REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-58/2025-109

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice NJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Fran Pelicarić, odvjetnik u Zagrebu, radi stambeno - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Branimira Ždravca - odvjetnika i u prisutnosti punomoćnika tuženice Frana Pelicarića - odvjetnika, dana 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1/ Utvrđuje se da je tuženiku NJ dana 07.01.2003. g. u 11,50 sati prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za stan na I katu stambene zgrade u [adresa], koji se sastoji od pet soba, djevojačke sobice, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice i WC, u ukupnoj površini 175,28 četvornih metara.

2/ Nalaže se tuženici NJ da tužiteljici NJG isplati iznos od 119.929,98 eur zajedno sa zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim:

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2008. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.01.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.02.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.03.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.04.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.05.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.06.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.07.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2009. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.01.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.02.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.03.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.04.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.05.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.06.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.07.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2010. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.01.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.02.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.03.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.04.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.05.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.06.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.07.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2011. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.01.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.02.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.03.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.04.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.05.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.06.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.07.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2012. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.01.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.02.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.03.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.04.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.05.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.06.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.07.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.08.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.09.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.10.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.11.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.823,36 eur od 16.12.2013. g. do isplate,

- na iznos od 1.411,64 eur od 16.01.2014. g. do isplate,

sve u roku od 15 (petnaest) dana.

3/ Nalaže se tuženici NJ da tužiteljici NJG naknadi sve troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana."

II Nalaže se tužiteljici NJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 24.183,50 eur s zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je naslovnom sudu podnijela tužbu protiv I-tuženice NJ i II-tuženika CJ radi utvrđenja da je tuženicima prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine i radi isplate razlike između slobodno ugovorene mjesečne najamnine i zaštićene najamnine. U tužbi i u tijeku postupka tužiteljica u bitnome navodi da je vlasnica stana na I katu stambene zgrade u [adresa], koji je upisan u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], [broj poduloška], da je vlasnica navedenog stana od 9. studenog 1960. kada je doneseno rješenje o nacionalizaciji Komisije za nacionalizaciju pri narodnom odboru Općine Donji Grad, Zagreb posl. br. 02/Kn.1656-2-1959 od 9. studenog 1960. pa sve do danas i da su u navedenom stanu najmoprimci tuženici NJ i CJ sa zaštićenom najamninom. Tužiteljica navodi da je došla do saznanja da je tuženica NJ iza smrti svog oca IJ nasljedničkom izjavom od 29. travnja 2003. prihvatila svoj nasljedni dio od 1/3 dijela stana koji je bio u vlasništvu njezinog oca, i to useljivog stana na I-katu lijevo stambene zgrade u [adresa] koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe ukupne površine 71,52 m2 te isti potom ustupila svojoj majci GJ, a što je OJ prihvatila. Tužiteljica navodi da je time tuženica NJ bila vlasnik 1/3 dijela opisanog useljivog stana tijekom vremenskog razdoblja od 7. siječnja 2003. u 11,50 sati (vrijeme smrti pok. IJ) pa do 29. travnja 2003., a što je zakonski razlog za prestanak prava tuženika na plaćanje zaštićene najamnine prema odredbi čl. 31. st. 2. tč. 2. Zakona o najmu stanova budući da je 1/3 tržišne kupoprodajne cijene koju bi tuženica NJ dobila u slučaju prodaje navedenog stana nakon nasljeđivanja u iznosu od cca 364.458,00 kn bila dovoljna za kupnju manjeg stana koji ne mora odgovarati stambenim potrebama četveročlane obitelji tuženika. Tužiteljica navodi da slobodno ugovorena mjesečna najamnina za navedeni stan u [adresa] u [adresa] iznosi 14.824,80 kn. Slijedom navedenog tužiteljica u tužbi predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je tuženicima dana 7.1. 2003. u 11,50 sati prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za stan na I katu stambene zgrade u [adresa] koji se sastoji od pet soba, djevojačke sobice, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice, WC-a u ukupnoj površini od 175,28 m2, kojom presudom se mijenja ugovor o najmu u odnosu na ime tužiteljice kao najmodavca te u odnosu na iznos najamnine kao slobodno ugovorene najamnine, kojom presudom će se naložiti tuženicima isplatiti iznos na ime razlike između slobodno ugovorene i zaštićene najamnine s zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Tužiteljica u tijeku postupka navodi da zahtjeva isplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 23. prosinca 2013., a obzirom je dana 24. prosinca 2013. prestala biti vlasnica predmetnog stana u [adresa] te je na istom kao vlasnik upisan sin tužiteljice EJ, navodi da je aktivno legitimirana za podnošenje tužbenog zahtjeva jer da je ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom ex lege raskinut dok je bila vlasnica predmetnog stana, da činjenicu tuženičinog nasljeđivanja nije mogla istaknuti u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. brojem Ps- 385/97. Podneskom od 4. lipnja 2014. tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje da je dana 29. travnja 2013. po sili zakona (ex lege) raskinut predmetni Ugovor o najmu stana, kojom se određuje brisanje prava najma i prvokupa tuženika na predmetnom stanu u [adresa] te kojom se nalaže svakom od tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 451.806,22 kn s zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate po osnovi razlike iznosa slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 23. prosinca 2013. uz naknadu troška parničnog postupka.

1.1. U podnesku od 18. ožujka 2021. tužiteljica navodi da je II-tuženik CJ u razdoblju od 25. prosinca 1989. – dana smrti svog pok. oca AJ pa sve do danas, bio i jest ex lege izvanknjižni vlasnik 1/3 od 1/2, tj. 1/6 dijela useljivog stana u stambenoj zgradi u [adresa], upisanoj u zk uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stana br. 325 dvoiposobni stan površine 68,37 četvornih metara u III (trećem) katu (dilataciji), VI stubište, [adresa], upisanog u etažni poduložak br. E-157 zk uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je prije svoje smrti stanovao i sam otac II-tuženika zajedno sa svojom unukom koja u tom stanu stanuje sve do danas. Tužiteljica nadalje navodi da vlasništvo I-tuženice na 1/3 dijela useljivog stana i II-tuženikovo vlasništvo na 1/6 dijela useljivog stana, oba u razdoblju od 07. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. g., predstavljaju zakonski razlog za prestanak prava I i II-tuženika na plaćanje zaštićene najamnine propisan odredbom čl. 31. st. 2. t. 2. Zakona o najmu stanova, budući da bi zbroj 1/3 cijene (tržišne vrijednosti) stana i 1/6 cijene (tržišne vrijednosti) stana u razdoblju od 07. siječnja 2003. do 29. travnja 2003., koje bi I i II-tuženik dobili u slučaju da su stanovi prodani nakon I-tuženičinog nasljeđivanja predmetne 1/3 dijela stana, bio dovoljan I i II-tuženiku da zajedno kupe najelementarniji, dakle barem jednosoban useljivi stan, koji sukladno sudskoj praksi nije morao odgovarati stambenim potrebama njihove tada četveročlane obitelji. Tužiteljica nadalje kao neosnovane osporava I i II-tuženikove prigovore zastare i zastare prava na naplatu razlike između tržišne i zaštićene najamnine za sve mjesece, budući da se na tužiteljičine utužene tražbine na ime razlike između tržišne i zaštićene najamnine ne primjenjuje čl. 226. i čl. 227. važećeg Zakona o obveznim odnosima već zastarni rok od tri godine, računajući od dospijeća svake utužene razlike između tržišne i zaštićene mjesečne najamnine. Navedenim podneskom tužiteljica postavlja konačan tužbeni zahtjev kojim predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da je I-tuženiku NJ i II-tuženiku CJ dana 07. siječnja 2003. g. u 11,50 sati prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za stan na I katu stambene zgrade u [adresa], koji se sastoji od pet soba, djevojačke sobice, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice i WC, u ukupnoj površini 175,28 četvornih metara, kojom će se naložiti I-tuženiku NJ i II-tuženiku CJ da, svaki od njih, tužiteljici NJG isplati iznos od 451.806,22 kn po osnovi razlike slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 23. prosinca 2013. s zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 6.869,05 kn do isplate i na iznos od 5.317,97 kn od 16. siječnja 2014. do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka te navodi da odustaje od svih dosad postavljenih tužbenih zahtjeva osim navedenih.

2. U odgovoru na tužbu tuženici NJ i CJ ističu prigovor da je tužiteljica prenisko označila vrijednost predmeta spora, navode da tužba nije dopuštena zbog nedostatka legitimacije na strani tužiteljice jer da ista kao najmodavac nije ovlaštena na podnošenje tužbe kojom se traži od suda donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana već da je na podnošenje takve tužbe ovlašten jedino najmoprimac pa da stoga nije ovlaštena ni na podnošenje tužbe kojom se traži od suda donošenje presude kojem će se izmijeniti presuda kojom je zamijenjen ugovor o najmu stana. Tuženici dalje ističu da tužba nije dopuštena jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari obzirom je ugovor o najmu zamijenjen presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-385/97 od 13. studenog 2001. koja je postala pravomoćna 26. travnja 2004., a izmjena pravomoćne presude da je moguća i dopuštena samo u postupku po izvanrednim pravnim lijekovima. Tuženici pobijaju u cijelosti osnovu i visinu tužbe i tužbenih zahtjeva kao neosnovanih u cijelosti, ističu da ako je pravo tužiteljice kao najmodavca na slobodno ugovorenu najamninu ikada i nastalo da je prestalo jer da je nastupila zastara prava tužiteljice na tržišnu najamninu. Tuženici ističu da tuženica nikada nije stekla bilo kakvo suvlasništvo stana u [adresa], na I katu lijevo, zgrade ukupne površine 71,52 m2 već da je stekla neodređeni udjel u zajedničkom vlasništvu ostavine iza svog pokojnog oca te da neodređeni udjel u zajedničkom vlasništvu ostavine iza pokojnog oca tuženice nije niti može biti useljivi stan u smislu odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a. Tuženici pobijaju kao neosnovane navode tužbe da bi tuženicima prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za stan u [adresa] odnosno da bi tužiteljica stekla pravo zahtijevati od tuženika kao najmoprimca tržišnu najamninu za stan u [adresa], tuženici pobijaju kao neosnovan navod tužbe kojim se vrši navodni izračun vrijednosti navodnog suvlasničkog dijela tuženice stana u [adresa] u [adresa] kao i navode tužbe kojima se vrši navodni izračun visine tržišne najamnine za stan u [adresa] jer da su navedeni izračuni proizvoljni, zasnovani na izmišljenim i ničim argumentiranim polaznim elementima, nestručno sastavljeni. Tuženici navode da je tužiteljica kao najmodavac nakon podnošenja tužbe poslala tuženicima dvije opomene pred otkaz ugovora o najmu čime da je priznala najmoprimcima pravo na zaštićenu najamninu za razdoblje obuhvaćeno tužbom i tužbenim zahtjevom u predmetnoj pravnoj stvari. Tuženici predlažu tužbu odbaciti podredno odbiti tužbu i tužbene zahtjeve uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2.1. U tijeku postupka tuženici ističu prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice navodeći da ista više nije vlasnica stana pa da samim time više nije ugovorna strana predmetnog ugovora o najmu stana.

2.2. Tuženici su podneskom od 7. listopada 2020. obavijestili sud da je prestao predmetni zaštićeni najam temeljem otkaza kojeg su izjavili dopisom od 4. lipnja 2020. te da su po proteku otkaznog roka vratili predmetni stan u posjed vlasniku stana, ali da njihov otkaz nema značaj priznanja osnovanosti zahtjeva u ovom postupku, bilo kojeg zahtjeva ili tvrdnje tužiteljice. Tuženici navode da činjenica da je I-tuženica u ostavinskom postupku ustupila svoje pravo na manjinski suvlasnički udio dvosobnog stana od 71 m2 nije mogla dovesti do prestanka prava na zaštićenu najamninu, da I-tuženica nije imala pravo na 1/3 stana koji je bio dio ostavinske imovine iza njezina pok. oca jer, iako je stan bio upisan isključivo na njezina pok. oca, da je predstavljao bračnu stečevinu njezine majke u jednoj polovini, što u samom ostavinskom postupku nije posebno isticano iz praktičnih razloga jer je ionako postignut sporazum između svih sudionika (majke i dvije kćeri) da će stan pripasti majci. Tuženici navode da obzirom bračna stečevina pripada bračnom drugu ex lege i neovisno o tome da li je njegovo pravo upisano u zemljišne knjige, to je majka I- tuženice nesumnjivo bila vlasnica ½ dijela stana, a druga polovina je u ostavinskom postupku pripala na jednake dijelove kao nasljednicima I-tuženici, njezinoj majci i sestri, odnosno svakoj 1/6. Tuženici navode da u svakom slučaju predmetni stan od 71 m2 nije useljiv jer je u njemu već živjela majka I-tuženice, kao stanu u kojem je do tada više desetljeća živjela sa svojim pokojnim suprugom, da dvosobni stan očigledno nije podoban za život većeg broja odraslih osoba, tj. tuženika i njihove dvije punoljetne kćeri te pored njih još i majke I-tuženice te da prodaja suvlasničkog udjela I-tuženice nije životno moguća jer stan koristi njezina majka, a čak i kad bi bila moguća da je notorno da prodajom 1/6 (ili 1/3) stana od 71 m2 nije moguće osigurati useljiv stan za potrebe četveročlane obitelji. Tuženici navode da tužiteljica više nije vlasnik predmetnog stana, koji je darovnim ugovorom 2013. godine prenijela na treću osobu te da nema nikakvih drugih stvarnih prava na predmetnom stanu.

3. Sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice od 12. listopada 2018. za spajanje parnice koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2795/2017 na ovu parnicu. Naime, uvidom u tužbu podnesenu u predmetu naslovnog suda poslovni broj P-2795/2017 (list 273-277 spisa) i u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2795/2017 (list 307-314 spisa) utvrđeno je da je taj postupak pokrenut tužbom tužitelja EJ protiv I-tuženika NJ i II-tuženika CJ radi isplate razlike iznosa zaštićene i slobodno ugovorene najamnine, a vezano za ugovor o najmu stana koji je predmet i ovog postupka.

3.1. S obzirom na stanje stvari u svakoj od navedenih parnica, sud u smislu odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupka ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, dalje u tekstu: ZPP) nije spojio navedene parnice radi zajedničkog raspravljanja jer isto nije svrsishodno, ekonomično niti bi se time ubrzalo raspravljanje.

4. S obzirom da je u tijeku postupka preminuo II-tuženik CJ te da je I-tuženica NJ kao nasljednica istog, a što je sud utvrdio uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Marčinka poslovni broj O-5767/2022 od 9. rujna 2022. (list 486 spisa), preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari, rješenjem naslovnog suda od 29. studenog 2022. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je postupak nastavljen.

5. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 4. lipnja 2014. u dijelu radi isplate kojim zahtjeva da joj svaki od tuženika isplati iznos od 451.806,22 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 59.964,99 eur, s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, a kojoj preinaci su se tuženici usprotivili, sud je na temelju odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio navedenu preinaku tužbe u dijelu radi isplate, obzirom tužiteljica tužbu može preinačiti do zaključenja glavne rasprave te obzirom je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 18. ožujka 2021. tužiteljica zahtjeva utvrditi da je tuženicima NJ i CJ dana 7.1.2003. u 11,50 sati prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za predmetni stan na I katu stambene zgrade u [adresa] (koji zahtjev je tužiteljica postavila i u tužbi) te zahtjeva isplatu iznosa s zateznom kamatom kao u podnesku od 4. lipnja 2014. (koju preinaku tužbe je sud dopustio kako je naprijed navedeno) uz naknadu troška parničnog postupka dok je u odnosu na preostale zahtjeve iz podneska od 4. lipnja 2014. tužiteljica odustala. Nakon donošenja rješenja od 29. studenog 2022., tužiteljica je na ročištu održanom dana 9. ožujka 2023. navela da ispravlja tužbu na način da kao jedinog tuženika označuje tuženicu NJ te od iste zahtjeva isplatu novčanih tražbina utuženih pod točkom II i III konačno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom od 18. ožujka 2021.

7. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-322/11 od 22. rujna 2023. vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari određena je u iznosu od 65.464,46 eur (ranije iznos od 493.242,00 kn), a iz razloga kako je to obrazloženo u navedenom rješenju.

8. Presudom i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-322/2011-82 od 19. travnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, točkom I izreke rješenja dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 4. lipnja 2014. u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva isplatu te je točkom II izreke rješenja naloženo tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka s zateznom kamatom.

8.1. Navedena presuda i rješenje u točki II izreke ukinuti su rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-688/2024-5 od 26. veljače 2025. te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: rješenje Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Donji Grad od 9. studenog 1960. (list 18-19 spisa), rješenje o nasljedstvu Kotarskog suda u Zagrebu poslovni broj O-861/1955 od 23. lipnja 1995. (list 20 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 21-37 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 38- 39 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-385/97 od 13. studenog 2001. (list 44-47 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1887/02 od 26. listopada 2004. (list 48-52 spisa), Ugovor o kupoprodaji stana broj 30953 od 17. ožujka 1998. (list 53-56 spisa), potvrdu Ministarstva obrane od 17. ožujka 1998. (list 57 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška]/ [broj poduloška] knjiga položenih ugovora k. o. [katastarska općina] (list 61-62 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-807/2003 od 27. lipnja 2003. (list 67-71 spisa), izjavu tuženice od 29. travnja 2003. (list 76 spisa), izjavu BJ od 29. travnja 2003. (list 78 spisa), izjavu GJ od 29. travnja 2003. (list 79 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 141-142 spisa), zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] (list 218-219 spisa), presliku tužbe u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2795/17 (list 273-277 spisa), presliku presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2795/17 od 24. siječnja 2020. (list 307-314 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-222/90 od 27. ožujka 1992. (list 439-434 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 437 spisa), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Marčinka poslovni broj O-5767/2022 (list 486 spisa), ugovor o kupoprodaji suvlasničkog dijela nekretnine od 26. siječnja 2023. (list 506-510 spisa), izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. građ. FJ te saslušao stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. FJ.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je tuženici dana 7.1.2003. u 11,50 sati prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine za stan na I katu stambene zgrade u [adresa] koji se sastoji od pet soba, djevojačke sobice, kuhinje, smočnice, hodnika, kupaonice i WC-a u ukupnoj površini 175,28 m2 te zahtjev tužiteljice za isplatu razlike između iznosa zaštićene najamnine i iznosa slobodno ugovorene najamnine za opisani stan za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 23. prosinca 2013.

12. Tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da vlasništvo tuženice na 1/3 dijela useljivog stana na I-katu lijevo stambene zgrade u [adresa] koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe ukupne površine 71,52 m2 upisanog u [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] i vlasništvo pok. supruga tuženice (ranije II-tuženika) na 1/6 dijela useljivog stana u stambenoj zgradi u [adresa], stana br. 325 dvoiposobni stan površine 68,37 četvornih metara u III (trećem) katu (dilataciji), VI stubište, [adresa], upisanog u etažni poduložak br. E-157 zk uloška br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oba u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. g., predstavljaju zakonski razlog za prestanak prava tuženice na plaćanje zaštićene najamnine propisan odredbom čl. 31. st. 2. t. 2. Zakona o najmu stanova, budući da bi zbroj 1/3 cijene (tržišne vrijednosti) stana i 1/6 cijene (tržišne vrijednosti) stana u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003., koje bi dobili u slučaju da su stanovi prodani nakon tuženičinog nasljeđivanja predmetne 1/3 dijela stana, bio dovoljan tuženici i njezinom sada pok. suprugu (ranije II-tuženiku) da zajedno kupe najelementarniji, dakle barem jednosoban useljivi stan.

13. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila vlasnica navedenog stana u [adresa] do 23. prosinca 2013. i da su tuženica i njezin pok. suprug CJ (ranije II-tuženik) u utuženom razdoblju bili najmoprimci navedenog stana s zaštićenom najamninom te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-385/97 od 13. studenog 2001. zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužiteljice kao najmodavca i tuženice te njezinog supruga CJ kao najmoprimaca.

14. U odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari koji je tuženica istaknula u tijeku postupka valja istaknuti da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-385/97 od 13. studenog 2001. zamijenjen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između tužiteljice kao najmodavca i tuženice te njezinog supruga CJ kao najmoprimaca pa obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari sud smatra da ne postoji objektivni identitet spora pa prigovor pravomoćno presuđene stvari nije osnovan.

15. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja istaknuti da iz rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Donji Grad u Zagrebu 02/ Kn. 1656-2-1959 od 9. studenog 1960. proizlazi da je tužiteljici u zgradi u [adresa] sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica] u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je bila nacionalizirana, ostavljen u vlasništvo jedan četverosobni stan sa sporednim prostorijama u prvom katu te da iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj [broj poduloška] sa stanjem na dan 3. lipnja 2014. (list 218-219 spisa) proizlazi da je tužiteljica bila upisana kao vlasnica četverosobnog stana sa sporednim prostorijama u I (prvom) katu, 1. etaža, koji se nalazi u kući popisni broj 9464 i dvorište u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] sve do 23. prosinca 2013., a obzirom je 24. prosinca 2013. pod brojem Z- 58422/13 na temelju ugovora o darovanju od 23. prosinca 2013. uknjiženo pravo vlasništva EJ. S obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. kolovoza 2011. i da je odredbom čl. 187. st. 1. i st. 2. ZPP-a propisano da tužitelj koji ima pravni interes može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave te da tužiteljica tužbenim zahtjevom u dijelu radi isplate zahtjeva isplatu razlike između iznosa slobodno ugovorene i zaštićene najamnine za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 23. prosinca 2013. to prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan.

16. Odredbom čl. 31. st. 2., alineja 2. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, dalje u tekstu ZNS) je propisano da pravo na zaštićenu najamninu nema najmoprimac koji ima u vlasništvu useljivu kući ili stan.

16.1. Iz sadržaja odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a ne proizlaze dodatni kriteriji kojima se valja rukovoditi prilikom ocjene useljivosti pojedine kuće ili stana. Vlasništvo useljive kuće ili stana je zakonom propisano kao imovinski kriterij koji ima za posljedicu gubitak prava na zaštićenu najamninu pa u svakom konkretnom slučaju valja uzeti u obzir o kakvoj se to konkretno kući ili stanu radi. U slučaju stjecanja suvlasničkog dijela useljive kuće ili stana, da bi se ostvarile pretpostavke za prestanak prava na zaštićenu najamnu u smislu odredbe čl. 32. st. 2. alineja 2. ZNS- a nije nužno da isto omogućava najmoprimcu da u toj kući ili stanu zadovoljava svoje stambene potrebe već je dovoljno da se radi o takvoj vrijednosti nekretnine u suvlasništvu da se iz vrijednosti stečenog suvlasničkog dijela nekretnine odnosno sredstvima ostvarenim eventualnom prodajom tog suvlasničkog dijela može ostvariti korist koja bi bila ekvivalent vrijednosti najelementarnije useljive kuće ili stana.

17. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps- 385/97 od 13. studenog 2001. utvrđeno je da je istom nadomješten ugovor o najmu opisanog stana u [adresa] s zaštićenom najamninom, a jer su tuženica i njezin suprug CJ (ranije II-tuženik) bili nositelji stanarskog prava na predmetnom stanu te da su u ugovoru o najmu naznačene kćeri najmoprimaca kao osobe koje koriste stan uz najmoprimce. Tuženica je dakle stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/96, dalje ZNS) na dan 6. studenog 1996. temeljem odredbe čl. 30. st. 2. ZNS-a ex lege stekla prava i obveze najmoprimca.

18. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 222/90 od 27. ožujka 1992., koje je doneseno iza smrti AJ, utvrđeno je da ostavinu iza smrti istog, između ostalog, sačinjava suvlasništvo od ½ dijela stana u [adresa], označen kao stan br. tip 325-2,5 B, dvoiposobni, dilatacija treća, stubište šesto, kat treći, a koji je izgrađen u kući koja je sagrađena na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je nasljednikom istog proglašen CJ, pok. suprug tuženice, ranije II-tuženik, i to u 1/3 dijela.

19. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O- 807/2003 od 27. lipnja 2003. koje je doneseno iza smrti IJ te uvidom u nasljedničke izjave tuženice NJ, GJ i BJ od 29. travnja 2003. utvrđeno je da ostavinu iza smrti pok. IJ sačinjava između ostalog i stan na I katu lijevo, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe površine 71,52 m2 kao AII u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br. 1916/5 nova izmjera čest.br. 4758 k. o. [katastarska općina] upisano u [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uključujući suvlasnički dio zemljišta kao i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade povezanih stvarnim pravima s vlasništvom posebnog dijela nekretnine te da su se tuženica i njezina sestra BJ, kao zakonske nasljednica iza svog pok. oca IJ, prihvatile nasljedstva koje im po zakonu pripada te svoj dio ustupile zakonskoj nasljednici, supruzi istog GJ.

20. Na okolnost tržišne vrijednosti 1/3 dijela opisanog stana na adresi [adresa] i 1/6 dijela opisanog stana na adresi [adresa] i to u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. te na okolnost cijena jednosobnih stanova na području Republike Hrvatske u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. građ. FJ.

21. U nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. FJ dani su analiza prikupljene dokumentacije, opis lokacije i okoliša, tehnički opis zgrada, tehnički opis nekretnina te odabir procjembene metode iz kojeg proizlazi da je odabrana poredbena metoda.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. građ. FJ proizlazi da ukupna tržišna vrijednost 1/3 dijela nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], upisana u zk uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 3. suvlasnički dio, stan na I-prvom katu lijevo koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, hodnika i lođe u površini od 71.52 m2, u vrijeme kakvoće (7.1.2003. -29.4.2003.) iznosi 23.002,10 eur (964,88 eur/m2), a ukupna tržišna vrijednost 1/6 dijela nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], upisana u zk uložak br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 157. suvlasnički dio, dvoiposobni stan površine 68,37 čm i spremište br. 154 sa 4,04 čm u III (trećem) katu, ukupne neto površine 70,39 m2, u vrijeme kakvoće (7.1.2003. - 29.4.2003.) iznosi 11.237,13 eur (957,85 eur/m2).

Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dopunjenog podneskom od 27. kolovoza 2025. proizlazi da prosječna cijena stanova na području Republike Hrvatske po 1 m2 stana u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. iznosi 1.221,78 EUR/m2.

21.1. U podnesku od 27. kolovoza 2025. vještak se očitovao na navode iz podneska tužiteljice od 25. lipnja 2025. navodeći da u vještaku dostupnoj dokumentaciji ne postoje posebno izražene cijene po kategorijama sobnosti stanova (jednosobne, dvosobne i druge) već su izražene kumulativne prosječne cijene svih stanova po kvartalima i da je te podatke vještak i koristio.

22. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu dana 4. rujna 2025. stalni sudski vještak dipl.ing.građ. FJ je iskazao da ne postoje posebno izražene cijene po kategorijama sobnosti stanova već da su izražene kumulativne prosječne cijene svih stanova po kvartalima i te podatke da je koristio, a sve kako je naveo u osnovnom nalazu i dopuni te da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja i dopune od 27. kolovoza 2025. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika kako se kreću cijene stanova u [adresa] u odnosu na cijene stanova na području cijele Republike Hrvatske općenito, stalni sudski vještak je iskazao da su u pravilu cijene u Zagrebu više od prosjeka Republike Hrvatske, a također i rast cijena u Zagrebu je viši, odnosno brži, u odnosu na ostatak Republike Hrvatske. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je su li u tablici koja prileži dopuni nalaza i mišljenja relevantni podaci za Grad Zagreb vještak je iskazao da su to službeni podaci. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika može li reći je li jednosoban stan prikladan za četveročlanu obitelj vještak je iskazao da jednosoban stan može biti površine 20 m2, a isto tako i 100 m2 pa na to pitanje da ne može odgovoriti. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika postoji li neka površina stana koja bi bila prikladna za četveročlanu obitelj, vještak je iskazao da takvog službenog podatka nema osim u poticajnoj stanogradnji gdje su predviđene površine stanova prema broju članova obitelji.

22.1. Tužitelj nije imao pitanja, a tuženik nije imao daljnjih pitanja te su i tužitelji i tuženik izjavili da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

23. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. FJ te dopunu istog sud je prihvatio jer je dan nepristrano i u skladu s pravilima struke.

24. Iz utvrđenog nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. FJ proizlazi da su tuženica i njezin pok. suprug CJ prodajom suvlasničkog dijela nekretnine i to 1/3 dijela stana u [adresa] u [adresa] i 1/6 dijela stana u [adresa] u [adresa] u razdoblju od 7.1.2003.- 29.4.2003. mogli ostvariti ukupan iznos od 34.239,23 eur.

25. Iz nalaza i mišljena stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. FJ, dopunjenog podneskom od 27. kolovoza 2025. proizlazi da prosječna cijena stanova na području Republike Hrvatske po 1 m2 stana u razdoblju od 7. siječnja 2003. do

29. travnja 2003. iznosi 1.221,78 EUR/m2.

26. Kada se uzmu u obzir novčana sredstva koja su tuženica i njezin pok. suprug mogli ostvariti prodajom suvlasničkih dijelova nekretnina - 1/3 dijela stana u [adresa] u [adresa] i 1/6 dijela stana u [adresa] u [adresa] u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. te kada se uzme u obzir prosječna cijena stanova na području Republike Hrvatske u razdoblju od 7. siječnja 2003. do 29. travnja 2003. sud zaključuje da su isti sredstvima ostvarenim prodajom tih suvlasničkih dijelova mogli na području Republike Hrvatske kupiti stan u površini od najviše 28,00 m2.

27. S obzirom da su tuženica i njezin pok. suprug bili najmoprimci sa zaštićenom najamninom na predmetnom stanu u [adresa] sud smatra da je životno logično da stan površine od 28,00 m2 nije najelementarniji useljiv stan za ostvarivanje stambenih potreba istih, pri čemu je cijenjena i okolnost da su kao članovi domaćinstva u ugovor o najmu stana bile upisane i njihove dvije kćeri.

27.1. Iako Zakonom o najmu stanova nije propisano kakav bi to bio najelementarniji useljivi stan, na naprijed navedeni zaključak upućuje i odredba čl. 4. st. 1. tč. 11. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine" broj 36/2024) kojom je propisano da je odgovarajući stan u odnosu na zaštićenog najmoprimca stan u istoj općini ili gradu ukupne površine 35 m2 za jednu osobu te dodatnih 10 m2 za svaku daljnju osobu iz kućanstva, uz uvjet da je daljnja osoba iz kućanstva član obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca koja je s njim stanovala u stanu od 5. studenoga 1994. do 5. studenoga 1996. ili je naknadno rođena, ako ta osoba živi i ima prijavljeno prebivalište u kontinuitetu posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca, uz dopuštenih do 7,5 m[2] više ako se time ostvaruje ili približno ostvaruje mjerilo »jedna osoba – jedna soba«.

28. Dakle, okolnost da je tuženica nasljeđivanjem stekla suvlasnički dio opisanog stana u [adresa] i da je njezin pok. suprug CJ nasljeđivanjem stekao suvlasnički dio opisanog stana u [adresa] za 1/6 dijela ne predstavlja razlog za gubitak prava na zaštićenu najamninu u smislu odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a jer iz vrijednosti navedenih suvlasničkih dijelova stana odnosno sredstvima ostvarenim prodajom tih suvlasničkih dijelova tuženica i njezin pok. suprug nisu mogli ostvariti korist koja bi bila ekvivalent vrijednosti najelementarnijeg useljivog stana na području Republike Hrvatske u kojem bi mogli ostvarivati svoje stambene potrebe pa stoga isto nema za posljedicu gubitak prava na zaštićenu najamninu u smislu odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a. Dakle, stjecanjem imovine u takvom obimu, prema zaključku suda, ne postoje zapreke za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u smislu odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a.

29. Temeljem rezultata provedenog postupka utvrđeno je da okolnosti na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev ne predstavljaju zakonska ograničenja za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom odnosno da iste nisu razlog za gubitak prava na zaštićenu najamninu u smislu odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a pa da bi posljedično tuženica bila dužna isplatiti tužiteljici razliku između iznosa zaštićene i slobodno ugovorene najamnine za utuženo razdoblje.

30. U odnosu na dokazne prijedloge tužiteljice iz podneska od 25. svibnja 2023., a koje je predlažila izvesti na okolnost tuženičine pasivne legitimacije u svojstvu nasljednika njenog sada pokojnog supruga valja istaknuti da je tuženica nakon smrti svog pok. supruga (ranije II-tuženika CJ) preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari te je postupak nastavljen pravomoćnim rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-322/2011 od 29. studenog 2022.

30.1. Sud je vezan sadržajem zahtjeva i činjeničnim tvrdnjama o činjenicama na kojima tužiteljica temelji zahtjev odnosno činjeničnim supstratom tužbe u kojem tužiteljica u bitnome tvrdi da bi zbroj tržišne vrijednosti koji bi tuženica i njezin pok. suprug CJ dobili prodajom naslijeđenog suvlasničkog dijela nekretnina bio dovoljan da zajedno kupe najelementarniji stan te je sud izvedenim dokazima utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice koji temelji na tim navodima i kojim zahtjeva utvrditi da je tuženici prestalo pravo na plaćanje zaštićene najamnine nije osnovan, iz kojeg razloga je posljedično kao neosnovan odbijen i tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate. Stoga nije posebno razmatran prigovor tuženice da ne može biti odgovorna preko vrijednosti naslijeđene imovine, a u odnosu na dio zahtjeva koji se prethodno odnosio na njezinog pravnog prednika.

30.2. Slijedom navedenog kao nepotrebni nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi tužiteljice da sud na okolnost tuženičine pasivne legitimacije u svojstvu nasljednika pok. CJ izvede građevinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja tržišne vrijednosti 1/6 dijela stana upisanog u etažni poduložak E-157, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da se od Porezne uprave Republike Hrvatske službenim putem pribave podaci o bankovnim računima i podacima iz osiguravajućih društava svih država članice Europske unije i Švicarske konfederacije o imovini pok. CJ i NJ na području Švicarske konfederacije i svih država članica EU na dan smrti pok. CJ **.**.2022. dobiveni od poreznih službi svih švicarskih kantona i država članica EU, da se od Porezne uprave švicarskog kantona [adresa] i [adresa] službenim putem pribave podaci o bankovnim računima i podaci iz osiguravajućih društava o imovini pok. CJ i NJ u svih 28 država članica EU na dan smrti pok. CJ **.**.2022. dobiveni od Porezne uprave Republike Hrvatske i poreznih službi preostalih 27 država članica EU, da sud službenim putem od Državne geodetske uprave RH pribavi podatak o svim nekretninama čiji su posjednici bili pok. CJ i tuženica na dan 13.6.2022., da sud službenim putem od Ministarstva unutarnjih poslova RH pribavi podatak o svim motornim vozilima u vlasništvu pok. CJ i tuženice na dan 13.6.2022., da sud službenim putem od Ministarstva mora, prometa i infrastrukture pribavi podatak o svim plovilima u vlasništvu pok. CJ i tuženice na dan 13.6.2022.

30.3. Valja istaknuti i da je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dužnost stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok je sukladno odredbi čl. 232. st. 3. ZPP-a dužnost suda da na prijedlog stranke pribavi isprave koje se nalaze kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja tek ukoliko stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, a tužiteljica u tijeku postupka nije dokazala da je pokušala pribaviti isprave koje predlaže da pribavi sud i da iste isprave ne može pribaviti.

30.4. Uzgred, odredbom čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a kao zakonsko ograničenje za sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom propisano je vlasništvo useljive kuće ili stana. Dakle, prihodi najmoprimaca sa zaštićenom najamninom, vlasništvo pokretnina i vrijednosnih papira te financijsko stanje na bankovnom računu nisu propisani kao zakonsko ograničenje za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom te stoga ne mogu biti razlog gubitka prava na zaštićenu najamninu.

31. Slijedom svega navedenog, kako je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke kao nepotrebno se ukazalo izvođenje preostalih predloženih dokaza, dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja iznosa tržišne najamnine za predmetni stan u [adresa], izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka VJ i KJ, izvođenje dokaza vještačenjem vrijednosti imovine iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vladimira Marčinka posl. broj O-5767/22 od 9. rujna 2022. te nije posebno cijenjena preostala u spis dostavljena dokumentacija.

32. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao u cijelosti neosnovan te odlučiti kao u točki I izreke presude.

33. Kako tužbeni zahtjev nije osnovan to sud nije posebno razmatrao istaknuti prigovor zastare.

34. Iznosi u izreci presude su izraženi u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) obzirom je tužiteljica tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate postavila u valuti kuna.

35. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije donesena prvostupanjska presuda i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

35.1. Tuženici je trošak postupka odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT).

Ovosudnim rješenjem od 22. rujna 2023. vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari utvrđena je u iznosu od 65.464,46 eur obzirom je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačila 493.242,00 kn. Kako je tužiteljica podnijela tužbu kojom zahtjeva utvrđenje prestanka prava na zaštićenu najamninu i radi isplate iznosa od 292.242,00 kn prema svakom od tuženika to proizlazi da vrijednost predmeta spora u odnosu na dio zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva utvrđenje iznosi 26.677,28 eur (ranije 201.000,00 kn). Točkom I izreke ovog rješenja dopuštena je preinaka tužbe u dijelu radi isplate iznosa od 451.806,22 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 59.964,99 eur i to prema svakom od ranije dva tuženika pa vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja i isplate, nakon dopuštene preinake tužbe i imajući u vidu da je sada tuženik NJ (I-tuženica i kao nasljednica pok. II-tuženika), iznosi 146.607,26 eur.

35.2. Tuženici je trošak postupka odmjeren prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja radnje sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu 1.100,00 eur (tbr.8.1.OT, uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za sastav podneska od 2. listopada 2012. u iznosu od 220,00 eur (tbr.8. tč. 3. OT, uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe), za zastupanje na ročištu 17. listopada 2012. u iznosu od 110,00 eur (tbr.9.tč.5.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za zastupanje na ročištu 4. lipnja 2014. u iznosu od 550,00 eur (tbr.9.tč.2.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za sastav podneska od 3. ožujka 2015. u iznosu od 55,00 eur (tbr.8.tč.4.OT uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe), za zastupanje na ročištu 1. lipnja 2015. u iznosu od 1.213,30 eur (tbr.9.tč.2.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za sastav podneska od 7. listopada 2020. u iznosu od 2.426,60 eur (tbr.8.tč.1.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za zastupanje na ročištu 3. ožujka 2021. u iznosu od 1.213,30 eur (tbr.9.tč.2.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za sastav podneska od 23. ožujka 2021. u iznosu od 55,00 eur (tbr.8.tč.4. OT, uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za zastupanje na ročištu 21. travnja 2021. u iznosu od 1.213,30 eur (tbr.9.tč.2.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za zastupanje na ročištu 24. svibnja 2021. u iznosu od 1.213,30 eur (tbr.9.tč.2.OT uvećano za 10% radi zastupanja dvije osobe), za zastupanje na ročištu 9. ožujka 2023. u iznosu od 2.206,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za sastav podneska od 6. travnja 2023. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2023. u iznosu od 2.206,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 5. ožujka 2024. u iznosu od 2.206,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 9. srpnja 2025. u iznosu od 1.103,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu 4. rujna 2025. u iznosu od 2.206,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi ukupno 24.183,50 eur.

35.3. Tuženici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. veljače 2015., od 23. studenog 2015., od 30. listopada 2018., od 27. travnja 2021., od 25. travnja 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice.

35.4. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126721, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

35.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, dana 19. rujna 2025.

Sudac

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.

3. Spis