uz tvrdnju da je tužiteljica do tada putem uz tu ogradu samo prolazila do svoga apartmana na prvom katu, a da se nije imala pravo tu parkirati, niti se tužiteljica tu parkirala.

14. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je uvidom u e-izvadak iz zemljišnih knjiga za kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina], utvrđeno da su kao vlasnici na etaži 1 upisani tuženici svaki za po ½ dijela, a na etaži 2, tužiteljica za cijelo, dok je iz izvoda iz katastarskog plana za kat. čest. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina], razvidan položaj i oblik iste nekretnine,

- da fotografije predmeta spora nastale u vrijeme spornog smetanja (list 7-10 spisa), svjedoče da 1. tuženik s muškom osobom vrši neke radove varenja na željeznoj ogradi na predmetu spora te kako izgleda isti predmet spora nakon toga (list 21 spisa), dok „street view fotografija“ prikazuje predmet spora prije spornog smetanja (list 20 spisa),

- da je iz potvrde poslodavca tužiteljice, Croatia airlines d.d., od 2. srpnja 2021., razvidno da je tužiteljica koristila godišnji odmor u periodu od 21. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021., što svjedoči da je tek u tom periodu saznala za smetanje posjeda te da nije prošao rok od 30 dana za podizanje tužbe radi smetanja posjeda,

- da je 28. lipnja 2021. tadašnji odvjetnik tužiteljice, ŠĐ, poslao tuženicima opomenu kojom traži da isti najkasnije u roku od 8 dana vrate predmet spora u prvobitno stanje ili će protiv istih pokrenuti postupke pred nadležnim sudom, dok iz odgovora tuženika na opomenu tužiteljice proizlazi da tvrde da se stanje na terenu nije promijenilo te da tužiteljica ima slobodan prilaz prema svojim stepenicama i nesmetan dolazak na prvi kat čija je vlasnica,

- da Kupoprodajni ugovor od 27. listopada 1980., rješenje od 30. srpnja 1982., rješenje o odobrenju građenja i kupoprodajni ugovor od 28. listopada 1974., nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (jer se u ovoj parnici ne utvrđuje tko je vlasnik predmeta spora), pa se sud na iste nije posebno osvrtao,

- da je prilikom uviđaja na licu mjesta, uvidom u skicu izrađenu od sudskog vještaka Pjera Sladoljeva 11. svibnja 2022. (list 69 spisa), s izvodom iz katastarskog plana (list 70 spisa) i fotografijama s lica mjesta (list 71-73 spisa), utvrđeno da predmet spora nosi oznaku čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da isti predstavlja betonirani plato omeđen željeznom ogradom (na južnoj, istočnoj i zapadnoj strani predmeta spora), a da se iznad betonskog dijela nalazi travnata površina obrasla niskim raslinjem,

- da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako su obje parnične stranke izvršavale faktičnu vlast na dijelu predmeta spora koji je opisan u točki I.1. izreke pobijanog rješenja, odnosno da su obje bile u suposjedu tog dijela predmeta spora te da je 1. tuženik postavio dio metalne ograde (što je i sam priznao) koji je na skici vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označen dužinama između točaka FE, ED, kojim postavljanjem metalne ograde je tužiteljici smetan suposjed tog dijela predmeta spora na kojem je prije utuženja mogla „komotno“ parkirati svoj automobil i iz istog „komotno“ izlaziti (što nakon postavljanja ograde više ne može činiti), a za koje postavljanje ograde nije utvrđeno da bi 2. tuženica dala nalog,

- da nije sporno da je 1. tuženik postavio metalna vrata koja su na navedenoj skici označena dužinama između točaka BA i AH te da je betonirao površinu koja je na navedenoj skici označena kao betonirani dio,

- da tužiteljica ničim u postupku nije dokazala da je suposjednica dijela predmeta spora koji je bio travnat a kojeg je 1. tuženik betonirao (jer je upravo tužiteljica iskazala da je 1. tuženik obrađivao taj dio predmeta spora te da taj dio nije služio kao pristupni put, nego jedino i isključivo kao vrt, s time da je i tužiteljičina majka iskazala da su isključivo tuženici koristili predmet spora označen slovima A-B-C-D-E-G-H-A - sada betonirani dio, kao vrt i da je između njihovih prednika bio prešutan dogovor da tužiteljičina obitelj koristi dio dvorišta iza kuće, a tuženici da koristite dio dvorišta koji se nalazi ispred kuće, što uključuje i betonirani dio).

15. Po stavu ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužiteljica zajedno s tuženicima bila u suposjedu dijela predmeta spora na kojem je izvedena metalna ograda koja je na skici vještaka Pjera Sladoljeva od 11. svibnja 2022. označena dužinama između točaka FE, ED, koju ogradu je postavio 1. tuženik (što je i sam priznao), kojim postavljanjem metalne ograde je tužiteljici smetan suposjed tog dijela predmeta spora, na kojem je do tada nesmetano i „komotno“ mogla parkirati svoj automobil i iz istog „komotno“ izlaziti, što nakon postavljanja ograde na tom dijelu više ne može činiti, kojim postavljanjem metalne ograde je tužiteljica, stoga, bitno ograničena u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti u odnosu na taj dio predmeta spora, pri čemu su žalbeni prigovori 1. tuženika kojima poriče pravo tužiteljici na parkiranje vozila na tom dijelu predmeta spora (uz tvrdnje da prema kupoprodajnom ugovoru ista nije stekla pravo parkiranja na navedenoj površini), bez utjecaja na pravilnost zaključka o suposjedu tužiteljice i njegovu smetanju. Naime, sud prvog stupnja je zaključak o suposjedu predmetnog dijela dvorišta, odnosnu vršenju suposjeda (koje 1. tuženik žalbenim navodima također poriče), temeljio na rezultatima svih izvedenih dokaza (pa tako i iskazu tužiteljice koji je prihvatio u dijelu u kojem je iskazivala „da je parkirala automobil na betonski dio koji se nalazi pored metalne ograde, a koji dio da je ionako bio uzak za parkiranje automobila, a nakon što je postavljena metalna ograda, da joj je onemogućen izlazak iz automobila u potpunosti kada ga parkira pored ograde, s obzirom na to da je ograda stavljena 20-30 cm zapadnije, pa kada želi izaći izlazi iz automobila, da sada više uopće ne može izlaziti“), kao i temeljem uvida u fotografije s lica mjesta koje datiraju iz vremena pri počinjenog smetanja i nakon njega, ali isto tako i temeljem rezultata izvedenog uviđaja, temeljem čega je pravilno utvrdio da je tužiteljica na tom dijelu dvorišta (kao prilazu kuće u kojoj se na prvom katu nalazi stan koji koristi), neometano parkirala automobil iz kojeg je mogla „komotno“ izaći, što postavljanjem metalne ograde više ne može činiti na taj način, pravilno pri tome cijeneći da je u skladu s odredbom čl. 441. ZPP-a, kod tužbi za smetanje posjeda isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.

16. Za navedena utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne i uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o suposjedu predmeta ovoga spora, donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, ocijenio u konačnome po slobodnom uvjerenju, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

17. Utoliko su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženika kojima osporava zaključukak suda prvog stupnja, da bi postavljanjem metalne ograde između točaka FE, ED, tužiteljica bila smetana u suposjedu tog dijela predmeta spora (uz tvrdnju da je tužiteljica do tada putem uz tu ogradu samo prolazila do svoga apartmana na prvom katu, a da se nije imala pravo tu parkirati, niti se tužiteljica tu parkirala).

18. Nadalje, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, na temelju naprijed navedenih činjenica zaključuje i o tome da tužiteljica nije bila u suposjedu dijela predmeta spora koji je 1. tuženik izbetonirao (uz tvrdnji da je taj betonirani dio prije bio vrt kojeg su koristili njezini prednici, a tako i ona sama, na način da su po njemu hodali, brali smokve i sl.), jer suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza, pa tako i iskaza same tužiteljice i svjedokinje DĐ, majke tužiteljice, iz kojih jasno proizlazi da su navedeni dio predmeta spora, kao vrt koji su obrađivali, koristili isključivo tuženici te da je prešutni dogovor između prednika stranaka bio da tužiteljičina obitelj koristi dio dvorišta iza kuće, a tuženici da koriste dio ispred kuće (što uključuje i betonski dio), čime se pravilnim ukazuje ocjena suda prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP-a, da tužiteljica u odnosu na taj dio predmeta spora nije dokazala činjenicu svoga suposjeda.

19. Iz navedenog razloga su žalbeni prigovori kojima tužiteljica upire to da stranke nisu faktično podijelile svoju suvlasničku zajednicu nekretnina – predmetnog dvorišta, u konkretnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, bez utjecaja na pravilnost zaključka o tome da tužiteljica nije bila u suposjedu tog dijela predmeta spora koji je 1. tuženik izbetonirao, čime betoniranjem ranije travnate površine dvorišta (za koju je utvrđeno da je bila u isključivom posjedu tuženika) i postavljanjem metalnih vrata na toj betoniranoj površini, tužiteljica nije mogla biti smetana u suposjedu kojeg na tom dijelu predmeta spora nije imala.

20. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tužiteljice kojima poriče zaključak suda prvog stupnja da 2. tuženica nije smetala suposjed tužiteljice, pravilno sud prvog stupnja, rukovodeći se time da 2. tuženica nije izvodila radove postavljanja ograde, niti je utvrđeno da bi za njezino postavljanje dala nalog, cijeni neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženicu. To stoga što je u postupku radi smetanja posjeda pasivno legitimirana ona osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed, u konkretnom slučaju 1. tuženik koji je postavio metalnu ogradu (što je i sam priznao), dok za 2. tuženicu to nije utvrđeno, pa su bez utjecaja na pravilnost zaključka o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na 2. tuženicu i kao takvi i neosnovani, žalbeni navodi kojima tužiteljica upire na to da na strani 2. tuženice postoji volja da se održi u nezakonitom posjedu te da je čin smetanja izvršen i u njezino ime i za njezinu korist (jer navedeno nije utvrđeno), imajući pri tme u vidu i to da je smetanje posjeda faktičan čin koji se 2. tuženici u okolknostima konkretnog slučaja ne može pripisati samom činjenicom da se izvedenim radovima nije protivila.

21. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenio da je tužiteljica u ovoj parnici dokazala svoj posljednji mirni (su)posjed dijela predmeta spora u odnosu na koji joj je pružio zatraženu (su)posjedovnu zaštitu (aktivnu legitimaciju), ali isto tako i pasivnu legitimaciju 1. tuženika, pa kako je pravilno utvrđeno i to da je 1. tuženik na naprijed opisani način počinio smetanje (su)posjeda na tom dijelu predmeta spora, valjalo je osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje u potunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, primjenom citiranih odredbi ZV-a, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu 1. tuženika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi te riješiti kao u izreci ove odluke pod točkom II. Pri tome je, pravilno cijeneći da tužiteljica nije dokazala osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na preostali dio predmeta spora (u odnosu na 1. tuženika), kao i da je, pravilno cijeneći da tužiteljica u odnosu na 2. tuženicu nije dokazala osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva niti u jednom njegovom dijelu, sud prvog stupnja pravilno odlučio kao pod točkom II. i III. izreke pobijane odluke, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo odbiti kao neosnovanu i žalbu tužiteljice te riješiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

22. U odnosu na žalbu 2. tuženice na odluku o glavnoj stvari, utvrđeno je da 2. tuženica nema pravni interes žalbom pobijati prvostupanjsku odluku niti u jednom njezinom dijelu koji se odnosi na meritum spora, slijedom čega je žalbu kao nedopuštenu u smislu čl. 358 st. 3 ZPP-a, temeljem čl. 367 ZPP-a, u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom III. To stoga što je tužbenom zahtjevu udovoljeno samo u odnosu na 1. tuženika, pa kako su 1. tuženik i 2. tuženica u ovom konkretnom sporu obični suparničari, presuda u tom dijelu ne obvezuje 2. tuženicu na koju se niti ne odnosi, slijedom čega 2. tuženica, kao običan suparničar, u tom dijelu nema pravni interes za podnošenje žalbe.

23. S obzirom na djelomičan uspjeh tužiteljice i 1. tuženika u ovome sporu, pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka (čl. 154. st. 4. ZPP-a), pri čemu se, suprotno žalbenim navodima 1. tuženika, u konkretnom slučaju ne radi o neznatnom uspjegu tužiteljice u ovome sporu. U odnosu na žalbu 2. tuženice, imajući u vidu da je u ovom postupku tuženike zastupao isti punomoćnik, kao i žalbene navode kojima se odluka o troškovima postupka pobija isključivo vezano za priznati dio tužbenog zahtjeva (koji tuženici cijene neznatnim), a da u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je, slijedom navedenog potvrditi i odluku o troškovima postupka.

24. Tužiteljici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom IV. ovog drugostupanjskog rješenja(čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

25. Imajući u vidu sve naprijed obrazloženo, odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 19. rujna 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža