Poslovni broj: 8 Gž-533/2023-2

1

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P., OIB: …, iz V., …, zastupanog po punomoćnici S. N. V., odvjetnici iz O., …, protiv tuženika I. P., OIB: …, iz V., …, zastupanog po punomoćniku S. N., odvjetniku iz O., …, radi predaje u posjed nekretnina, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-10/2023-8 od 3. svibnja 2023., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbijaju se djelomično kao neosnovane žalba tužitelja V. P. i žalba tuženika I. P. i djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-10/2023-8 od 3. svibnja 2023. pod toč. I izreke u pogledu predaje posjeda kat. čest. 759/1 k.o. V. slobodne od osoba i stvari, te predaje suposjeda kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238 k.o. N. B., kao i u dijelu pod toč. II i III izreke.

 

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, poslovni broj P-10/2023-8 od 3. svibnja 2023. pod toč. I izreke koji se odnosi na predaju posjeda kat. čest. 1008 k.o. V. i sudi:

 

Nalaže se tuženiku I. P. da tužitelju V. P. preda u nesmetani suposjed nekretninu oznake kat. čest. 1008 oranica G. O. površine 10527 m2, upisanu u zk. ul. …k.o. V., u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja u pogledu iste katastarske čestice odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tužitelju V. P. naknaditi tuženiku I. P. trošak sastava žalbe u iznosu od 137,63 eur/1.036,97 kn u roku 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku I. P., OIB …, da tužitelju V. P., OIB …, preda u nesmetani posjed nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 759/1 oranica A. brdo površine 4390 m2, i zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 1008 oranica G. O. površine 10527 m2, slobodne od osoba i stvari, a u suposjed nekretnine upisane u zk.ul.br. … k.o. V., koja se sastoji od kč.br. 763 oranica A. brdo površine 13340 m2, i zk.ul.br. … k.o. N. B., koja se sastoji od kč.br. 2238 oranica Kelešinka površine 366901 m2, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II i III izreke, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Ističe se kako je zaključak prvostupanjskog suda da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu tužitelja i R. P. paušalan i neutemeljen na dokazima provedenim u tijeku postupka. Tuženik ničim nije dokazao da bi predmetne nekretnine bile stečene radom, niti prvostupanjski sud obrazlaže iz kojih je dokaza utvrdio da bi nekretnine bile stečene radom budući da okolnost da je nekretnina stečena osnovom kupoprodajnog ugovora sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi sredstva za kupovinu iste bila osigurana radom. Radi navedenog presuda je u pobijanom dijelu zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjsku presudu nije moguće ispitati niti iz razloga jer je u obrazloženju prvostupanjske presude izostala pravna analiza izjave R. P. od 5. ožujka 2021., kao i razlog zbog kojeg sud zauzima stav da je tuženik temeljem navedene izjave imao pravo odbiti predaju nekretnina u posjed tužitelju, odnosno da tuženiku pripada pravo na suposjed. Smatra da bi suvlasnik mogao trećoj osobi dati pravo korištenja suvlasničkim (idealnim) dijelom da je neophodno da se prethodno sa drugim suvlasnikom postigne sporazum o suposjedu nekretnina prema kojem svaki od suvlasnika posjeduje i koristi točno određeni dio nekretnine koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu. Dakle, navedena izjava nepodobna je da bi se na temelju iste steklo bilo kakvo stvarno pravo glede nekretnina navedenih u izjavi. S druge strane tužitelj je kao zakupodavac predmetne nekretnine predao u posjed tuženiku temeljem ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta, a obzirom da su ugovori raskinuti tužitelj temeljem odredbi istih i to čl. 5. st. 2. ima pravo zahtijevati povrat posjeda nekretnina od tuženika pri čemu se poziva na odredbu čl. 536. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Tuženiku su prilikom zaključenja ugovora o zakupu bile poznate sve okolnosti pod kojima se zaključuje predmetni ugovor pa tako i činjenica da ugovor zaključuje s tužiteljem kao zakupodavcem kao i da je dužan nakon prestanka ugovora nekretnine vratiti tužitelju. Nadalje, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda glede uspjeha stranaka u približno jednakim dijelovima te je o parničnim troškovima trebalo odlučivati primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavio i tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. i 288.a Zakona o parničnom postupku vidi u tome što je sud prvog stupnja povrijedio načelo otvorenog pravosuđenja (presuda iznenađenja). Naime, tužitelj nije niti u jednom dijelu tužbe ili tijekom postupka iznio pravne stavove glede primijene Zakona o braku i porodičnim odnosima, a niti je na bilo koji način iznio činjenice glede vremena stjecanja nekretnine, čak štoviše na raspravi 6. rujna 2022. odbio se očitovati o pitanju pravnog statusa nekretnine. Unatoč tome prvostupanjski sud nalazi razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva primjenom Zakona o braku i porodičnim odnosima smatrajući istu zajedničkim vlasništvom, a ne suvlasništvom, pa da majka tuženika nije mogla bez suglasnosti tužitelja prenijeti na njega pravo posjeda istih. Tužitelj je jedino isticao činjenicu da je upisan vlasnikom nekretnine i da ima pravo tražiti predaju u posjed i iseljenje tuženika. Sud je vezan takvim činjeničnim stanjem pa je morao u odnosu na prve dvije čestice odbiti tužbeni zahtjev jer tužitelj nije iznio činjenice glede primjene instituta zajedničkog vlasništva i prava koja proizlaze iz tog instituta. Dakle, sud je na temelju činjenica i prava sudio, a da tuženiku nije dana prilika raspravljati o tome. Počinjena je i bitna povreda odredaba parničnom postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Ova povreda da se odnosi na nekretninu kat. čest. 759/1 k.o. V.. Također da je u odnosu na navedenu nekretninu pogrešno utvrđeno činjenično stanje kada je utvrđeno da ista nije bračna stečevina tužitelja i majke tuženika. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se u odnosu na nekretninu kat. čest. 759/1 k.o. V. jer tužitelj istu nije stekao 1982. kako to krivo smatra sud već 2003. Naime, kredit koji je bio osiguran prijenosom prava vlasništva na S. banku otplaćen je tek tijekom trajanja braka pa je i to razlog da se ta nekretnina ima smatrati bračnom stečevinom. Nadalje, pogrešno je primijenjen institut zajedničkog vlasništva primjenom odredbe čl. 57. - 65. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naglašava se kako majka tuženika nije dala suglasnost za tužbu nego suglasnost da tuženik nastavi koristiti nekretnine koje je stekla u braku zajedno s tužiteljem. Sukladno iznesenom tužbeni zahtjev tužitelja glede nekretnina koje sud smatra da predstavljaju zajedničku imovinu morao je odbiti jer tužitelj nije ovlašten tražiti predaju zajedničke stvari samo njemu, kao jednom zajedničaru. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i u dijelu kojim je odlučio o parničnom trošku. Predlaže se uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud pri donošenju prvostupanjske presude nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 219. st. 1. i 2., a u svezi čl. 288.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19; dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.).

6.1. Naime, odredbom čl. 219. st. 2. ZPP određeno je da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz st. 1. tog članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Dakle, navedena odredba ne propisuje obvezu suda na upozoravanje stranaka na njihove dužnosti u smislu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, već mogućnost takvog postupanja, tako da po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja pri donošenju pobijane presude nije počinio navedenu relativno bitnu povredu, a u svezi iste niti iz čl. 288.a ZPP na koju tuženik tek paušalno ukazuje.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP koja bitna povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, što u konkretnom nije slučaj, kako to neosnovano u žalbi ukazuje tuženik.

7.1. Tuženiku je ovdje odgovoriti da je točno da je tužitelj tužbeni zahtjev temeljio na činjenici da je vlasnik prijepornih nekretnina i da se iste nalaze u tuženikovu posjedu pa da bi po toj osnovi imao pravo zahtijevati od tuženika koji da nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje - da mu preda posjed istih.

7.2. Međutim, tuženik, kao posjednik, istakao je materijalno pravni prigovor da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje odnosno da posjeduje predmetne nekretnine temeljem ovlasti od svoje majke koja da je suvlasnica istih jer nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu nje i tužitelja. Slijedom navedenog upravo po prigovoru tuženika sud prvog stupnja pravilno je pošao od činjeničnih tvrdnji i raspravio ih primjenom mjerodavnih odredbi materijalnog prava, radi čega su neosnovane suprotne tvrdnje tuženika.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju tužitelj i tuženik, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik preda posjed kat. čest. 763 k.o. V., 759/1 k.o. V., kat. čest 1008 k.o. V. i kat. čest. 2238 k.o. N. B., a koji zahtjev temelji na činjenici da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina koje tuženik, nakon proteka otkaznog roka ugovora o zakupu, drži neosnovano u posjedu radi čega da mu pripada pravo na predaju posjeda.

11. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te naložio tuženiku da preda tužitelju posjed kat. čest. 759/1 k.o. V. i kat. čest. 1008. k.o. V., dok je tuženiku naložio da preda u suposjed nekretnine kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238 N. B., dok je za više zatraženo zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

11.1. U pogledu kat. čest. 759/1 k.o. V. zaključuje kako u postupku nije dokazano da bi R. P. bila suvlasnica iste s osnove bračne stečevine i da bi kao takva imala ovlasti dati je u (su)posjed tuženiku radi čega da tuženik neosnovano ističe prigovor po čl. 163. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst; dalje ZVDSP). U odnosu na kat. čest. 1008. k.o. V. prvostupanjski sud utvrđuje da je s obzirom na vrijeme stjecanja navedene nekretnine mjerodavna odredba Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78., 27/78., 45/89. i 59/90.; dalje ZBPO) u svezi s čl. 363. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98., dalje OBZ/98) i čl. 361. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03., 17/04., 134/04. i 107/07., dalje OBZ/03)), pa primjenom odredbi čl. 57. - 65. ZVDSP zaključuje da R. P. kao zajedničar ima pravo na (su)posjed cijele nekretnine, ali da nije ovlaštena svoj (su)posjed prenijeti na drugoga iz razloga jer za to nema suglasnost tužitelja kao drugog zajedničara. Prema tome tuženik da ne može pravo posjedovanja kat. čest. 1008 k.o. V. izvoditi iz ovlasti majke radi čega je u odnosu na tu nekretninu prihvaćen tužbeni zahtjev na predaju u posjed te nekretnine. U odnosu na kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238. k.o. N. B. prvostupanjski sud je utvrdio da se radi o bračnoj stečevini i suvlasništvu R. P. na tim nekretninama slijedom čega da je imala ovlast prenijeti suvlasnički dio na drugoga, ovdje tuženika, tako da je udovoljeno manjem zahtjevu za predaju u suposjed, a za više zatraženo zahtjev tužitelja u odnosu na te nekretnine odbijen je kao neosnovan.

12. I u ovoj fazi postupka tuženik osporava tužitelju da je isključivi vlasnik i pravo zahtijevati od tuženika predaju posjeda kat. čest. 759/1 k.o. V. i kat. čest. 1008 k.o. V., dok s druge strane tužitelj spornim čini pravo tuženika na suposjed kat. čest. 763. k.o. V. i kat. čest. 2238. k.o. N. B..

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se ocjenjuju žalbeni navodi tužitelja kojima se dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pogledu kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238. k.o. N. B..

14. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u svezi kat. čest. 763 k.o. V. utvrdio da ista odgovara nekretninama stare oznake kat. čest. 430/1, 430/2, 430/3 i 431 sve k.o. V., zatim da su kat. čest. 430/2 i 431 k.o. V. stečene kupoprodajnim ugovorom iz 2005., da je kat. čest. stare izmjere 430/1 k.o. V. stečena Ugovorom o kupoprodaji iz 2006., dok za kat. čest. 430/3 k.o. V. nema raspoloživih podataka, tako da je sve navedeno doveo u svezu s iskazom tužitelja koji je potvrdio da je kat. čest. 763. k.o. V. (nove izmjere) stečena kupoprodajom 2005. i 2006. ne sporeći da bi neki dio iste stekao po nekoj drugoj osnovi tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je predmetna kat čest. 763 k.o. V. stečena kupoprodajom za vrijeme trajanja bračne zajednice.

14.1. U svezi kat. čest. 2238. k.o. N. B. tužitelj je u svom iskazu naveo kako ju je otkupio od države, te je potvrdio da je otkupninu jedno vrijeme plaćao i tuženik, a prema zemljišnoknjižnim podacima ista je stečena na temelju ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države 13. studenog 2008.

14.2. Žalbeni navodi tužitelja da nije odlučno što su navedene kat. čest. stečene kupoprodajom za vrijeme trajanja braka jer da nije dokazano da su stečene radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječu iz te imovine ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog stupnja kraj činjenice da je brak sklopljen 1980., a iz iskaza svjedokinje R. P. slijedi kako su kupljene nekretnine stečene „iz prihoda od zajedničkog rada“ u braku s tužiteljem, da su zajedno radili i stvarali gospodarstvo, a čijem iskazu tužitelj nije prigovorio.

14.3. Tužitelju je odgovoriti da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je o činjenici stjecanja predmetnih nekretnina s naslova bračne stečevine odlučivao kao o prethodnom pitanju pri čemu se ukazuje da po odredbi čl. 12. st. 2. ZPP odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

15. Dakle, u pogledu navedene kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238. k.o. N. B. tužitelj nije oborio zakonsku presumpciju da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine radi čega R. P. nije prenijela na tuženika više prava nego što ih sama ima, kako to neosnovano tvrdi tužitelj, te je bila ovlaštena dati tuženiku navedene nekretnine u suposjed, a čime ne onemogućava tužitelja u izvršavanju njegovih suvlasničkih prava.

16. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika u pogledu nekretnine kat. čest. 759/1 k.o. V. ovaj sud ocjenjuje da isti nisu doveli u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da navedena nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i njegove supruge R. P.. U prilog svojih tvrdnji tuženik je dostavio zemljišnoknjižni izvadak za kat. čest. 759/1 zvana A. brdo u pogledu koje iz zapisnika sačinjenog pred Općinskim sudom u Osijeku povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. V. proizlazi da je ista identična staroj čest. oznake 417/2 k.o. V. s pravom vlasništva uknjiženim u korist tužitelja s time što iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa za kat. čest. 417/2 k.o. V. proizlazi da je prvi upis izvršen temeljem pravomoćnog rješenja poslovni broj R1-94/80 u korist tužitelja koji je pak u svom iskazu naveo kako je navedenu nekretninu naslijedio od svog oca koji je preminuo 1975., a koji navod tuženik nije pobio.

16.1. Što se tiče te nekretnine točno je da je u zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda 10. svibnja 2001. pod brojem Z-639/01 na temelju ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišne knjige, solemniziranog po javnom bilježniku iz N. 8. svibnja 2001. – uknjiženo fiducijarno pravo vlasništva u korist S. b. d.d. O., P. N. i ujedno zabilježeno da je prethodna uknjižba prava vlasništva dozvoljena u svrhu osiguranja tražbine vjerovnika u iznosu od 120.000,00 kn s promjenjivom godišnjom kamatnom stopom od 12 %.

16.2. Međutim, pod poslovnim brojem Z-1054/03 na temelju tabularne isprave od 25. svibnja 2003. broj Ov-4172/03 uknjiženo je pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u korist tužitelja te je brisana novčana tražbina vjerovnika.

16.3. Ovaj drugostupanjski sud ne prihvaća kao osnovane tvrdnje tuženika da je navedena nekretnina stečena 2003. odnosno za vrijeme trajanja bračne zajednice tužitelja i njegove supruge R. P., ovo iz razloga što je prijenos prava vlasništva radi osiguranja zapravo prijenos prava vlasništva na vjerovnika uz ograničenje raskidnim uvjetom, a taj je – da vjerovniku bude ispunjena određena tražbina. Dakle, nakon što vjerovniku tražbina bude ispunjena pravo vlasništva će se vratiti ranijem vlasniku. Slijedi, dakle, da se ispunio raskidni uvjet, da je vjerovnik prenio vlasništvo nazad tužitelju što djeluje ex tunc, pa se međusobni položaj vjerovnika i ranijeg vlasnika prosuđuje kao da, u konkretnom slučaju, tužitelj nije niti prestao biti vlasnik, pa tvrdnja da je kredit bio otplaćen tijekom trajanja braka i da se iz tog razloga nekretnina ima smatrati bračnom stečevinom, ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude u pogledu kat. čest. 759/1 k.o. V..

17. Što se tiče prijeporne kat. čest. 1008 k.o. V. djelomično se osnovanim ukazuju žalbeni navodi tuženika.

17.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud temeljem utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu te nekretnine utvrdio da se radi o nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu te pravilno zaključio da u konkretnom slučaju treba primijeniti ZBPO jer je riječ o nekretnini u odnosu na koju se razrješavaju imovinski odnosi bračnih drugova stečenoj do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene odredba OBZ/98.

17.2. Prema čl. 270. (čl. 276.) ZBPO imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, pa kako iz dokumentacije priložene spisu i iskaza stranaka i svjedokinje ne slijedi zaključak da bi navedena nekretnina bila posebna imovina tužitelja što niti on sam nije tvrdio pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se radi o zajedničkoj imovini tužitelja i njegove supruge R. P..

17.3. Navedena nekretnina nije u zemljišnim knjigama upisana na oba bračna druga kao njihovo skupno vlasništvo (čl. 280. ZBPO), dakle, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti OBZ/03 i s tim u vezi zakonsku presumpciju suvlasništva na jednake dijelove glede bračne stečevine u smislu tog Zakona.

17.4. Sud prvog stupnja odlučuje u pogledu kat. čest. 1008 k.o. V. primjenom odredbe čl. 277. (čl. 283.) st. 1. ZBPO kojom je određeno da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima (st. 2.).

17.5. Međutim, prema odredbi čl. 62. st. 2. ZVDSP svaki zajedničar ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

17.6. Članak 65. ZVDSP propisuje da će se glede onoga što o zajedničkom vlasništvu nije određeno tim ili drugim zakonom, niti proizlazi iz naravi takva vlasništva, prosuđivat prava i dužnosti zajedničara odgovarajućom primjenom pravila postavljenih za suvlasnike.

17.7. Dakle, s obzirom na odredbu 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.) koja uređuje aktivne nedjeljive obveze, znači da pojedini zajedničar, u konkretnom tužitelj, može zahtijevati predaju cijele stvari u posjed prema trećem tj. tuženiku samo ako je ovlašten od ostalih zajedničara da mu cijela stvar bude predana u posjed, što u konkretnom nije slučaj. Naime, R. P. također je zajedničar na kat. čest. 1008 k.o. V. i ona uskraćuje ovlaštenje tužitelju da od tuženika kao treće osobe traži predaju cijele nekretnine u posjed. Dakle, po ocjeni ovog suda iako po odredbi čl. 277. (čl. 283.) ZBPO R. P. svojim udjelom u zajedničkoj imovini ne može samostalno raspolagati, po odredbi čl. 62. st. 2. ZVDSP tužitelj nije ovlašten zahtijevati predaju cijele nekretnine u posjed, već predaju u suposjed.

18. Niti žalbeni navodi tužitelja u pogledu pravnog dometa izjave koju je dala R. P. 5. ožujka 2021. (l.s. 65) ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, po ocjeni ovog suda, u ovakvoj činjeničnoj situaciji, navedena izjava proizvodi pravne učinke jer iz iste slijedi da su, između ostalih, predmetne kat. čest. 763 i 1008 obje k.o. V. te kat. čest. 2238 k.o. N. B. stečene tijekom trajanja braka R. P. s tužiteljem, a temeljem čega je tuženiku, svom sinu, dala pravo da u njezino ime, a za svoj račun izvršava sva vlasnička prava (posjedovanje, korištenje, uključujući i pravo na plodove), bez ikakve naknade. Također u izjavi stoji da izjavu daje prije svega radi toga kako bi svom sinu omogućila neometano korištenje navedenih nekretnina nakon što je njezin suprug otkazao ugovor o zakupu istih.

19. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije neophodno, kako to tvrdi tužitelj u žalbi, da treća osoba, u ovom slučaju R. P., prethodno s tužiteljem postigne sporazum o (su)posjedu nekretnina prema kojem bi svaki od suvlasnika posjedovao i koristio točno određeni dio nekretnine koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu budući da odredbe ZVDSP pružaju zaštitu nepodijeljenog suvlasništva odnosno zajedničkog vlasništva.

20. Slijedom svega navedenog, kako je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući u pogledu kat. čest. 759/1 k.o. V., kat. čest. 763 k.o. V. i kat. čest. 2238 k.o. N. B. to su primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijene kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te je odlučeno kao pod toč. I izreke ove drugostupanjske odluke, dok je u odnosu na kat. čest. 1008 k.o. V., primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, s obzirom na djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo djelomično prihvaćena žalba tuženika i preinačena pobijana presuda kako je to odlučeno u dijelu pod toč. II izreke ove odluke.

21. Neosnovanim se nalaze žalbeni navodi tužitelja i tuženika da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka budući da je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP pravilno uzimajući u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu u svezi s čime je tužitelju odgovoriti da tuženik nije sporio pravo tužitelja na suposjed spornih nekretnina već njegovo pravo isključivog posjedovanja.

22. Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP te je istom priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 2.343,75 kn / 311,07 eur (Tbr. 10. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.) s uključenim PDV, čemu je dodano na ime sudske pristojbe na žalbu 106,00 eur što ukupno iznosi 417,07 eur tako da je tuženiku čiji se uspjeh u žalbenom postupku ocjenjuje sa ukupno 33% (u žalbi je predlagao u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja u pogledu kat. čest. 759/1 i 1008 k.o. V.) dosuđen iznos od 137,63 eur/1.036,97 kn, tako da je za više zatražen iznos zahtjev tuženika da mu se dosudi trošak žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, a sve kako je to odlučeno u toč. III izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 13. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.