REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3617/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DIOKI d.d. u stečaju, Zagreb, Čulinečka cesta 252, OIB: 71451172026, kojeg zastupa opunomoćenica Blaženka Ćulap, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska 59a, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi uklanjanja otpada, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II- 351-02/24-21/37, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 8. srpnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-351-02/24-21/37, URBROJ: 517-14-2-1-24-2 od 8. srpnja 2024., odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnji ured, Služba za nadzor zaštite okoliša, zaštite prirode i vodopravni nadzor, Služba nadzora u području gospodarenja otpadom, KLASA: UP/I-351-01/24-04/30, URBROJ: 443-01-16-03-24-2 od 1. ožujka 2024., kojim je tužitelju naređeno uklanjanje 31.021,1 m[3] nepropisno odloženog otpada na lokaciji u Zagrebu, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke), određeno je da je rok izvršenja točke 1. izreke 90 (devedeset) dana od dana primitka ovog rješenja (točka 2. izreke), a da žalba izjavljena protiv ovoga rješenja ne odgađa njegovo izvršenje (točka 3. izreke).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da postupak nije vođen sukladno pravilima, a činjenično stanje je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, da se drugostupanjsko tijelo nije očitovalo na bitne žalbene navode (promašena pasivna legitimacija, ranije presuđena stvar), da obveznik uklanjanja otpada nije DIOKI d.d. u stečaju, već e- KOLEKTOR d.o.o. i GREEN POINT d.o.o., što je već utvrđeno ranijim inspekcijskim rješenjima i potvrđeno praksom Ustavnog i Visokog upravnog suda, da se ne može novim rješenjem ista obveza prenijeti na drugu pravnu osobu samo zato što je prvotni obveznik brisan iz registra, da osporeno rješenje zanemaruje načelo res iudicata jer je o istoj stvari već pravomoćno odlučeno te da su predmetne nekretnine prodane u stečajnom postupku i dosuđene društvu ISTOK 2 PROJEKT d.o.o., pa tužitelj više nije stvarni vlasnik niti posjednik. Tužitelj predlaže poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi u odnosu na tvrdnje da tužitelj nije proizvođač, posjednik ili vlasnik otpada, da činjenično stanje pokazuje da je tužitelj posjednik otpada, jer se otpad nalazi na njegovom zemljištu. Ističe da se tužitelj poziva na odluke Ustavnog suda i Visokog upravnog suda koje se ne odnose na istu pravnu stvar. Tuženik se poziva na relevantnu praksu Upravnog i Visokog upravnog suda koja potvrđuje da se obveza uklanjanja otpada može odnositi na posjednika nekretnine u kojoj se otpad nalazi. U pogledu navoda da je već doneseno pravomoćno rješenje protiv e-KOLEKTOR d.o.o., tuženik ukazuje na članak 23. ZGO-a propisuje da troškove gospodarenja snosi izvorni proizvođač ili posjednik otpada, a tužitelj je posjednik, stoga navod je neutemeljen. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 17. prosinca 2024. tužitelj u bitnom navodi da je zaprimio rješenje o djelomičnom ukidanju prvostupanjskog rješenja od 4. studenog 2024., kojim su naknadno uvaženi neki prigovori tužitelja.

5. U podnesku od 8. rujna 2025. tužitelj u bitnom navodi da je 18. prosinca 2024. dostavio rješenje o djelomičnom ukidanju prvostupanjskog rješenja od 4. studenog 2024., kojim je djelomično poništeno rješenje od 1. ožujka 2024., na koje se odnosi rješenje tuženika od 8. srpnja 2024. Tužitelj ističe da rješenje čije se poništenje traži više nije na snazi, jer je prvostupanjsko tijelo naknadno djelomično ukinulo svoje rješenje, utvrdivši da tužitelj nije vlasnik predmetnih nekretnina, koje su prodane u stečajnom postupku trgovačkim društvima ISTOK 2 PROJEKT d.o.o. i KVANTUM d.o.o. Tužitelj se poziva na dokaze iz stečajnog spisa Trgovačkog suda (St-1984/2013) i zemljišnoknjižne izvatke, te na odredbe Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, naglašavajući da vlasništvo stječe pravomoćnom odlukom suda, a ne upisom u zemljišne knjige. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i poništi rješenje tuženik od 8. srpnja 2024., jer se temelji na rješenju od 1. ožujka 2024., koje je djelomično ukinuto.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 16. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6.1. Tužitelj ostaje kod tužbe i zahtjeva. Tužitelj tvrdi da je zabilježba dosude postojala već prije inspekcijskog nadzora, te se poziva na praksu Visokog upravnog suda (Usž-763/20), prema kojoj se ne može ponovno naložiti ista obveza drugom subjektu. Inspektorat je ranije naložio e-Kolektoru d.o.o. uklanjanje otpada, ali je odustao od postupka zbog stečaja i brisanja društva, iako je mogao inzistirati na osnivanju stečajne mase. Tužitelj dalje ističe da je prvostupanjsko rješenje od 1. ožujka 2024. djelomično ukinuto 4. studenog 2024., nakon podnošenja tužbe, zbog čega rješenje koje se ovom tužbom pobija ne može biti na snazi. Predloženo je pribavljanje stečajnog spisa Trgovačkog suda St-4984/13 i saslušanje stečajne upraviteljice.

6.2. Sud nije našao potrebnim provesti dokaz pribavljanjem stečajnog spisa Trgovačkog suda u Zagrebu St-4984/13 niti saslušati stečajnu upraviteljicu, jer se odlučne činjenice o vlasništvu i posjedu predmetnih nekretnina, kao i o postojanju otpada, razvidne iz isprava koje prileže spisu. Odgovornost tužitelja u postupku temelji se na njegovom položaju posjednika otpada u razdoblju do predaje nekretnina novim vlasnicima, neovisno o tome što otpad potječe od ranijih zakupaca, pa bi predloženi dokazi bili suvišni i ne bi mogli dovesti do drukčijeg činjeničnog zaključka.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi 31.021,1 m³ otpada (plastična ambalaža, građevinski i glomazni otpad) u balama i rasutom stanju, dijelom raspadnut uslijed dugotrajnog izlaganja atmosferilijama;

- da otpad potječe od zakupnika e-KOLEKTOR d.o.o. i GREEN POINT d.o.o., koji su obavljali djelatnost gospodarenja otpadom, a koji su brisani iz sudskog registra;

- da se otpad nalazi na mjestu koje nije previđeno za odlaganje i izvan lokacije gospodarenja otpadom;

- da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina i posjednik predmetnog otpada;

- da su rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu od 15. lipnja 2023. nekretnine prodane društvu Istok 2 projekt d.o.o., ali nekretnine nisu prenesene na novog vlasnika u zemljišnim knjigama niti su mu predane u posjed.

9. Na temelju utvrđenih činjenica primjenom Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21. i 142/23., dalje ZGO) tužitelju je kao posjedniku otpada naređeno uklanjanje otpada.

10. Odredbom čl. 4. st. 1. toč. 59. ZGO-a propisano je da je posjednik otpada proizvođač otpada ili pravna i fizička osoba koja je u posjedu otpada.

10.1. Odredbom čl. 144. st. 1. toč. 1. ZGO-a propisano je da inspektor rješenjem naređuje nadziranoj osobi uklanjanje otpada u primjerenom roku ako je ostavila, odbacila i/ili odložila otpad na mjestu koje nije predviđeno za odlaganje ili izvan lokacije gospodarenja otpadom.

11. Okolnost da je prvostupanjsko tijelo 4. studenoga 2024. djelomično ukinulo svoje rješenje od 1. ožujka 2024. ne utječe na zakonitost drugostupanjskog rješenja od 8. srpnja 2024. Sud i dalje mora provesti ocjenu zakonitosti drugostupanjskog rješenja.

11.1. Naime, prema članku 103. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS), upravni spor se obustavlja ako tuženik tijekom spora postupi po tužbenom zahtjevu. U konkretnom slučaju tuženik nije postupio po tužbenom zahtjevu, budući da novim rješenjem od 4. studenoga 2024. nije poništeno drugostupanjsko rješenje od 8. srpnja 2024., niti je u cijelosti poništeno prvostupanjsko rješenje od 1. ožujka 2024., već je isto djelomično ukinuto.

11.2. Poništavanjem rješenja poništavaju se i pravne posljedice koje je takvo rješenje proizvelo, dok se ukidanjem rješenja ne dovodi u pitanje pravne posljedice koje je ono već proizvelo, već se sprječava daljnje proizvođenje pravnih učinaka. Slijedom toga, djelomično ukidanje rješenja od 1. ožujka 2024. nije imalo za posljedicu poništenje osporavanog drugostupanjskog rješenja od 8. srpnja 2024.

11.3. Stoga Sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke za obustavu spora niti za ocjenu da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.

12. Naknadno rješenje od 4. studenoga 2024. doneseno je nakon što je utvrđeno da su nekretnine a) zk.č.br. 1321/1, 1321/9, i zk.č.br. 1321/10, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; b) zk.č.br. 9674, zk.č.br. 9675, i zk.č.br. 9676, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], prodane i predane u posjed ISTOK 2 PROJEKT d.o.o. te više nisu u vlasništvu i posjedu tužitelja.

12.1. Sud u upravnom sporu u pravilu ocjenjuje zakonitost osporavanog rješenja prema stanju stvari u trenutku donošenja tog rješenja, odnosno prema stanju stvari u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja budući je predmet žalbenog postupka u upravnom postupku zakonitost prvostupanjskog rješenja u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.). Dakle, naknadne promjene poput djelomičnog ukidanja prvostupanjskog rješenja zbog promjene vlasništva/posjeda dijela nekretnina, ne mogu retroaktivno učiniti osporavano rješenje nezakonitim.

12.2. Stoga se okolnost naknadnog djelomičnog ukidanja prvostupanjskog rješenja ne može uzeti u obzir kao relevantna okolnost pri odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Definicija posjednika otpada iz čl. 4. st. 1. t. 59. ZGO-a obuhvaća svaku pravnu ili fizičku osobu koja je u posjedu otpada, ne samo proizvođača. Iz činjenice da se sporni otpad nalazi na nekretninama koje su u posjedu tužitelja u trenutku inspekcijskog nadzora i donošenja prvostupanjskog rješenja, proizlazi da je tužitelj posjednik predmetnog otpada.

14. U provedenom postupku utvrđeno je da k. č. br. [katastarska čestica] Slavonska avenija, 35 ZGRADA, TVORNIČKO DVORIŠTE površine 70595 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] SLAVONSKA AVENIJA, 13 ZGRADA, Zagreb, Slavonska avenija 58, TVORNIČKO DVORIŠTE površine 35520 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] Žitnjak, 9 ZGRADA, TVORNIČKO DVORIŠTE površine 207584 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] ŽITNJAK, PUT površine 9297 m , odgovaraju dijelovima zemljišno-knjižnih čestica: zk.č.br. 6915/80, TVORNIČKO DVORIŠTE, ZAGREB, SLAVONSKA AVENIJA površine 65632 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

Grad Zagreb; zk.č.br. 3755, SLAVONSKA AVENIJA, TVORNIČKO DVORIŠTE, površine 3515 m[2] i 3756 ŽITNJAK, PUT površine 2198 m , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; zk.č.br. 1321/1 TVORNIČKO DVORIŠTE, zk.č.br. 1321/9 SLAVONSKA AVENIJA, TVORNIČKO DVORIŠTE i zk.č.br. 1321/10 ŽITNJAK, PUT, ukupne površine 177484 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; zk.č.br. 9674, ŽITNJAK, TVORNIČKO DVORIŠTE, zk.č.br. 9675, ŽITNJAK, PUT, zk.č.br. 9676 ŽITNJAK, TVORNIČKO DVORIŠTE, ukupne površine 5933 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

15. Iako postoji rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1984/13-979 od 15. lipnja 2023., društvu ISTOK 2 PROJEKT d.o.o., i to nekretnina: a) zk.č.br. 1321/1, TVORNIČKO DVORIŠTE, površine 138664 m[2] , zk.č.br. 1321/9, SLAVONSKA AVENIJA, TVORNIČKO DVORIŠTE, površine 32005 m[2] i zk.č.br. 1321/10 ŽITNJAK, PUT, površine 7099 m , ukupne površine 177768 m , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; b) zk.č.br. 9674, ŽITNJAK, TVORNIČKO DVORIŠTE, površine 4963 m[2] zk.č.br. 9675, ŽITNJAK, PUT, površine 745 m i zk.č.br. 9676 ŽITNJAK, TVORNIČKO DVORIŠTE, površine 225 m[2] , ukupne površine 5933 m , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], do predaje u posjed tih nekretnina novom vlasniku, tužitelj je ostao posjednik predmetnog otpada i kao takav odgovara za njegovo zbrinjavanje. Naime, tek je nakon zaključka Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1984/13-1223 od 6. rujna 2024. o predaji tih nekretnina, 11. rujna 2024. izvršena njihova primopredaja.

16. Utvrđeno je da je društvo Kvantum d.o.o. uknjižilo pravo vlasništva na nekretninama zk.č.br. 6915/80 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zk.č.br. 3755 i 3756 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu br. St-1984/2013-1312 od 11. veljače 2025., potvrda pravomoćnosti i ovršnosti 23. svibnja 2025. i potvrde St 1984/13-1342 od 4. lipnja 2025.

17. Činjenica naknadne dosude ostalih nekretnina društvu KVANTUM d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 11. veljače 2015., očito nije relevantna jer ne dovodi u pitanje odlučne činjenice da je tužitelj bio vlasnik predmetnih nekretnina i posjednik otpada koji se nalazi na njima u trenutku inspekcijskog nadzora i donošenja prvostupanjskog rješenja.

18. Prema odredbama ZGO-a, obveznik uklanjanja otpada jest posjednik otpada. Trenutak zabilježbe rješenja o prodaji u zemljišnim knjigama ne utječu odlučujuće na tu obvezu, već je presudno faktično stanje, odnosno tko u određenom trenutku stvarno posjeduje otpad i može ga ukloniti.

19. U konkretnom slučaju u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja tužitelj bio posjednik predmetnih nekretnina i na njima odloženog otpada, jer nekretnine još nisu bile predane u posjed novom kupcu. Stoga je tužitelj, neovisno o tijeku stečajnog postupka i zabilježbi rješenja o prodaji, u smislu zakonske definicije bio posjednik otpada te mu je pravilno naloženo njegovo uklanjanje.

20. Činjenica da zakupci (e-KOLEKTOR d.o.o. i GREEN POINT d.o.o.) nisu postupili po obvezi uklanjanja otpada te što su kasnije prestali postojati, ne oslobađa tužitelja odgovornosti koju ima kao posjednik otpada. Naime, prema odredbi čl. 23. st. 1. ZGO-a troškove gospodarenja otpadom dužan je snositi izvorni proizvođač otpada ili sadašnji ili prethodni posjednik otpada.

21. Postojanje ranijeg rješenja koje je doneseno protiv drugog subjekta (e- KOLEKTOR d.o.o.) u vezi s uklanjanjem spornog otpada ne sprječavaju da se tužitelja, kao kasnijeg posjednika otpada, obveže na njegovo uklanjanje, s obzirom da otpad u međuvremenu nije uklonjen.

22. Navedeno je u skladu sa sudskom praksom Visokog upravnog suda u činjenično identičnom slučaju (presuda Usž-2764/22-2 od 5. listopada 2022.). Tužitelj se neosnovano poziva na presudu Visokog upravnog suda, poslovni broj Usž- 763/20-5 od 4. studenoga 2021., jer se radilo o činjenično drukčijem slučaju. U tom predmetu tužitelj je kupio nekretninu (skladište) i upisao se kao vlasnik u zemljišne knjige, ali je u skladištu ostao otpad koji je prethodno uskladištilo društvo registrirano za gospodarenje otpadom, uz obvezu da ga ukloni. To društvo je nakon prodaje nekretnine otišlo u stečaj, ali nije prestalo postojati kao pravna osoba. Stoga je inspekcija zaštite okoliša vlasniku nekretnine naložila uklanjanje otpada, no kako je onečišćivač bio poznat i postojao, sud je zaključio da trošak uklanjanja otpada treba snositi upravo onečišćivač, temeljem načela „onečišćivač plaća“. U ovom slučaju radi se o drukčijoj situaciji jer društva koja su odlagala otpad (e-KOLEKTOR d.o.o. i GREEN POINT d.o.o.) više ne postoje, pa se tužitelju kao posjedniku otpada pravilno naložilo njegovo uklanjanje. Stoga se navedena presuda ne može primijeniti na ovu pravnu stvar.

23. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

24. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

25. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1 Odvjetnica Blaženka Ćulap – elektroničkim putem

2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije – elektroničkim putem

3. U spis