Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-37/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PL, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., 84/21. i 144/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog PL podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 3. travnja 2025., broj Kzd-6/2024. u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice, branitelja Davorina Zlatareka, odvjetnika u Čakovcu,
p r e s u d i o j e
I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni optuženom PL za kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. KZ/11. i spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1 KZ/11., i za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, omogućavanjem izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11., za koja je tom presudom proglašen krivim, na način da se na temelju članka 105. stavka 2., članka 25. i članka 26. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci te se na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
II U ostalom dijelu odbijaju se žalbe optuženog PL i državnog odvjetnika kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 3. travnja 2025., broj Kzd- 6/2025. optuženi PL proglašen je krivim što je počinio kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 1. u vezi članka 158. stavka 1. KZ/11. i spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11. i kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, omogućavanjem izvanbračnog života s djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci prvostupanjske presude.
1.1. Optuženom PL na temelju članka 105. i članka 26. te članka 28. ZSM pridržano je izricanje maloljetničkog zatvora te mu je određeno da se može na temelju članka 28. stavka 2. ZSM-a naknadno izreći maloljetnički zatvor ako za vrijeme od tri godine optuženi PL počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), optuženi PL je oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.
2. Protiv pobijane presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u odluci o sankciji s time da se optuženom izrekne maloljetnički zatvor.
3. Optuženi PL je izjavio žalbu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se: "izrekne blaža sankcija sukladno odredbama ZSM".
4. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženik s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
5. Spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u prisutnosti branitelja optuženika, Davorina Zlatareka odvjetnika u Čakovcu dok uredno pozvani optuženik i državni odvjetnik nisu pristupili na sjednicu pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.
7. Žalbe nisu osnovane, ali je drugostupanjski sud ispitujući presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. utvrdio da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
7.1. Državni odvjetnik navodi da je nesporno da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio mlađi punoljetnik i da okolnosti koje se tiču njegovih osobnih prilika u vidu dosadašnje neosuđivanosti, urednog života u skladu sa zakonskim odredbama te zdravstvenog stanja od kojeg boluje od djetinjstva i promjena koje su uzrokovane prometnom nesrećom te nastupa invalidnosti kao i skrbi o djetetu govore u prilog zaključku da su kaznena djela odraz njegovog shvaćanja s obzirom na dob i sredinu u kojoj živi. Međutim, mišljenje državnog odvjetnika je da je bio svjestan nedopuštenog ponašanja prema djetetu jer su ga na to upozoravali pa da je sud trebao izreći maloljetnički zatvor.
7.2. Optuženik u svojoj žalbi također ističe ove iste okolnosti navodeći da je ispravno prvostupanjski sud primijenio ZSM, no mišljenja je da se i blažom maloljetničkom sankcijom može postići svrha izricanja propisana člankom 6. ZSM.
8. Naime, optuženik, mlađi punoljetnik, PL, je u međuvremenu u žalbenom postupku navršio 23 godine pa se na njega primjenjuje odredba članka 105. stavak 2. ZSM-a koja nalaže da ukoliko je počinitelj u vrijeme suđenja navršio 23 godine, sud će umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kod izricanja kazne zatvora sud će kaznu zatvora odmjeriti u granicama propisanima u članku 25. ZSM, od šest mjeseci do pet godina, a za stjecaj kaznenih djela, na temelju članka 26. stavka 1. ZSM, za sva kaznena djela u stjecaju izreći jedinstvena kazna, koja ima glede rehabilitacije i pravnih posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora.
8.1. Stoga, kako se radi o obvezi suda da ukoliko je počinitelj u vrijeme suđenja navršio 23 godine, će se izreći kazna zatvora ili uvjetna osuda pa je drugostupanjski sud povodom žalbi, a po službenoj dužnosti preinačio presudu u odluci o kazni tako da je optuženiku pridržaj maloljetničkog zatvora preinačio u uvjetnu osudu.
8.2. Izricanjem uvjetne osude na temelju članka 56. stavka 2. KZ/11. drugostupanjski sud, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske vodio je računa o osobnosti počinitelja, njegovom prijašnjem životu, da nije bio do sada osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjenja samog kaznenog djela te ponašanju nakon počinjenog kaznenog djela osobito u odnosu počinitelja prema žrtvi i nastojanju da upravo njoj popravi štetu živeći zajedno sa rođenim djetetom koje je sada staro dvije godine.
9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je potrebno vrijeme provjeravanja od tri godine time da je jedinstvena kazna zatvora za počinjenje tri kaznena djela koja je počinio mlađi punoljetnik utvrđena ispod godine dana. Naime, mlađi punoljetnik u vrijeme odrastanja nije evidentiran kao počinitelj kaznenih djela ili prekršaja, nije manifestirao probleme u ponašanju, a sada živi u skladnim odnosima s R i zajedno brinu o kćeri pa je primjereno uvjetovati kaznu.
10. Osnovani su prijedlozi stručnih osoba Hrvatskog zavoda za socijalni rad kao i stručnih suradnica, državnog odvjetništva i suda, da se upravo maloljetničkom sankcijom može postići svrha izricanja takvih sankcija govori u prilog da sada po navršetku 23-će godine života na optuženika PL se može djelovati sa uvjetnom osudom da ne čini takva i slična kaznena djela.
11. Također, iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da je optuženik granične inteligencije sa dijagnozom miješanog poremećaja ličnosti uz određene indikatore organske promjene funkcija. U odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno je da boluje od celijaklije, megaloblastične anemije s proteinuriom te je nastradao u prometnoj nesreći pa je osoba s invaliditetom.
12. Upravo zbog zdravstvenih problema optuženika, trogodišnjeg suživota sa žrtvom te brige i uzdržavanje zajedničkog djeteta ukazuju na potrebu uvjetovanja kazne zatvora sa rokom kušnje koji će djelovati na optuženika da se suzdrži od ponovnog činjenja kaznenih djela.
13. Kako su obje žalbe neosnovane, ali povodom tih žalbi, koji se žale zbog odluke o kazni tražeći odgovarajuću sankciju upravo je drugostupanjski sud to i učinio po službenoj dužnosti, a prema zakonskoj obvezi na temelju članka 105. stavak 2. ZSM uvjetovao kaznu zatvora od deset mjeseci na rok kušnje od tri godine. U konkretnom predmetu optuženik je proglašen krivim za kaznena djela u stjecaju pa je ovaj drugostupanjski sud u izmijenjenoj kazni izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u granicama koje su navedene u članku 25. ZSM-a.
14. Kako su navodi žalbe državnog odvjetnika i optuženika neosnovani, dok ispitivanjem presude su nađene povrede na koje ovaj sud na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnost, trebalo je na temelju članka 486. ZKP/08. odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Zorislav Kaleb
