1

                            Poslovni broj: Gž-35/2023-2

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-35/2023-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca, Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Marije Vetme kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz G. OIB: …, koju zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u B. protiv tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …, koju kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u O. d. P. & P. j.t.d. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj P-194/2021-43 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu broj P-194/2021-43 od 15. prosinca 2022.  potvrđuje u točki I i II izreke, a preinačuje u točki III izreke tako da glasi:

 

„Nalaže se tuženiku Z. b. d.d. Z., OIB:… da tužiteljici D. K., OIB: … naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.026,19 EUR (slovima:jednatisućadvadesetšesteuraidevetnaestcenti)/7.731,90 HRK (slovima:sedamtisućasedamstotridesetjednakunaidevedestlipa)[1] sa zakonskim zateznim kamatama po stopi  koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 15. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do dana plaćanja stopa zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.   Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

„I Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1. 2. i 7. Ugovora o kreditu, kreditna partija … sklopljen dana 26. listopada 2005. između tužiteljice D. K., OIB: … i tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: …na iznos od 29.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a; u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula.

 

II Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici D. K., OIB: …isplati iznos od 21.220,18 kn/2.816,40 eur1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s tim da kamata teče na iznos od:

- 58,60 kn od 15.10.2010.

- 256,77 kn od 15.11.2010.

- 320,36 kn od 15.12.2010.

- 326,27 kn od 15.01.2011.

- 302,71 kn od 15.02.2011.

- 316,97 kn od 15.03.2011.

- 317,72 kn od 15.04.2011.

- 361,21 kn od 15.05.2011.

- 453,65 kn od 15.06.2011.

- 558,85 kn od 15.07.2011.

- 625,94 kn od 19.08.2011.

- 540,46 kn od 01.09.2011.

- 428,95 kn od 13.10.2011.

- 433,79 kn od 15.11.2011.

- 442,17 kn od 15.12.2011.

- 490,99 kn od 13.01.2012.

- 510,36 kn od 15.02.2012.

- 493,18 kn od 15.03.2012.

- 490,60 kn od 15.04.2012.

- 499,30 kn od 15.05.2012.

- 514,43 kn od 15.06.2012.

- 495,55 kn od 15.07.2012.

- 490,34 kn od 15.08.2012.

- 444,05 kn od 15.09.2012.

- 483,96 kn od 15.10.2012.

- 502,54 kn od 15.11.2012.

- 490,20 kn od 15.12.2012.

- 475,38 kn od 15.01.2013.

- 470,29 kn od 15.02.2013.

- 465,01 kn od 15.03.2013.

- 501,87 kn od 15.04.2013.

- 447,65 kn od 15.05.2013.

- 438,78 kn od 15.06.2013.

- 444,08 kn od 15.07.2013.

- 438,51 kn od 15.08.2013.

- 458,35 kn od 15.09.2013.

- 471,19 kn od 15.10.2013.

- 477,45 kn od 15.11.2013.

- 499,80 kn od 15.12.2013.

- 477,24 kn od 15.01.2014.

- 501,50 kn od 15.02.2014.

- 515,35 kn od 15.03.2014.

- 503,29 kn od 15.04.2014.

- 480,80 kn od 16.05.2014.

- 489,72 kn od 15.06.2014.

- 502,07 kn od 15.07.2014.

- 511,93 kn od 15.08.2014. sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

III Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: …da tužiteljici D. K., OIB: … nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 12.385,46 kn/1.643,83 eur1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 15. prosinca 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva pod točkom 2.2. u iznosu od 2.089,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava na iznos od : 14,32 kn od 13.12.2005., 6,40 kn od 11.01.2006., 85,96 kn od 15.01.2009., 87,71 kn od 15.02.2009., 30,99 kn od 15.03.2009., 44,00 kn od 15.04.2009., 46,59 kn od 15.05.2009., 24,19 kn od 15.06.2009., 28,10 kn od 15.07.2009., 9,56 kn od 15.08.2009., 33,56 kn od 15.09.2009., 6,90 kn od 15.10.2009., 24,13 kn od 15.11.2009., 21,38 kn od 15.12.2009., 67,88 kn od 15.01.2010., 97,75 kn od 15.02.2010., 91,28 kn od 15.03.2010., 120,95 kn od 15.04.2010., 175,31 kn od 15.05.2010., 186,19 kn od 15.06.2010., 200,14 kn od 15.07.2010., 198,42 kn od 15.08.2010., 304,10 kn od 15.09.2010., 183,94 kn od 15.10.2010. sve do isplate, kao neosnovan.

 

V Odbija se tužbeni zahtjev pod točkom 1 i 2.1.:

 

Utvrđuju se ništetnim odredba sadržane u članku 2. Ugovora o kreditu, kreditna partija … sklopljen dana 26. listopada 2005. između tužitelja D. K., OIB: … i tuženika Z. b. d.d., Z., OIB: … na iznos od 29.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., OIB: … da tužiteljici D. K., OIB: … isplati iznos od 5.438,48 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od plaćanja svakog preplaćenog iznosa do 31.12.2007., a od 01.01.2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve do 31.07.2015., a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s tim da kamata teče na iznos od: 33,24 kn od 15.11.2007., 74,24 kn od 15.12.2007., 73,43 kn od 15.01.2008., 72,67 kn od 22.02.2008., 134,50 kn od 15.03.2008., 133,03 kn od 16.04.2008., 131,50 kn od 15.05.2008., 130,02 kn od 15.06.2008., 128,50 kn od 15.07.2008., 126,97 kn od 15.08.2008., 125,40 kn od 15.09.2008., 123,82 kn od 15.10.2008., 122,20 kn od 15.11.2008., 120,63 kn od 15.12.2008., 119,06 kn od 15.01.2009., 117,44 kn od 15.02.2009., 115,77 kn od 15.03.2009., 114,10 kn od 15.04.2009., 112,43 kn od 15.05.2009., 110,76 kn od 15.06.2009., 109,04 kn od 15.07.2009., 144,71 kn od 15.08.2009., 142,42 kn od 15.09.2009., 140,08 kn od 15.10.2009., 137,74 kn od 15.11.2009., 135,36 kn od 15.12.2009., 132,98 kn od 15.01.2010., 130,59 kn od 15.02.2010., 128,11 kn od 15.03.2010., 125,68 kn od 15.04.2010., 123,20 kn od 15.05.2010., 105,37 kn od 15.06.2010., 97,73 kn od 15.07.2010., 96,21 kn od 15.08.2010., 94,63 kn od 15.09.2010., 93,01 kn od 15.10.2010., 91,39 kn od 15.11.2010., 59,74 kn od 15.12.2010., 58,64 kn od 15.01.2011., 57,50 kn od 15.02.2011., 56,40 kn od 15.03.2011., 55,25 kn od 15.04.2011., 54,11 kn od 15.05.2011., 52,92 kn od 15.06.2011., 51,77 kn od 15.07.2011., 39,19 kn od 19.08.2011., 38,23 kn od 01.09.2011., 37,33 kn od 13.10.2011., 36,38 kn od 15.11.2011., 35,42 kn od 15.12.2011., 34,47 kn od 13.01.2012., 33,56 kn od 15.02.2012., 32,61 kn od 15.03.2012., 31,61 kn od 15.04.2012., 30,61 kn od 15.05.2012., 29,61 kn od 15.06.2012., 28,65 kn od 15.07.2012., 27,65 kn od 15.08.2012., 26,60 kn od 15.09.2012., 25,60 kn od 15.10.2012., 24,60 kn od 15.11.2012., 23,55 kn od 15.12.2012., 22,50 kn od 15.01.2013., 21,50 kn od 15.02.2013., 20,40 kn od 15.03.2013., 19,35 kn od 15.04.2013., 18,26 kn od 15.05.2013., 17,16 kn od 15.06.2013., 16,11 kn od 15.07.2013., 15,02 kn od 15.08.2013., 13,87 kn od 15.09.2013., 12,78 kn od 15.10.2013., 11,63 kn od 15.11.2013., 10,53 kn od 15.12.2013., 9,39 kn od 15.01.2014. do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao neosnovan.“

 

2.   Tuženik je podnio žalbu protiv točaka I, II i III izreke  navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obvezu naknade parničnih troškova, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3.   Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.   Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

 

5.   Žalba nije osnovana.

 

6.   Predmet ožalbenog dijela spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbe sadržane u člancima 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, kreditna partija … sklopljen 26. listopada 2005. između tužiteljice i tuženika na iznos od 29.500 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula, kao i zahtjev za plaćanje novčane svote od 21.220,18 HRK/2.860,40EUR na ime stečenog bez osnove na ime tečajnih razlika sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

 

7.   Stranke su zaključile ugovor o namjenskom kreditu, broj kreditne partije …, 26. listopada 2005. kojim je tuženik, kao kreditor odobrio tužiteljici, kao korisniku kredita i stavio na raspolaganje za kupnju stana iznos od 29.500 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, s tim da je ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a korisnica kredita je preuzela obvezu otplaćivanja kredita u mjesečnim anuitetima (84 anuiteta) u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja. Sklopljen je i dodatak ugovoru o namjenskom kreditu od 15. lipnja 2010.

 

8.   Prvostupanjski sud je utvrdio da su odredbe ugovora o valutnoj klauzuli ništetne, a zaključak o njihovoj ništetnosti je zasnovao na utvrđenjima iz odluka sudova koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredaba o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i to valutnoj klauzuli vezanoj uz švicarski franak, a koje su banke, između kojih je i tuženica, sklapale s potrošačima u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora. Radi se o odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-632/2017, te odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018.

 

9.   Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalog i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli po kojoj je obveza vezana za valutu švicarski franak, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

 

10.             Tužiteljičino pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi sa stajališta prvostupanjskog suda proizlazi iz članka 502.c. ZPP-a kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a, u kojem slučaju je vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

11.             Nadalje, prvostupanjski sud pravo tužiteljice da se pozove na pravna utvrđenja iz navedenih presuda temelji na odredbi članka 118.ZZP-a prema kojoj odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje i ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

12.             Prvostupanjski sud je ocijenio da tužiteljica ima položaj potrošača na osnovi činjenice da je ugovor sklopljen za kupnju stana i na temelju iskaza tužiteljice u kojem je ona tvrdila da je stan namijenjen za zadovoljavanje osnovnih potreba.

 

13.             Na temelju financijskog vještačenja sud je utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženici više s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na onaj početni, te koliko je platila manje tijekom mjeseci kada je tečaj bio manji od početnog, tj. od onog koji je vrijedio na dan isplate kredita, pa je obvezao tuženika platiti tužiteljici navedene razlike sa zakonskim zateznim kamatama od plaćanja pa do povrata. Sud je smatrao da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove. Negativne tečajne razlike sud je odbio od ukupne tužiteljičine tražbine.

 

14.             Prigovor zastare sud je otklonio pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 u kojima je izražen stav da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) te da zastara individualnih i restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Odluka kojom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. pa je uzevši u obzir da je tužba podnesena 24. veljače 2022. zaključio da nije nastupila zastara.

 

15.             Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je tužbeni zahtjev uskladila sa nalazom i mišljenjem vještaka pa je tako umjesto utužene svote u iznosu od 26.706,98 HRK nakon vještačenja tražila da joj tuženik plati 28.748,41 HRK, od čega se svota od 23.309,93 HRK odnosila na tražbinu s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a svota od 5.438,48 kn na ime stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi.

 

15.1.      Ovdje valja dodati da tužiteljica u tužbi nije navela koliku svotu traži na ime ništetne odredbe o valutnoj klauzuli a koliko na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali se iz priloga tužbi, u kojima je izvršen obračun duga može zaključiti da se utužena svota odnosila na  iznos od 5.486,12 HRK na ime promjenjive kamatne stope i iznos od 21.220,76 HRK na ime tečajne razlike. Prvostupanjski sud je, a nakon što se tuženik protivio preinaci i istaknuo istovremeno prigovor zastare tražbine, zaključio da se ne radi o preinaci tužbe budući je tužiteljica već u tužbi istakla da si pridržava pravo da tužbeni zahtjev postavi nakon provedbe vještačenja, te da se tužba smatra podnesenom sukladno odredbi članka 186.b. ZPP-a.

 

16.             Odluka suda je pravilna, ali svi razlozi koji su istaknuti u presudi nisu prihvatljivi ovom, drugostupanjskom, sudu.

 

17.             Kao prvo, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe jer je tužiteljica iz iste činjenične osnove zatražila veću novčanu svotu. Tuženik se protivio preinaci ali se i upustio u raspravljanje o preinačenom tužbenom zahtjevu, i to prvenstveno ističući prigovor zastare. Budući da mu je podnesak kojim je preinačena tužba dostavljen stajalište je ovog suda da je tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom i da je sud u biti prešutno odobrio preinaku tužbe. Inače, ovaj sud smatra da je preinaku bilo svrsishodno dopustiti.

 

17.1.      Stajalište je ovog suda da tužiteljica ne može iznošenjem tvrdnje u tužbi da se tužba smatra podnesenom u smislu odredbe članka 186.b. ZPP zbog čega pridržava pravo tužbeni zahtjev postaviti nakon provedenog vještačenja doista i steći pravo na podnošenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja jer iz spisa proizlazi da je tužiteljica raspolagala sa potrebnim podacima za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva pa je u tužbi postavila precizan tužbeni zahtjev utemeljen na stručnom izračunu, iz čega slijedi da nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe. Prema odredbi članka 186.b. stavak 3. ZPP-a u sporovima u kojima tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskog odnosa dužan  dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkim za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Tužiteljica je imala sve potrebne podatke za podnošenje tužbe sa određenim tužbenim zahtjevom, ona ni ne tvrdi da joj je tuženik uskratio davanje podataka, pa nisu ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe ZPP-a.

 

18.   Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev, njegov deklaratorni dio, određeno postavljen, jer je jasno da se radi o utvrđenju  ništetenosti valutne klauzule u člancima ugovora navedenim u izreci. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja žalitelja da presuda ne sadrži razloge o ništetnosti ugovornih odredbi. Naime, iz presude jasno proizlazi da je sud svoja utvrđenja o ništetnosti spornih odredbi ugovora temeljio na utvrđenjima iz presuda donesenih u predmetima radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i odluka sudova navedenim u točki 8 ovog obrazloženja, temeljem članka 502.c. ZPP-a. Tim člankom propisano je pravo fizičkih i pravnih osoba da se u pojedinačnim postupcima za naknadu pozivaju na pravna utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa ovih grupacija kojima te osobe pripadaju, a prvostupanjski sud je pri tom pravilno pozvao na relevantnu sudsku praksu.

 

18.1.U odnosu na iznesene tvrdnje da prema članku 502.c. ZPP-a pravo fizičke i pravne osobe da mogu u posebnim parnicama se pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev iz članka 502.a. ZPP-a, se odnosi na parnice radi naknade štete a ističući pri tom da se u konkretnom slučaju ne radi o naknadi štete već o stjecanju bez osnove, valja reći da takvo tumačenje odredbe nije prihvatljivo i radi se o strogom gramatičkom tumačenju. Propise treba tumačiti u skladu sa svrhom njihovog donošenja a jasno da je svrha članka 502.c. ZPP-a pružanje zaštite potrošaču u individualnim parnicama koje će pokrenuti na osnovi presuda donesenih u kolektivnim tužbama. S tim u vezi valja navesti da ni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/18 i Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakvo tumačenje odredbe. U praksi je ovakvo tumačenje odredbe postalo općeprihvaćeno.

 

19.   U parnici radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu založni dužnik nije nužni suparničar sa ugovornim stranama kredita, tj. strankama iz ove parnice, pa ne stoji tvrdnja žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 109. i 201. ZPP-a.

 

20.   Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ima položaj potrošača jer je fizička osoba, a kredit je uzet za kupnju stana koji je bio namijenjen za potrebe stanovanja, a ne za potrebe trgovačke, poslovne, obrtničke ili druge profesionalne djelatnosti. Kod ovakvog odlučivanja valja ukazati da iz niti jedne isprave i iz niti jednog dokaza ne proizlazi da je tužiteljica kupila stan za poslovne ili profesionalne svrhe.

 

21.   Žalbeni navodi tuženika kojima pokušava dokazati da ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nisu ništetne su nepotrebni jer prema aktualnoj sudskoj praksi u situaciji kada je tužiteljica potrošač, a u konkretnom slučaju ona jest potrošač i kada se radi o ugovoru na koji se odnose presude donesene u kolektivnom sporu, a i to je utvrđeno, više nije potrebno izvoditi dokaze, dakle niti utvrđivati jesu li postojali uvjeti za proglašenje ništetnim ugovora već je dovoljno pozvati se na pravna utvrđenja iz tih presuda, a tužiteljica je upravo to uradila.

 

22.   Pravilno je otklonjen prigovor zastare jer zastara tužiteljičinog potraživanja, čiji zastarni rok je opći od pet godina u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača (švicarac) počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je nastala donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a s obzirom da je tužba podnesena 24. veljače 2021. jasno je da nije nastupila zastara.

 

22.1.S obzirom na ovakvo pravno shvaćanje i pristup ovog suda po pitanju zastare ne može s prihvatiti tvrdnja žalitelja iznesena u točki 6. žalbe da su pojedinačni iznosi od 14,32 HRK koji su dospjeli u prosincu 2005. godine iznosom od  6,40 HRK koji su dospjeli u siječnju 2006. zastarjeli. Zastara i za navedene potražnje je počela teći 14. lipnja 2018.

 

23.   Konačno valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nesavjestan od stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate na preplaćene svote od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Naime, tuženik je profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da se ugovorne odredbe valutnoj klauzuli nepoštene a time i ništetne.

 

24.   Ako su i točne žalbena tvrdnje da su pojedine anuitete plaćale treće osobe, a iz raspravne građe se to ne može sa sigurnošću tvrditi, valja navesti da je time ispunjavana obveza tužiteljice i tužiteljica bi i pored te činjenice bila aktivno legitimirana u parnici za stjecanje bez osnove.

 

25.   Žaliteljica se pozvala na odluku Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju P-313/19 u kojoj sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za anuitete koji su platile druge osobe zbog nedostatka aktivne legitimacije. Međutim po žalbi tužiteljice Županijski sud u Zagrebu je svojom odlukom preinačio presudu u tom dijelu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (Gž-1807/2021-5 od 28. ožujka 2023.).

 

26.             Pobijajući odluku o parničnim troškovima tuženik navodi da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir tuženikov uspjeh u sporu, te da je time pogrešno primijenio  članak 154. stavak 2. ZPP-a. Nadalje ističe da je punomoćnica tužiteljice predala popis troška na ročištu za  glavnu raspravu, a da je obveznik e-komunikacije pa je  i popis troška trebala dostaviti e-komunikacijom, da je prvostupanjski sud pogrešno priznao kao obrazloženi podnesak tužiteljice od 19. srpnja 2021. i 29. rujna 2022., da nije trebao priznati troškove zastupanja na pripremnom ročištu u punom iznosu, kao ni trošak zastupanja na ročištu održanom 13. listopada 2020. jer se na tom ročištu nisu poveli nikakvi dokazi.

 

27.             Okolnost da je punomoćnik tužiteljice predao popis troška u pisanom obliku na ročištu za glavnu raspravu, a ne putem e-Komunikacije ne utječe na pravo tužiteljice na naknadu parničnog troška. Zahtjev za naknadu parničnog troška stranka je dužna dostaviti najkasnije do završetka raspravljanja koje  prethodi odlučivanju o troškovima, što je tužiteljica u ovom predmetu i uradila. Prvostupanjski sud je imao mogućnost naložiti tužiteljici da u roku 8 dana podnesak dostavi  u elektroničkom obliku, a u slučaju da to ne uradi podnesak bi se smatrao povučenim ali se  nije koristio tom mogućnošću. U ovakvoj procesnopravnoj situaciji zahtjev za naknadu troškova se ima smatrati valjanim.

 

28.             Osnovano tuženik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti i uračunati uspjeh tuženice u sporu. Kao prvo pravilno je procijenjen uspjeh  tužiteljice u sporu (73,81), iz čega proizlazi da je tuženikov uspjeh u sporu 26,19%. Kada se od tužiteljevog uspjeha u sporu (73,81%) oduzme tuženikov uspjeh u sporu dobije se iznos od 47,62. Iz navedenog slijedi da tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu koji odgovara navedenom postotku njenih troškova, s tim da se trošak vještačenja priznaje u cjelokupnom iznosu.

 

29.             Prvostupanjski sud je nekritički tužiteljici priznao trošak za zastupanje po odvjetniku za sastav podneska od 29. rujna 2022., jer se ne radi o podnesku potrebnom za vođenje spora u smislu odredbe članka 155. ZPP-a

 

30.             Preostale tužiteljičine troškove sud je ispravno priznao. Podnesak tužiteljice od 10. srpnja 2022. je bio potreban za vođenje spora i osnovano je priznat tužiteljici jer se ona očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i uskladila tužbeni zahtjev sa vještačenjem.

 

31.             Protivno shvaćaju žalitelja ovaj sud, kao i prvostupanjski sud smatra da tužiteljici pripada pravo na naknadu parničnih troškova za zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu održanom 13. listopada 2022. u punom iznosu jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari.

 

32.             Radi izloženog preinačena je odluka o parničnim troškovima te je naloženo tuženiku platiti parnične troškove u svoti od 1.026,19 EUR/7.731,90 HRK sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do dana plaćanja.

 

33.             Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je valjalo odbiti jer je žalba odbijena protiv odluke o glavnoj stvari, a djelomično prihvaćena protiv odluke o parničnim troškovima (članak 166. stavak 1. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

34.             Na osnovi odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. stavak 3. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

 

 

 

Dubrovnik, 13. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                                            Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                                            Srđan Kuzmanić, v.r.