Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-411/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković u ovršnom postupku ovrhovoditelja POSOJILICA BANK eGen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800, sada APS STONE d.o.o.(prijašnji naziv tvrtke Syndre d.o.o.), Radnička cesta 43, Zagreb, OIB:76630324137, zastupan po direktoru NM i OM, protiv ovršenika CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Sanja Mihalić & Pikija, odvjetnicima iz Varaždina, radi ovrhe na nekretnini ovršenika, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-481/2022 od 16. rujna 2022., 19. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovršenika te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-481/2022 u točkama I, II i III izreke te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja u točki I izreke određena je ovrha na nekretnini ovršenika a sve temeljem ovršne isprave i to Ugovora o otplati kredita broj- 2-[broj kredita], a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika Bojane Štimac 22. rujna 2006. pod poslovnim brojem OU-1182/06 s klauzulom ovršnosti od 01. listopada 2016. a radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditelja prema ovršeniku u iznosu od 14.826,56 eura sa pripadajućim ugovornim zateznim kamatama na iznos od 13.857,86 eura, u visini redovne kamatne stope od 7,5% uvećane za 5% godišnje koje teku od 13. travnja 2022. pa do isplate te zajedno sa ugovorenom zateznom kamatom u iznosu od 968,70 eura uvećane za 5% godišnje kamate koje teku od dana podnošenja prijedloga za ovrhu te radi prisilne naplate troškova ovršnog postupka određena je ovrha na nekretnini ovršenika, što u naravi predstavlja stambenu zgradu u [adresa] etažno vlasništvo( E-37) koji se nalazi na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] upisanu u ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to zabilježbom ovrhe, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom te nekretnine.

2. U točki II izreke odlučeno je da se ovrhovoditelju odmjeruje trošak u iznosu od 512,17 eura dok je u točki III izreke naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja da u zemljišnoj knjizi upiše zabilježbu ovrhe.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žalbu podnosi ovršenik pozivajući se na razloge iz čl. 50. st. 1. t. 1.,3.,6.,7.,9.,10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20., 114/22, 06/24; dalje OZ) predlažući da se pobijano rješenje ukine i prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbaci i da se ovršeniku nadoknade troškovi ovršnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj u cijelosti osporava navode iz žalbe ovršenika predlažući da se žalba odbije kao neosnovana i rješenje o ovrsi potvrdi.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja je prihvatio prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na nekretninama ovršenika temeljem ovršne isprave Ugovora o otplati kredita koji je solemniziran 22. rujna 2006. kod javnog bilježnika Bojane Štimac pod poslovnim brojem OU-1182/06 a sve radi namirenja 14.826,56 eura sa pripadajućim ugovornim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka pobliže opisanog u izreci rješenja.

7. Naime sud prvog stupnja je donio osporavano rješenje da nije ispitao materijalno pravo sukladno zaključku sa sastanka Predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda od 11. ožujka 2022. iz kojeg proizlazi da postoji obaveza Ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu(rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave ili sl.) a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, da po službenoj dužnosti preispitaju sadrži li potrošački ugovor nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

8. Naime u konkretnom slučaju prednik ovrhovoditelja pokrenuo je prijedlog za ovrhu u okviru javnobilježničkog akta koji predstavlja Ugovor o otplati kredita u kojem je ovršenik jamac, a koji ugovor je ovjeren kod navedenog javnog bilježnika. Stoga sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice koje su navedene u navedenom zaključku pa se stoga ne može ispitati pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

9. Naime, Sud Europske unije je u predmetu C-407/18 analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgoditi ovrhu, a kao polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba Slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 61. st. 1. OZ-a), čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da navedenu Direktivu o potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojeg nacionalni sud koji je odlučio o prijedlogu za ovrhu na temelju Ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovaca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, a u smislu te Direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

10. Budući da se u konkretnoj situaciji postupak ovrhe provodi na temelju ovršne isprave, navedenog ugovora o kreditu koji nije prošao sudsku kontrolu, ostaje dužnost suda da provjeri je li ovršenik potrošač i da li u slučaju da se radi o potrošačkom ugovoru, ispita da li su nepoštene ugovorne odredbe o kojim utvrđenjima ovisi osnovanost donošenja navedenog rješenja.

11. Stoga sud prvog stupnja u nastavku postupka će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja te je u tu svrhu ovlašten u okviru odredbe čl. 7. st. 2. OZ-a održati i ročište radi utvrđivanja relevantnih činjenica.

12. Također se napominje da je ovršenik u žalbi istakao da je Ugovor o otplati kredita ništetan pravni posao jer da banka nije imala ovlaštenje od Hrvatske narodne banke za pružanje usluga kreditiranja a da je odredbom čl. 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju izričito propisano da ako je Ugovor o kreditu sklopio vjerovnik odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja ništetan, te je iz tog razloga kao i iz razloga iz čl. 50. st. 1. t.7.,9.,10. i 11. OZ-a ovršenik upućen na parnicu, zaključkom suda prvog stupnja od 11. srpnja 2025. protiv kojeg zaključka nije dozvoljen pravni lijek kako je to naznačio i sud prvog stupnja u uputi o pravnom lijeku a sve temeljem čl. 11. st. 5. OZ-a.

13. U odnosu na ostale žalbene navode da je sud prvog stupnja trebao primijeniti čl. 80. b st. 2. OZ-a koji propisuje posebne uvjete za određivanje ovrhe na nekretnini navodi se da iz sadržaja Ugovora o kreditu iz točke 9.proizlazi da je ovršenik kao založni dužnik založio predmetnu nekretninu koja je predmetom ovrhe radi namirenja tražbina iz navedenog ugovora i da je ovrhovoditelj odnosno njegov prednik upisao založno pravo na toj nekretnini u zemljišnoj knjizi.

14. U situaciji kada je samo ovršenik izričito pristao ugovaranjem založnog prava na namirenje predmetne tražbine ovrhovoditelja iz vrijednosti navedene nekretnine koja je predmetom ovrhe ne može se pozivati na odredbu čl. 80. b OZ-a jer je odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisano da se ovršenik ne može protiviti ovrsi pozivajući se na razloge zaštite ovršenika kao fizičke osobe(čl. 75. OZ-a) i na druge odredbe zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenja ovrhe( osim onih iz čl. 4. st. 4.,5. i 6. OZ-a) ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sa ovršenikom stekao na nekoj stvari založno pravo ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje traži na tom predmetu.

15. Budući da se odredbom čl. 80. b OZ-a sadržajno propisani posebni uvjeti izuzimanja od ovrhe nekretnina uz ispunjenje određenih pretpostavki, ta odredba ne isključuje primjenu opće odredbe iz čl. 77. st. 1. OZ-a temeljem kojeg se ovršenik ne može protiviti o ovrsi na založenoj nekretnini jer da je zakonodavac htio izmijenio bi i odredbu čl. 77. OZ-a a nije.

16. Također će sud prvog stupnja u nastavku postupka voditi računa o istaknutom prigovoru ovršenika koji se odnosi na povredu prava na poštivanje doma u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 34.Ustava Republike Hrvatske.

17. Slijedom obrazloženog žalbu ovršenika je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

18. O troškovima žalbenog postupka ovršenika odlučiti će se u konačnoj odluci te je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 19. rujna 2025.

Sutkinja

Filka Pejković