Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-446/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesveta poslovni broj Povrv-167/2024-35 od 4. travnja 2025., 19. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sesveta poslovni broj Povrv-167/2024-35 od 4. travnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

II Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv- 167/2024-35 od 4. travnja 2025. odlučeno je:

"I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1164/2022 od 30. kolovoza 2022. djelomično se održava na pravnoj snazi pod točkom I. gdje je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku DS, da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju Gradu Zagrebu, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 5011010280003, namiri tražbinu u iznosu od 65,70 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

-na iznos od 5,47 EUR od 7. lipnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 7. lipnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 7. lipnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 7. lipnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. svibnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. lipnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. srpnja 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. kolovoza 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. rujna 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. listopada 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. studenoga 2021.,

-na iznos od 5,47 EUR od 6. prosinca 2021.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR02, s pozivom na broj [broj bankovnog računa], sve u roku od 15 dana.

II Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar posl. broj UPP/OS-Ovrv-1164/2022 od 30. kolovoza 2022. u dijelu gdje je naloženo ovršeniku, ovdje tuženiku da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 31,53 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba parničkog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je tužitelj aktivno legitimiran za utuženje, navodi da je tražbina tužitelja nastala iz poslovanja obrta, pa tako tuženik kao fizička osoba nije pasivno legitimiran. Ističe kako tužitelj potražuje tražbinu nakon raskida Ugovora o zakupu, na temelju instituta stjecanja bez osnove, pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije osnovan, jer da bi tužitelj mogao osnovano utuživati na platež te naknade mora biti ili vlasnik ili predmnijevani vlasnik poslovnog prostora. Upućuje na sudsku praksu, ističe kako tužitelj nije dokazao da je postupio u skladu s odredbom iz članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da je trebalo provesti očevid te ga saslušati, predlaže žalbu usvojiti, odluku u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 65,70 EUR zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa utužene tražbine. Tužitelj ovaj iznos potražuje s osnova naknade za korištenje bez pravnog osnova poslovnog prostora na adresi u [adresa], površine 33 m2, i to za korištenje nekretnine u vremenu od lipnja do prosinca 2021.

6. U premetu nema spora da je između parničnih stranaka egzistirao Ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa], površine 33 m2, počam od 26. studenog 1999. do 20. srpnja 2017. kada je otkazan Zaključkom tužitelja. Nadalje, neprijeporno je da je nakon otkaza Ugovora o zakupu tuženik 25. srpnja 2017. pozvan vratiti prostor u zakupu u posjed Grada Zagreba, u roku od 30 dana od dana primitka Zaključka.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporna je osnovanost prigovora nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Prijeporna je i visina utužene tražbine.

8. Prije svega treba navesti obzirom na vrijednost predmeta spora da se u smislu odredbe iz članka 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP) u ovom predmetu radi o sporu male vrijednosti. Navedeno znači da se u sporovima male vrijednosti žalba ne može izjaviti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tuženika a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana odluka je jasna i razumljiva, sadrži valjano i neprotuslovno obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, može se ispitati pa nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužitelj u ovome predmetu aktivno legitimiran za utuženje.

12. Iz stanja spisa naime proizlazi da je djelomičnim rješenjem tužitelja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove i imovinu od 23. listopada 2012. poslovni prostor vraćen u vlasništvo nasljednicima ranijih vlasnika, svakom u 3/8 dijela te da je rješenjem tužitelja, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 25. studenog 2022. utvrđeno kako je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na 2/8 dijela predmetne nekretnine na temelju odredaba iz članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96., 33/99., 42/99., 92/99. i dr. – u daljnje tekstu ZNI).

13. Činjenica da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva navedene nekretnine temeljem odredbe iz članka 77. Zakona o naknadi, temeljem tog Zakona, u trenutku njegovog stupanja na snagu nije utjecalo na pravo tužitelja da daje u zakup i da poduzima druge radnje radi upravljanja poslovnog prostora koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja teritorijalnih jedinica. Prema odredbi iz članka 41. Zakona o zakupu i kupoprodaji proslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11., 64/15. i 112/18.) koji je bio na snazi u vrijeme raskida ugovornog odnosa između stranaka Grad Zagreb, gradovi i druge općine mogle su davati u zakup poslovne prostore koji su bili u društvenom vlasništvu sa pravom korištenja Grada Zagreba, gradova i općina za koje se vode postupci na temelju Zakona o nakadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, do pravomoćnog okončanja tih postupaka. Odluka kojom je utvrđeno da Republika Hrvatska steče pravo suvlasništva spornog poslovnog prostora u 2/8 dijela donesena je 25. studenog 2022., što znači da je u čitavom utuženom periodu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, upravo tužitelj bio aktivno legitimiran za utuženje (ponovno se upućuje na pravni stav iz oduke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1033/2021-2 od 28. rujna 2021.).

14. Nadalje, neosnovano tuženik u žalbi ističe kako se u konkretnoj pravnoj situaciji ne radi o zahtjevu koji je utemeljen na institutu stjecanja bez osnove jer tužitelj u utuženom vremenskom periodu nije bio vlasnik nekretnine (obzirom na nesporno činjenicu stjecanja vlasništva odnosno suvlasništva u 2/8 dijela spornog prostora po Republici Hrvatskoj na temelju samog zakona).

15. Obveza vraćanja stečenog bez osnove nastaje, među ostalim, i u situaciji upotrebe tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe iz članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 25/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZOO). U ovom predmetu radi se upravo o takvoj situaciji obzirom se tuženik koristio imovinom tužitelja, a to korištenje u utuženom vremenskom periodu nije imalo osnovu niti u pravnom poslu ili nekoj drugoj valjanoj pravnoj osnovi, pa se time i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda tuženik neosnovano obogatio i to za iznos najamnine koju bi morao platiti. Osim toga, ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i pravo zaštite tog prostora, time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegovog davanja u zakup, pa je tako ovlaštenik davanja prostora u zakup istodobno i ovlašten štititi posjed prostora, te je ovlašten je zahtijevati naknadu za njegovo protupravno korištenje (kako to izrekom proizlazi iz pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev-161/2022-2 od 20. travnja 2022.).

16. Drugim riječima, činjenica da je tužitelj po samome zakonu bio ovlašten davati sporni prostor u zakup daje mu i pravo da ostvaruje naknadu za njegovo protupravno korištenje, jer zbog takvog korištenja nije ostvario zakupninu koja bi mu pripadala, a tuženik na račun toga neosnovano okoristio. Slijedom navedenog tužitelj nije ni trebao dokazivati da je vlasnik ili prednjevani vlasnik poslovnog prostora.

17. Nadalje, neosnovano tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju njegove pasivne legitimacije. Naime, u smislu odredbe iz članka 1. stavak 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 143/13., 127/19., 41/20. i dr.) je samostalno i trajno obavljanje dopuštene gospodarske djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje bilo proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, dok je prema stavku 3. istoga Zakona obrtnik fizička osoba koja obavlja jedno ili više djelatnosti iz stavka 1. u svoje ime i na svoj račun.

18. Iz navedenih odredaba proizlazi da je obrt način obavljanja gospodarske djelatnosti, a za obveze nastale u obavljanju tih gospodarskih djelatnosti odgovara vlasnik obrta – fizička osoba, koji odgovara i za obveze koje su nastale nakon prestanka obrta (upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-5/2013 od 5. ožujka 2014.).

19. Obzirom na izneseno, neosnovano tuženik osporava pravilnost stava prvostupanjskog suda o postojanju pasivne i aktivne legitimacije stranaka u predmetu. Stoga je i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda (kod nesporne činjenice da je tuženik držao u posjedu utužene nekretninu u čitavom utuženom razdoblju), prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na platež naknade koristi koju je imao od uporabe i držanja u posjedu navedenog proslovnog prostora, ovo u razmjeru 2/8 dijela kako to tužitelj i utužuje.

20. Osim toga, tuženik neosnovano osporava i visini tužbenog zahtjeva. Visina tužbenog zahtjeva određena je u skladu s Zaključkom o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor s izmjenama i dopunama od 13. srpnja 2016., i to u minimalnom iznosu za treću zonu u kojoj se nalazi poslovni prostor koji je predmet spora pa se u ovome dijelu radi nepotrebnog ponavljanja tuženik upućuje na točku 27. obrazloženja pobijane prvostupanjske odluke.

21. Početak tijeka zakonske zatezne kamate na neplaćene iznose zakupnine pravilno je određen u skladu s odredbom iz članka 1115. ZOO-a. Tuženik je naime nakon otkaza Ugovora o zakupu bio nepošten stjecatelj pa je kamatu na neplaćene iznose najamnine dužan platiti od dana kada je navedene iznose stekao.

22. Još valja navesti da se tuženik neosnovano u žalbi poziva na stavove sudske prakse jer isti u konkretnoj pravnoj situaciji, obzirom na činjeničnu osnovu spora, nisu primjenjivi.

23. I naposljetku valja navesti da žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja (nije proveden očevid i nije saslušan tuženik) nisu ni razmatrani obzirom se u smislu odredbe iz članka 467. stavak 1. ZPP-a oduka u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

24. Tuženik oduku o troškovima postupka pobija generalno, u okviru osporavanja uspjeha tužitelja u postupku pa kako sud na pravilnost primjene materijalnoga prava u odluci o troškovima postupka pazi samo u okviru razloga određenih u žalbi, to žalba tuženika u ovome dijelu nije ni razmatrana.

25. Obzirom na sve izneseno valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

26. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

27. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Karlovcu 19. rujna 2025.

Sudac

Vesna Stokrp