REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-4813/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vanji Crnković uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Maja Topić, odvjetnica u Zagrebu, Kralja Držislava 4, protiv tuženog Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/759, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 5. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/759, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 5. srpnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/347, URBROJ: 251-09- 22-1/003-23-6 od 12. svibnja 2023. kojim je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/2198, URBROJ: 251-10- 01-16-2 od 28. prosinca 2016. zamijenjeno novim dijelom.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da u cijelosti osporava drugostupanjsko rješenje. Dodaje da je pojedinačni upravni akt na temelju kojega joj je priznato pravo na novčanu pomoć u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja bio pravomoćan, jer protiv istog više nije bilo moguće izjaviti žalbu niti pokrenuti upravni spor. Iznosi da je, budući da je ona tim upravnim aktom stekla pravo na novčanu pomoć, to je sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom taj akt moguće poništiti, ukinuti ili izmijeniti jedino u slučajevima propisanim zakonom. Nastavlja da je člankom 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. Gradska skupština Grada Zagreba uredila pitanje postupanja i rješavanja u upravnoj stvari, jer je bez pravne podloge u odredbama Zakona o općem upravnom postupku ili bilo kojeg drugog zakona, propisala način pokretanja konkretnog upravnog postupka nakon pravomoćnosti upravnog akta na temelju kojega je ona stekla pravo na novčanu pomoć te rok do kojega se može donijeti pravni akt kojim se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka iste. Smatra da polazeći od činjenice da su korisnici prava na novčanu pomoć to pravo stekli na temelju pravomoćnog upravnog akta, to je opravdana legitimnost njihovog očekivanja da se taj pravomoćni upravni akt, a samim time i prava priznata tim upravnim aktom, može poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. Kako je ona na temelju valjanog pravnog akta koji je imao valjanu pravnu osnovu i koji je stekao svojstvo pravomoćnosti stekla imovinsko pravo koje je postalo sastavni dio njezinog vlasništva, tako je smanjivanjem iznosa i trajanja novčane pomoći došlo do miješanja u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva. Osim toga, činjenica da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti općeg akta provodio test razmjernosti ne može javnopravno tijelo osloboditi od obveze da ispita je li miješanje u njezino pravo na mirno uživanje vlasništva u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno jer se postupak ocjene zakonitosti općeg akta (objektivni upravni spor) razlikuje od postupka ocjene zakonitosti pojedinačnog akta. Smatra da je drugostupanjsko rješenje nezakonito jer prije donošenja odluke o njezinom prigovoru nije donesena odluka o zahtjevu za izuzeće Gradonačelnika, odnosno zato jer je doneseno od strane službene osobe koja se trebala izuzeti. Opisuje da je uz prigovor podnijela i zahtjev za izuzeće Gradonačelnika kao osobe koja bi trebala odlučivati o prigovoru te je iznijela i detaljno obrazložila opravdane i dokazive razloge zbog kojih smatra da je od rješavanja konkretne upravne stvari trebalo izuzeti istog. Međutim, unatoč podnesenom zahtjevu za izuzeće, Gradonačelnik je odlučio o prigovoru i donio drugostupanjsko rješenje. U obrazloženju drugostupanjskog rješenja Gradonačelnik u jednoj rečenici navodi da će se o zahtjevu za njegovo izuzeće odlučiti posebnim zaključkom. Nedostatak relevantnih i dostatnih razloga u obrazloženju drugostupanjskog rješenja za prethodno opisano postupanje Gradonačelnika jasno upućuje na arbitrarnost u postupanju što drugostupanjsko rješenje u okolnostima konkretnog predmeta čini nezakonitim. Prema njezinom stavu odluka o zahtjevu za izuzeće Gradonačelnika je prvi i osnovni procesni preduvjet za bilo kakvo daljnje postupanje u konkretnoj upravnoj stvari. Gradonačelnik kao službena osoba ne udovoljava kriterijima nepristranosti kako u pogledu zahtjeva subjektivnog testa, tako i u pogledu zahtjeva objektivnog testa nepristranosti čime je u konkretnom predmetu narušena pravičnost postupka u aspektu prava na neovisan i nepristran sud, tj. povrijeđeno je njezino pravo iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. stavka 1. Konvencije. Opisuje da je upravo Gradonačelnik kao izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave predložio predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u kojem većinu ima politička opcija koju predstavlja i zastupa Gradonačelnik donošenje Odluke iz 2022. te da je ona na kraju donesena i stupila na snagu. Navodi da je nedvojbeno da bez inicijative i prijedloga Gradonačelnika navedena Odluka ne bi niti bila donesena te da je upravo u interesu Gradonačelnika da se ona provodi, odnosno da joj se smanji iznos novčane pomoći i skrati vremenski period njezina trajanja jer u suprotnom Gradonačelnik ne bi niti predložio donošenje Odluke takvog sadržaja. Dodaje da razloge za njegovu nepristranost nalazi i u njegovim daljnjim medijskim istupima u kojima i dalje iznosi negativan stav o pravu korisnika na novčanu pomoć te svojim negativnim pristupom dodatno smanjuje već ionako narušeno njezino povjerenje. Garancije i prava iz članka 24. Zakona o općem upravnom postupku odnosno pravo na pravično suđenje u aspektu prava na neovisan i nepristran sud povrijeđeno je i iz razloga jer joj nije omogućeno da prije donošenja prvostupanjskog rješenja podnese zahtjev za izuzeće službene osobe u prvostupanjskom tijelu da bi potom ocjenu o neovisnosti i nepristranosti službene osobe u prvostupanjskom tijelu iznosio Gradonačelnik prije odluke o njegovom izuzeću. Opisuje da je, s obzirom da u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak, po primitku prvostupanjskog rješenja saznala tko je uređujuća službena osoba pa je tek u prigovoru u odnosu na službenu osobu mogla iznijeti argumente zbog kojih smatra da ona nije mogla odlučivati u konkretnoj upravnoj stvari. Iznosi da je u prigovoru izjavljenom protiv prvostupanjskog rješenja tvrdila da službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje ne udovoljava kriterijima neovisnosti i nepristranosti u bitnom navodeći da je, zbog unutarnjeg ustrojstva, načina rada i hijerarhije odnosa u Gradu Zagrebu, podložna utjecaju Gradonačelnika, a isto tako je iznijela i detaljno obrazložila opravdane i dokazive razloge zbog kojih smatra da je od rješavanja konkretne upravne stvari trebalo izuzeti i samog Gradonačelnika. Smatra da, budući da Gradonačelnik nije osporio da službena osoba ne bi bila u odnosu podređenosti te da ista u konkretnom slučaju ne bi bila dužna postupati po njegovim uputama, to je nesporno da službena osoba ne udovoljava kriterijima neovisnosti i nepristranosti. Mišljenja je da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakonita jer joj je povrijeđeno pravo na pravni lijek. Kako prije donošenja drugostupanjskog rješenja nije odlučeno o zahtjevu za izuzeće Gradonačelnika, tako joj je u tom aspektu povrijeđeno pravo na pravni lijek iz članka 12. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, ali i ustavno pravo na sudsku kontrolu zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Opisuje da je člankom 77. Zakona o općem upravnom postupku propisano da se zaključkom odlučuje o postupovnim pitanjima, a da je pitanje izuzeća službene osobe postupovno pitanje pa da zaključak u okolnostima konkretnog predmeta ne može biti izravni objekt upravne tužbe tj. zaključak je moguće pobijati neizravno u sklopu prigovora istaknutih u odnosu na odluku kojom je riješeno o upravnoj stvari, a to bi u konkretnom slučaju bilo drugostupanjsko rješenje. Ističe da kako do donošenja drugostupanjskog rješenja nije donesen zaključak kojim bi bilo odlučeno o zahtjevu za izuzeće Gradonačelnika, tako se taj zaključak ne može osporavati u upravnom sporu u sklopu prigovora iznesenih u odnosu na drugostupanjsko rješenje, a budući da se radi o postupovnoj odluci protiv istog nije moguće pokrenuti i voditi upravni spor. Nadalje, uputom o pravnom lijeku u prvostupanjskom rješenju poučena je da protiv tog rješenja može izjaviti prigovor. Smatra da je i prvostupanjsko rješenje u tom dijelu nezakonito jer joj je na taj način povrijeđeno pravo na pravni lijek iz članka 12. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupkom, kojim je propisano da protiv prvostupanjske odluke stranka ima pravo žalbe, osim ako nije zakonom drukčije propisano. Smatra da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka i donošenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja. Iznosi da je nesporno da se u okolnostima konkretnog predmeta ovlast javnopravnog tijela za usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka iste temelji na članku 6. Odluke iz 2022. te da nema uporište u Zakon o općem upravnom postupku niti u jednom drugom propisu zakonske snage. Nastavlja da je isto tako nesporno da člankom 6. Odluke iz 2022. niti bilo kojom drugom njezinom odredbom nije propisan način i postupak usklađivanja. Međutim, niti prvostupanjsko niti drugostupanjsko tijelo nisu u tom smislu primijenili neku od odredaba Zakona o općem upravnom postupku ili odredbu bilo kojeg drugog zakona pa i samog općeg akta iz kojih bi proizlazilo da će se usklađivanje novčane pomoći izvršiti na način kako je to učinjeno u konkretnom predmetu, tj. da se dio izreke pravomoćnog upravnog akta na temelju kojega je ona stekla pravo na novčanu pomoć zamjenjuje novim dijelom rješenja. Zaključuje da stoga takvo postupanje odnosno način usklađivanje novčane pomoći jasno ukazuje na samovolju javnopravnih tijela i arbitrarnost u njihovom postupanju jer su ona bez uporišta u pozitivnoj pravnoj normi koja bi ih ovlastila da zamjene dio izreke pravomoćnog upravnog akta na temelju kojeg je ona stekla pravo na novčanu pomoć ograničila njezino pravo. Iznosi da su prvostupanjsko, pa samim time i drugostupanjsko rješenje, doneseni nakon proteka roka propisanog odredbom članka 6. Odluke 25/22. Nastavlja da je člankom 6. Odluke 25/22 propisan rok do kojeg nadležno gradsko upravno tijelo ima ovlast donijeti pojedinačne akte, a to je 31. prosinac 2022. Opisuje da je u konkretnom predmetu nadležno gradsko upravno tijelo donijelo prvostupanjsko rješenje nakon proteka propisanog roka slijedom čega nisu bile ispunjenje pretpostavke za donošenje kako prvostupanjskog tako i drugostupanjskog rješenja. Ističe da je već u prigovoru istaknula zašto smatra da rok propisan odredbom članka 6. Odluke 25/22 ne može biti instruktivan rok. Smatra da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakoniti jer u konkretnom predmetu prvostupanjsko tijelo nije moglo pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti samo na temelju Odluke 25/22, a samim time niti donijeti prvostupanjsko rješenje. Mišljenja je da javnopravno tijelo time što je opći akt ocijenjen zakonitim, nije lišeno obveze da u provedbi tog općega akta postupa u skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku što u okolnostima konkretnog predmeta nije bio slučaj. Ističe da pravomoćni i zakoniti pojedinačni upravni akt na temelju kojega je ona stekla pravo na novčanu pomoć i dalje egzistira zbog čega su prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nezakoniti, jer ne mogu istodobno egzistirati dva pojedinačna upravna akta koji isti pravni odnos uređuju na različit način. Navodi da je iz sadržaja izreke prvostupanjskog rješenja i samog obrazloženja nejasno na koji će način nadležno tijelo odrediti i isplatiti iznos neto minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Dodaje da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakoniti jer u konkretnom predmetu nije proveden ispitni postupak pa samim time nisu utvrđene činjenice i okolnosti bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari niti joj je omogućeno ostvarenje i zaštitu njihovih prava i pravnih interesa. Iznosi da je nesporno da je javnopravno tijelo doista moglo uskladiti iznos novčane pomoći i razloge prestanka iste na temelju podataka iz odredaba Odluke 25/22 i drugih relevantnih propisa. Nastavlja da je, međutim, javnopravno tijelo svakako bilo upoznato s tim da svojim postupanjem odnosno provođenjem Odluke 25/22 smanjuje iznose novčane pomoći i vremensko trajanje iste te da na taj način dolazi do miješanja u njezino pravo vlasništva. Opisuje da tako javnopravna tijela nisu provjerila ima li ona djecu vrtićke dobi te ima li u blizini njezinog prebivališta slobodnih mjesta u vrtiću, nisu provjerila jesu li primanja njezine obitelji opterećena kreditima ili drugim obvezama, nisu provjerila ima li ona ili netko u njegovoj obitelji zdravstvenih poteškoća, živi li ona u vlastitoj nekretnini ili je u najmu, je li dobila još djece nakon što joj je priznato pravo na novčanu pomoć, predstavlja li pravo na novčanu pomoć jedino primanje obitelji, nisu se osvrnula na to je li ona prekinula radni odnos radi ostvarivanja prava na novčanu pomoć, nisu se osvrnula na njezinu dob, njezino obrazovanje, mogućnost njezinog zaposlenja ili na bilo koje druge okolnosti karakteristične za nju, a koje predstavljaju bitan čimbenik za provedbu testa razmjernosti. Zaključuje da je, slijedom svega navedenog, razvidno da je u okolnostima konkretnoga predmeta ispitni postupak bilo potrebno provesti radi pravilnog utvrđivanja činjenica i okolnosti bitnih za ocjenu toga je li usklađivanjem iznosa novčane pomoći i razloga njezina prestanka došlo do povrede njezinog prava na mirno uživanje vlasništva. Ističe da prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje nisu zakonita jer su javnopravna tijela postupila protivno članku 6. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku. Opisuje da je u prigovoru isticala da miješanje u njezino pravo vlasništva u okolnostima konkretnog predmeta nije predviđeno zakonom, da nije u skladu s općim interesom te da nije nužno i razmjerno i da je ukazivala na to da zbog toga dolazi do povrede toga prava slijedom čega je i prvostupanjsko rješenje nezakonito. Smatra da nije bilo mjesta odbijanju njezinog zahtjeva za naknadu troška jer je konkretni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a isti je obzirom na istaknute prigovore trebao biti okončan povoljno za nju. Opisuje da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da spise predmeta dostavlja redovnom poštom. Smatra da je, osim što je postupio suprotno svrsi odredbe članka 49. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, budući da podnesak dostavlja redovnom poštom, tuženik na taj način nju stavio u nepovoljan procesni položaj, jer ju je onemogućio da putem sustava e- komunikacije pristupi spisima predmeta koje dostavlja redovnom poštom i koji potencijalno mogu biti od utjecaja na rješavanje ovoga spora čime je narušena pravičnost postupka u aspektu načela jednakosti stranaka. Na ročištu tužiteljica je daljnje obrazložila prigovore iznesene u tužbi. Smatra da je došlo do miješenja u njezino pravo na obiteljski i privatni život. Ističe da je pravu Europske unije suprotno postupanje suda koje bi za posljedicu imalo onemogućavanje stranke da u subjektivnom upravnom sporu kontradiktorno raspravlja o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji se tiču povrede prava na mirno uživanje vlasništva na način da se ti prigovori otklone pozivanjem na stavove suda koji sukladno zakonu nije ovlašten za odlučivanje u konkretnom slučaju i pred kojim sudom stranka prigovore iz ovog subjektivnog upravnog spora nije niti mogla isticati. Osporava da bi drugostupanjsko rješenje donio i potpisao Gradonačelnik. Ističe da u odnosu na svakog pojedinog korisnika postoji cijeli skup okolnosti bitnih za ocjenu razmjernosti miješanja u njegovo pravo uživanja vlasništva, pri čemu se te okolnosti trebaju ocijeniti u odnosu na svakog korisnika novčane pomoći ponaosob. Predlaže da se primjeni institut ekscepcije nezakonitosti podzakonskog propisa odnosno podredno da se prekine ovaj upravni spor te uputi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu zakonitosti odredaba općeg akta. Smatra da su članak 6. Odluke/22 i članak 10. stavak 1. Odluke/18 u suprotnosti sa zakonom. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome poziva na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i to Usoz-8/22 od 5. srpnja 2023. i Usoz- 143/22 od 27. veljače 2023. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom spora izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održano ročište.

6. Nesporno je da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/2198, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 28. prosinca 2016. odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja propisano Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16) s time da će se novčana pomoć isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 23. prosinca 2016., a da pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio prigovor tužiteljice protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/347, URBROJ: 251-09-22-1/003- 23-6 od 12. svibnja 2023. kojim je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16-013/2198, URBROJ: 251-10-01- 16-2 od 28. prosinca 2016. zamijenjeno novim dijelom na način da je odlučeno da će se tužiteljici za dijete UĐ, novčana pomoć isplaćivati mjesečno i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine,

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj,

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 25/22., dalje: Odluka/22) u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj, kao i da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023. korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8. Prvostupanjsko osporavano rješenje doneseno je na temelju članka 6. Odluke/22 kojim je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022.

9. Navedena Odluka/22 bila je predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. odbio ustavne tužbe u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023.

11. Stoga je prvostupanjsko tijelo sukladno članku 6. Odluke/22 bilo nadležno donijeti osporavano rješenje.

12. Člankom 3. Odluke/22 propisano je da se članka 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja mijenja i glasi:

"Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. -VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

13. Nadalje, člankom 4. Odluke/22 propisano je da se članak 7. mijenja i glasi: "Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

14. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, budući da su izmijenjeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom/22.

15. Tužiteljici se ističe da se je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. pozvao na svoj pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj je jasno izraženo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega je Sud zaključio da adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja, koja stajališta su primjenjiva i na Odluku/22, koja se osporava. Dodao je da Sud nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

16. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske se je u odluci U-III/1744/2023 od 14. studenog 2023. pozvao na obrazloženje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske prema kojem su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom/16 i Odlukom/18, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave nije dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Odnosno da, drugim riječima, novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke/21, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Odluku/22 kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da zakonodavna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni sustav ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja. Zaključeno je da je nedvojbeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

17. Vezano uz prigovor povratnog djelovanja Odluke/22 Ustavni sud Republike Hrvatske je naveo da je u obrazloženju presude od 5. srpnja 2022. Visoki upravni sud najprije iznio da imajući na umu činjenicu da Odluka/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo kao takvo ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), Visoki upravni sud zaključio je da Odluka/21 djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, odnosno da se novo pravno pravilo ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, iz čega slijedi ocjena toga suda da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je (za opće akte) beziznimno, zabranjeno, već da je riječ o tzv. nepravnoj retroaktivnosti, odnosno o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten. Ustavni sud je utvrdio da se navedeni zaključak o nepravoj retroaktivnosti Odluke/21 može preslikati na Odluku/22.

18. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da Odluka/22 ima legitiman cilj te da se vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prekratko za ijednu od tih kategorija. Slijedom navedenog tužbeni navodi o nužnosti provedbe testa razmjernosti su neosnovani.

19. Ustavni sud je prihvatio ocjenu Visokog upravnog suda da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke/22 olakšavajući im povratak na tržište rada.

20. Vezano za rok iz članka 6. Odluke/22 valja navesti da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku. Nadalje, ističe se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023.

21. Napominje se da je o zakonitosti predmetnog prigovora odlučivao Visoki upravni sud Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti. Taj sud je u bitnom ocijenio da taj pravni lijek ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

22. Vezano uz tužbeni navod da nisu postojali uvjeti za pokretanje upravnog postupka treba navesti da je postupak pokrenuti po službenoj dužnosti na temelju članka 6. Odluke/22 kojim je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te odluke, do 31. prosinca 2022., a da je navedena Odluka/22 bila predmet ocijene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske te da je taj sud presudom poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. odbio prijedloge podnositelja čime je donio meritornu odluku o zakonitosti osporavane Odluke/22.

23. Ovaj sud smatra neosnovanim navode tužiteljice da je trebalo u konkretnom slučaju primijeniti institut ekscepcije nezakonitosti podzakonskog propisa, a imajući u vidu odluke koje su donesene i prethodno citirane.

24. Vezano uz prijedlog tužiteljice da se prekine predmetni spor ističe se da ovaj sud smatra da nije potrebno prekinuti predmetni spor, a da se ne radi o nijednom razlogu iz članka 105. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.).

25. Osporavanje da bi Gradonačelnik donio osporavano rješenje i osporavanje njegovog potpisa prema ocjeni ovog suda je neosnovano i usmjereno na odugovlačenje upravnog spora.

26. U odnosu na prigovor izuzeća službene osobe prvostupanjskog tijela valja navesti da razlozi za izuzeće koje navodi tužiteljica (hijerarhija u Gradu Zagrebu) prema mišljenju ovog suda ne predstavljaju niti jedan razlog za izuzeće u smislu članka 24. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.).

27. U odnosu na činjenicu da nije odlučeno o prigovoru izuzeća Gradonačelnika, prema ocjeni ovoga suda radi se o nedostatku u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke, ali taj nedostatak nije utjecao na rješavanje predmeta, imajući u vidu razloge koji su istaknuti u tom prigovoru, a koji nisu Zakonom o općem upravnom postupku predviđeni kao razlozi za izuzeće.

28. Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku, jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da su rješenja mijenjana samo na način da su mijenjani iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom/22, a koja je ocijenjena zakonitom.

29. Tužiteljici se ističe da je tuženik postupio u skladu s člankom 48. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da se odgovor na tužbu predaje prema pravilima o predaji podnesaka, a da je uz odgovor na tužbu tuženik dužan sudu dostaviti sve spise koji se odnose na predmet spora u obliku u kojemu su spisi vođeni.

30. Vezano za prigovor da prvostupanjsko rješenje ne sadrži obrazloženje kako će se odrediti iznos neto minimalne plaće u Republici Hrvatskoj, što je otklonilo drugostupanjsko tijelo i obrazložilo izračun, iz čega proizlazi da je to trebalo obrazložiti već prvostupanjsko tijelo treba navesti da je člankom 116. Zakona o općem upravnom postupku propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ne samo ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano, nego i kada utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari, odnosno da je prvostupanjsko rješenje na zakonu osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne zbog onih koji su u rješenju navedeni. Stoga je tuženik postupio sukladno navedenoj odredbi, a sama činjenica da je tuženik prilikom citiranja propisa ispustio pojedine brojeve "Narodnih novina" nije razlog za poništenje rješenja. Naime, člankom 116. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

31. Kako je predmetni postupak pokrenut po službenoj dužnosti i kako je pravilno odbijen prigovor tužiteljice pravilno je odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova. Naime, člankom 161. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano.

32. Odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za saslušanjem službene osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, za saslušanjem tužiteljice, za pribavu službenim putem od tuženika isprava kojima se dokazuje je li, kojem je tijelu i kada upućen zahtjev za izuzeće gradonačelnika na rješavanje, za pribavu od Grada Zagreba, Gradonačelnika isprava iz kojih je vidljivo na što su utrošena sredstva koja se više ne isplaćuju tužiteljici, da se od Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom zatraže upravni predmeti koji su se pred tim gradskim upravnim tijelom vodili pod klasifikacijskim brojevima: UP/I-551-06/22-

013/1664; UP/I-551-06/22-013/1517; UP/I-551-06/22-013/1461, za pribavu službenim putem od Grada Zagreba, Gradonačelnika očitovanja tko je rješavao i odlučivao o prigovorima korisnika, novčane pomoći, za pribavu službenim putem od Grada Zagreba, Gradonačelnika dostavu prijave potpisa gradonačelnika, odnosno njegov potpisni karton u vrijeme donošenja drugostupanjskog rješenja, za pribavu službenim putem od Z1 televizije snimke središnjih vijesti od 28. ožujka 2024., a podredno da se obavi uvid u snimku središnjih vijesti Z1 televizije od 28. ožujka 2024. objavljenu na web adresi: https://www.youtube.com/watch?v=u7XJ_vv2TeM, za pribavu službenim putem od Grada Zagreba podataka o raspodjeli novčanih sredstava koja su radi cilja, koji je od strane VUS-a ocijenjen kao legitiman, uskraćena tužiteljici, za pribavu službenim putem od Grada Zagreba podataka može li Gradonačelnik svoj politički cilj koji je od strane VUS-a ocijenjen kao legitiman ostvariti do kraja svog političkog mandata, pribavu od Grada Zagreba očitovanja o tome je li se cilj koji je VUS proglasio kao legitiman mogao ostvariti, na drugi, način te da dostavi dokaze u prilog svom očitovanju, za uvid u video isječak objavljen na internetskoj stranici portala N1 dana 26. travnja 2022. (https://n1info.hr/vijesti/tomislav-tomasevic-odluka-o-roditeljima- odgojiteljima-je-zakonita/ kojem Gradonačelnik Grada Zagreba navodi: „rekli smo u sljedeće dvije godine dvanaest vrtića i mi na tom tragu, na tom planu, na tom obećanju ostajemo čvrsto i naći ćemo način za to čak i ako bude nepovoljna odluka suda“, budući da izvođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno za donošenje odluke, a imajući u vidu razloge navedenu u obrazloženju ove presude.

33. Sud nije našao niti jedan razlog ništavosti pojedinačne odluke na koji pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 47. Zakona o upravnim sporovima.

34. Slijedom svega navedenog u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

35. Kako je tužiteljica izgubila spor u cijelosti valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke na temelju članka 147. stavka 1. u vezi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Maja Topić – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis