Poslovni broj: Usž-3395/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Snježane Horvat
- Paliska, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković, odvjetnik u Splitu, Put Brodarice 6/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Postaje pomorske i aerodromske policije Pula-Pola, Pula, Tršćanska 36, OIB: 36162371878, radi protjerivanja iz Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-883/25-6 od 26. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-883/25-6 od 26. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: 216-04/25-01/21, URBROJ: 511-08-30-25-2 od 22. travnja 2025. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika u točki 1. izreke utvrđeno je da tužitelj, državljanin Republike Srbije, da je nositelj putne isprave Republike Srbije, serijski broj: [serijski broj], izdane 2. prosinca 2021., s rokom važenja do 2. prosinca 2031., te osobne iskaznice Republike Srbije, serijskog broja: [serijski broj], izdane 21. srpnja 2023. s rokom važenja do 21. srpnja 2033. Točkom 2. izreke tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) u trajanju od tri godine, koja počinje teći od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen, a točkom 3. izreke određeno je da je dužan u roku od sedam dana od dana uručenja tog rješenja napustiti EGP ili da će protekom tog roka o svom trošku biti prisilno udaljen. Točkom 4. izreke određeno je da se tužitelj prilikom napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, mora prijaviti policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, a u točki 5. izreke određeno je da žalba nije dopuštena protiv tog rješenja, ali da se može pokrenuti upravni spor.
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je pobijana presuda u suprotnosti sa Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Zakonom o strancima ("Narodne novine", 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25., dalje: ZS) i Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja (Narodne novine", 136/21. i 145/23., dalje: Pravilnik). Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da osim zabrane koja mu je određena za područje Republike Hrvatske, sukladno članku 192. stavcima 2. i 3. ZS-a ima pravo na ulazak i boravak u drugoj državi članici EGP-a, s obzirom na to da u Republici Sloveniji ima zakonito odobren boravak. Ističe da je tuženik rješenjem mogao odrediti da zabrana ulaska i boravka vrijedi isključivo na području Republike Hrvatske, bez šireg učinka na ostale države EGP-a jer članak 192. ZS-a odražava načelo individualne procjene okolnosti konkretnog slučaja kako bi se izbjegle nerazmjerne posljedice koje bi mogle nastati zabranom ulaska i boravka na cijelom području EGP- a. Ukazuje da prema stavku 3. članka 192. ZS-a postoji mogućnost naknadnog ukidanja zabrane ulaska i boravka ako je ta mjera izrečena za cijelo područje EGP-a, uz istovremeno zadržavanje zabrane koja se odnosi isključivo na teritorij Republike Hrvatske. Ističe da to znači da se u određenim situacijama može izmijeniti opseg važenja zabrane, s ciljem da se usklade mjere prisile sa stvarnim rizicima za javni poredak ili sigurnost u pojedinoj državi članici, bez nepotrebnog ograničavanja prava stranca na boravak u drugim državama EGP-a gdje ne postoje takvi rizici. Navodi da u konkretnom slučaju, činjenica da on kao državljanin treće zemlje ima odobren zakonit boravak u Republici Sloveniji, gdje živi i ostvaruje pravo na rad, dodatno opravdava primjenu teritorijalno ograničene zabrane isključivo na Republiku Hrvatsku, umjesto šire zabrane koja bi obuhvaćala cijeli EGP. Smatra neosnovanim tumačenje prvostupanjskog suda da članak 192. ZS-a predviđa mogućnost da se zabrana ulaska i boravka državljaninu treće zemlje može ograničiti isključivo na područje Republike Hrvatske jer takvo tumačenje odstupa od njezine svrhe i cilja, kao i od temeljnih načela proporcionalnosti i razmjernosti. Navodi da odluka kojom mu se izriče zabrana ulaska i boravka na području svih država članica EGP-a, bez obrazložene potrebe i bez utvrđenja konkretne prijetnje javnom poretku, sigurnosti ili zdravlju drugih država članica, predstavlja nerazmjernu mjeru koja nije utemeljena na zakonu niti na stvarnim okolnostima konkretnog predmeta. Navodi da to što nacionalno zakonodavstvo Republike Hrvatske putem članka 192. ZS-a ostavlja mogućnost ograničenja zabrane boravka samo na nacionalno područje, ukazuje na nužnost individualizirane i proporcionalne procjene u svakom pojedinom slučaju. Ističe da je prvostupanjski sud olako prihvatio najrestriktivniju mjeru, pri čemu nije razmotrio stvarne posljedice takve odluke na njegova prava i interese, osobito uzimajući u obzir činjenicu da ima zakonito reguliran status u drugoj državi članici EGP-a. Navodi da ta odluka, osim što nije zasnovana na relevantnim zakonskim odredbama i činjeničnim okolnostima, u suprotnosti je i s pravnom stečevinom Europske unije, te je pogrešno primijenjen zakon na njegovu štetu. Predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženika i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak, uz naknadu troškova upravnog spora. Traži naknadu troškove za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je netočna tvrdnja tužitelja da ima odobren zakonit boravak u Republici Sloveniji, odnosno EGP-u. Navodi da tužitelj u vrijeme donošenja rješenja nije imao odobren boravak ni u jednoj državi članici EGP-a niti u Republici Hrvatskoj, a o čemu ne prileži nijedan materijalni dokaz, te nije bilo mogućnosti primijeniti zakonske odredbe na koje se poziva. Ističe da tužitelj može postupiti sukladno članku 192. stavku 3. ZS-a, uz ispunjenje uvjeta iz članka 26. stavaka 1. i 3. Pravilnika, ako je kod njega došlo do promjene statusa. Protivi se razlozima žalbe kao neosnovanim.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Upravni postupak, koji je prethodio ovom upravnom sporu, pokrenut je po službenoj dužnosti sukladno članku 189. stavku 2. točki 1. ZS-a jer je utvrđeno da je tužitelj presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-81/2024 od 13. veljače 2024., preinačenom presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Kž- 311/2024-7 od 7. lipnja 2024., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2., u svezi sa stavkom 1. KZ/11., a koje kazneno djelo je počinio s namjerom. Tužitelj je rješenjem Županijskog suda u Puli- Pola, poslovni broj: Ik I-73/2025-8 od 10. travnja 2025. i nalogom istog suda, poslovni broj: Ik I-73/2025-10 od 18. travnja 2025., dana 22. travnja 2025. otpušten iz Zatvora u Puli-Pola na uvjetni otpust koji traje do isteka ne izdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđen, odnosno do 23. listopada 2025.
8. Na temelju članka 192. stavka 1. ZS-a doneseno je rješenje o protjerivanju tužitelja iz EGP-a, kojim je utvrđeno da tužitelju prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine, te mu je određen rok od sedam dana za dragovoljni odlazak iz EGP-a.
9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju dozvola boravka u Republici Sloveniji serijskog broja: S10067532 istekla 7. rujna 2024., a što je tužitelj 22. travnja 2025. potvrdio u izjavi pribavljenoj u predmetnom upravnom postupku.
10. Prihvativši činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu, a koje tužitelj u tijeku upravnog spora nije osporio, prvostupanjski je sud zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o protjerivanju tužitelja uz izricanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od tri godine.
11. S obzirom na to da tužitelj u vrijeme donošenja osporenog rješenja nije imao odobren boravak u Republici Sloveniji neosnovan je njegov prigovor da se u konkretnom slučaju mogao primijeniti članak 192. stavak 2. ZS-a, odnosno da mu se mogla izreći mjera zabrane ulaska i boravka samo za područje Republike Hrvatske.
12. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode.
13. U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, i ovaj je Sud stava da u predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke).
15. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).
U Zagrebu 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Radmila Bolanča Vuković
