Poslovni broj: Usž-3177/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat- Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽR iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutrarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi šutnje administracije, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1069/2024-9 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1069/2024-9 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu stranke (točka I. izreke). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.

2. Tužitelj je podnio tužbu 9. veljače 2024. radi propuštanja postupanja tuženika da odluči o zahtjevu za prethodno utvrđivanje pretpostavki za utvrđenje hrvatskog državljanstva koji je podnesen 30. prosinca 2022.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da mu nisu dostavljeni prilozi koje je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu. Ističe da mu je na raspravi omogućen uvid u tu dokumentaciju, ali mu nije ostavljen rok za očitovanje. Smatra da je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Ukazuje da dokumentacija tuženika ima 3 stranice i priloge što je nemoguće pročitati na raspravi i očitovati se. Tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da tuženik potvrđuje postojanje upravnog postupka time što navodi da sudu dostavlja „spis predmeta“ o kojemu nije odlučeno u upravnom postupku. Navodi da ako postoji spis predmeta tada postoji i upravni postupak. Smatra, ako je uložena žalba, a tuženik je smatrao da ne postoji upravni postupak i uredan zahtjev, tada je žalbu trebao odbaciti. Ističe da je u ovom sporu predmet šutnja uprave, propuštanje tuženika da postupi po žalbi, a ne ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti tužbenog zahtjeva. Navodi da do šutnje uprave može doći i kada tužbeni zahtjev nije uredan. Smatra da je i u slučaju kada je u postupku potrebna pomoć neukoj stranci na upravnom tijelu obaveza o zahtjevu odlučiti u rokovima propisanima Zakonom o općem upravnom postupku („Narodne novine, 47/09., 110/21. - ZUP). Navodi da je njegov zahtjev, u smislu odredaba ZUP-a i Zakona o upravnim sporovima, uredan. Ističe da se sud poziva na elektroničku komunikaciju od 30. siječnja 2023. koja tužitelju nije dostavljena. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Navodi da je tužiteljev opunomoćenik, odvjetnik, podnio zahtjev za prethodno utvrđivanja pretpostavki iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 130/11., 110/15., 102/19. i 138/21.- Zakon). Utvrđivanje jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona sastavni je dio postupka po zahtjevima za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Navedeni zahtjevi se podnose osobno putem nadležne konzularne službe Republike u Hrvatske. Dalje navodi da se iste okolnosti utvrđuju i u postupku po zahtjevima stranaka za upis u evidenciju hrvatskih državljana na temelju podrijetla koji se također podnose osobno na već navedeni način. Smatra da tužitelj nije podnio ni zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem ni zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva te je isti zaprimljen kod tuženika kao neupravni predmet. Navodi da je sudu obvezan dostaviti spise predmeta te da je tužitelj mogao tražiti uvid u spis. Ističe da ovaj tužitelj, kao i ostalih sedam koje zastupa isti opunomoćenik, želi steći hrvatsko državljanstvo. Rukovodeći se načelom pomoći stranci, tuženik ističe da je uputio dopis opunomoćeniku tužitelja kojim se predlaže pozvati tužitelja i obavijestiti ga o njegovim pravima i interesima u postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Smatra da opunomoćenik tužitelja postupanjem koje nije u duhu Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike onemogućuje svog opunomoćitelja u Kanadi da stekne hrvatsko državljanstvo te opterećuje upravna i sudska tijela Republike Hrvatske nepotrebnim postupcima i sporovima.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. , 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari.

8. Naime, prema podacima spisa predmeta tužitelj koji živi u [adresa] je putem opunomoćenika odvjetnika, tuženiku podnio zahtjev za prethodno utvrđivanje pretpostavki sukladno članku 5. stavku 2. Zakona i članku 8. stavku 1. točki 5. Zakona, navodeći da je Matičnom uredu u Zagrebu, predan i zahtjev za upis u maticu rođenih podnositelja i zahtjev za upis u evidenciju o državljanstvu.

9. Kako članak 5. stavak 2. Zakona ne omogućava samostalni postupak prethodnog utvrđenja pretpostavki radi upisa u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu, već se isti utvrđuju u postupku po zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, zahtjev tužitelja se ima smatrati zahtjevom za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. U smislu Zakona navedeni zahtjev treba biti podnesen osobno, ne putem opunomoćenika. Naime, Zakon u članku 24. propisuje da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka (stavak 3); iznimno od stavka 3. tog članka, ako se radi o osobi s invaliditetom, zahtjev iz stavka 3. tog članka može se podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika (stavak 4.). Tuženik je, u smislu načela pomoći stranci, a s obzirom na dosadašnje postupanje opunomoćenika tužitelja u drugim činjenično i pravno istovjetnim postupcima, dopisom od 22. ožujka 2024. obavijestio opunomoćenika tužitelja i pozvao da obavijesti tužitelja o načinu i postupku stjecanja hrvatskog državljanstva. Postupio je time sukladno članku 7. ZUP-a i osigurao da neznanje, odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju. Nadalje, spisu prileži i e-mail upućen opunomoćeniku tužitelja 30. siječnja 2023. u vezi zahtjev podnesenog Matičnom uredu Zagreb sa zamolbom da se očituje o zahtjevu , što sud i navodi u obrazloženju presude.

10. Iz zapisnika o održanoj raspravi 12. lipnja 2024. proizlazi da je sud uputio opunomoćeniku podnesak tuženika od 24. svibnja 2024. i to e-komunikacijom 7. lipnja 2024. koji podnesak nije preuzet. Opunomoćenik tužitelja je na raspravi izjavio da upravo dostavljeni podnesak pokazuje ispravnost njegovog anticipiranja podnošenje tužbe jer isti problematizira osnovanost zahtjeva odnosno vođenja upravnog postupka u konkretnom predmetu te predložio da sud dodijeli rok za očitovanje na zaprimljeni podnesak.

11. Kako je tužitelj i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora, imao mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to mu nije onemogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti upravnom sporu. Naime, imajući na umu dokaznu dokumentaciju spisa predmeta iz koje nedvojbeno proizlazi osnovanost tvrdnji tuženika, koje tužitelj žalbenim prigovorima nije s uspjehom osporio, to je prvostupanjski sud u konkretnom predmetu mogao odbiti navedeni prijedlog tužitelja.

12. Sud smatra da prioritet opunomoćeniku treba biti interes stranke koju zastupa te prihvatiti pomoć koju mu je tuženik u postupku pružio, a ne inzistirati na formalnim odlukama koje ne doprinose rješavanju zahtjeva tužitelja.

13. Slijedom navedenog, tužitelj razlozima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

14. Kako je i žalba izjavljena protiv presude odbijena kao neosnovana, nema ni zakonom propisanih uvjeta za priznavanje troškova za sastav žalbe na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a.

15. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavaka 4. i 6. ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska