Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1512/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice LŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Primorac i partneri d.o.o. iz Splita, protiv protustranke GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-51/2023-47 od 9. listopada 2024., 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj R1-51/2023-47 od 9. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju čini k. č. br. [katastarska čestica] [adresa] u naravi dvorište površine 366 m2, garaža površine 29 m2 i kuća, [adresa] površine 85 m2, ukupne površine 480 m2 civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi

tako da se postignuta cijena podijeli između stranaka prema njihovim suvlasničkim omjerima i to predlagateljici LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]/2 iznosa i protustranci GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]/2 iznosa.

II Nalaže se protustranci GŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da predlagateljici LŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri trošak postupka u iznosu od 326,27 eura u roku od 15 dana.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu predlagateljica ocjenjuje da je žalba protustranke neosnovana te da je rješenje suda prvog stupnja pravilno jer je sud pravilno utvrdio relevantne činjenice te je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu je također sud pravilno ocijenio da je neosnovan prigovor prava na dom tuženika, i predlaže da sud drugog stupnja žalbu protustranke odbije kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protustranka je žalbu podnijela zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim u žalbi ne navodi u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda, iz kojih razloga je ovaj sud pobijano rješenje suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti te je utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da su stranke suvlasnici na jednake dijelove nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] [adresa], dvorište u površini od 366 m2, garaža površine 29 m2 i kuća na adresi [adresa] u površini od 85 m2, ukupne površine 480 m2.

6.1. Provedenim građevinskim vještačenjem sud je utvrdio da zgrada izgrađena na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja jednu samostalnu uporabnu cjelinu s jednim ulazom te da nije moguća geometrijska dioba nekretnine prema suvlasničkim omjerima. Sud je u postupku utvrđivao i vrijednost nekretnine te je utvrđeno da tržišna vrijednost nekretnine iznosi 72.033,31 euro.

6.2. Protustranka je tijekom postupka tvrdila da je nekretninu moguće podijeliti na dva samostalna dijela tako da se probije ulaz u potkrovni dio kuće i izvede kuhinja, o čemu se očitovao građevinski vještak na ročištu održanom 24. svibnja 2022. na način da je naveo da prema sadašnjem stanju fizička dioba na taj način nije moguća jer ne postoje dvije samostalne etažne cjeline koje bi odgovarale suvlasničkim udjelima stranaka, a za radove koje protustranka smatra da ih treba izvesti potrebno je prvo izraditi glavni projekt ovjeren od ovlaštenog arhitekta na temelju kojeg je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu i tek tada bi se eventualno mogle izvoditi preinake. Po ocjeni vještaka vrijednost preinaka iznosi najmanje 50-ak tisuća kuna jer je potrebno dijeliti prizemlje od potkrovlja, napraviti pristup gornjoj etaži, izvesti otvor za ulazak u objekt i prenamijeniti dio prostora u kuhinju te provesti sve potrebne instalacije i priključke.

6.3. S obzirom da je na temelju provedenog građevinskog vještačenja sud utvrdio da nije moguća geometrijska dioba nekretnine, u skladu s člankom 50. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.; dalje: ZV) ocjenjuje da suvlasničku zajednicu nekretnina stranaka treba razvrgnuti civilnom diobom.

6.4. Protustranka je predložila da se razvrgnuće provede isplatom tvrdeći da stanuje u nekretnini i da je to osobito valjan razlog za takav način razvrgnuća, međutim, predlagateljica se razvrgnuću isplatom protivila ističući da je nakon razvoda bila prisiljena napustiti nekretninu koja je predmet ovog postupka i plaćati podstanarski stan, a sud utvrđuje da su stranke izgradile građevinske objekte na nekretnini tijekom trajanja braka. Ocjena je suda prvog stupnja da protustranka nema posebno opravdani razlog koji bi opravdavao da se razvrgnuće provede isplatom, tako da njemu nekretnina pripadne u cijelosti.

6.5. Protustranka je tijekom postupka podnijela i prigovor prava na dom u povodu kojeg je sud utvrđivao relevantne činjenice u skladu s člankom 8. stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija). Sud utvrđuje da protustranka u predmetnoj nekretnini stanuje 30-ak godina, što predlagateljica nije osporavala, pa je zaključak suda da je nekretnina dom protustranke. Također, sud utvrđuje da bi u slučaju razvrgnuća miješanje u pravo na dom bilo utemeljeno na zakonu jer prema odredbi članka 47. ZV-a predlagateljica kao suvlasnica, ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice. U odnosu na posljednju pretpostavku prilikom provođenja testa razmjernosti sud zaključuje da je miješanje nužno u demokratskom društvu iz razloga što stranke imaju jednaka prava na nekretnini, a da je protustranka oduzela pravo na suposjed sporne nekretnine predlagateljici, o čemu je sud odlučio u predmetu broj P-997/13 rješenjem od 14. travnja 2014. Sud utvrđuje da predlagateljica već godinama nema nikakve koristi od nekretnine i ne može uživati svoje pravo suvlasništva, a mora podmirivati obveze koje proizlaze iz tog vlasništva u vidu plaćanja režija, obzirom da ih protustranka ne plaća. Iz tih razloga sud ocjenjuje da prigovor prava na dom nije osnovan.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

8. Protustranka u žalbi prije svega tvrdi da suvlasnička zajednica nekretnina ne postoji već više od deset godina jer je predlagateljica iselila iz nekretnine još 2011., te da bi civilnom diobom nekretnina, koji način razvrgnuća je sud odredio pobijanom odlukom, bila narušena legitimna vlasnička očekivanja protustranke u odnosu na spornu nekretninu u kojoj neprekidno živi od dana kada je izgrađena, jer mu je ona jedini dom. Također tvrdi da je odluka o načinu razvrgnuća pogrešna jer on smatra da je razvrgnuće bilo moguće provesti i na drugačiji način, odnosno tijekom postupka predlagao je da se razvrgnuće provede uspostavom vlasništva posebnih dijelova nekretnine na način da se građevinskim zahvatima uspostave dvije samostalne uporabne cjeline, a predlagao je da isplati predlagateljicu kako bi njemu nekretnina pripala čime bi sačuvao svoje pravo na dom. Protustranka osporava zaključak suda da je neosnovan njegov prigovor prava na dom tvrdeći da je na predlagateljici bio teret dokaza okolnosti zašto bi iseljenje protustranke bilo nužno, odnosno iz kojih razloga bi prijedlog prema kojem protustranci prijeti gubitak doma bio razmjeran cilju ili namjeri radi koje se poduzima. Ocjena je protustranke da se isti cilj mogao ostvariti manje restriktivnim, odnosno blažim mjerama, drugim modalitetima razvrgnuća suvlasničke zajednice.

8.1. Žalbene tvrdnje protustranke o tome da suvlasnička zajednica nekretnina ne postoji zbog činjenice da je predlagateljica iselila iz nekretnine još 2011. nisu osnovane iz razloga što tijekom postupka nije bilo sporno da stranke u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnice svaka u ½ dijela, na koju činjenicu ne utječe utvrđena činjenica da predlagateljica na nekretninama ne živi. Također s obzirom da je sud u postupku utvrdio provedenim građevinskim vještačenjem da razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom nekretnine nije moguće, pravilno je sukladno odredbi članka 50. stavak 4. ZV-a razvrgnuće suvlasničke zajednice odredio civilnom diobom – prodajom na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima.

8.2. Po ocjeni ovog suda razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva, koje je predlagala protustranka, također u konkretnom slučaju nije bilo moguće iz razloga što je provedenim vještačenjem utvrđeno da je nekretnina jedinstvena cjelina te da ne postoje dvije samostalne etažne cjeline koje bi imale zasebne ulaze, kupaonicu i kuhinju obzirom da kuća ima samo jedan ulaz. Sud nije mogao određivati razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva u situaciji kada etažne cjeline ne postoje i kad bi za izvođenje dvije samostalne etažne cjeline u nekretninu trebalo uložiti značajna financijska sredstva. Vještak je u nalazu naveo da bi izvođenje samo građevinskih radova iznosilo najmanje pedesetak tisuća kuna, u koji iznos nije uključena vrijednost izrade glavnog projekta ovjerenog od ovlaštenog arhitekta na temelju kojeg je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu za građevinske zahvate, koje bi po utvrđenju vještaka trebalo izvesti radi formiranja dvije zasebne etažne cjeline, jer se radi o takvom opsegu građevinskih radova za koje je potrebna građevinska dozvola.

8.3. Također, suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je sud ocijenio da protustranka nije navela osobito ozbiljan razlog da bi se razvrgnuće provelo sukladno odredbi članka 51. ZV-a isplatom. Tom odredbom propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, u kojem slučaju će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji sud određuje prema okolnostima. Kako stranke imaju jednake suvlasničke dijelove, po ocjeni ovog suda nije bilo uvjeta da se razvrgnuće odredi isplatom, a također i ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja da činjenica što protustranka stanuje u nekretnini, uz utvrđenu činjenicu da je predlagateljici oduzet posjed nekretnine, sama po sebi ne opravdava razvrgnuće isplatom.

8.4. Suprotno žalbenim tvrdnjama, pravilo je sud ocijenio da je neosnovan prigovor prava na dom protustranke zaključujući da je razvrgnuće nužno u demokratskom društvu, a nije bilo sporno da je nekretnina koja je predmet ovog postupka dom protustranke, koja u njoj živi već tridesetak godina, te da je tražbina predlagateljice utemeljena na zakonu i to odredbi članka 47. ZV-a prema kojoj svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva. Naime, sud je u postupku utvrdio prije svega činjenicu da predlagateljica nije dobrovoljno iselila iz nekretnine, već da ju je protustranka isključila iz posjeda nekretnine te je predlagateljica dobila posjedovnu zaštitu u predmetu istog suda broj P-997/13 presudom od 14. travnja 2014., time da je iz iskaza predlagateljice sud utvrdio da je njoj neprihvatljivo živjeti na nekretninama zajedno s protustrankom koja je bila nasilna u odnosu na nju, iz kojih razloga je morala otići zajedno sa sinom u podstanarski stan bez ičega te je morala plaćati troškove podstanarstva, kredita koji je podignut za izgradnju kuće jer je bila sudužnik, a također plaća i režije koje na nju glase jer protustranka ne plaća uredno sve režije. Po ocjeni ovog suda stranke imaju jednako pravo suvlasništva iz kojih razloga svaki od njih ima pravo na zaštitu svog prava vlasništva, kao jednog od temeljnih ljudskih prava, zbog čega bi usvajanjem prigovora prava na dom predlagateljica bila onemogućena realno koristiti svoje pravo suvlasništva, odnosno ona ne bi mogla imati koristi od suvlasništva.

8.5. Nedvojbeno jest da je pravo na dom konvencijsko i ustavno pravo. Ono u svom izvornom značenju primarno ima javnopravno značenje, odnosno prvenstveno se odnosi na postupanje javnopravnog tijela i gubitak prava na dom. U konkretnom slučaju ne postoji konkurencija javnopravnog tijela i mogućeg prava na dom, već konkurencija dvaju privatnopravnih interesa koji izviru iz suvlasništva nekretnine u jednakim dijelovima. U takvoj konkurenciji pravo na dom valja sagledavati i sa stajališta protustranke, ali i sa stajališta predlagateljice. Isto tako valja ga sagledavati i sa stajališta činjenice da stranke civilnom diobom za svoj suvlasnički omjer dobivaju iznos koji će se postići u postupku razvrgnuća prodajom. Dakle, oni neće biti ostavljeni bez naknade za svoj suvlasnički omjer i neće biti lišeni svoga prava da koriste vrijednost svoje imovine. Iz tih razloga pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je miješanje u pravo na dom protustranke bilo opravdano u demokratskom društvu, zbog čega prigovor prava na dom nije osnovan.

9. Iz obrazloženih razloga žalbu protustranke trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 19. rujna 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić