Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Poslovni broj: 8 Gž-544/2023-2

1

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 8 -544/2023-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: , iz J., , zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku u J., , protiv tuženika: 1) D. D. iz J., , i 2) N. D. iz J., …., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-133/2019-35 od 15. ožujka 2023., u sjednici održanoj 13. rujna 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom, poslovni broj Pn-133/2019-35 od 15. ožujka 2023. i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

 

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženima D. D., , J. te N. D., , J., solidarno naknaditi štetu tužitelju M. K., , J., OIB: , u iznosu od 33.220,95 kn sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima D. D., , J. te N. D., , J., solidarno naknaditi tužitelju M. K., , J., OIB: , troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako prvostupanjski sud temelji odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva na zaključku da tužitelj nije dokazao da su tuženici odvezli osam stabala porušenih sa osam panjeva P1, P2, P4, P12, P13, P14, P15 i P16 na kat. čest. 121/4 P. R. slijedom čega da tužitelj nije dokazao koja od šesnaest stabala od zatečenih panjeva su tuženici odvezli. Zaključuje da tužitelj nije dokazao da su tuženici iz njegove šume izvezli drvnu masu niti u kojoj količini te da je za njega nastala šteta (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima). Navedeno je proturječno sadržaju izvedenih dokaza radi čega je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. Zakona o parničnom postupku. Poziva se na sadržaj potvrde P. postaje J. od 13. kolovoza 2019. i u svezi s time odredbu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku koju ispravu prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Očito je da između parničnih stranaka postoji spor oko međe te da se prema međi koju je pokazao tužitelj svi panjevi posječenih stabala nalaze unutar posjeda tužitelja, a prema međi koju su pokazali tuženici – unutar posjeda tuženika. Ukazuje da zapisnik o očevidu nikada nije dostavljen tužitelju zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku, a prema sadržaju zapisnika sudska komisija i vještaci su s prisutnima obilazili po kazivanju svjedoka I. K. i tuženicima koji su pokazali na šesnaest panja od kojih je sud dao nalog vještaku da se utvrdi vrijednost drvne mase za trinaest panjeva dakle pokazanih panjeva, izuzev dva, pet i šesnaest. Očito je, dakle, prepoznato kojih trinaest panjeva su stabla koja su predmet tužbe glede kojih je trebalo utvrditi vrijednost drvne mase. No, vještak T. V. nije postupio po nalogu suda, nego je utvrdio vrijednost drvnih sortimenata za petnaest stabala, što tada tužitelju nije bilo poznato jer mu prijepis zapisnika s očevida nije bio dostavljen zato je tužitelj tražio dopunu vještačenja da se specificira nalaz i mišljenje na način da se utvrdi visina štete za stabla oznake P1, P2, P4, P12, P13, P14, P15 i P16, iako stabla P2 i P16 nisu bili predmet spora. Kada se dovedu u vezu potvrde P. postaje J. sa sadržajem zapisnika o očevidu na licu mjesta s geodetskim vještačenjem, prema mišljenju tužitelja postoji dokaz da su tuženici koji su svojatali dio šume u posjedu tužitelja odvezli sva stabla koja su predmet tužbe. Od tih trinaest stabala, stabla oznake P1, P2, P4, P12, P13, P14, P15 i P16 su stabla koja se nalaze u šumi tužitelja, ali kako stabla P2 i P16 nisu bili predmet spora to je tužitelj imao pravo na naknadu štete za stabla P1, P4, P12, P13, P14 i P15. Visina štete nije dobro utvrđena jer tužitelj nije imao mogućnost prigovoriti nalazu i mišljenju imenovanog vještaka i tražiti da se utvrdi vrijednost stabala P1, P4, P12, P13, P14 i P15 s obzirom na to da mu zapisnik s očevida nikada nije dostavljen. Nadalje, žalba ukazuje da tuženici do zaključenja prethodnog postupka odnosno do iskaza na raspravi nisu osporili činjenicu da su odvezli trinaest stabala koja su predmet tužbe. Prvotuženik je na ročištu 1. veljače 2023. rekao da je odvezao osam komada stabala koje je popisala policija. Taj dio iskaza je proturječan sadržaju potvrda Policijske postaje Jastrebarsko, ali i ranijem iskazu tuženika te pokazivanju na očevidu, što je prvostupanjski sud propustio uočiti i cijeniti. Tužitelj smatra da je dokazao da su tuženici iz njegove šume izvezli drvnu masu odnosno količinu stabala. Ukazuje na nejasnoće u zaključku prvostupanjskog suda u pogledu vjerodostojnosti iskaza svjedoka I. K.. Tužitelj smatra da nije životno logično i uvjerljivo da tuženici stabla ne bi odvezli sebi kada su na očevidu pokazali da se svi panjevi (utuženih 13) nalaze u njihovoj šumi. Ipak, dio njih je bilo nesporno u vlasništvu tužitelja pa tužitelj smatra da je dokazao osnovu tužbenog zahtjeva. Žalitelj ukazuje da prvostupanjski sud nije ocijenio dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ukazujući na iskaz svjedoka J. S., Z. K., pa zaključuje da u prilog tvrdnjama tužitelja i svjedoka Ivana Kokota ide činjenica da su svi svjedoci iskazali da spora oko međe nije bilo, dok vlasništvo nisu stekli tuženici. Dakle, i te posredne činjenice upućuju da su tuženici zbog spora oko međe odvukli dio stabala koja su porušili tužitelj i njegov sin, a među kojima su stabla P1, P4, P12, P13, P14 i P15 koji su nesporno bili na nekretnini u vlasništvu tužitelja sukladno međi prema katastarskim mapama. Slijedom navedenog predlaže se ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i obistiniti trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pri donošenju pobijane odluke nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) koja bitna povreda uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, što u konkretnom nije slučaj budući da je punomoćnik tužitelja bio nazočan prilikom ročišta održanog na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika i vještaka za poljoprivredu i šumarstvo te je isti imao i pravo razmotriti i prepisati predmetni spis sukladno odredbi čl. 150. st. 1. ZPP, pa suprotni žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost pobijane presude.

5.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev na isplatu naknade materijalne štete u iznosu od 33.220,95 kn koji zahtjev tužitelj temelji na činjenici da su tuženici s nekretnine u vlasništvu tužitelja kat. čest. broj 121/4 k.o. P. R. odvezli stabla koja je tužitelj posjekao i ostavio da se suše.

7. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem, u bitnome, da obzirom da je tužitelj nakon očevida i geodetskog elaborata i skice lica mjesta specificirao štetu za osam posjećenih stabala na njegovoj čestici do linije katastarske mape (stabla posječena na panjevima broj P1,P2, P4, P12, P13, P14, P15 i P16), da je ostalo sporno koja stabla od zatečenih šesnaest panjeva su tuženici izvezli iz šume. Nadalje, tužitelj da nije dokazao činjenicu jesu li stabla posječena na čestici u vlasništvu tužitelja ili na čestici u vlasništvu drugotuženika, kao i koja stabla su tuženici izvezli te da li je tužitelju nastala šteta. Prema tome da tužitelj nije dokazao da su tuženici iz njegove šume izvezli drvnu masu, niti u kojoj količini odnosno da bi za njega nastala šteta po odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO). Slijedom toga da nije cijenio dokaze koji se odnose na visinu štete odnosno vrijednost izvezenih stabala jer je i dalje sporno koja od šesnaest stabala od zatečenih šesnaest panjeva su tuženici izvezli i koja je to količina drvne mase. Zaključno da je u skladu s odredbom čl. 221.a ZPP utvrdio da ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju jer tužitelj nije dokazao postojanje pravno relevantno uzročne veze između štete i štetne radnje slijedom čega je odlučio kao uvodno.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda osnovano tužitelj u žalbi ističe kako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika sačinjenog prilikom očevida na licu mjesta od 11. studenoga 2020. (l.s. 50-51) i samog zapisnika.

9. Naime, iz navedenog zapisnika proizlazi da su svjedok I. K. i tuženici pokazali sporne panjeve, da je pokazano 16 panjeva prikazanih na skici lica mjesta sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. D. koji ih je označio točkama P1-P2-P3-P4-P5-P6-P7-P8-P9-P10-P11-P12-P13-P14-P15-P16, kao i to da je prvostupanjski sud dao nalog prisutnom vještaku za poljoprivredu da na temelju zatečenih panjeva od 1 od 16, osim panja br. 2, 5 i 16, utvrdi vrijednost drvne mase.

9.1. Nije jasno iz kojih razloga je prvostupanjski sud dao nalog da se zatečeni panjevi oznake P2, P5 i P16 ne uzmu u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti drvne mase, naime, navedeno se ne razaznaje iz sadržaja zapisnika, a niti je navedena konstatacija raspravljena kroz iskaze stranaka i svjedoka, a niti je vještak za poljoprivredu i šumarstvo i procjenu postupio po tako danom mu nalogu.

10. Osim toga postoji proturječnost i u dijelu kada sud prvog stupnja „utvrđuje kao nesporno“ da su tuženici iz šume izvezli posječena stabla koja su posjekli tužitelj i njegov sin, dakle zaključilo bi se sva stabla. Međutim, suprotno tome dalje prvostupanjski sud zaključuje da je među strankama sporno koliku količinu su od posječenih 13 stabala odnosno 16 ili 8 stabala tuženici izvezli iz šume.

11. Slijedom iznesenog, valjalo je po odredbi čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu u postupanju, te će ponovnom ocjenom izvedenih dokaza odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane, prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te ovisno o tome, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

13. Odluka o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka sadržana u toč. II izreke ove drugostupanjske odluke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 13. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Sanja Prosenica, v.r.

 

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu