Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-560/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠU, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-151/2025-26 od 28. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog ŠU kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: K-151/2025-26 od 28. kolovoza 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ŠU, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ŠU osobno te po braniteljici Marceli Šprem-Veljavečki, odvjetnici, koje pobija "u cijelosti", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

2.1. Obje žalbe su tretirane kao jedna jedinstvena cjelina.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj: KŽ-DO-640/2025-3 od

19. rujna 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi navodi da prvostupanjsko rješenje pobija "u cijelosti", te izričito ne navodi žalbene osnove, sadržajno žali prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva pobijanu odluku.

6.1. Žalitelj prvenstveno nije u pravu kada osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud zasniva svoj zaključak o postojanju temeljenog uvjeta za određivanje istražnog zatvora - osnovane sumnje da je počinio terećeno kazneno djelo, konkretno kazneno djelo teške krađe iz čl. 229. st. 2. u svezi st. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, uz uopćenu tvrdnju da obrana i dalje negira postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo za koje se tereti, pri čemu se poziva na odredbu iz čl. 28. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

6.2. Međutim, okrivljenik pritom očito ispušta iz vida da je optužnica koja je protiv njega podnesena zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela u međuvremenu potvrđena, a budući da je temeljna pretpostavka za takvu odluku utvrđenje da iz dokaza na kojima se ista temelji proizlazi osnovano sumnja na počinjenje optuženog kaznenog djela, proizlazi da se prvostupanjski sud o tom pitanju već pravomoćno očitovao.

7. Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima sud prvog stupnja temelji svoje utvrđenje o postojanju posebne istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da unatoč tome što je nezaposlen ima osiguran dom i financijsku pomoć od roditelja, dok činjenica ranije osuđivanosti automatizmom ne znači da postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela, već valja preispitati sve okolnosti konkretnog slučaja imajući pritom na umu presumpciju nevinosti.

7.1. U žalbi koju podnosi osobno dodatno upire da radi kod kuće sa svojim roditeljima za firmu "Cetis" d.o.o., te ostvaruje mjesečna primanja od 400,00 do 500,00 eura s time da uz to prima i socijalnu pomoć od 187,00 eura, tako da se utvrđenje prvostupanjskog suda kako počinjenjem imovinskih delikata ostvaruje sredstva za život ukazuje kao pogrešno.

7.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da dokazi i podaci u spisu upućuju na zaključak da u ovom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ponovio ista ili slična kaznena djela, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7.3. Tako prvostupanjski sud imajući na umu da je žalitelj do sada bio višestruko pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela, i to pretežito zbog istih ili istovrsnih imovinskih delikata, koje uporno i opetovano čini unazad čak 18 godina u kojem razdoblju je u 11 navrata bio pravomoćno osuđivan, tako da je riječ o višestrukom specijalnom i općem povratniku u odnosu na kojeg do sada izricane brojne kaznene sankcije, očito nisu polučile očekivani cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela, izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, te ujedno i na zaključak da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Stoga žalba okrivljenika nije prihvaćena.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 19. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović