REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-489/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste EF, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa zaposlenica AF, temeljem generalne punomoći Su-987/2021, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ČF iznos od 2.829,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 307,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 7. rujna 2024. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, prilikom sakupljanja otpada i pražnjenja košarica sa otpadom kada se porezao na staklo. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Tužitelj je posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima za naknadu štete. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev 3. prosinca 2024., a tuženik mu je isplatio na ime naknade štete 5. prosinca 2024. iznos od 420,00 EUR, koji za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Tužitelj na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 2.900,00 EUR sa zateznom kamatom na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od 3. prosinca 2024. pa do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. lipnja 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti, potražuje za pretrpljene bolove iznos od 1.800,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 1.300,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 400,00 EUR, za tuđu pomoć iznos od 56,00 EUR, odnosno ukupan iznos od 3.556,00 EUR, umanjeno za nesporno plaćenih 420,00 EUR dakle ukupan iznos od 3.136,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je u vrijeme nastanka štetnog događaja trgovačko društvo ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik istu osporava. Naime, nesporno je kako se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te je tuženik u mirnom postupku utvrdio i isplatio visinu štete u iznosu od 420,00 EUR, od čega s osnova neimovinske štete 399,00 eura, a s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 21,00 eura. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju. Osporava tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

3. Na ročištu održanom 12. rujna 2025. punomoćnik tuženika naveo je da u ovom predmetu nije sporna odgovornost tuženika, a stranke su učinile nespornim i da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), Odštetni zahtjev od 2. prosinca 2024. (str. 11 spisa), liječničku dokumentaciju (str. 12- 19, 22-24, 34 spisa), fotografije (str. 20-21 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (str. 30-32 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću (str. 41-42 spisa) te je proveden dokaz saslušanjem vještaka (str. 52-53 spisa). Pri tome valja reći da je sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem tužitelja obzirom je isto ocijenjeno nepotrebnim jer su naknadno učinjene nespornim bitne činjenice u ovom predmetu.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, niti odgovornost osiguranika tuženika.

10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Zvonimiru Lovriću koji je u svom nalazu i mišljenju od 26. lipnja 2025., danog nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja, naveo da je tužitelju po obradi postavljena dijagnoza: Vulnus secatum manus sin /Posjekotina l. šake/. Vještak je naveo da su ozljede koje je tužitelj zadobio, posljedica narečenog štetnog događaja, da je tužitelj liječen konzervativno te da se tužitelj držao uputa liječnika. Izrazita bolnost samog ožiljka proizlazi iz vjerojatnosti da je digitalni živac "uhvaćen" u šavnoj liniji, unatoč činjenici da UZV pretragom nije ustanovljen neurinom. Nije samo neurinom uzrok stalnih bolova. Ranije stanje narušenoga zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja: deformacija palca od djetinjstva sa opisanim smanjenjem funkcije palca. Ova rana nije mogla prouzročiti smanjenu pokretljivost zgloba palca. Prema priloženim doznakama, tužitelj je bio na bolovanju od 7. lipnja - 7. studenog 2024. Kod tužitelja je došlo do: Trajne posljedice: Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 2% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog trajnih bolova i djelomičnog ispada osjeta palca l. šake, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Takozvani primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja bio je kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg kroz još 10 dana. Pretrpio je takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 35 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 15 dana, te manjeg intenziteta još oko 65 dana. Trajni bolovi ožiljka su dio trajnih posljedica te su tako i procijenjeni. Tuđa pomoć i njega: tuđu pomoć je trebao po 1 sat dnevno kroz 14 dana (nošenje ortoze). Naruženja nakon ove rane nema.

11.1. Obzirom je tuženik prigovarao nalazu i mišljenju vještaka dr. Zvonimira Lovrića, sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka koji je u svom iskazu danom na ročištu 12. rujna 2025. citirao medicinsku dokumentaciju i to nalaz fizijatra kako je opseg pokreta u svim zglobovima palca zadovoljavajući. Kao opasku navodi kako oštećeni ima smanjenu funkciju palca od ranije. Opseg pokreta kada se proglasi zadovoljavajućim ne znači istovremeno i da je potpun. Vještak navodi da se predmet procjene trajnih posljedica ne odnosi na smanjenje te funkcije palca nego na stanje ispada osjeta vrška palca, kao i izrazito bolnoga ožiljka na palcu, što ne predstavlja funkcijski ispad, ali predstavlja trajnu posljedicu, što je vještak i obrazložio u svom pisanom nalazu. Vještak je iskazao da tužena navodi kako nije životno da takva ozljeda može dovesti do smanjenja životne aktivnosti, te je iskazao da svaki ispad osjeta, a pogotovo na vršku palca koji predstavlja 40% funkcije cijele šake, predstavlja trajni problem, kako u radu, tako i u vanrednim životnim aktivnostima. Na temelju toga, kao i osobnog dugogodišnjeg kirurškog iskustva, vještak je procijenio postotak trajnih posljedica kao u svom pisanom nalazu. Navodi da trajanje fizičke boli, posebice manjeg intenziteta u trajanju od 65 dana smatra primjerenim jer je kod oštećenoga na kraju i zaostala trajna bolnost u predjelu ožiljka koja je vrlo vjerojatno posljedica same rane i moguće "uhvaćenog" digitalnog živca u šavnoj liniji. Navodi da je osjet bola koju je javljao i javlja tužitelj, opisana u priloženoj medicinskoj dokumentaciji kao što je nalaz traumatologa, plastičnog kirurga, itd. Vještak je naveo i da tetiva nema veze sa osjetom, već ima veze sa pokretima kao i da su plastični kirurg i traumatolog pokušavali riješiti problem bolnosti ožiljka, ali bezuspješno.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja. Također, vještak je ročištu na objektivan i stručan način otklonio prigovore tuženika slijedom čega je sud odlučio ne prihvatiti prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

13. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

14. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.800,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 2 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1974.) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 400,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos 3.200,00 EUR.

15. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 14 sati s tim da je cijena jednog sata pružanja takve pomoći od 3,50 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 49,00 EUR.

16. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.249,00 EUR, što umanjeno za uplaćeni iznos od 420,00 EUR iznosi 2.829,00 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 307,00 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

17. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zateznu kamatu počevši od 3. prosinca 2024. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 17. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska 10. lipnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 12. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.100,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.375,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 1.675,00 EUR.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 15. travnja 2025. jer istim dostavlja daljnju medicinsku dokumentaciju, dok trošak sastava podneska od 24. travnja 2025. nije priznat jer istim samo dostavlja dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje.

20. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku