1             

              Poslovni broj: Gž R-704/2022-

Poslovni broj: Gž R-704/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz R.,  OIB: …, zastupanog po Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. Z., protiv tuženika H. v., pravna osoba za upravljanje vodama, Z., OIB:…, zastupanog po Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7298/2020-16 od 17. ožujka 2022., 13. rujna 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-7298/2020-16 od 17. ožujka 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku tužitelju isplatiti 1.800,00 kn neto te naknaditi mu trošak postupka od 2.031,25 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu naknade neisplaćenih troškova prijevoza u razdoblju od 2015. do zaključno s 2019.

5. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja:

-       da tuženik nije dokazao da je tužitelju isplatio naknadu troškova prijevoza na posao i s posla za utužene mjesece,

-       da su Kolektivni ugovor za vodno gospodarstvo 2003. (dalje: KU) sklopili tuženik i Sindikat i vodoprivredi Hrvatske - sindikalnih podružnica (dalje: Sindikat PPDIV),

-       da iz Potvrde Sindikata PPDIV od 28. srpnja 2020. proizlazi da je tužitelj u 2015., 2016., 2017., 2018. i 2019. bio član Sindikata PPDIV, slijedom čega se na tužitelja za navedene godine primjenjuje KU za vodno gospodarstvo sukladno čl. 1. st. 1. tog KU,

-       da je tuženik odredio tužitelju naknadu troškova prijevoza isplaćivati prema cijeni mjesečne karte javnog prijevoza, a ne prema cijeni pojedinačne karte,

-       da je tuženik temeljem pretpostavke da radnik zbog korištenja godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i bolovanja ne može raditi svih dvanaest mjeseci u godini, zaključio da tužitelju ne pripada pravo na naknadu za prijevoz za jedan mjesec u godini te je u utuženom razdoblju jedanaest mjeseci godišnje isplaćivao naknadu za troškove prijevoza,

ocjenjuje da prethodno navedeni zaključak tuženika nije dovoljan za uskratu prava tužitelja na isplatu troškova prijevoza u utuženim mjesecima, prvenstveno iz razloga što predmetno materijalno pravo tužitelja ne može ovisiti o paušalnim procjenama tuženika (ne koriste svi radnici cijeli godišnji odmor u istoj godini, ne koriste svi radnici jednako slobodne dane niti je predvidivo korištenje bolovanja).

6. Osim toga, paušalni odabir jednog mjeseca u godini u kojoj će radniku uskratiti pravo na naknadu troškova prijevoza dovodi tog istog radnika u poziciju da mjesec kada je zaista radio, a tuženik mu nije isplatio pripadajuću naknadu za trošak prijevoza, isti podmiruje iz vlastitih sredstava.

7. Opisanu ocjenu prvostupanjskog sud prihvaća i ovaj sud.

8. Odredba čl. 59. st. 1. KU za vodno gospodarstvo propisivala je da radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne, odnosno pojedinačne karte. U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava javnog prometa različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla i na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl. 59. st. 2. KU). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za sljedeći mjesec (čl. 59. st. 3. KU).

9. Sukladno čl. 63. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika ("Narodne novine", br. 12/18 - dalje: KU tuženika) radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u visini stvarnih troškova prijevoza javnim prometom prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Radnik ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte (čl. 63. st. 2. KU tuženika). U slučaju kada postoji mogućnost korištenja više alternativnih sredstava i javnog prijevoza različite cijene, radnik ima pravo na nadoknadu troškova prijevoza s posla na posao u visini cijene one vrste javnog prometa koja je najpogodnija za poslodavca (čl. 63. st. 3. KU tuženika). Naknada troškova prijevoza na posao i s posla isplaćuje se unaprijed, najkasnije posljednjeg radnog dana u mjesecu za slijedeći mjesec (čl. 63. st. 4. KU tuženika).

10. Tuženik u bitnome ističe da su troškovi prijevoza na posao i s posla vezani uz obavljanje posla pa radnik nema pravo na navedene troškove za vrijeme kada nije radio. Drugim riječima, da bi tužitelj kao radnik imao pravo na navedene troškove morao bi biti prisutan na radu, odnosno radniku ne bi pripadalo pravo na navedene troškove u vremenu kada nije radio.

11. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako je točno da su troškovi prijevoza vezani uz obavljanje poslova te da radnik nema pravo na iste kada ne radi. Međutim, tuženik nije dokazao da tužitelj uopće nije dolazio na posao u mjesecima za koje mu je tuženik uskratio isplatu troškova prijevoza u visini mjesečne karte.

12. U situaciji kad je ugovorena visina putnih troškova kao stvarni trošak u visini mjesečne karte, tužitelj ima pravo na naknadu cijelog iznosa, bez obzira na broj odrađenih dana u mjesecu jer je cijena mjesečne karte jednaka, neovisno o tome je li radnik putovao na posao jedan dan u mjesecu ili sve radne dane u mjesecu, a stranke nisu ugovorile adekvatno umanjenje tog mjesečnog iznosa karte ovisno o broju odrađenih dana u mjesecu.

13. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe KU za vodno gospodarstvo i KU tuženika te je žalbu tuženika u pogledu odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12., 103/14., 107/15., dalje Tarifa).

15. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, primjenom čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

16. Slijedom navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 13. rujna 2023.

Sudac

Larisa Gačanin v.r.