Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-501/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Helene Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja ZELENO I MODRO, d.o.o. iz Kaštelić Štafilića, Cesta pape Ivana Pavla ll. 404, OIB: 44813350399, protiv tuženika AUTO ČOLAK d.o.o. iz Kaštel Sućurca, Gospojska štrada 3, OIB: 44318982560, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-576/2024-5 od 7. siječnja 2025., 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-576/2024-5 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Helene Dragun iz Splita, poslovni broj Ovrv-31318/2023 od 9. siječnja 2024. u kojem je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju na temelju vjerodostojnih isprava namiri tražbinu u iznosu od 65,15 eura, u iznosu od 75,23 eura, u iznosu od 70,19 eura, u iznosu od 80,27 eura, u iznosu od 85,31 eura, u iznosu od 85,30 eura, u iznosu od 80,26 eura, u iznosu od 70,18 eura, u iznosu od 80,26 eura, u iznosu od 75,22 eura, u iznosu od 85,30 eura, i u iznosu od 90,34 eura, sve sa zateznom kamatom po stopi s tijekom za svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U toč. II izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 151,54 eura.

3. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga.

4. U žalbi navodi da je odluku donio stvarno nenadležni sud, obzirom da se spor vodi između dva trgovačka društva u vezi s njihovim poslovanjem zbog čega je ostvarena bitna povreda postupka. Navodi da je ugovor između parničnih stranaka zaključen 2019. godine, a do poskupljenja usluge došlo je 2021., a tužitelj nije na zakonom predviđeni način upoznao tuženika s poskupljenjem usluge. Pri tome se poziva na odredbu čl. 25. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP).

5. Predlaže pobijanu presudu ukinuti.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1,320,00 eura.

9. Prema odredbi čl. 467. st 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2., osim povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a i zbog pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja.

11. Tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio da je stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Takvim žalbenim navodom tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

12. Međutim, kako je već ranije navedeno presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, tako da žalbeni navod tuženika da je sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a nije mogao biti predmetnog razmatranja u ovom žalbenom postupku.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama na ime neplaćene naknade za uslugu odvoz komunalnog otpada u razdoblju od 31. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023.

15. U postupku je utvrđeno:

- da je čitanjem Ugovora i reversa za preuzimanje na korištenje posude za komunalni otpad, način prikupljanja, odvoza i obračuna usluge utvrđeno da su tužitelj i tuženik 22. rujna 2019. sklopili spomenuti ugovor prema kojem je tužitelj ustupio tuženiku na korištenje posudu zapremine 240 litara za prikupljanje mješovitog komunalnog otpada, te se obvezao da će redovito obavljati odvoz mješovitog komunalnog otpada, dok je tuženik prihvatio način obračuna i raspored odvoza mješovitog komunalnog otpada,

- da je pregledom izvatka iz poslovnih knjiga utvrđeno da je tužitelj zadužio tuženika za period od srpnja 2022. do lipnja 2023. godine izdanim računima za korištenje javne usluge odvoza otpada za iznos utužen tužbom,

- da je pregledom Iizjave o načinu korištenja javne usluge 3. kategorija korisnika- fizička i pravna osoba koja na području Grada Kaštela obavlja djelatnost prema Odluci o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, utvrđeno da je tuženik potpisao navedenu izjavu u kojoj se navodi da cijele godine obavlja gospodarsku djelatnost,

- da je pregledom evidencije odvoza od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2023. utvrđeno da je tužitelj od tuženika 80 puta preuzeo spremnik na pražnjenje.

16. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj uredno izvršavao svoje obveze te pravilno obračunavao naknadu za izvršenu uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada sukladno važećem cjeniku, a da tuženik nije tužitelju podmirio dugovanje. Stoga, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a je održao na snazi platni nalog sadržan u točki I predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i javnog bilježnika Helene Dragun u Splitu, poslovni broj Ovrv-31318/2023 od 9. siječnja 2024. kojim je tuženiku naloženo tužitelju namiriti tražbinu pobliže navedenu u izreci presude sa pripadajućim zateznim kamatama kojima su određene za pojedine iznose glavnice primjenom odredbe čl. 9. i 29. st. 2. („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

17. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo.

18. Naime, odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpada(„Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19-dalje ZOGO) javna usluga prikupljanja mješovitog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području, pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Na isti način regulirano je i odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom(„Narodne novine“ broj 84/21, 142/23-dalje ZGO).

19. Odredbom čl. 33. st. 2. ZOGO propisano je da je kriterij za obračun troškova količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada i broj pražnjena spremnika, dok je stavkom 3. istog članka, propisano da je davatelj usluga dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinih korisnika usluge u obračunskom razdoblju na kriterijima količine otpada iz st. 2. tog članka. Na isti način propisano je odredbom čl. 67. ZGO.

20. Iz navedenih odredbi slijedi da je vlasnik( korisnik) nekretnine u obvezi platiti naknadu ukoliko je komunalna usluga izvršena odnosno ukoliko otpad stvarno preuzet. Tužitelj je izvršio predmetnu javnu uslugu tuženiku utuženom razdoblju s obzirom da je kao kriterij stvarno preuzete količine otpada odabrao volumen spremnika i mjesečni broj odvoza prema odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO, odnosno čl. 67. st. 2. ZGO.

21. Kako je obveza svakog vlasnika odnosno korisnika nekretnine, ili posebnog dijela nekretnine plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada( čl. 30. st. 5. ZGOO, odnosno čl. 70. st. 1. ZGO), koju uslugu je tužitelj obračunavao imajući u vidu količinu spremnika i broj praćenja spremnika, to je tuženik izvršenu uslugu dužan platiti jer nije dokazao da tužitelj svoju uslugu odvoza komunalnog otpada nije izvršio odnosno nije izvršio u cijelosti.

22. Točan je žalbeni navod tuženika da korisnik usluge mora pravovremeno biti obaviješten o povećanju cijene. Međutim, povećanje cijene bez prethodne obavijesti ili suglasnosti može biti osporeno, što tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno, odnosno da bi se radilo o nezakonitom obračunu cijene.

23. Neosnovano se tuženik poziva i na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23 – dalje ZZP) jer navedeni zakon kao potrošača definira kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao iznad svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti (čl. 4. ZZP). Tuženik kao trgovačko društvo, koji djeluje u okviru svoje poslovne djelatnosti, ne smatra se potrošačem te se stoga ne može pozivati na prava iz ZZP-a namijenjena potrošačima.

24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovano i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Rijeci 19. rujna 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara