Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: P-620/2019-35
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 11. rujna 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 19. rujna 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.548,10 eur (dvije tisuće petsto četrdeset osam eur i deset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od
- 11.01.11. na iznos od 37,15 €
- 04.02.11. na iznos od 43,69 €
- 04.03.11. na iznos od 51,66 €
- 01.04.11. na iznos od 49,00 €
- 03.05.11. na iznos od 60,95 €
- 06.05.11. na iznos od 49,00 €
- 01.07.11. na iznos od 62,27 €
- 04.08.11. na iznos od 67,58 €
- 02.09.11. na iznos od 67,58 €
- 07.10.11. na iznos od 60,95 €
- 04.11.11. na iznos od 60,95 €
- 02.12.11. na iznos od 60,95 €
- 05.01.12. na iznos od 62,27 €
- 03.02.12. na iznos od 64,93 €
- 02.03.12. na iznos od 64,93 €
- 19.04.12. na iznos od 62,27 €
- 21.05.12. na iznos od 62,27 €
- 06.07.12. na iznos od 28,99 €
- 03.08.12. na iznos od 64,93 €
- 07.09.12. na iznos od 64,93 €
- 05.10.12. na iznos od 56,54 €
- 01.03.13. na iznos od 65,46 €
- 05.04.13. na iznos od 65,46 €
- 03.05.13. na iznos od 62,27 €
- 07.06.13. na iznos od 62,27 €
- 05.07.13. na iznos od 62,27 €
- 02.08.13. na iznos od 62,27 €
- 06.09.13. na iznos od 62,27 €
- 04.10.13. na iznos od 62,27 €
- 04.11.13. na iznos od 62,27 €
- 06.12.13. na iznos od 5,80 €
- 07.03.14. na iznos od 62,27 €
- 04.04.14. na iznos od 62,27 €
- 02.05.14. na iznos od 62,27 €
- 06.06.14. na iznos od 62,27 €
- 04.07.14. na iznos od 62,27 €
- 01.08.14. na iznos od 62,27 €
- 05.09.14. na iznos od 62,27 €
- 03.10.14. na iznos od 62,27 €
- 07.11.14. na iznos od 62,27 €
- 05.12.14. na iznos od 24,46 €
- 03.07.15. na iznos od 62,27 €
- 04.08.15. na iznos od 62,27 €
- 04.09.15. na iznos od 62,27 €
po stopi koja se određuje uvećanjem stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin tužbeni zahtjev za isplatu preko dosuđenog iznosa od 2.548,10 eur do utuženog iznosa od 2.681,55 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju ĆO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 412,37 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 01.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve računajući kako slijedi na iznose i datume dospijeća:
od 01.10.2015. na iznos od 61,95 eur
od 01.11.2015. na iznos od 61,95 eur
od 01.12.2015. na iznos od 61,95 eur
od 01.01.2016. na iznos od 61,95 eur
od 01.02.2016. na iznos od 61,95 eur
od 01.03.2016. na iznos od 102,62 eur,
sve u roku od 15 dana do isplate."
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati troškove ovog postupka u iznosu od 2.227,38 eur (dvije tisuće dvjesto dvadeset sedam eura i trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da su stranke zaključile Ugovor o namjenskom kreditu dana 4.7.2006., broj ugovora 3206965981, broj partije kredita 7103208296, ovjeren kod javnog bilježnika Melanije Duić iz [adresa], pod brojem OV-12500/06, dana 5.7.2006., na iznos od 22.985,07 CHF, da je namjena kredita bila adaptacija kuće, da se tužiteljica obvezala kredit vratiti u 192 jednaka mjesečna anuiteta, koji dospijevaju prvog dana u mjesecu, počev od dana dospijeće prvog anuiteta, odnosno od 1.9.2006., sve uz obračun anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF prema tečajnoj listi HNB važećoj na dan plaćanja, da je ugovorena kamata uz primjenu promjenjive kamatne stope u skladu s promjenom tržišnih uvjeta i sukladno internim aktima tuženika (u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora), s tim da je početna kamatna stopa na dan sklapanja ugovora ugovorena po stopi od 4,50 % godišnje, da je promjena kamatnih stopa vidljiva iz Pregleda promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7103208296 od 27.04.2019., da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu dana 22.1.2016. radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit nominiran u kanama s valutnom klauzulom u EUR, prema kojem je preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR nakon provedbe konverzije na dan 30.9.2015. nosila 8.206,08 EUR, da je čl. 5. Dodatka ugovora utvrđeno da tužiteljici po osnovi konverzije pripada preplata u iznosu od 8.675,99 kn, da je tužiteljica, mjesec dana nakon konverzije, prijevremeno otplatila kredit uplatom od 1.3.2016. u iznosu od 20.133,26 kn, da su odredbe Ugovora djelomično ništetne i to odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i odredba prema kojoj je stopa ugovorne kamate promjenjiva prema jednostranim odlukama banke, te sve odredbe Aneksa koje bi bile u suprotnosti s odredbama Ugovora oslobođenog ništetnih odredbi, te stoga smatra da je oštećen primjenom takvih ugovornih odredbi i ovom tužbom traži isplatu preplaćenog iznosa, da su stranke ugovorile redovnu kamatnu stopu koja je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiva u skladu sa jednostranim odlukama tuženika koje tužitelju, kao prosječnom potrošaču i prosječno pažljivom čovjeku, nisu bile jasne i razumljive, radi čega je kamata bila neodrediva, odnosno nije bilo definiranih jasnih parametara za promjenu kamatne stope, da su stranke ugovorile primjenu valutne klauzule vezanu uz srednji tečaj HNB za švicarski franak na dan dospijeća, koji je tijekom trajanja ugovorenih kreditnih obveza promjenljiv po kriterijima koji tužitelju kao prosječnom potrošaču i prosječno pažljivom čovjeku nisu bili prezentirani i objašnjeni, čime je postupanje tuženika bilo protivno načelu savjesnosti i poštenja, da tuženik u vrijeme zaključivanja Ugovora o kreditu nije informirao tužitelja o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu (EUR, CHF i dr.), o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EURO jer Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema švicarskom franku onako kako to čini u odnosu prema euru, da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan i dr., kao i da tužitelj kao prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad je sklopljen Ugovor o kreditu nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta” koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pri čemu se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., te traži isplatu iznosa od 3.093,92 eur s osnova preplate za cjelokupno razdoblje od dana 4. srpnja 2006. kao dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu do dana 1. ožujka 2016. kao dana prijevremene otplate kredita.
2. Podneskom od 31. srpnja 2025. tužiteljica je djelomično povukla tužbu preko iznosa od 2.960,47 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu iznos od 2.548,10 eur potražuje s osnova preplate do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, a iznos od 412,37 eur s osnova preplate od 1. listopada 2015. do 1. ožujka 2016. kao dana prijevremene otplate kredita, a kojem se djelomično povlačenju tužbe tuženik protivio podneskom od 5. rujna 2025., a slijedom čega je sud temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) odlučivao o tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen tužbom od 6. lipnja 2019.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe prigovor zastare, te navodi da su tužiteljica i tuženik dana 22. siječnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužiteljice je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora, da je zakonom bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR, da je potpisivanju Dodatka sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije, i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora, da Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca, kao i da tužiteljica kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o namjenskom kreditu, dodatak, izračun konverzije, otplatni plan, obavijest, potvrde, izračun preplate, otplatni plan, pregled kamatne stope, kretanje tečaja, promet po kreditu, dopisi (list 9 spisa), izvješće KPMG (list 24-26 spisa), promet po kreditu (list 46-56 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo Olđa list 397-427), te je saslušana tužiteljica.
5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 3.093,92 eur s osnova preplate za cjelokupno razdoblje od dana 4. srpnja 2006. kao dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu do dana 1. ožujka 2016. kao dana prijevremene otplate kredita, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu se iznos od 2.681,55 eur odnosi na preplatu do 30. rujna 2015. kao dana konverzije, a iznos od 412,37 eur na preplatu od 1. listopada 2015. do 1. ožujka 2016. kao dana prijevremene otplate kredita, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3206965981 od 4. srpnja 2006., a kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika, te valutna klauzula u CHF, a koje odredbe tužiteljica ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
7. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to :
- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 4. srpnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 3206965981 (dalje: Ugovor o kreditu),
- da se čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po predmetnom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja ja dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50% godišnje,
- da je namjena kredita adaptacija kuće,
- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima od 167,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja,
- da su stranke 22. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 8.675,99 kn, da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 8.206,08 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom u 6M NRS1 za EUR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.
8. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika i u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja (valutna klauzula u CHF), ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, je li ništetan Dodatak od 22. siječnja 2016. u dijelu u kojem je protivan Ugovoru o kreditu oslobođenom ništetnih odredbi, sporan je učinak konverzije predmetnog kredita, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, pri čemu ističe i prigovor zastare.
9. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
10. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
11. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.
12. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.
13. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
14. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
15. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovor ima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
17. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
18. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
19. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen dana 4. srpnja 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika i otplata u mjesečnim anuitetima od 167,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja (valutna klauzula u CHF), a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu promjenjivu u skladu s odlukom tuženika i otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Dodatka predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
20. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to ugovor o namjenskom kreditu, dodatak, izračun konverzije, otplatni plan, obavijest, potvrde, izračun preplate, otplatni plan, pregled kamatne stope, kretanje tečaja, promet po kreditu, dopisi (list 9 spisa), izvješće KPMG (list 24-26 spisa), promet po kreditu (list 46-56 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice predložen na okolnost informiranja tužiteljice o parametrima o kojima ovisi promjena ugovorene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika nije bila upozorena na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da joj nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", te da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, kao i da joj nisu bili obrazloženi parametri koji bi utjecali na promjenu ugovorene kamatne stope, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužiteljice, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim d jelatnicima informirao tužiteljicu o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, kao ni o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.
21. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, kao ni o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio sporne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštenima, a time i ništetnima, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.
22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 6. lipnja 2019.
23. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 29. svibnja 2025. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015., više platila iznos od 3.224,48 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da po umanjenju iznosa preplate za iznos utvrđen u postupku konverzije preplata iznosi 2.548,10 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo -Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, te su na ročištu održanom dana 11. rujna 2025. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 4,50% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 22. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa od 2.548,10 eur je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. U odnosu na prijedlog tužiteljice za dopunom vještačenja radi izračuna preplate za razdoblje od 1. listopada 2015. do dana prijevremene otplate kredita valja napomenuti da je sud isti odbio raspravnim rješenjem od 11. rujna 2025., a s obzirom je isti ocijenio nesvrsishodnim i neekonomičnim, to imajući u vidu da su sklapanjem Dodatka od 22. siječnja 2016. stranke uredile svoj obvezni odnos na način da su utvrdile iznos nedospjele glavnice, te za preostalo razdoblje otplate kredita, dakle od 1. listopada 2015. pa nadalje, ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M NRS1 za EUR, te valutnu klauzulu u EUR, dakle od 1. listopada 2015. pa nadalje uredile obvezu tužiteljice.
24. U odnosu na učinak Dodatka predmetnom Ugovoru o kreditu od 22. siječnja 2016. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 29. svibnja 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da s bankom nije mogla pregovarati o iznosu preplate, niti o sadržaju Dodatka, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Dodatak sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Također valja istaknuti da predmetni Dodatak po ocjeni ovoga suda nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, odnosno da ne ispunjava kakve druge pretpostavke ništetnosti pravnog posla, te isključivo činjenica da bi njegove odredbe bile u suprotnosti s odredbama Ugovora o kreditu oslobođenog ništetnih odredbi ne predstavlja razlog ništetnosti istih. Slijedom navedenog, sud nije našao osnovanim potraživanje tužiteljice s osnova preplate za razdoblje od 1. listopada 2015. do dana prijevremene otplate, a s obzirom da je ugovorni odnos stranaka tijekom navedenog razdoblja bio uređen valjanim Dodatkom od 22. siječnja 2016., te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.
25. Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Dodatka od 22. siječnja 2016. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M NRS1 za EUR, te valutnu klauzulu u EUR, a tužiteljicu su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bila da je od početka ugovornog odnosa koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Dodatkom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Dodatka od 24. prosinca 2015. ili na neki drugi način tužiteljica odrekla svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).
26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.
27. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na pravnom shvaćanju iz presude Suda Europske unije (četvrto vijeće), posl.br. 62019CA0224, od dana 22.07.2019.g., u spojenim predmetima CY protiv Caixabank SA (C-224/19) i LG, PK protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria SA (C-259/19) sukladno kojem čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom, a koje pravno shvaćanje isključuje primjenu čl. 154. st. 2. ZPP, te dosudu troškova postupka razmjerno uspjehu stranaka u sporu.
28. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 1. ožujka 2021., 13. svibnja 2021., 5. veljače 2025. i 11. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 2. ožujka 2021. i 31. srpnja 2025. iznosu od 200,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 350,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,38 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.227,38 eur.
29. Sud tužiteljici kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podnesaka od 2. kolovoza 2022., 12. travnja 2023., 4. studenog 2024., 17. veljače 2025. i 9. lipnja 2025., a s obzirom da je sadržaj istih tužiteljica mogla iznijeti na ročištima u odnosu na koja joj je priznat trošak zastupanja po punomoćnicima, kao ni trošak sudske pristojbe na presudu, a s obzirom da je ista oslobođena plaćanja navedene pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23).
30. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate.
31. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Varaždinu 19. rujna 2025.
Sutkinja
Tamara Turek
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1/ tužiteljica, po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina
2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba
