REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj: P-196/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, u pravnoj stvari tužitelja GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave dana 18. lipnja 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zakonskog zastupnika tuženice, dana 19. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik nekretnina u k. o. [katastarska općina], oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, u površini 2583 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 34-39, 52- 50, 34, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo I, u površini od 363 m2, u skici mjerenja unutar lomnih točaka 27-33, 49, 27, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 622, u površini 812 m2, u skici mjerenja unutar lomnih točaka, 21-23, 48, 49, 33, 34, 50-52, 39, 40, 21, dio k. č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, u površini od 4842 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 1-21,40-47,1, a koja skica čini sastavni dio identifikacije nekretnina Zlatana Polića, geometra od 28. travnja 2025. i ove Presude, pa je isti ovlašten temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini na svoje ime, za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske, što je tužena dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.406,18 eura, sve u roku do 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je u zemljišnim knjigama ovog suda, kao vlasnik nekretnina u k. o. [katastarska općina], oznake k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo II, k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo I, k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 622, k. č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, upisana je tužena RH, za cijelo (1/1). Kod Državne geodetske uprave, Ispostave za katastar nekretnina u [adresa], nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], za k. o. [katastarska općina], upisane su u više posjedovnih listova, pa su tako dijelovi nekretnina iz toč. 1. upisani u P.L. br 25, 513, 516 na ime majke tužitelja - sada pok. FŽ, odnosno u P.L. 611, na ime RH. Bez obzira na zk upise u toč. 1., te katastarsko stanje u toč. 2 ove tužbe, tužitelj drži u posjedu i vlasništvu geometrijski odijeljene dijelove nekretnina iz toč. 1. i to baš nekretnine u k. o. [katastarska općina], oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo II, u površini 2583 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo I, u površini od 363 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 622, u površini 812 m2, dio k. č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, u površini od 4842 m2. Predmetne nekretnine se nalaze u mjestu [adresa], iznad ceste Vrgorac – Stilja, a u naravi jesu kuće, kuhinje, pojata, guvno, staje, gospodarske zgrade, dvorište i pripadajuće kultivirano zemljište, koje su u pravnom prometu jedinstvene i navezane jedna na drugu. Nekretnine iz toč. 3. tužbe, tužitelj je stekao u vlasništvo nasljedstvom iza smrti svoje majke, sada pok. FŽ rođ. G, rođ. 1932. g., a umrle **.**.2015. g, a što je deklarirano i Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. FŽ, pod posl. br. O 1071/16 od 18.08.2016. g. i Rješenjem o naknadno pronađenoj imovini, istog posl. br od 27.06.2018. Dalje, EŽ (majka tužitelja) vlasništvo nekretnina iz toč. 1. stekla je smrću svog muža (oca tužitelja), sada pok. ĆŽ, rođ. **.**.1923. g., a umrlog dne 01.06.1993. g., pa je tako oca tužitelja Rješenjem o nasljeđivanju br. O 75/93 naslijedila supruga EŽ, osim nekretnine zv. Torina, koja je pripala ovdje tužitelju. Kako god, smrću FŽ i ĆŽ, sva prava i obveze su prešle na ovdje tužitelja, GŽ iz [adresa]. Otac tužitelja, sada pok. ĆŽ svoje pravo na nekretninama je izvodio također na ostavini iza smrti svog oca, sada pok. VŽ pok. F (tužiteljeva djeda), kojeg je naslijedio temeljem Rješenja o nasljeđivanju br. O 109/68 od 01.02.1969. g. Nasljednici sada pok. VŽ su oglašeni u osobama ČŽ (baba tužitelja), HŽ (otac tužitelja), te ĐŽ (stric tužitelja), uz napomenu da je u ostavinskom postupku kao naprijed, zapravo proglašena oporuka iza pok. ĐŽ VŽ, koji navodi da sva prava ne nekretninama imaju pripasti onome koji ostane živjeti u [adresa], točnije, ĐŽ ne nasljeđuje ništa ukoliko se ne vrati iz inozemstva. E (Dragoslav) Đugum je jedini od nasljednika ostao živjeti u [adresa], pa prema Oporuci „stojna kuća s oborištem i baščom“ je pripala samo njemu, dok njegov brat je otišao u Argentinu, te se od tamo nikada nije vratio. Kako bilo, ove nekretnine iz tužbe nisu ušle u ostavinski postupak iza smrti bake GŽ, sada pok. VŽ, koja je umrla 1978. g., a kako to i piše u Rješenju o nasljeđivanju br. O 126/78. Znači, otac tužitelja i to sada pok. ĆŽ (Drago) je cijeli život živio u [adresa], te posjeduje ove nekretnine još od 60-tih godina prošlog stoljeća, a i u to vrijeme tamo su bili izgrađeni objekti i dr., koje je GŽ dogradio, uredio, te su na nekretninama iz toč. 1. građeni novi objekti, štale, koje su služile i služe isključivo za život tužitelja i njegove uže obitelji. U posjedu ovih nekretnina tužitelja nitko i nikada nije smetao, kao niti njegove prednike, koje je tužitelj uzdržavao do njihove smrti, sahranivši ih u obiteljsku grobnicu (majka, otac, djed, baka). Radi pravilne identifikacije, a za potrebe ove parnice, sačinjen je nalaz geometra, koji je izradio skicu mjerenja od ožujka 2024.g, iz koje je razvidno da posjed tužitelja obuhvaća nekretnine u k. o. [katastarska općina], i to: dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, u površini 2583 m2, u skici mjerenja unutar lomnih točaka 34-39, 52-50, 34; dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo I, u površini od 363 m2, u skici mjerenja unutar lomnih točaka 27-33, 49, 27; dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 622, u površini 812 m2, u skici mjerenja unutar lomnih točaka, 21-23, 48, 49, 33, 34, 50-52, 39, 40, 2; dio k. č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, u površini od 4842 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 1-21,40-47,1. Sukladno pozitivnim propisima, smatra se da je neizgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazilo u društvenom vlasništvu, dobilo svog titulara vlasništva stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (NN 90/92). Dakle, stajalište je da je Zakonom o lokalnoj samoupravi i upravi posredno provedena pretvorba neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu, te da je stupanjem na snagu tog zakona zemljište postalo vlasništvo novonastalih pravnih subjekata (Općine, Županije i Gradovi). Zemljište je postalo vlasništvo novonastalih subjekata neovisno o tome da li su oni doista međusobno i proveli podjelu imovine propisanu čl. 87 ovog zakona. Znači, razgraničenje prostornog plana je od krucijalne važnosti, pa tako šuma i šumsko zemljište su pretvorbom postali vlasništvo RH (Zakon o šumama), poljoprivredno zemljište također sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, a ovdje je riječ o građevinskom zemljištu koji je shodno rečenim odredbama Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi vlasništvo Općine (lokalne uprave), koje je pogrešno upisano na ime i vlasništvo RH. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio zz tužene radi mirnog rješenja spora, a koji zahtjev je predan pošti preporučeno dana 03.06.2024. Na taj zahtjev se tužena očitovala dopisom od 18.06.2024., u spisu N DO 27/24, na koji joj je odgovoreno dopisom tužitelja od 26.06.2024. g. Na taj dopis tužena se oglušila; Sadržaj ove korespondencije ukazuje da je tužba pravovremena u kontekstu odredbe čl. 186.a ZPP-a, odnosno da su ostvarene procesne pretpostavke za pokretanje postupka protiv države RH. Evidentno je, kako su nekretnine iz tužbe u mirnom posjedu kako tužitelja, tako i njegovih predaka još od početka 19. stoljeća, radi čega predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tužena u odgovoru na tužbu ističe kako smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186 a. ZPP-a. Među strankama je nesporno kako je tužena u postupku povodom zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelja, istog pozvala da zahtjev dopuni sukladno odredbama čl. 106 Zakona o parničnom postupku radi dostave relevantne dokumentacije te je ODO Metković radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i izvođenja potrebnih dokaza, pozvao ovdje tužitelje na primjenu odredbe čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku u dijelu u kojem se podnositelju zahtjeva daje ovlaštenje da od suda zatraži da, primjenjujući na odgovarajući način odredbe tog zakona za osiguranje dokaza, izvede dokaze za koje smatra da su nužni radi utvrđivanja činjenica o kojima će ovisiti zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva protivne stranke za mirno rješenje spora, kojem prijedlogu ovdje tužitelj nije udovoljio, odnosno dopisom punomoćnika od 26.06.2024. odbio je pokretanje postupka sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. Zakona o parničnom postupku. Sukladno odredbama čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu, Državno odvjetništvo pozvat će podnositelja zahtjeva na ispravak odnosno dopunu zahtjeva ako zahtjev ne sadrži sve što mora sadržavati tužba ili je nerazumljiv te mu ostaviti rok od 15 dana za ispravak i dopunu, uz upozorenje na posljedice propisane stavkom 4. ovoga članka. Ako podnositelj zahtjeva u roku od 15 dana ne vrati državnom odvjetništvu ispravljeni zahtjev ili ga vrati bez ispravka ili dopune, smatrat će se da zahtjev za mirno rješenje spora nije bio niti podnesen. Državno odvjetništvo može zatražiti od podnositelja zahtjeva za mirno rješenje spora pokretanje postupka osiguranja dokaza radi utvrđivanja činjenica o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti njegova zahtjeva za mirno rješenje spora. S obzirom na navedeno, tužena je mišljenja kako, protivno navodima tužitelja, nisu ispunjeni uvjeti odredbe čl. 186 a u svezi odredbi čl. 106. i 109. Zakona o parničnom postupku i čl. 38 i 39. Zakona o državnom odvjetništvu budući ovdje tužitelj nije podnio Zahtjev za mirno rješenje spora koji bi imao sadržaj predviđen kogentnim normama ZPP-a, a nakon što je pismenim putem upozoren nije dostavio traženu dokumentaciju i nije pokrenuo odgovarajući postupak sukladno odredbama čl. 186 a st. 10. ZPP-a. Ovdje tužena uopće nije bila u mogućnosti opredijeliti stajalište o osnovanosti predmetnog zahtjeva s obzirom da su ovdje tužitelj odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka, a izvođenje istih dokaza predlaže u ovom postupku. Po mišljenju tužene navedeno bi predstavljalo razlog za odbačaj predmetne tuže, a tužitelj svakako ne bi ima pravo potraživati troškove postupka s obzirom da su vlastitim postupanjem prouzročio sve predstojeće sudske troškove. U ovom trenutku, s obzirom na odsutnost relevantnih dokaza, tužena može samo istaknuti kako tužitelj, po mišljenju tužene, ne dokazuju jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, odnosno ne dokazuju tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću. Tužitelj je dužan dokazati da bi njegovi prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, način na koji su njegovi prednici posjedovali predmetnu nekretnine i koje kvalitete je bio taj posjed. Nadalje, stjecanje od osoba koje nisu bili vlasnici predmetne nekretnine nesporno ne predstavlja pravnu osnovu koja bi bila valjani pravni temelj posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužitelja i po kojoj bi osnovi isti mogao steći pravo vlasništva. Pregledom isprava na koje se poziva tužitelj nije vidljivo da bi predmetna nekretnina bila predmet raspolaganja označenih prednika tužitelja u utuženoj površini i obliku. Pored navedenog tužitelj se pozivaju i na niz navodnih pravnih prednika no evidentno je kako su među istima prisutne brojne linije nasljeđivanja, te čak da su isti imali osnova za raspolaganje predmetnom nekretninom, što se spori, nedovoljno je jasan slijed kojim bi vlasništvo predmetne nekretnine navodno pripalo isključivo tužitelju. U daljnjem tijeku postupka potrebno je raspraviti i da li predmetna nekretnina u dijelu predstavlja javno dobro te se u tom smislu predlaže pribaviti očitovanje nadležnog upravitelja prometnice koja graniči s predmetnim nekretninama, ŽUC Split. Predlaže se pribaviti i podatke Informacijskog sustava prostornog uređenja o izgrađenosti predmetne nekretnine 1968. godine te Hrvatsku osnovnu kartu (1954. - 2009.) za predmetni lokalitet. Predlaže se dopuniti priloženu skicu lica mjesta popisom koordinata u obliku prihvatljivom za sudski postupak te fotografijama lica mjesta. Predlaže se pribaviti potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o. o eventualnoj pripadnosti predmeta spora šumskogospodarskoj osnovi te izvesti dokaz saslušanjem lugara nadležnog za gospodarsku jedinicu Kruševica na adresi, [adresa], 3. bojne 156. br. HV 8., [adresa]. Predlaže se također pozvati ŽUC Split, UL. Ruđera Boškovića 22, Split, sa intervencijskim efektom radi sudjelovanja u predmetnom postupku. U predmetnom je postupku tužitelj je dužan predložiti relevantne dokaze na okolnosti dokazivanja sljedništva predmetne nekretnine, jesu li i koji njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne nekretnine, za vrijeme kako se to navodi u tužbi, tko je od pravnih prednika tužitelja i kada stekao pravo vlasništva dosjelošću, neprekinutu sukcesiju i na koji su način označeni prednici posjedovali predmetnu nekretninu i koje kvalitete je bio taj posjed te je potrebno raspraviti pitanje njihove savjesnosti, a radi same nesavjesnosti odnosno nepoštenja ne mogu biti ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću niti po odredbama OGZ-a, ZOVO-a ili ZVDSP- ima (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, čl. 18. st. 5. ZVDSP). Radi navedenoga tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti do izvođenja dokaza potrebnih radi utvrđenja činjeničnog stanja i to očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka kao i razrješenjem spornog pitanja da li dio predmetne nekretnine predstavlja javno dobro nakon čega će tužena konačno moći opredijeliti svoje stajalište o konkretnoj pravnoj stvari. S obzirom na navedeno, tužena predlaže sudu odbaciti, a podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati da tuženoj nadoknadi trošak sastava odgovora na tužbu, sve prema tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, do izvođenja dokaza meritornih u predmetnoj pravnoj stvari.

3. Tužitelj je na ročištu od 18. lipnja 2025. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude u skladu s skicom izmjere geometra Zlatana Polića od 28. travnja 2025.

4. Izvedeni su dokazi uvidom u sve priložene isprave, i to Izvadak iz zemljišne knjige brojevi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Izvod iz posjedovnog lista broj 513, 25 i 611, Prijepisa posjedovnog lista br. 514 i 516, Rješenje o nasljeđivanju posl. broj O- 1071/16 od 18. kolovoza 2016., Dopunsko rješenje o nasljeđivanju od 27. lipnja 2018., Rješenje o nasljeđivanju broj O.75/93 od 30. rujna 1993., Rješenje o nasljeđivanju broj O.126/78 od 28. prosinca 1978., Rješenje o nasljeđivanju broj O. 109/68 od 1. veljače 1969., nalaz i mišljenje geometra Zlatana Polića iz ožujka 2024., Zahtjev za mirno rješenje spora od 3. lipnja 2024., očevidom na licu mjesta na kojem je saslušan vještak Zlatan Polić, uvidom u skicu lica mjesta vještaka Zlatana Polića od 28. travnja 2025., saslušanjem svjedoka TŽ, BŽ, PŽ, IŽ te saslušanjem tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnina u k. o. [katastarska općina], oznake dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, u površini 2583 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 34-39, 52-50, 34, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 617, zk tijelo I, u površini od 363 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 27-33, 49, 27, dio k. č. zem. [katastarska čestica], ZU 622, u površini 812 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka, 21- 23, 48, 49, 33, 34, 50-52, 39, 40, 21, dio k. č. zem. [katastarska čestica]-1, ZU 617, zk tijelo IV, u površini od 4842 m[2] , u skici mjerenja unutar lomnih točaka 1-21,40-47,1, a koja skica čini sastavni dio identifikacije nekretnina Zlatana Polića, geometra od 28. travnja 2025., sa zahtjevom za uknjižbom prava vlasništva uz istodobnu uknjižbu brisanja toga prava s imena tužene Republike Hrvatske.

7. Pregledom Izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je kako su predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske.

8. Iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 513 i 514 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako je na predmetnim nekretninama kao posjednik upisana EŽ, iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 25 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su na predmetnim nekretninama kao posjednici upisani AŽ i EŽ, dok iz Izvoda iz posjedovnog lista broj 516 k. o. [katastarska općina], proizlazi kako su na predmetnim nekretninama kao posjednici upisani Ć V, EŽ AŽ i EŽ.

9. Iz rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O.75/93 od 30. rujna 1993. proizlazi da su iza smrti pok. ĆŽ zakonski nasljednici njegove imovine supruga EŽ, sinovi ŽŽ i GŽ te kćer SŽ. Zakonski nasljednici ostavitelja zaključili su sporazum o diobi dana 30. rujna 1993. na način da sva imovina ima pripasti supruzi ostavitelja EŽ, osim nekretnine zv. [adresa] u [adresa] koja ima pripasti ostaviteljevom sinu GŽ.

10. Iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1071/16 od 18. kolovoza 2016. proizlazi da su iza pok. FŽ utvrđeni nasljednici prvog nasljednog reda, i to njezini sinovi ŽŽ i GŽ, te njezina kći SŽ. Ostaviteljica je ostavila oporuku od 16.09.2011. godine kojom je nekretnine, koje je naslijedila od svog supruga pok. ĆŽ ostavila svojim sinovima ŽŽ i GŽ na način da je sinu GŽ ostavila kuću i okućnicu, te 3/4 nekretnina, a sinu ŽŽ ostavila 1/4 nekretnina, uz napomenu da ŽŽ i njegova supruga Č nesmetano mogu dolaziti u kuću kao i do sada. Na ostavinskoj raspravi održanoj dana 18.08.2016. godine oporučni nasljednici su sporazumno predložili diobu i način diobe cijele ostavine i predložili da se taj sporazum unese u rješenje o nasljeđivanju. SŽ, kći ostaviteljice, iako uredno obaviještena nije se odazvala na ročište i nije do zaključenja ostavinske rasprave dala nasljedničku izjavu.

11. Očevidom na licu mjesta je utvrđeno da se predmet spora nalazi sjeverno u odnosu na županijsku [adresa] – [adresa], a koju nekretninu od ceste odvaja čvrsti betonski zid, a koji se naslanja na suhozid s istočne strane nekretnine. Predmet spora je položen kaskadno i uzdiže se prema sjeveru, s time da utužena nekretnina je omeđena sa suhozidima i to kompletno s istočne, sjeverne i zapadne strane, time da južnu među predstavlja čvrsti betonski zid. Granica utuženog prostora je preuzeta iz digitalnog katastarskog plana prilikom formiranja županijske ceste. Unutar opisanih suhozida nalazi se više vrtača koje se obrađuju, a unutar kojih se opažaju stabla oraha, trešanja, bajama, jabuka, smokava. Sjeverni dio nekretnine, kao i onaj u pravcu zapada, je dijelom izgrađen i na istom su vidljive uglavnom kamene kuće i gospodarski objekti, a posebno objekat koji se u vještvu identificira kao pojata, uz pojatu vidljivo je i guvno, tj. mjesto za vršidbu žita, koje je omeđeno kamenom. Na sjevernom dijelu su vidljivi stabla bajama, trešanja, a uočava se jedna maslina za koju tužitelj tvrdi da ju je sadio njegov pradjed, starosti oko 100 godina. Uz zapadni rub parcele nalazi se prilaz kućama te se ovdje radi o dvorištu preko kojeg tužitelj stupa preko svojih nekretnina dalje prema istoku i sjeveru. Cijeli ovaj prostor, kojeg pokazuje tužitelj je očišćen, kultiviran te se zapravo suhozid uočava kao granica sa svake pozicije. Radi se o zidu visine 1,5 m i širine 0,80 m. Neposrednim opažanjem je utvrđeno da se na nekretnini nalaze objekti starije gradnje, pojata, staje, guvno, pomoćne zgrade, dimarica te stare kamene kuće. Cijela nekretnina je omeđena suhozidom i zidom. Vrtače su obrađene.

12. Saslušan na licu mjesta vještak Zlatan Polić je iskazao da je po zahtjevu tužitelja već sačinio skicu lica mjesta predmetne nekretnine pa može potvrditi da ovo stanje koje je danas prikazano, odgovara u cijelosti skici lica mjesta uz napomenu da jugoistočni dio nekretnine koji je prikazan na skici i označen kao dio k. č. [katastarska čestica] nije predmet ovog spora. Na skici je prikazao sve objekte i detalje vidljive na licu mjesta. Također je naveo da je granica utužene nekretnine prema županijskoj cesti preuzeta iz elaborata formiranja proširenja, odnosno rekonstrukcije županijske ceste.

13. Svjedok TŽ je iskazao da je rođen i cijeli život živi u [adresa], a zapravo je prvi susjed tužitelju pa mu je stoga poznato stanje nekretnina u čijem je posjedu tužitelj. Poznavao je i tužiteljevog djeda, a zna da je on bio u posjedu nekretnina koje su sada predmet spora. Radi se o kamenoj kući, okućnici. Njegov otac je bio u dobrim odnosima s ocem tužitelja pa zna da je njegov otac na guvnu tužiteljevog oca vršio žito. Zna da su bile vrtače gdje se sadio bob, slanutak, sočivica i ostalo što je bilo potrebno za kućanstvo. Bili su bajami i orasi, a misli da ima i koja maslina. Nekretnina je ograđena suhozidima. To je od starina njihovo jer nitko drugi nije bio u posjedu i svi u selu su znali da je to njihovo tako da nitko treći nije mogao to posjedovati. Zna da je tužiteljevog djeda VŽ naslijedio tužiteljev otac E, a njega tužiteljeva majka EŽ, a nju tužitelj. Nekretnina je bila odvojena suhozidom od ceste, a sada je omeđena betonskim zidom. Zna da tužitelj ima i brata i sestru, ali mu nije poznat način kako je tužitelj riješio nasljedstvo iza oca i majke sa svojim sunasljednicima. Otkako zna za sebe, te kuće - zgrade na terenu su već postojale. Misli da je to gradio tužiteljev djed. Koliko zna, nikada nije bilo nikakvih zabrana niti kakvih smetnji vezano za posjedovanje ovih nekretnina. Vidio je tužitelja da on održava sve ove nekretnine i nikada nikoga trećeg tu nije vidio. Zna da tužitelj ovdje živi cijeli život, a brat živi u [adresa]. Poznaje tužiteljevog brata i misli da su oni to sve riješili u ostavinskom postupku. Nitko drugi iz obitelji ŽŽ ne polaže pravo na ove nekretnine. Površina ovih nekretnina je oko 5-6 tisuća kvadrata. Na cijeloj nekretnini je bio raspoređenih oko 15 bajama i orasa, a sjeća se da je bilo i jabuka koje je brao kao dijete. Nikada tu nije vidio šumara niti da bi tu netko nešto obilježavao, niti je čuo da bi netko nešto branio. Nije mu poznato tko je uknjižen na ovoj nekretnini samo zna da je tužitelj uknjižen na jednoj nekretnini koja se nalazi uz njegovu nekretninu. Osim za poljoprivredu, na ovim nekretninama su se držale ovce i koze i to su držali još tužiteljev djed i otac. Nekretnina je bila omeđena suhozidom.

14. Svjedok BŽ je iskazao da je rođen i cijeli život živi u [adresa], i to na udaljenosti oko 700 metara od predmetne nekretnine. Poznato mu je koje nekretnine su predmet spora, poznavao je i tužiteljeve prednike i to djeda i baku te oca i majku tužitelja, iako je djeda slabije poznavao. Zna da je bilo guvno, štala, kuće koje je misli radio djed VŽ. Bile su zasađene masline, trešnje i orasi, nekretnina je bila omeđena suhozidom, kao što je i danas. Nitko drugi iz sela nije bio u posjedu ove nekretnine i oni smo to smatrali da je vlasništvo tužiteljevog djeda, odnosno oca. Nekretnina je odvojena od ceste novim zidom za kojeg misli da je na mjestu starog zida. Bilo je nešto i vrtača gdje se sadio kupus, krumpiri i tikve koje su se davale svinjama. Tužitelj danas održava nekretninu. Tužitelj ima i brata i sestru, ali ih nije vidio da dolaze i da tu nešto rade. Misli da ova nekretnina ima površinu oko 5-6 tisuća kvadrata, a možda ima i 7. Objekti koje postoje na nekretnini su davno rađeni jer ih se on kao dijete sjeća. Danas unutar ograde nema šume, već su voćke. U njegovom djetinjstvu je to već bio obrađeno i uređeno. Nitko drugi iz obitelji ŽŽ ne polaže pravo na ovu nekretninu. Nikada tu nije vidio šumara niti da bi tu netko iz Hrvatskih šuma nešto obilježavao, niti je čuo da bi netko nešto branio. Hrvatske šume su poviše ovog suhozida pa su možda oni gore obilazili. To je sa sjeverne strane poviše suhozida. Nije mu poznato stanje zemljišnih knjiga na ovom području. Nekretnina se kontinuirano obrađivala, koliko je vidio.

15. Svjedok PŽ je iskazao da cijeli život živi u [adresa] i udaljen je od ove nekretnine zračne linije 500 do 800 metara. Poznavao je prednike tužitelja, i to djeda i baku te oca i majku tužitelja. Kao dijete se sjeća da su već bile izgrađene kuće koje se i danas tamo nalaze. Zna da su bili zasađeni bajami, orasi i trišnje. Bilo je guvno i štale za ovce, koze i krave, pojata gdje se odlagala slama. Bile su male vrtače gdje se obično sadio spanjak, slanutak, sočivica. U selu su svi smatrali da je to bilo od pok. djeda VŽ jer nitko drugi nije bio u posjedu. Djeda je naslijedio tužiteljev otac, pa je istoga naslijedila tužiteljeva mater, a kasnije tužitelj. Tužitelj ima sestru i brata. Koliko mu je poznato na ostavinskoj raspravi je riješeno da je to tužiteljeva majka ostavila tužitelju. Nekretnina je i danas omeđena suhozidom, a šumarija se odmakla oko 4 metra od ovog suhozida, tako da nitko od strane šumarije nije zalazio u ovu nekretninu niti nešto obilježavao. Šumarija je pošumljavala svoju nekretninu negdje 70-ih godina, a to je udaljeno od ove nekretnine više od 4-5 metara, a nisu nikada pošumljavali unutar suhozida. Tu nije bilo šume, već je, kao što je već kazao, bilo samo bajama, orasa i sl. Ovce su se napasale unutar nekretnine jer zbog suhozida nisu mogle izaći. Nije mu poznato stanje zemljišnih knjiga na ovom području.

16. Svjedok IŽ je iskazao da je rođen u [adresa], pa iako mu je prebivalište u [adresa], stalno dolazi u [adresa] jer tamo ima kuću, stoga mu je poznato koja je nekretnina predmet spora. Radi se o kamenim kućama starije gradnje, postoji štala, guvno. Na trenu su zasađeni čempresi, dvije masline, trišnje i bajami. Kao dijete sjeća se da je sve bio omeđeno suhozidom, a i danas je taj suhozid na terenu koji je zidan prije oko 100 godina. Poznavao je tužiteljevog djeda i oca, viđao ih je da su vršli žito, bile su i male vrtače u kojima se sadio spanjak, slanutak i bob. Danas je isključivo tužitelj u posjedu ove nekretnine te on to sve održava i sadi povrće. Nekretnina je odvojena betonskim zidom od ceste, a na tom mjestu je ranije bio suhozid. Hrvatske šume tu nisu nikada ništa radile jer tu i nije bilo šume jer se unutra držala stoka koja nije ni mogla izaći od suhozida. Stoku je držao tužiteljev otac i djed, imali su krave, koze i ovce. Ovi objekti su bili i prije kameni, a betonski su kasnije napravljeni. Nije mu poznato stanje zemljišnih knjiga na ovom području. Zna da je tužiteljeva mater njemu ostavila ovu nekretninu. Tužitelj ima i brata i sestru koje poznaje, ali nije čuo da su oni polagali pravo na ovu nekretninu. Hrvatske šume su pošumljavale, ali dalje od ove nekretnine, i to sjeverno, misli da je to udaljeno od suhozida oko 50 metara.

17. Tužitelj je iskazao da ostaje kod navoda iz tužbe gdje je opisao pravni slijed između njega i njegovih prednika te je priložio rješenja o nasljeđivanju iza smrti majke, oca i djeda iz kojih proizlazi kada su umrli i tko ih je naslijedio. Njegov djed, koji je bio rođen 1888. je radio u Novom Zelandu i kada se 1920. godine vratio izgradio je kuću. Poslije je njegov otac radio pojatu, guvno i štalu, a on je kasnije s ocem uređivao okućnicu i garažu. Njegov otac je na ovoj nekretnini sadio bajame, orase, šljive, kruške. Njegov djed je nekretninu ostavio sinu koji bude tu živio, a to je njegov otac, istoga je naslijedila njegova majka. Iza majkine smrti je njegov brat dobio jedan dio njenih nekretnina, ali to se ne odnosi na ovu nekretninu koja je predmet spora, tako da je on u isključivom posjedu ove nekretnine koja je predmet spora i koju održava i obrađuje. Ima pisani dokaz da su H došli u [adresa]. godine, i taj podatak crpi iz literature Đugumi - [adresa], Desne i Višići, autora RŽ iz [adresa] i prema predaji je njegov djed izgradio kuću na svojoj nekretnini. Na nekretnini se nalaze trišnje, šljive i jabuke, a prije su bili bajami i orasi te masline. Njegov djed je sadio čemprese iza kuće i to kada puše jaki vjetar da se kuća ne raskriva. Prije su imali ovce i koze, kravu i konja, a on je kasnije držao tri krave jer je ostao bez posla. Suhozide su zidali stariji ljudi, i ove suhozide je zidao netko prije njegovog djeda, vjerojatno pradjed F. Sjeća se kada su Hrvatske šume pošumljavale svoj teren, to je bilo udaljeno od ovog njihovog jer nikada nisu zalazili na njihovu nekretninu, a kao dijete se sjeća da na ovom terenu u posjedu šumarije nije uopće bilo šume, već kadulja, smilje i vrisak. Pošumljavanje je tek kasnije počelo.

Nije istraživao stanje u zemljišnoj knjizi.

18. Ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno te u međusobnoj povezanosti sud utvrđuje da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Iz iskaza saslušanih svjedoka je utvrđeno da su u posjedu nekretnine koja je sada predmet spora, bili još djed i baka tužitelja. Tužiteljev djed VŽ, prema priloženom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-109/68 je rođen 1888., a umro 1968. godine. Djeda je naslijedio tužiteljev otac E, kojega je naslijedila tužiteljeva majka EŽ, a ovu je naslijedio tužitelj i njegov brat ŽŽ. Nekretnina je omeđena suhozidima, a i danas je taj suhozid na terenu, te se na istoj nalaze kamene kuće starije gradnje, postoji štala, guvno. Na trenu su zasađeni čempresi, orasi, trešnje, bajami, jabuke, smokve. Iz iskaza saslušanih svjedoka je nadalje utvrđeno da su u vrtačama sađeni bob, slanutak, sočivica. Na nekretnini se nalazi i staro guvno na kojemu je, po navodima svjedoka, tužiteljev otac vršio žito. Nalaze se i stare staje jer je tužiteljev otac također držao ovce i koze. Nadalje je iz iskaza svjedoka utvrđeno da nitko drugi osim tužiteljevog djeda, a nakon toga oca i tužitelja, nije bio u posjedu ove nekretnine ta da su svi u selu smatrali da je ova nekretnina u vlasništvu tužiteljeve obitelji. Na ovoj nekretnini nikada nitko nije vidio šumara da bi se nešto obilježavalo, a šumarija je obilježavala svoju nekretninu 70-ih godina prošlog stoljeća, koja je udaljena od ove nekretnine više od 4-5 metara, dok unutar suhozida koji omeđuje tužiteljevu nekretninu nisu nikada ništa obilježavali. Prilikom očevida na licu mjesta je utvrđeno da je ova nekretnina odvojena suhozidom od županijske ceste, a što je potvrdio i vještak Zlatan Polić, koji je naveo da je granicu utužene nekretnine preuzeo upravo iz elaborata formiranja, proširenja, odnosno rekonstrukcije županijske ceste. Tužitelj je u svome iskazu obrazložio pravni slijed, navodeći da je iza smrti njegove majke brat dobio jedan dio nekretnina, ali se to ne odnosi na predmet ovog spora dok je on u isključivom posjedu ove nekretnine. Navodi da je suhozid kojim je nekretnina omeđena zidao još njegov pradjed F, a iz čega se izvodi zaključak da se radi o dugogodišnjem posjedu tužiteljevih prednika koji su nekretninu omeđili suhozidom.

20. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka jer su isti iskazivali vrlo detaljno, precizno te su se njihovi iskazi međusobno podudarali, a radi se o osobama koje u neposrednoj blizini imaju svoje nekretnine pa su im činjenice posjedovanja poznate iz neposrednog opažanja.

21. Stoga sud utvrđuje da je vlasništvo predmetne nekretnine temeljem dosjelosti stekao još tužiteljev djed VŽ pok. F koji je rođen 1888., kojega je naslijedio tužiteljev otac GŽŽ, njega tužiteljeva majka EŽ, čiji je isključivi vlasnik tužitelja (osim nekretnina koje nisu predmet ovog spora, a koje je naslijedio tužiteljev brat ŽŽ), tako da je tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem nasljeđivanja. Tužitelj je nekretninu naslijedio u smislu posjeda jer ista nije bila uknjižena kao vlasništvo njegovih prednika.

22. Na sve ove utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz § 1472. Općeg građanskog zakonika ("Justizgesetzsammlung" 1/1811, 1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 1. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, "Narodne novine" broj 73/91, dalje: OGZ), sadržajno u svezi s načelnim mišljenjem zauzetim na sjednici Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960., neimenovane odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/80 i 36/90, "Narodne novine" broj 53/91, dalje: ZOVO), te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), pa je presudio kao u izreci.

23. Što se tiče stjecanja temeljem nasljeđivanja, po čl. 128. st. 1. ZV vlasništvo se stječe u času otvaranja nasljedstva. Dakle, samom činjenicom smrti i ispunjenjem zakonskih pretpostavki nasljednog temelja: srodstva i nasljednog reda - ako se nasljeđuje temeljem zakona, odnosno oporuke - ako se nasljeđuje temeljem oporuke. Rješenje o nasljeđivanju je samo deklaratornog značaja, pa je prelazak vlasništva s pretka na nasljednika uslijedio čak i ako nije vođen ostavinski postupak, i ako nije doneseno rješenje o nasljeđivanju.

24. Ističe se kako sve da i nije dokazano stjecanje prije 1941., tada su tužiteljevi prednici stekli vlasništvo dosjelošću po pravnom shvaćanju izloženom u više odluka Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u razdoblju 1956-1.1.1997).

25. Naime, ako su predmetne nekretnine do 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, prema propisu iz čl. 29. ZOVO na njima se vlasništvo nije moglo steći dosjelošću. Ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991. da bi 1. siječnja 1997. stupio na snagu propis iz čl. 388. st. 4. tad novog ZV koji je propisao "U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana." Dakle, ako uzmemo u obzir da su nekretnine tad već po zakonu vlasništvo Republike Hrvatske (poljoprivredna zemljišta u bivšem društvenom vlasništvu), i da vrijedi presumpcija poštenja, potrebno je ispuniti dvostruke rokove izvanrednog dosjedanja, dakle 40 godina unatrag od 1997. godine.

26. Spomenuta odredba čl. 388. st. 4. ZV ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. (odredba je prestala važiti 14. prosinca 1999.), nakon što je skoro dvije godine bila na snazi, da bi ju ubrzo zamijenjena druga, sasvim suprotnog sadržaja (od 12. prosinca 2001.). To je otvorilo pravno pitanje da li su oni posjednici koji su između 1. siječnja 1997. i 14. prosinca 1999. ispunjavali uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću stekli vlasništvo po tom temelju ili nisu. U odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, i drugim, zauzeto je shvaćanje kako pod stanovitim uvjetima jesu. To je shvaćanje reinterpretirano u nedavnoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 974/2017 od 7. svibnja 2019. na sljedeći način: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba."

27. Ispunjena je i zadnja pretpostavka iz ovog pravnog shvaćanja - da se time "ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona". U vremenu 1. siječnja 1997. nitko drugi osim tužiteljevih pravnih prednika nije polagao vlasnička prava na predmetnim nekretninama, odnosno takvo što ne proizlazi iz provedenih dokaza. Pritom se poglavito misli na osobe koje bi bile ovlaštene za naknadu imovine oduzete za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine po odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: ZNI). A zahtjevi ovlaštenika naknade su i motivirali Ustavni sud Republike Hrvatske da ukine bivšu odredbu čl. 388. st. 4. ZV. Iz podataka u zemljišnim knjigama ne proizlazi da bi itko ikada zahtijevao naknadu po ovom zakonu.

28. Slijedom navedenog trebalo je tužiteljev zahtjev prihvatiti jer je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva, a tuženica je dužna trpjeti uknjižbu tog prava prethodnim brisanjem s imena tuženice.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 26. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na tri (3) ročišta u iznosu od po 200,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, sve u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, zatim trošak očevida na licu mjesta za izlazak suda u iznosu od 50,00 eura te trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od po 53,09 eura, odnosno ukupan iznos od 1.406,18 eura.

30. Zbog svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 19. rujna 2025.

S u t k i n j a:

Rajka Ćubela

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku petnaest (15) dana. Žalba se podnosi u tri (3) istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (čl. 335. ZPP-a).

DNA:

1. Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, e-Oglasna ploča

2. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, e-Oglasna ploča