Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-555/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih DH i ŽH, zbog kaznenih djela iz čl.139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (dalje: ODO), protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: K-84/2024-68 od 9. srpnja 2025., u sjednici održanoj 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-84/2024-68 od 9. srpnja 2025., Općinski sud u Koprivnici je na temelju čl. 98. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24 i 72/25, dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 72/25), nad optuženim DH ukinuo mjere opreza iz čl. 98. st. 1. i 2. toč. 4. i 5. ZKP/08, a koje mjere su određene rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici broj KP-DO-65/2024-12 od 19. veljače 2024., te produljene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici broj Kv-102/2024-6 (K- 84/2024) od 4. srpnja 2024., i to zabranom približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja i održavanja veze s određenom osobom i to: JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1999., sada na adresi [adresa], GH, rođenoj **.**.1987., s prebivalištem u [adresa], kojima se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 metara, niti uspostavljati i održavati izravne ili neizravne veze s istima.

1.1. Istim rješenjem su na temelju čl. 98. st. 6. ZKP/08 optuženiku ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu D i CH, rođenom **.**.2000. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], ukinute mjere opreza iz čl. 98. st. 1. i. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 i to: zabranom približavanja određenoj osobi i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom iz čl. 98. st. 1. i 2. točka 4. i 5. ZKP/08. i to: JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1999., [adresa], IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1973., [adresa], kojima se ne smije približiti na razdaljini bližoj od 100 (sto) metara niti uspostavljati ili održavati izravne ili neizravne veze sa istima, a koje su određene rješenjem Općinskog suda u Koprivnici K-84/2024- 24 od 10. svibnja 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ODO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koji je podneskom broj: KŽ-DO-555/2025-3 od

22. rujna 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, državni odvjetnik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, čije ostvarenje u bitnom nalazi u tvrdnji da u pobijanom rješenju izostaju razlozi o odlučnim činjenicama, posebice glede postojanja posebnih istražno zatvorskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

5.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio jasne i po ocijeni ovog žalbenog suda dostatne razloge za svoju odluku, s kojima se žalitelj očito ne slaže, kakve žalbene tvrdnje se, međutim, ne podvode pod citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, već ulaze u okvire žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. ODO nije u pravu niti kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem temelji svoju odluku.

6.1. Naime, prvostupanjski sud pravilno uočava da su u ovom slučaju prekoračeni rokovi za preispitivanje mjera opreza, u svezi čega se s pravom poziva i na načelnu odredbu iz čl. 4. st. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da trajanje mjera kojima se ograničavaju sloboda i prava mora biti ograničeno na najkraće moguće nužno vrijeme.

6.2. S time u svezi valja primijetiti da mjere opreza iz čl. 98. ZKP/08 s obzirom na svoju suštinu i sadržaj predstavljaju mjere kojima se prije nego što je pravomoćnom presudom utvrđena krivnja okrivljenika ograničavaju njegova sloboda i prava, tako da se iste mogu izreći samo iznimno kada su za to ispunjenje zakonom propisane pretpostavke, u svezi čega valja posebno primijetiti da je sukladno odredbi iz čl. 98. st. 1. ZKP/08 temeljna pretpostavka za njihovu primjenu postojanje okolnosti iz čl. 123. ZKP/08-25 zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor određen, ako se ista svrha može ostvariti i mjerom opreza.

6.3. Stoga je zakonodavac upravo i propisao rok (svakih dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza) u kojem sudovi imaju obvezu preispitati potrebu za daljnjom primjenom izrečene mjere opreza, tako da se po stavu ovog žalbenog suda kao jedan od kriterija za ocjenu njihove zakonitosti, odnosno proizvoljnosti i arbitrarnosti, ukazuje i brzina kojom su sudovi izdali novo rješenje o njihovom određivanju, odnosno produljenju.

6.4. Prethodno je već rečeno da je zakonodavac u odredbi iz čl. 98. st. 7. ZKP/08 propisao obvezu suda da svakih dva mjeseca od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza ispita po službenoj dužnosti postoji li još potreba za njezinom primjenom.

6.5. Imajući na umu da je ranije rješenje o produljenju mjera opreza u odnosu na okrivljenog DH postalo pravomoćno u srpnju 2024., a rješenje kojim su određene mjere opreza u odnosu okrivljenog SH u svibnju 2024., dok je tek 9. srpnja 2025 održana rasprava na kojoj je sud odlučivao o potrebi produljenja predmetnih mjera opreza, jasno proizlazi da je navedeni rok prekoračen za godinu dana u odnosu na okrivljenog DH, a u odnosu na ŽH i za više od godinu dana, kakvo kašnjenje nipošto nije zanemarivo, već dapače, po stavu ovog žalbenog suda predstavlja ozbiljno kršenje prava okrivljenika da sudovi u zakonom propisanom roku, odnosno najkraćem mogućem razumnom vremenu nakon njegovog isteka, i to samo ukoliko je takvo kašnjenje uzrokovano nepredvidivom složenošću postupka odnosno drugim objektivnim i nepredvidivim okolnostima, preispitaju potrebu za daljnjom primjenom mjera kojima se ograničavaju njegova sloboda i prava.

7. Budući da se kao jedan od kriterija za ocjenu zakonitosti, odnosno proizvoljnosti i arbitrarnosti mjera opreza, ukazuje i brzina kojom su sudovi izdali novo rješenje o njihovom određivanju, odnosno produljenju, to je prvostupanjski sud slijedom svega prethodno navedenog pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju predmetne mjere opreza ukazuju kao nezakonite, odnosno proizvoljne i arbitrarne, a slijedom čega je pravilno postupio kad ih je kao takve ukinuo pobijanim rješenjem,

8. Kako, dakle, žalbeni razlozi u ovom slučaju nisu osnovani, a preispitivanjem pobijanog rješenja u smislu obveze iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je slijedom iznijetih razloga na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu 19. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović