Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kžzd-55/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŽS, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kovm-40/2025-12 od 11. rujna 2025., u sjednici održanoj 19. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ŽS kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-40/2025-12 od 11. rujna 2025. Općinski sud u Koprivnici je, na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.
- odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog ŽS, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. i dr. KZ/11.
2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ŽS, po branitelju po službenoj dužnosti Zlatku Šimeku, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se rješenje o produljenju istražnog zatvora preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor, podredno da mu se isti zamijeni jednom ili više mjera opreza.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-633/2025-3 od 19. rujna 2025. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, okrivljenik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka čije ostvarenje nalazi u tom da u pobijanom rješenju nije određen rok na koji se istražni zatvor produljuje, a što je u izravnoj suprotnosti s odredbom iz čl. 124. st. 2. toč. 3. ZKP/08.
5.1. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida odredbu iz čl. 131. st. 3. ZKP/08 u kojoj je izričito propisano da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice (o kakvom slučaju se ovdje radi) ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, s time da će sud svaka dva mjeseca od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za njegovu daljnju primjenu, a slijedom čega se žalba u navedenom pravcu ukazuje kao promašena.
6. Okrivljenik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Pritom žalitelj ne napada pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koje se tereti u ovom postupku, već samo smatra da više ne postoji opasnost od ponavljanja djela, odnosno smatra da se ukoliko takva opasnost postoji ista može otkloniti i primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da je narušenog zdravstvenog stanja, da je prema supruzi neprimjereno ponašao zbog ljubomore u alkoholiziranom stanju u kojem je pronašao olakšanje zbog izrazito lošeg psihičkog stanja u koje je zapao zbog nevjere supruge, a imajući uz to dodatno u vidu činjenicu da mu je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru jasno ukazao na neprimjerenost njegovog ponašanja, smatra da više ne egzistira posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, a ako postoji, drži da se njezina svrha može ostvariti i primjenom drugih blažih mjera.
6.2. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom smatra da u ovom slučaju postoji niz objektivnih i provjerljivih činjenica koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje visokog stupnja realne bojazni da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena odnosno realizirati teže kazneno djelo kojim prijeti, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
6.3. Tako prvostupanjski sud pravilno primjećuje da je okrivljenik u ovom postupku osnovano sumnjiv za počinjenje čak 6 kaznenih djela na štetu djece iz čl. 177. st. 2. KZ/11, tri kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, te jedno kazneno djelo nasilja u obitelj iz čl. 179.a KZ/11, a što sve, posebice kada se ima u vidu duljina razdoblja u kojem se nasilnički ponašao prema članovima obitelji (pet godina) i po stavu ovog žalbenog suda upućuje na iznimnu kriminalnu količinu, te na njegovu upornost, odlučnost i ustrajnost u inkriminiranom ponašanju, u vezi čega prvostupanjski sud pravilno posebno ističe da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je u više navrati djeci prijetio i nožem.
6.4. Imajući uz sve to još u vidu da iz podataka u spisu proizlazi da okrivljenik ima ozbiljne probleme s prekomjernom konzumacijom alkohola u kakvom stanju očito nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje i agresivne impulse (a što i sam priznaje u žalbi), posebice prema članovima obitelji, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da u ovom slučaju doista postoje brojne okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje visokog stupnja realne i objektivno predvidive bojazni da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela odnosno realizirati teže kazneno djelo kojim prijeti, te ujedno i na zaključak da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora nipošto razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.
7. Stoga žalba okrivljenika nije prihvaćena niti u tom pravcu.
8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.
U Varaždinu 19. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Tomislav Brđanović