REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. Ovr-600/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu toga suda Alenu Barbiću temeljem pisanog prijedloga sudske savjetnice Ivane Liović u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o., OIB: 1786354217, iz Zagreba, D.T.Gavrana 11, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 17. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se prijedlog ovršenika od 7. kolovoza 2025., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić posl.br. Ovrv-394/2008., od 18. rujna 2008., nedopuštenim.

II Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

Obrazloženje

1. U prijedlogu od 7. kolovoza 2025. ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj 1. kolovoza 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine kod Financijske agencije, po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, posl. br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008., koje je postalo pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009. Ovršenik ističe da prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava smatra nedopuštenim prvenstveno zbog zastare tražbine. Navodi da je čl. 223. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare. Da je u konkretnom slučaju pravna osnova za izravnu naplatu rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008. postalo pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009., a kako je ovrhovoditelj 1. kolovoza 2025. pokrenuo zahtjev za izravnu naplatu pred Financijskom agencijom da ukazuje na činjenicu da je proteklo više od 10 godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja do predaje zahtjeva za prisilnu naplatu na Financijsku agenciju, stoga smatra da sud treba obavijestiti Financijsku agenciju i obustaviti prijenos sredstava na račun ovrhovoditelja, a podredno odgoditi prijenos jer da mu prijeti nenadoknadiva šteta, pozivajući se pritom na odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Stoga predlaže sudu da donese rješenje kojim će se usvojiti prijedlog te zahtjev za izravnu naplatu proglasiti nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

2. Prijedlog ovršenika je sukladno odredbi čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20,114/22 i 6/24 dalje: OZ) dostavljen na očitovanje ovrhovoditelju.

2.1. Ovrhovoditelj ističe kako u cijelosti osporava prijedlog ovršenika od 7. kolovoza 2025., i u njemu istaknute navode. Posebice osporava istaknuti prigovor zastare, budući da je ista ponovno počela teći dana 5. kolovoza 2018., kada da je Financijska agencija 4. kolovoza iste godine „izknjižila“ predmetnu osnovu za plaćanje zbog neizvršavanja, a temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/2018, 2/2020, 47/2020, 46/2020, 83/2020, 133/2020, dalje u tekstu: ZPONS). Ovrhovoditelj da je istu osnovu za plaćanje ponovno podnio na naplatu dana 1. kolovoza 2025., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka, stoga zastara očigledno da nije nastupila. Odredbom čl. 245. st. 3. ZOO-a da je propisano da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara da počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, dok je odredbom st. 5. citiranog članka ZOO-a propisano kako isto vrijedi i u slučaju kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Ovakvu argumentaciju da je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi posl.br. Rev 1027/2021 od 3. svibnja 2022., budući da je u bitnome naveo: kako se izvansudska ovrha na novčanim računima ovršenika sukladno odredbama ZPONS-a provodila bez vremenskog ograničenja, kako je zastara u prekidu kroz čitavo vrijeme u kojem se osnova za plaćanje nalazi upisana u očevidnku redosljeda osnova za plaćanje kod Financijske agencije, kako eventualni nedostatak novčanih sredstava na računima ovršenika ne uzrokuje prestanak prekida zastarjevanja u slučaju izvansudske ovrhe, kako je zastara najranije mogla ponovno početi teći stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN br. 68/18), koji je uveo obvezu Financijske agencije da prestane s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika, ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika. Ovršenik da ničim nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da sud žurno naloži Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, pa da je navedeni prijedlog ovršenika u cijelosti neosnovan. U konačnici navodi da je, ovršenik u mogućnosti otvoriti zaštićeni račun, čime bi bila osigurana sredstva za njegovu egzistenciju.

3. U odnosu na toč. I izreke.

3.1. Prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

3.2. Odredbom članka 209. st. 1. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. ovoga zakona prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

4. Citiranim zakonskim odredbama nije predviđena zakonska mogućnost proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u situaciji kada se radi o zapljeni računa na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

5. Naime, u slučaju izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, primjenjuje se odredba članka 284. OZ-a. U navedenom slučaju ovršenik je ovlašten poduzimati isključivo radnje propisane odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a (nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe).

6. U konkretnom slučaju prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate (već se radi o izvansudskoj ovrsi) pa ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I izreke ovog rješenja.

7. U odnosu na toč. II izreke.

7.1. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe zatraži od suda da odgodi ovrhu.

7.2. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

7.3. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.

7.4. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

7.5. Budući da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa u toč. I izreke ovog rješenja odbačen, ovršenik nije ispunio pretpostavku potrebnu za odgodu ovrhe iz čl. 65. st.1. toč.1-11. OZ-a. Također, ovršenik nije ispunio prvu pretpostavku potrebnu za odgodu ovrhe odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadokandivu štetu ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te je stoga njegov prijedlog za odgodu ovrhe valjalo odbiti po toj osnovi. Ovršenik tako u svom prijedlogu za odgodu ovrhe niti ne navodi da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da mu prijeti nenadoknadiva šteta, pritom ne predlaže niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila vjerojatnost da će mu nastati teško nadoknadiva šteta.

8. Slijedom navedenog, a budući da u postupku nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st.1. toč. 1-11. OZ-a, prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe je neosnovan, stoga je odlučeno kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Poreču-Parenzo, 17. rujna 2025.

S u d a c

Alen Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od osam dana od dostave rješenja.

DNA:

1. ovrhovoditelju p.p.,

2. ovršeniku