- 1 -              Poslovni broj: Usž-2250/23-2

                              

Poslovni broj: Usž-2250/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća, te sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice N. P., T., Bosna i Hercegovina, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-532/22-9 od 20. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-532/22-9 od 20. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-03/22-03/03048095361, URBROJ: 341-99-06/2-22-331 od 18. siječnja 2022.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I 140-03/21-03/03048095361, URBROJ: 341-15-06/2-21-15023 od 3. prosinca 2021., kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine.

3.              Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Navodi da iz obrazloženja presude nije vidljivo na temelju kojih činjenica je sud donio zaključak o neispunjavanju uvjeta za priznanje prava na razmjerni dio obiteljske mirovine. Također smatra da je sud pogrešno interpretirao zakonske pretpostavke za podnošenje zahtjeva i poistovjetio ga s prekluzivnim rokom, protekom kojeg se pravo gubi, jer da je njezin zahtjev usvojen imala bi pravo na razmjerni dio mirovine šest mjeseci unatrag. Navodi da je nesporno utvrđeno da je s osiguranikom imala zajedničku djecu koja su u vrijeme njegove smrti bila maloljetna, a u vrijeme podnošenja zahtjeva punoljetna i izvan njezine roditeljske skrbi. Smatra da nije relevantan navod da njezin pokojni suprug nije bio nositelj prava na mirovinu jer za to nisu postojali zakonski uvjeti. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana. 

6.              Ispitujući presudu upravnog suda u  granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7.              Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode (članak 60. stavak 4. ZUS-a).

8.              Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, pravilno utvrdio da je o pravu tužiteljice na razmjerni dio obiteljske mirovine primjenom Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 3/01. i 14/01. – dalje: Ugovor) riješeno zakonito i na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje su primijenjene mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZOMO), citirane u presudi. Pri tome je ocijenio sve navode tužiteljice iz tužbe, te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i članak 67. stavak 1. točku 1. i točku 3., članak 67. stavak 2. te članak 72. stavak 1. ZOMO-a, osnovano odbio tužbeni zahtjev, za što je dao dostatne razloge koje prihvaća i ovaj Sud.

9.              Kako prema podacima spisa nije sporno da tužiteljica na dan smrti supruga, pok. P. P., 16. srpnja 1992., nije imala navršenih 50 godina života, kao i da ona i njezina djeca, koju spominje u žalbi, nisu nikada ostvarili niti koristili pravo na obiteljsku mirovinu kod hrvatskog nositelja mirovinskog osiguranja, pravilno je odlučeno da nije bilo osnove za primjenu članka 67. ZOMO-a. Nadalje, imajući na umu članak 72. stavak 1. ZOMO-a, pravilno su tuženik i prvostupanjski sud utvrdili da tužiteljica na dan podnošenja zahtjeva (30. kolovoza 2021.), odnosno šest mjeseci prije toga dana, nije obavljala roditeljske dužnosti prema djeci, a što sama i navodi u žalbi, te su njezin zahtjev odbili i po toj osnovi.

10.              Tužiteljica je na dan smrti supruga imala 35 godina i 3 mjeseca života, iz kojeg razloga nije bilo osnove da joj se pravo na razmjerni dio obiteljske mirovine prizna na temelju članka 67. stavka 2. ZOMO-a.

11.              S obzirom na to da prema važećim propisima iz mirovinskog osiguranja nema zakonske mogućnosti za drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pa stoga niti za primjenu Ugovora, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačiju odluku suda. Radi se o navodima koje je tužiteljica isticala u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja, zbog toga ovaj Sud iste nije ni uzeo u obzir pri donošenju presude (članak 75. stavak 4. ZUS-a).

12.              Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

 

U Zagrebu 13. rujna 2023.

 

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.