Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1227/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković, predsjednice vijeća, te sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i suca Drage Grubeše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika CJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Antonio Rašić, odvjetnik u Osijeku, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-60/2024-16 od 29. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pn-60/2024-16 od 29. travnja 2025. potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke i odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku DJ iz [adresa] da tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade plati iznos od 1.798,83 kn (tisućusedamstodevedetosam kuna i 83/100 lp) počevši od dana 27. 04. 2017. godine, s time da dospjele obroke plati odjednom, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka pa do isplate, a ostale kako budu dospijevale najkasnije do petog u mjesecu trajno, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate, sve to u roku od 8 dana."

u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadit prouzročeni parnični trošak u iznosu od 61.824,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 29. travnja 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III/ S preostalim dijelom za naknadu parničnog troška tuženik se odbija."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je presuda suda prvog stupnja nejasna i nerazumljiva u vezi razloga o odlučnim činjenicama. Osim toga, navodi da je sud prvog stupnja počinio relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a, a glede odluke o troškovima postupka navodi da se temelji isključivo na utvrđenom omjeru uspjeha u sporu tužitelja a da sud prvog stupnja nije vodio računa da je tuženik osporavao i pravnu osnovu tužbe i da se stoga uspjeh tužitelja ne može temeljiti samo na uspjehu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio žalbene navode tužitelja kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi u pobijanom djelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća tako da se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Nadalje, sud prvog stupnja nije počinio niti relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime izgubljene zarade od 27. travnja 2017. nadalje trajno, u iznosu od 1.798,83 kn sa pripadajućom zateznom kamatom uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice da je prije štetnog događaja zarađivao i koji iznos mjesečno (da je primao plaću, ostvario dobit i dr.), kao i da je zbog nastale štete spriječeno ostvarivanje njegove zarade u budućnosti (od 27. travnja 2017. pa nadalje trajno).

8. Tužitelj kao glavni žalbeni razlog navodi da je sud prvog stupnja na ročištu za glavnu raspravu 19. veljače 2025. pogrešno odbio pribavu podataka službenim putem od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Porezne uprave Ispostave Osijek o poreznoj osnovici odnosno obveznom iznosu plaće prema kojem se plaćaju doprinosi počevši od 17. srpnja 2013., jer da je pogrešno protumačio odredbu čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a i da nije upozorio tužitelja na svoje tumačenje navedene odredbe.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon višekratnih odgoda ročišta na zahtjev tužitelja radi pribave dokaza, morao pribaviti dokumentaciju od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Osijek i Porezne uprave, Područni ured Osijek, jer tužitelj nije dokazao da je uopće pokušao (po punomoćniku i osobno, jer tvrdi da su i tužitelj osobno i punomoćnik pokušavali) pribaviti dokumentaciju od nadležnih tijela i da je njihov zahtjev odbijen, jer tek može valjano predložiti da sud pribavlja dokumentaciju koja je relevantna za rješavanje spora.

9.1. Naime, odredbom čl. 232. ZPP-a propisano je da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Stranka je dužna podnijeti ispravu u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drugačije. Ako se isprava nalazi kod državnog tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu.

9.2. Na okolnosti iz čl. 232. ZPP-a tužitelj nije priložio dokaz da je osobno i po punomoćniku zahtijevao od nadležnih tijela (HZMO i Porezna uprava) predaju dokumentacije i dostavu podatka, jer tek tada postoji obveza suda da udovolji zahtjevu stranke za pribavu podataka.

10. Tužitelja zastupaju kvalificirani punomoćnici odvjetnici i očigledno su znali kojim dokazima mogu dokazivati svoje navode iz tužbe u vezi izgubljene zarade, jer su predlagali odgode ročišta (kojim prijedlozima je sud prvog stupnja udovoljavao) radi pribave određene dokumentacije i podataka, tako da sud nije bio u obvezi posebno ih upozoravati na odredbu čl. 219. st. 1. i 2. ZPP-a. Sud poučava neuke stranke, a ne kvalificirane punomoćnike (čl. 11. ZPP-a).

11. Sud prvog stupnja valjano je obrazložio odbijanje tužbenog zahtjeva (toč. 9. do 9.3. obrazloženja), a žalbenim navodima zakonitost odluke suda prvog stupnja nije dovedena u sumnju.

11.1. Odbijanje tužbenog zahtjeva je posljedica tužiteljevih procesnih propusta jer je obveza svake stranke da u parničnom postupku iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika (čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a) a sud prvog stupnja nije imao obvezu upozoravanja tužitelja na iznošenje odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza, jer je iz spisa potpuno razvidno da tužitelj dobro zna koje dokaze mora dostaviti u prilog iznesenih činjenica o izgubljenoj zaradi u tužbi i tijekom postupka, ali ih nije dostavio, a za pribavu dokumentacije i podataka od strane suda nisu bili ispunjeni zakonsku uvjeti.

11.2. Ovaj spor vodi se od 2014., a nakon ukidbene odluke ovog suda poslovni broj Gž-725/2020-2 od 20. svibnja 2021. tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz u prilog svojih navoda o izgubljenoj zaradi, održano je jedno ročište za glavnu raspravu na kojem tužitelj nije imao daljnjih dokaznih prijedloga (list spisa 451 – 453). Rasprava je preotvorena i ponovno održana 11. ožujka 2022. ali niti tada tužitelj nema daljnjih dokaznih prijedloga (list spisa 468), nakon čega sud prvog stupnja donosi presudu 12. travnja 2022. kojom ponovno odbija tužbeni zahtjev za isplatu izgubljene zarade.

11.3. Županijski sud u Osijeku rješenjem poslovni broj Gž-1477/2022-3 od 14. ožujka 2024. ukida presudu suda prvog stupnja i daje uputu što sud prvog stupnja treba zatražiti od tužitelja u vezi umirovljenja i izgubljene zarade, nakon čega je sud prvog stupnja u nekoliko navrata odgađao ročišta zbog razloga na strani tužitelja od lipnja 2024. do veljače 2025. a da tužitelj nije ništa pribavio do ročišta 19. veljače 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava i potom objavljena presuda na ročištu za objavu presude. Tužitelj u ovom ponovljenom postupku nije uredio tužbeni zahtjev i iskazao novčano potraživanje u valuti EUR koja je službena valuta u Republici Hrvatskoj iako je na to upozoren u ukidbenoj odluci iz 2024., a niti je pojasnio kako je došao do utuženog iznosa od 1.798,83 kn sada 238,74 EUR.

11.4. Osim toga, iz dokaza koje je tužitelj dostavio u spis u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva proizlazi da nije plaćao doprinose Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje godinama prije štetnog događaja a niti nakon štetnog događaja. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu nije razvidno da bi uzrok invalidnosti bio štetni događaj, niti da je ozljeda tretirana kao ozljeda na radu, dok iz Sporazuma sa Gradom Osijek proizlazi da je tužitelj bio u velikim dugovima prije štetnog događaja. Tužitelj nije niti tvrdio da je imao ugovor o radu iz kojeg bi proizlazila obveza isplate plaće, a niti u okviru činjeničnih navoda iz tužbe da je ostvarivao prihod od samostalne djelatnosti nije pružio dokaze kojima bi dokazao istinitost svojih navoda, a teret dokaza je na njemu (čl. 7. i 219. ZPP-a).

12. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke.

13. Glede žalbe tužitelja na odluku o troškovima postupka pod toč. II. izreke, neosnovano tužitelj osporava utvrđeni omjer uspjeha stranaka u sporu i zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj uspio samo sa neznatnim dijelom svojeg zahtjeva, jer je sud prvog stupnja pravilno izračunao da je uspjeh tužitelja neznatan (do 10% uspjeha je neznatan uspjeh prema recentnoj sudskoj praksi), zbog čega je tuženiku dužan platiti sve troškove postupka (čl. 154. st. 5. u vezi s čl. 155. ZPP-a) pa je i u tom dijelu (toč. II. izreke presude suda prvog stupnja) presuda suda prvog stupnja potvrđena.

14. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković