Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
10020 Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4335/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužiteljice FM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa Marta Donkov, odvjetnica u Zagrebu, Deščevec 4, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/1954, Ur. broj: 251-02-01/001- 23-3 od 26. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551- 06/22-013/4614, Ur. broj: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551- 06/23-014/1954, Ur. broj: 251-02-01/001-23-3 od 26. lipnja 2023. odbijen je prigovor tužitelja podnesen protiv rješenja rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/4614, Ur. broj: 251-09-22-1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. kao neosnovan. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su toč. II i III izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/730, URBROJ: 251-21-21-1/007-19-2 od 24. rujna 2019. na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužitelj tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika uz argumentaciju da prvostupanjsko rješenje nije potpisala ovlaštena osoba, jer je rješenje morao potpisati čelnik tijela, odnosno pročelnik, da su rješenja u oba stupnja protivna odredbama članka 90. st. 4. i 5. Ustava Republike Hrvatske (temeljno pravo, zabrana povratnog djelovanja), članka 73. st. 5. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, te članka 161. st. 4. Statuta Grada Zagreba (u kojima je propisano da opći akti (Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja i Odluka o izmjenama odluke o novčanoj pomoći) ne mogu imati povratno djelovanje. Pobijana rješenja protivna su načelima legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti, kao temeljima načela vladavine prava, koja načela svojim djelovanjem u pravnim odnosima štite stečena prava, odnosno konzumaciju istih u okviru mjerodavnih propisa koji su bili na snazi u trenutku njihova ostvarivanja. Korisnica mjere roditelj odgojitelj, prilikom ostvarivanja iste, legitimno je očekivala da će prava stečena temeljem odluke moći konzumirati do trenutka određenog samom tom odlukom, te je u skladu s time i planirala svoju daljnju životnu i obiteljsku aktivnost. Zahtijeva poništavanje osporenih rješenja.
Tužiteljica je tijekom spora predložila prekid upravnog spora do okončanja predmetnog zahtjeva broj 9461/24 („ F protiv Republika Hrvatska“) pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. U ovom predmetu nije sporno da je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/19-013/730, URBROJ: 251-21-21-1/007-19-2 od 24. rujna 2019. tužiteljica ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Predmetnim prvostupanjskim rješenjem izmijenjen je predmetni zaključak na način da se novčana pomoć tužiteljici isplaćuje mjesečno i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje: 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
8. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022, da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem Usoz-143/22-15 obustavio izvršenje Odluke/22 do donošenja odluke u postupku zakonitosti općeg akta, da su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-143/22-19 od 27. veljače 2022. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22 i stavljeno izvan snage ranije navedeno rješenje o obustavi izvršenja Odluke/22. Stoga, prvostupanjsko tijelo navodi da nije moglo postupati ranije, da je rok iz članka 6. Odluke/22 instruktivan rok čije propuštanje direktno ne dovodi do štetnih posljedica, pa se radi o radnji koja se može obaviti i naknadno, navodeći dalje da se ne dira u ostvareno pravo, već se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u skladu s člancima 3. i 4. Odluke/22. Također se obrazlaže da će o prestanku novčane pomoći nadležno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti, a da je korisnik dužan prijaviti promjenu podataka koji utječu na ostvarenje prava u roku od 15 dana od nastanka promjene uz upozorenje daće iznos ne pripadajuće primljene naknade korisnik biti dužan vratiti, u suprotnom će tijelo povrat ostvarivati tužbom pred nadležnim sudom.
9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim. Otklanjajući pojedinačno navedene prigovore tužiteljice vezano za povrede odredaba ZUP-a tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. navodeći da se ne radi novčanoj pomoći u klasičnom smislu već financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. Ističe da je zaključak kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje na snazi i pravomoćno je u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok je pobijanim rješenjem zamijenjeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka. Prigovor tužiteljice o zabrani povratnog djelovanja Odluke otklanja pozivom na obrazloženje Visokog upravnog suda u presudi o ocjeni zakonitosti općeg akta, navodeći da se radi o kvazi retroaktivnosti tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
10. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
11. Imajući u vidu činjenicu da tužiteljica na temelju predmetnog zaključka ostvaruje novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 29. ožujka 2023. zamijenjeno navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.
12. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane naknade i vrijeme trajanja naknade te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane naknade, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023. Pri tom se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.
13. U pogledu prigovora tužiteljice o zadiranju u pravomoćni upravni akt, Sud ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.
14. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta toga Suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.
15. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.
16. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).
17. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.
18. Osporavanje da bi potpisnica prvostupanjskog rješenja bila ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja prema ocjeni ovoga suda, samo je usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisano od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka višeg stručnog savjetnika za pronatalitetnu politiku, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.
19. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.
20. Sud ne ocjenjuje osnovanim prijedlog tužiteljice za prekid ovog upravnog spora do okončanja postupka koji se vodi pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu povodom zahtjeva „ F protiv Republika Hrvatska“ broj: 9461/24, jer je odredbom članka 105. stavka 2. ZUS-a određivanje prekida spora propisano samo kao mogućnost, a ne i kao obveza postupanja suda. Posebno se ističe da se radi o predmetu u kojem su svoja stajališta već zauzeli Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća. Sud o odbijanju prijedloga tužitelja da se odredi prekid upravnog spora nije donosio zasebnu odluku, budući da se radi o procesnom rješenju te da je odredbom članka 105. stavka 3. ZUS-a propisano da se zasebna žalba može izjaviti samo protiv rješenja o prekidu spora, a koje u konkretnom slučaju nije doneseno.
21. Ostali navodi tužbe u bitnom su ponovljeni navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.
22. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.
23. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
24. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Sutkinja:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
