Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-14/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FS, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. i u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženoga FS podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 2024., broj Kzd-2/2024-60, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog FS i branitelja, odvjetnika Vinka Ljubičića,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog FS kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 2024. broj Kzd- 2/2024-60 optuženi FS proglašen je krivim pod točkom I. izreke zbog kaznenog djela, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom II. izreke zbog kaznenog djela, teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta u pokušaju iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavcima 5. i 1. KZ/11. i u vezi članka 34. KZ/11. te pod točkom III. izreke zbog tri kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženom FS utvrđene su pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 166. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od po pet godina, za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 166. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od pet godina, te za tri kaznena djela iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., na temelju članka 158. stavka 6. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od po jednu godinu za svako kazneno djelo, nakon čega je optuženi FS, na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom FS je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. studenog 2023. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6., 7. i 8. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) optuženi FS dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 6.697,43 eura, od čega iznos od 105,00 eura na ime troškova ad hoc vještaka Ines Trgo Matijević, iznos od 713,58 eura na ime troškova psihologijskog vještačenja žrtve sačinjenom po stalnom sudskom vještaku mr. Danijeli Didić, iznos od 485,10 eura na ime troškova psihijatrijskog vještačenja okrivljenika sačinjenog po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću, iznos od 5.093,75 eura na ime troškova branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Jakše Cvitkovića, te daljnji iznos od 300,00 eura na ime paušalne svote, kao i troškove opunomoćenice oštećene ZS, odvjetnice Anite Juretić, te preostale troškove branitelja po službenoj dužnosti, odvjetnika Jakše Cvitkovića, o kojima će sud odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. Žalitelj predlaže da se preinači pobijana presuda na način da se optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju, a potom da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
2.1. Optuženi FS žali se po braniteljima, Jakši Cvitkoviću i Vinku Ljubičiću, odvjetnicima u Splitu. Kako se žalbe međusobno preklapaju, iste će se razmatrati kao jedna žalba. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka i predlaže da se pobijana presuda ukine, a podredno da se optuženika blaže kazni.
3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
3.1. Odgovor na žalbu optuženika podnijela je opunomoćenica oštećenice (iako isto nije predviđeno odredbama ZKP/08.).
4. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog FS kao i njegovog branitelja, odvjetnika Vinka Ljubičića, dok nije pristupio uredno pozvani državni odvjetnik, pa je sjednica vijeća, na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. održana u njegovoj odsutnosti.
6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik navodi da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima navedenim u obrazloženju te presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude te iskaza svjedoka i same obrane optuženika. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi optuženika jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i u ocjenjivanju iskaza svih ispitanih svjedoka kao i same obrane optuženika. Ispravno je prvostupanjski sud cijenio iskaz djeteta-žrtve ZS kao istinit, što je obrazložio pod točkom 26. pobijane presude, a kao što to proizlazi iz iskaza ispitanih svjedokinja KS i ĆS, koje iskaze je sud prihvatio kao istinite, a što je sve navedeno i obrazloženo pod točkama 28. i 29. pobijane presude. Optuženik u žalbi upire i da u odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude pod točkom 23. obrazloženja gdje se interpretira iskaz djeteta, a koji da se u određenim činjenicama razlikuje od onoga što je navela sama oštećenica na dokaznom ročištu od 12. prosinca 2023., što iz točke 23. obrazloženja pobijane presude ne proizlazi, a posebno uzimajući u obzir i točke 24. i 25. obrazloženja pobijane presude gdje je prvostupanjski sud obrazložio zašto prihvaća iskaz ispitanog djeteta-žrtve. Suprotno žalbenim navodima optuženika kojima upire na pripremljenost odnosno nepripremljenost iskazivanja djeteta-žrtve, za istaknuti je da upravo iz obrazloženja pod točkama 39. – 42. pobijane presude je potvrđeno da je dijete-žrtva iskazivalo o stvarno proživljenim iskustvima, pa stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako to optuženik neosnovano tvrdi u žalbi.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona, optuženik navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio pokušaj kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi s člankom 158. stavak 5. KZ/11. pod točkom II izreke. Međutim, suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 54. obrazloženja pobijane presude naveo zašto je to kazneno djelo ostalo u pokušaju, a iz razloga jer optuženik svojim spolovilom nije uspio ući u anus oštećene, a niti u vaginu, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga, suprotno žalbenim navodima optuženika, nije počinjena povreda kaznenog zakona na koju se optuženik poziva u žalbi.
9.1. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.
10. Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje nije pogrešno, a ni nepotpuno utvrđeno, budući da iz provedenih dokaza tijekom postupka i nedvojbeno utvrđenih činjenica, proizlazi da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a za što je prvostupanjski sud pravilno naveo i razloge, u obrazloženju pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, nije u pravu žalitelj kada navodi da iskaz djeteta-žrtve ZS nije vjerodostojan, pozivajući se na mišljenje sudske vještakinje Danijele Didić koja da je navela "da je iskaz djeteta bio nepripremljen te je ispitivanje provedeno nestručno, suprotno smjernicama NICHD, konfuzan, bez jasnog vremenskog slijeda događaja te u većini dijelova proturječan sam sebi“. Suprotno žalbenim navodima, a u pogledu vjerodostojnosti iskaza djeteta-žrtve, očitovao se prvostupanjski sud pod točkom 25. obrazloženja pobijane presude, navodeći da je isti prihvaćen, jer je dijete-žrtva na uvjerljiv način, primjereno životnoj dobi opisalo događaje s pojedinostima koje po ocjeni suda mogu biti poznate samo osobi koja je te događaje proživjela. Osim toga, da je dijete-žrtva iskazivala istinito, prvostupanjski sud to zaključuje iz iskaza ispitanih svjedokinja i to njezine majke KS i njezine tete ĆS. To i obrazlaže pod točkama 28. i 29. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima optuženika, iskaz djeteta žrtve potkrijepljen je i provedenim psihologijskim vještačenjem sačinjenim po stalnoj sudskoj vještakinji Danijeli Didić, a što proizlazi iz zaključka pisanog nalaza i mišljenja vještakinje gdje navodi da unatoč određenim propustima ispitivanja djeteta pred sucem istrage, analizom sadržaja iskaza, očitujući se, da je žrtva u iskazu danom na dokaznom ročištu govorila o stvarno proživljenim iskustvima te da se radi o autentičnom iskazu. Osim toga, prvostupanjski sud je pod točkom 42. obrazloženja presude jasno naveo da je prihvatio iskaz djeteta na dokaznom ročištu, jer je isti potkrijepljen iskazima posrednih svjedoka ĆS i KS, kojima se dijete povjerilo, a što sve podupire i provedeno psihologijsko vještačenje djeteta- žrtve, u kojem je navedeno da je dijete iskazivalo o stvarno proživljenim događajima i iskustvu. Stoga su neosnovani navodi optuženika u pravcu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na iskaz djeteta-žrtve.
10.1. U pogledu ponovnog pozivanja i ispitivanja djeteta-žrtve na raspravi kao i u odnosu na pribavljanje spisa Općinskog suda u Splitu pod brojevima K-1254/2020. i Kzd-40/2022., sud se decidirano izjasnio pod točkama 10., 10.1. i 10.2. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Suprotno žalbenim navodima, iz nalaza i mišljenja vještakinje Didić ne proizlazi da bi koristila izjavu djeteta ZS danu u spisu Općinskog suda u Splitu Kzd-40/2022., jer to ne proizlazi niti iz pisanog nalaza i mišljenje vještakinje, a niti se o tome izjašnjavala kada je bila ispitana na raspravi. U pogledu neprovođenja kombiniranog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve, kao i njenog ponovnog ispitivanja, sud je dao valjano obrazloženje pod točkom 10.1. pobijane presude navodeći da se time ne bi utvrđivale neke nove pravno relevantne činjenice koje do tada nisu utvrđene, a koje bi bile od značaja za utužena kaznena djela i kaznenu odgovornost optuženika, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10.2. U pogledu optuženikove obrane, sud je dao iscrpno obrazloženje pod točkama 49. i 50. pobijane presude, koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te slijedom toga činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno ni u tom dijelu. Za istaknuti je da u pogledu ispitivanja razrednice iz osnovne škole, te profesorice TS, svjedokinje kod koje je oštećenica više puta odlazila, ti dokazni prijedlozi nisu ni bili predloženi tijekom postupka, nego tek u žalbi branitelja kojega je optuženik angažirao po dostavljenoj presudi. Slijedom svega iznesenog činjenično stanje nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.
11. Žaleći se na odluku o kazni, državni odvjetnik u uvodnom dijelu navodi da prvostupanjski sud nije adekvatno odmjerio optuženiku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina odnosno da je precijenio olakotne okolnosti, dok otegotnima nije dao potreban značaj te to obrazlaže brojnošću kaznenih dijela koja je optuženik počinio na štetu svoje pastorke, kada je ista bila u dobi od osam godina, a dijete- žrtva ga je gledala kao oca i vjerovala mu te je zbog rane životne dobi i činjenice da joj se majka nalazila u bolnici bila ovisna o brizi optuženika što je on zlouporabio iskoristivši navedene okolnosti te pokazao bešćutnost, upornost i bezobzirnost. Stoga predlaže da se optuženiku utvrde pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju, a potom da ga se osudi i na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.
11.1. Žaleći se na kaznu, optuženik navodi da mu je previsoko izrečena kazna zatvora te da ista nije pravilno odmjerena s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, a uzimajući u obzir odredbe članka 41. i 47. KZ/11.
12. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženog FS. Naime, ispravno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne okolnosti na strani optuženika da u vrijeme počinjenja kaznenih dijela nije bio kazneno osuđivan te da u ovom postupku nije postavljen imovinskopravni zahtjev, dok je od otegotnih okolnosti cijenio ustrajnost i upornost u protupravnom ponašanju na strani optuženika, brojnost kaznenih djela počinjenih u kratkom vremenskom razdoblju, životnu dob djeteta-žrtve, da su se kaznena djela događala kada se optuženikova supruga, a inače majka djeteta-žrtve nalazila u rodilištu očekujući rođenje zajedničkog djeteta optuženika i majke žrtve, koje okolnosti je optuženik iskoristio kada je ostajao sam u stanu s djetetom-žrtvom. Osim toga, sud je kao otegotno cijenio i odnos optuženika prema djetetu-žrtvi spram koje se nije ponašao na način da je čuva i štiti i poduzima druge radnje za dobrobit djeteta, već naprotiv iskoristio je odnos povjerenja, zavisnosti djeteta prema njemu u cilju vlastitog spolnog zadovoljenja. Također su cijenjene i posljedice koje su kaznena djela prouzročila kod djeteta-žrtve, što proizlazi iz psihologijskog vještačenja, a radi se o niskom samopoštovanju i teškoćama u interpersonalnim odnosima s vršnjacima na strani žrtve koja je i u tretmanu psihologa, pri čemu je ispravna ocjena prvostupanjskog suda u pogledu pojedinačnih kazni zatvora za pojedina kaznena djela i to za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 5. u vezi sa stavkom 1. i u vezi s člankom 34. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od pet godina te za tri kaznena djela iz članka 158. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., kazne zatvora u trajanju od po jedne godine za svako kazneno djelo, nakon čega ga je sud, na temelju članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
13. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo ovako odmjerenom kaznom ispunit će se svrha, kako generalne tako i specijalne prevencije te utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela i omogućiti mu ponovno uključivanje u društvo na socijalno prihvatljiv način. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, čime će se ostvariti svrha kažnjavanja, a uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja, jer je kao očuh zlouporabio povjerenje žrtve, kao i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i odnos prema djetetu-žrtvi nakon počinjenih kaznenih djela. Stoga, žalbe državnog odvjetnika i optuženika ni u ovom dijelu nisu osnovane.
14. Ispravno je prvostupanjski sud optuženika obavezao i na snošenje troškova postupka sukladno odredbi članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1., 6., 7. i 8. ZKP/08., što je sve obrazloženo pod točkom 69. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kao i obrazloženje pod točkom 69.1. pobijane presude, a uzimajući u obzir da optuženik ima mogućnost obročnog plaćanja troškova, njegove obiteljske i materijalne prilike koje upućuju na to da će moći podmiriti troškove postupka, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje kao ni uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Stoga ni u ovom dijelu nije osnovana žalba optuženika.
15. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 476. stavku 1. točkama 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ove presude.
U Zagrebu 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
