Poslovni broj Gž-1385/2022-

 

Poslovni broj Gž-1385/2022

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P., vl. O. P. G., N., OIB: ..., zastupan po opunomoćeniku J. J., odvjetniku u S. B., protiv tuženika L. P. d.o.o., D. M., OIB: ..., zastupan po opunomoćeniku K. R., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-128/2019 od 13. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalbe stranaka odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj Pn-128/2019 od 13. srpnja 2022. u toč. I., II. i III. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom žalbenog troška.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 5.893,60 EUR/44.405,34 kn[1] zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. srpnja 2022. pa nadalje do isplate, po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

2. U toč. II. izreke pobijane presude u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i to za zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos u razdoblju od 24. travnja 2019. do 12. srpnja 2022.

 

3. U toč. III. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.118,34 EUR/23.495,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 13. srpnja 2022. pa nadalje do isplate, dok je u toč. IV. izreke u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

4. Protiv toč. I. i III. izreke izreke presude suda prvog stupnja žali se tuženik, pozivajući se na zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Protiv toč. II. izreke izreke presude suda prvog stupnja žali se tužitelj, pozivajući se na zakonske žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP-a, predlažući presudu suda prvog stupnja preinačiti.

 

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

7. Žalbe tuženika i tužitelja su neosnovane.

 

8. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuju tuženik da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da nema razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su nejasni i proturječni. To stoga jer presuda nema nedostataka, ista sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, slijedom čega ju je moguće ispitati.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. ZPP-a u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije ostvarena niti jedna od bitnih povredaba iz čl. 354. st. 2. ZPP-a.

 

10. Naime, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je ovlašten odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja.

 

11. Nije ostvarena niti relativno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tuženik.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu u iznosu od 44.405,34 kn zajedno sa zateznim kamatama koju mu je počinila divljač iz lovišta tuženika na usjevima kukuruza.

 

13. Sud prvog stupnja je radi odluke o istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, primarno utvrđivao točan položaj nekretnine tužitelja te je na temelju provedenog mjerničkog vještačenja, odnosno iz nalaza i mišljenja vještaka geodete P. O., utvrdio da se nekretnina tužitelja nalazi izvan područja tuženika, (točnije uz područje kojim gospodari tuženik), kao i izvan bilo kojeg drugog lovišta.

 

14. Saslušanjem svjedoka S. G., prokuriste tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio da tuženik u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima divlje svinje, a koje lovište da je većim dijelom ograđeno. Također, utvrđuje da je tuženik u nekoliko navrata isplaćivalo tužitelju naknadu štete, a što je i potvrdio svjedok A. S. u svom iskazu, kao bivši direktor, a sada član tuženika, navodeći da su do 2019. postizali sporazume glede naknade štete. U odnosu na predmetnu štetu, sud prvog stupnja utvrđuje kako navedeni svjedok smatra da tužitelj sada potražuje previsok iznos, slijedom čega da nije postignut dogovor. U svom iskazu navedeni svjedok je također potvrdio da su u ljeto 2019. postavljene dvije čeke na tzv. šećernu cestu kako bi spriječile izlazak divljači iz šume, ali da unatoč tome ipak dolazi do izlaza divljači iz lovišta. Iz iskaza svjedoka Ž. A., bivšeg predsjednika susjednog lovišta J., sud prvog stupnja je utvrdio da navedeno lovište u jednom dijelu graniči s tuženikom, kao i da lovište J. ne gospodari divljim svinjama.

 

15. Provedenim dokazom saslušanjem tužitelja, sud utvrđuje da je tuženik godinama stvarno gospodario njegovom nekretninom (lovci tuženika su prelazili te istu i koristili) te da mu je osiguravajuće društvo tuženika prethodno isplaćivalo štetu koje su bile utvrđene u manjem iznosu sve do 2019. Razlog povišenju imovinske štete jest taj što je jedino nekretnina tužitelja bila zasađena kukuruzom dok okolne nisu, slijedom čega da je došlo do naviranja divljih svinja u ranoj fazi po sjetvi. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je radi predmetne štete tužitelj u nekoliko navrata pisano i usmeno kontaktirao tuženika, kao i da su parnične stranke prije pokretanja predmetnog postupka izvršile očevid. Također, utvrđuje da tužitelj kao nositelj OPG-a više nije mogao osigurati svoju nekretninu od divljači, a tuženik da više nije želio sklapati ugovore o osiguranju niti isplaćivati štetu jer je smatrao da je ista previsoka, slijedom čega da je tužitelj prije upuštanja u predmetnu parnicu angažirao vještaka B. Š. koji je izvršio procjenu štete u visini od gotovo 30 %.

 

16. Na temelju svih izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku, po ocjeni ovog suda na strani tužitelja nema suodgovornosti za nastalu štetu, kako to tuženik opetovano navodi i u ovoj fazi žalbenog postupka. Naime, prije podnošenja predmetne tužbe proveden je postupak osiguranja dokaza uz sudjelovanje vještaka za poljoprivredu D. R. dipl.ing.polj., a radi utvrđivanja okolnosti nastanka predmetne štete, kao i visine štete na usjevu kukuruza uslijed ulaska divljači na oranicu.

 

17. Provedenim poljoprivrednim vještačenjem sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj poduzeo mjere zaštite svoje imovine od nastanka štete od divljači u cilju sprječavanja i umanjenja štete od divljači na usjevu kukuruza i to postavljanjem repelenata, kao i sredstava zaštite. Također, utvrđuje da je tužitelj koristio i druge mjere zaštite, kao plinski top i amino top i to 2018. i 2019. jer je za navedeno priložio materijalne dokaze u vidu računa-otpremnica.

 

18. Nadalje, iz nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka D. R., utvrđuje da je predmetna nekretnina tužitelja proizvodne površine 136.099 m2, 2019. u cijelosti bila zasijana kukuruzom te da su na oštećenom usjevu kukuruza štetu počinile divlje svinje rušenjem, gaženjem i odgrizanjem dijela biljke kukuruza, te otkidanjem klipa i jedenjem zrna. Nadalje, utvrđuje da je usjev kukuruza prije nastanka štete bio dobro njegovan sa izvršenim agrotehničkim radovima u predviđenim agrotehničkim rokovima, te je shodno tome kukuruz prije nastanka štete obećavao urod primjeren agroekološkim uvjetima u 2019. godini na području istočne S., kao i da je šteta od divljih životinja na usjevu kukuruza značajna i nepravilno raspoređena po cijeloj površini.

 

19. Obzirom da usjev kukuruza u vrijeme vještačenja 13. svibnja 2019. nije bio u stadiju pune tehnološke zriobe, vještak je sačekao da predmetni nasad dođe u navedeni stadij da bi se mogla utvrditi visina štete, pa je ponovljeno vještačenje tj. očevid na licu mjesta dana 9. kolovoza 2019. i 12. listopada 2019. kada je izvršeno uzimanje uzoraka za utvrđivanje visine štete, a koji uzorci su analizirani u ovlaštenom labaratoriju.

 

20. Prilikom određivanja visine, sud prvog stupnja utvrđuje da je vještak za procjenu uzeo u obzir da je tržišna prosječna otkupna vrijednost kukuruza standardne kakvoće roda 2019. u 42. tjednu tekuće godine u iznosu od 0,80 kn prema Tržišnom cjenovnom informacijskom sustavu, te da je urod na neoštećenom dijelu tužiteljeve proizvodne površine bio u visini 11.830 kg/ha. Obzirom na proizvodnu površinu od 13,6099 ha, očekivani urod da je bio 161.005,12 kg (11.830,00 kg/ha x 13,6099 ha), što je vrijednosti 128.804,09 kn (161.005,12 kg x 0,80 kn), a da je ostvaren urod od 105.498,44 kg, vrijednosti 84.398,75 kn. Slijedom obrazloženog, vještak daje mišljenje da je umanjenje uroda u visini od 55.506,68 kg, a što je u vrijednosti od 44.405,34 kn, pa da je ukupna šteta na usjevu kukuruza koju je tužitelj pretrpio dakle u navedenom iznosu od 44.405,34 kn.

 

21. U konačnici, vještak je naveo da je šteta od divljači nepravilno raspoređena po proizvodnoj površini, pa da je nemoguće raspoloživim metodama odrediti veličinu i površinu oštećenja proizvodne površine, ali da se radi o umanjenju uroda od gotovo 35%, pa da je logično za zaključiti kako se svakako radi o šteti koja je morala zahvatiti više od 5% proizvodne površine.

 

22. Odluku o parničnom trošku, donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. i čl. 168. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2, 103/14 i 118/14, u nastavku teksta: Tarifa).

 

23. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18. i 32/19.; - dalje ZL) propisano je da za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. ovoga Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona.

 

24. Prema odredbi čl. 81. ZL-u, između ostalog je propisano da se ne nadoknađuje šteta koju divljač počini ako je nastala šteta na površini manjoj od 5 % ukupne površine tehnološke cjeline sukladno posebnom propisu, kao i na površinama na kojima vlasnik ili korisnik zemljišta nije poduzeo mjere i radnje iz članka 79. ovoga Zakona.

 

25. Iz izvedenih dokaza u predmetnom postupku, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tužitelj poduzimao mjere radi sprječavanja štete od divljači koristeći repelente, kao i druge mjere zaštite propisane odredbom čl. 79. st 1. ZL-u, čime je u cijelosti otklonio svoju odgovornost za nastanak štete te sukladno citiranim odredbama ima pravo potraživati naknadu štete od tuženika koju je počinila divljač za koje je odgovoran tuženik.

 

26. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje koje se odnosi na okolnost nastanka imovinske štete na usjevima kukuruza tužitelja, obzirom da se priložena dokumentacija, iskazi saslušanih svjedoka, kao i nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka podudaraju glede odlučnih činjenica. Stoga, zaključak je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), budući da prema ocjeni ovog suda okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje imovinske štete, slijedom čega se žalbeni navodi tuženika, kojima isti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, ukazuju u cijelosti neosnovanim.

 

27. Žalbeni navod tuženika da predmetna čestica u vlasništvu tužitelja na kojoj je došlo do štete na poljoprivrednim usjevima, ne ulazi u lovište tuženika pa da se ne mogu primijeniti odredbe ZL, je irelevantan. Sud prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio da je do štete došlo od divljači za koju je odgovoran tuženik, prema tome položaj nekretnine tužitelja nije od utjecaja na odgovornost tuženika.

 

28. Također, žalbeni navod tuženika da divljač koja se slobodno kreće i obitava u prirodi se ne može smatrati opasnom stvari, je neosnovan u cijelosti. U konkretnoj situaciji povrh navedenog ZL-u na odgovornost za štetu od divljači primjenjuju se i opća pravila obveznog prava i to odredba čl. 1063. do čl. 1067. ZOO-a o odgovornosti za štetu od opasne stvari i opasne djelatnosti. Prema prevladavajućoj sudskoj praksi, divljač koja se slobodno kreće prirodom treba tretirati kao opasnu stvar u smislu odredaba čl. 1045. st. 3. i čl. 1063. ZOO, a za štete koje divljač učini odgovara njezin imatelj odnosno lovoovlaštenik (čl. 1064. ZOO), s tim da takva njegova objektivna odštetna odgovornost može biti umanjena ukoliko dokaže da na strani oštećenika postoji doprinos nastanku odnosno visini štete (čl. 1067. ZOO).

 

29. Ostali žalbeni navodi kojima tuženik ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka da sud samo pretpostavlja da je štetu prouzročila divljač koja potječe iz njegova lovišta, kao i da je poduzeo sve mjere za sprječavanje nastanka štete od divljače, također su neosnovani jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotno.

 

30. Žalbeni navod tužitelja kako je tužba podnesena nakon što je visina štete utvrđena, slijedom čega da je sud prvog stupnja trebao dosuditi zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe sve temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a, neosnovan je. Pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja odlučujući o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete pravilno primijenio materijalno pravo.

 

31. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a u svezi čl. 29. st. 1. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Opseg naknade nenovčane štete, kao novčane obveze u smislu čl. 21. ZOO-a može biti poznat tek onda kada je na pravo obvezujući način izražen u novcu, a to je danom donošenja odluke suda prvog stupnja. Visina predmetne štete, sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja odluke suda prvog stupnja.

 

32. U konkretnom slučaju, radi se o imovinskoj nerepariranoj šteti, a iznos naknade štete (izmakle koristi) je određen danom donošenja presude suda prvog stupnja, pri čemu činjenica da je u postupku osiguranja dokaza vještak utvrdio visinu štete, koju je tužitelj utužio, ne opravdava i priznanje zateznih kamata od toga dana, niti je u postupku osiguranja dokaza utvrđena visina štete sprečavala tužitelja da upravo s obzirom na odredbu čl. 1089. ZOO-a uskladi tužbeni zahtjev. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos od 44.405,34 kn pripada pravo na zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude suda prvog stupnja tj. od 13. srpnja 2022. do isplate, dok nije osnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od dana podnošenja tužbe 4. prosinca 2019. do 12. srpnja 2022.

 

33. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

 

34. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to mu u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

 

35. Presuda suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu odluke o parničnom trošku u toč. IV. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci 13. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.