REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207
Poslovni broj: K-650/2024-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv I optuženog Miljenka Čižmešije i dr., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98 ,50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice oštećene kao tužiteljice ŠT po punomoćniku, odvjetniku Zvonimiru Raiću, od 15. srpnja 2016., s izmjenom od 20. listopada 2016., 16. siječnja 2018., 7. svibnja 2018., 27. listopada 2022. i 31. siječnja 2023., nakon održane javne rasprave 18. rujna 2025., u prisutnosti oštećene kao tužiteljice ŠT, punomoćnika oštećene kao tužiteljice, odvjetnika Luke Kipe, I i II optuženih, branitelja I optuženog, odvjetnika Hrvoja Butkovića, te braniteljice po službenoj dužnosti II optuženog, odvjetnice Dijane Brezak, dana 18. rujna 2025., objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP)
I optuženi Miljenko Čižmešija, zvani Š, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i E rođene Z, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom VSS, po zanimanju strojarski tehničar, nezaposlen, bez imovine, oženjen s T, zaposlena u Županijskim ljekarnama s osobnim dohotkom od oko 1.200,00 eura, otac jednom punoljetnog djeteta, vojsku služio u JNA 1983. godine u Bitoli, sudionik Domovinskog rata tijekom 1991., bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan, i
II optuženi NT, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Miljenka i T, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom SSS, student, nezaposlen, bez prihoda, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan,
oslobađaju se od optužbe
da bi:
- točno neutvrđenog dana u listopadu 2010. g. u Zagrebu, zajedno i prema prethodno stvorenom dogovoru da se znatno okoriste na štetu oštećenice kao tužitelja, prvookrivljenik iskoristivši prijateljstvo i povjerenje oštećenice kao tužiteljice ŠT, ovoj neistinito predočio da se drugookrivljenik kao njegov sin zadužio kod neimenovanih kamatara koji mu sada prijete radi naplate svog potraživanja, pa kada mu je ova povjerovala i drugookrivljeniku na ime zajma radi povrata duga kamatarima predala iznos od 16.000,00 eura tj. iznos od 116.565,59 kn i sat marke Bretling Cronomat Evolution vrijedan 4.500,00 CHF tj. iznos od 24.138,10 kn, novac i sat su prvookrivljenik i drugookrivljenik zajednički zadržali za sebe bez namjere da ikada vrate pozajmljeni novac i novčanu protuvrijednost sata oštećenici ŠT, a da bi oštećenicu kao tužitelja održali u zabludi glede nakane vraćanja pozajmljenih novaca i sata, u razdoblju od listopada 2010. g. do polovice 2013. g. prvookrivljenik i drugookrivljenik su oštećenici slali SMS poruke s obećanjima povrata novca, na koji su si način pribavili nepripadnu znatnu materijalnu korist u iznosu od 16.000,00 EUR-a i 4.500,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti od 140.793,69 kuna, za koji su iznos i oštetili oštećenicu kao tužitelja,
- dakle, da bi s ciljem da sebi pribave protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem tog kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta i počinitelji (okrivljenici) su postupali s ciljem pribavljanja takove imovinske koristi i prouzročenja takve štete,
- pa da bi time počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevarom – opisano po članku 224. stavku 1. i 4. KZ-a, a kažnjivo po članku 224. stavku 4. KZ-a.
II. Temeljem članka 158. stavka 3. ZKP-a oštećena kao tužiteljica ŠT se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
III. Temeljem članka 149. stavka 3. ZKP-a oštećena kao tužiteljica ŠT obvezna je nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-a, i to u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) eura, te nužne izdatke optuženih i nužne izdatke i nagradu branitelja I optuženog i postavljene braniteljice po službenoj dužnosti II optuženog, u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjima.
Obrazloženje
1. Oštećena kao tužiteljica po punomoćniku podigla je uvodno citiranu optužnicu protiv I i II optuženih, zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. KZ-a.
1.1. Oštećena kao tužiteljica ŠT postavila je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 140.793,69 kuna.
2. Dana 28. srpnja 2023. donesena je presuda K-277/17 kojom su temeljem članka 453. točka 3. ZKP-a I i II optuženi oslobođeni od optužbe da bi počinili predmetno kazneno djelo.
2.1. Povodom žalbe oštećene kao tužiteljice, a po službenoj dužnosti, ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet je upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, uz uputu da se ponovno ispita oštećena kao tužiteljica.
3. I i II optuženi u ponovljenom postupku pozvani da se očituju o optužbi i postavljenom imovinskopravnom zahtjevu izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret te da nisu suglasni s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.
4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je oštećena kao tužiteljica ŠT te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: tužba ŠT Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 2. listopada 2013., podnesci odvjetnika Hrvoja Butkovića predani Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 11. studenog 2013. i 24. ožujka 2014., SMS komunikacija oštećene kao tužiteljice i optuženih, račun Poliklinike Osiguranje Zagreb, platne liste za I optuženog, dopis I optuženog Allianz Zagreb d.d., dopisi Allianz Zagreb d.d., obrazac za kredit Societe Generale-Splitska banka ŠTI, platne liste ŠTI, uplatnica od 17. lipnja 2010., obračun plaće I optuženog, BON1 i BON2 obrazac za Media Agent d.o.o., certifikat sata, očitovanje Medike od 17. rujna 2020., dopis Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od 21. rujna 2020., dopis Ravnateljstva policije od 28. travnja 2023., dopis Hrvatskog Telekoma d.d. od 26. svibnja 2023., dopis A1 Hrvatska od 27. srpnja 2023., iskaz ŠT sa zapisnika od 27. lipnja 2016., 3. listopada 2017., 18. prosinca 2017., 24. rujna 2018., i 1. rujna 2020., iskaz ET sa zapisnika od 1. rujna 2020., iskaz ZT i TT od 31. siječnja 2023., iskaz UT od 19. travnja 2023., te zapisnici s DVD snimkom o prvom ispitivanju I i II optuženih, a na kraju dokaznog postupka pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optužene (list 362-368 spisa).
5. U svojoj obrani, koju je iznio na kraju dokaznog postupka, I optuženi Miljenko Čižmešija naveo je kako ostaje kod navoda da nije posudio nikakav novac od ŠT te da navedeni brojevi nisu njegovi. Dodao je da se ne osjeća krivim i da ne želi odgovarati na pitanja suda i protivne strane.
6. U svojoj obrani također na kraju dokaznog postupka, II optuženi NT naveo je da gospođu ŠT ne poznaje niti ju je ikada vidio. Poruke koje se nalaze u spisu nisu njegove niti je riječ o njegovim brojevima telefona. Dodao je da se ne osjeća krivim te da neće odgovarati na pitanja suda i protivne strane, a napomenuo je da je iznesena kao i do sada hrpa laži.
7. Nakon analize svih izvedenih dokaza u postupku i povezujući iste jedne s drugima te s obranom optuženih ovaj sud smatra da nije utvrđeno da bi optuženi počinili terećeno kazneno djelo pa ih je sud oslobodio od optužbe.
8. Nije sporno da su u inkriminiranom periodu I optuženi i oštećena kao tužiteljica bili prijatelji s posla, budući da isto proizlazi iz iskaza oštećene kao tužiteljice te svjedoka, no sporno je da li su Miljenko Čižmešija i NT, zajedno i prema prethodno stvorenom dogovoru da se znatno okoriste, Miljenko Čižmešija iskoristivši prijateljstvo i povjerenje oštećene neistinito predočio da se njegov sin NT zadužio kod kamatara koji mu prijete, pa kada mu je oštećena povjerovala te predala iznos od 16.000,00 eura i sat vrijednosti 4.500,00 CHF, novac i sat zadržali za sebe bez namjere da vrate novac i sat, kao i da su slali SMS poruke s obećanjima povrata novca.
9. Oštećena kao tužiteljica ŠT ispitana na raspravi 3. listopada 2017. navela je da se u TD Medika zaposlila 2001., a I optuženog Miljenka Čižmešiju je upoznala iste godine jer je ondje bio zaposlen kao vozač. Ondje je radila do 2013. Vremenom su postali jako dobri kolege i rekla bi da su imali dobar kolegijalni odnos, razvili su i prijateljske odnose, a 2010. je od Miljenka Čižmešije prvi puta čula o problemima njegovog sina ST. Miljenko Čižmešija joj je rekao da je NT organizirao nekakvo putovanje u Srbiju zbog kojeg su nastali dugovi pa se NT zadužio kod kamatara. Druge posebne detalje nije saznala, no kao majka je suosjećala s Miljenkom Čižmešijom koji je bio jako zabrinut zbog svog sina pa ju je često zbog toga zvao. U srpnju te godine ju je Miljenko u nekoliko navrata zvao u panici navodeći da NT duguje novce nekom U ili nekom S te ju tražio da mu posudi taj novac. U to vrijeme na igrama na sreću je dobila 22.000,00 kuna, tako da je kod sebe imala gotovinu te je 9.000,00 kuna stavila u bijelu omotnicu i ostavila je na porti TD Medika d.d., a na omotnici je napisala U, a upute je dobila od Miljenka Čižmešije. Isti dan ju je Miljenko Čižmešija obavijestio da je ta koverta uzeta. U to vrijeme su na porti radili dvoje zaštitara koje pamti po izgledu, no njihova imena joj nisu poznata. U listopadu 2010. ju je Miljenko Čižmešija ponovno tražio novu posudbu i to iznos od 3.000,00 eura s istim obrazloženjem da njegov sin mora vratiti novac kamatarima, a u suprotnom da može biti ubijen. On ju je višekratno zvao i slao joj poruke tako da je na neki način bila pod pritiskom, a također je i suosjećala s I optuženim zbog cijele te situacije. Putem oglasa je tražila način kako doći do tog novca da ga posudi I optuženom te je našla oglas za ŠKZ na uglu Zvonimirove ulice te je digla 5.000,00 eura kredita o čemu posjeduje dokumentaciju. S I optuženim se našla u naselju Borovje te je on ušao u njeno vozilo, a ona mu je predala iznos od 3.000,00 eura u omotnici, koji novac su zajednički prebrojali, a on joj je na to rekao da je legenda. Na upit suda odgovorila je da nije tražila priznanicu, a nije tražila potvrdu niti za ranije posuđeni iznos jer je imala povjerenje u I optuženog i nije mogla pretpostaviti što će se dalje događati. On je tada, kao i tijekom svih daljnjih posudbi, obećavao da će novac vratiti čim bude prodano zemljište kod autobusnog kolodvora u [adresa] koje je u vlasništvu obitelji njegove supruge, a koja obitelj se protivi prodaji tog zemljišta. Također je spominjao da njegova supruga ima stan u [adresa] te da se i taj stan može prodati i da će joj tako vratiti novac. Bilo je uopćeno rečeno da će taj novac biti vraćen u roku 2-3 godine, a ona nije kamatar pa nije htjela raditi nikakav pritisak konkretnih rokova vraćanja novca. Iduća posudba novca je bila u proljeće 2011. kada ju je ponovno učestalo zvao Miljenko Čižmešija i govorio da je situacija kritična te je od nje tražio određeni iznos novca kojeg se sada ne može točno sjetiti, s time da je napomenula da je operirana zbog karcinoma dojke pa zbog opće anestezije ima problema s pamćenjem pa joj je teško odrediti kronološki slijed svake od posudbi. Sjeća se da je posudila 5.000,00 eura Miljenku Čižmešiji i to tako da je založila svoje vozilo Suzuki. Naime, Miljenko Čižmešija ju je kroz to vrijeme intenzivno zvao u večernjim satima te joj slao poruke govoreći da je situacija ponovno hitna pa se interesirala kod jednog prijatelja koji se bavi vozilima, ET koji joj je predložio svojeg poznanika, čijeg imena se sada ne može sjetiti, a koji se bavi uzimanjem vozila u zalog. Dakle, za zalog svog vozila dobila je 5.000,00 eura i od toga je 3.000,00 eura posudila Miljenku Čižmešiji na isti način kada su se našli u naselju Borovje te mu je u svom vozilu predala omotnicu s 3.000,00 eura i tada je on rekao da će taj novac biti vraćen kada uspije prodati nekretnine o kojima je malo prije govorila. U lipnju 2011. Miljenko Čižmešija joj je ponovno govorio da će NT stradati, da kamatari samo što nisu došli i da mu je potreban novac, a svaki put ju je prilikom tih traženja tražio iznose koji su se vrtjeli oko 3.000,00 eura. Nije imala gotovine pa mu je predala svoj sat Breitling koji je plaćen 4.500,00 CHF u svrhu da ga može založiti i dobiti novac za plaćanje duga kamatarima. Sjeća se još jedne posudbe do koje je došlo pod istim okolnostima kao i sve ranije posudbe i to tako da ju je Miljenko Čižmešija tražio novac da je njegov sin u opasnosti od kamatara pa je u ŠKZ Urotonda centru digla kredit u iznosu od 11.000,00 kuna. U svakom slučaju ukupan iznos novca predstavlja 16.000,00 eura. Niti za jedan od ovih iznosa novca nije dobila potvrdu od Miljenka Čižmešije prilikom same posudbe. Ovo joj je postalo sumnjivo u vrijeme kad je Miljenka Čižmešiju tražila povrat sata kojeg mu je dala kao zalog time da joj taj sat nikada kasnije nije vraćen pa je zaključila da ga je Miljenko Čižmešija dao kamatarima. Njenu sumnju je pobudila činjenica da je Miljenko Čižmešija od nje tražio pomoć da mu preporuči odvjetnika jer je NT imao prometnu nezgodu te odbio alkotestiranje pa ga je Allianz teretio za novac nakon čega se interesirala kod svog poznanika koji je na visokoj poziciji u osiguravajućem društvu Allianz i tada je saznala da je NT dao lažan iskaz. Dalje je na svoju ruku istraživala jer joj je bilo čudno zbog čega obitelj ne želi pomagati svojim članovima obitelji pa su joj sve ove okolnosti dalje pobuđivale sumnju zbog koje je negdje na prijelazu iz 2011. na 2012. od Miljenka Čižmešije tražila da potpiše izjavu kojom potvrđuje ove posudbe novca, a on joj je odgovorio "Nisam potpisivao kamatarima pa neću ni tebi".
9.1. Prilikom ispitivanja na raspravi 18. prosinca 2017. navela je da je prije tri tjedna završila s kemoterapijama tako da se sada puno bolje osjeća, a osim toga, izvršila je uvid u svoju dokumentaciju pa se sada može precizno izjasniti o kronološkom redu i točnim iznosima posuđivanja novca Miljenku Čižmešiji te u tom smislu ispravlja svoj iskaz od listopada 2017. Dakle, prva posudba novca je iznosila 9.000,00 kuna i to je bilo krajem srpnja 2009. Iduća posudba je bila u listopadu 2009. kada je digla kredit u ŠKZ u iznosu od 58.000,00 kuna, a od tog novca je na ime posudbe predala Miljenku Čižmešiji iznos od 3.000 eura, a to je ona posudba kada mu je dala taj iznos u omotnici u naselju Borovje. Iduća posudba je bila u prosincu 2010. u iznosu od 3.000 eura, a ta posudba je također potjecala iz kredita koji je podignula u ŠKZ. Potom je slijedio zalog vozila dana 18. lipnja 2010. kada je od prijatelja ET na ime zaloga ishodila 5.000,00 eura. Sjeća se da ju je Miljenko Čižmešija histerično nazivao tražeći posudbu pa mu je nakon dva ili tri dana od zaloga vozila predala iznos od 5.000,00 eura. U to vrijeme otprilike je uslijedilo davanje sata u zalog. Pored ostalog tu je i isprava Allianza Zagreb d.d. od 9. veljače 2010. prema kojoj je NT u postupku pred Allianzom dao lažan iskaz. Ponovno joj je pobudilo sumnju to što je Miljenko Čižmešija od nje tražio da njegovom sinu ST pomogne ostvariti pravo na kredit. Naime, oni su već bili zaduženi u bankama pa su od nje očekivali pomoć i intervenciju da NT ostvari pravo na kredit u nekoj od ŠKZ. Miljenko Čižmešija joj je predao dokumentaciju prema kojoj je NT bio zaposlen u TD Media Agent d.o.o. i ostvarivao plaću u iznosu od 14.000,00 kuna. S tim ciljem obratila se poznatoj osobi u kreditnom uredu u Rotonda centru i tada joj je taj poznanik rekao da je dokumentacija na ime ST krivotvorena i savjetovao joj je da se ne uključuje u ishođenje tog kredita. U ožujku i travnju 2010. nastavile su se molbe Miljenka i ST da se ishodi novac te joj je Miljenko Čižmešija predočio platnu listu svoje nećakinje ŠTI s ciljem da se ishodi kredit, te da se raspita je li moguće da ona ishodi kredit unatoč tome što već ima jedan stambeni kredit u Splitskoj banci. S ciljem pomaganja optuženima kontaktirala je sestru Miljenka Čižmešije, NTI, koja je zaposlena kao asistentica u stomatološkoj ambulanti pa su s te strane povezane jer rade u istoj struci, te je ona plakala i molila ju da im pomogne, također je rekla da će njezin brat vratiti taj novac. Kontaktirala je i njezinog supruga ETI. NTI joj je također spomenula da je ona potajice mimo znanja svog supruga davala svom bratu Miljenku Čižmešiji novac za potrebe njegovog sina ST. S obzirom je ŠTI bila blokirana radi drugih dugovanja, ovaj novi kredit na njezino ime, a za potrebe Miljenka i ST nije bilo moguće podignuti. Upravo zato što nije bilo moguće kod financijskih institucija ostvariti pravo na nove kredite, optuženima je davala svoj novac. Sve ovo što je sada opisala dogodilo se prije nego što je založila svoje vozilo. Vezano za tvrdnje Miljenka Čižmešije da će joj ovaj sav posuđeni novac vratiti prodajom obiteljskog zemljišta, kontaktirala je brata supruge okrivljenog Miljenka Čižmešije, suca Nedjeljka Bobana i s njim razgovarala, a također ga i pitala kako to da oni kao rodbina ne pomažu optuženima u njihovim financijskim problemima. Boban joj je rekao da on sam zbog pomaganja Čižmešijama svaki mjesec otplaćuje 1.000,00 eura. Suprotno tome, Miljenko Čižmešija joj je ranije rekao da od svoje obitelji nema nikakve pomoći, iako su joj njegova sestra NTI i šogor Ž rekli da im i oni financijski pomažu. Osim od nje, Miljenko Čižmešija je posuđivao novac i od drugih kolega s radnog mjesta među kojima su ZT i TT. Išla je samoinicijativno istraživati, te je od obitelji optuženih dobila informacije koje je navela u svom iskazu. U to vrijeme obojica optužnih su u Vukovarskoj ulici pored FINA-e otvorili restoran pa se pitala odakle njima financijska sredstva za takvu investiciju. TT joj je rekao da ga je Miljenko Čižmešija tražio novac, pa je TT putem kreditne kartice svoje supruge podigao ukupno 50.000,00 kuna za troškove inventara tog restorana. Taj restoran je radio tri mjeseca te je kroz to vrijeme u više navrata dolazila u taj restoran i ondje je razgovarala s ST, koji joj je rekao da je upoznat s time da im je posuđivala novac te je rekao da bude bez brige, jer da će joj oni dvojica vratiti posuđeni novac. Nakon zatvaranja restorana, stupila je u kontakt s vlasnikom prostora koji se zove ET, prezime ne zna, te joj je on za optužene rekao da su oni dvije barabe i da mu duguju novac za najamninu i da je zbog tog dugovanja restoran morao biti zatvoren. Mjesečni najam restorana je iznosio 1.000,00 eura. Kada je shvatila, više nije davala novac Miljenku Čižmešiji, iako ju je kasnije molio da mu posudi još 15.000,00 kuna, što je odbila, a nakon toga je on odbijao s njom svaku komunikaciju. Prije ovoga je Miljenko Čižmešija tražio je da njeni roditelji dignu kredit s ciljem da se njemu posudi još novca. Zbog svega ovoga je 2013. protiv Miljenka i NT podigla tužbu na Općinskog građanskom sudu u Zagrebu tražeći da joj se isplati 16.000,00 eura. Njeni muški kolege su ovaj problem rješavali na drugi način, a ona je išla legalnim putem. Na upit suda je li i pod kojim okolnostima kontaktirala s ST odgovorila je da tijekom davanja novca Miljenku Čižmešiji nije kontaktirala s NT, već je s njim kontaktirala tako da su razgovarali u restoranu što je već opisala, te je u četiri ili pet navrata bila kod njih doma u [adresa], gdje je razgovarala s Miljenkom i ST, te joj je NT u razgovoru rekao da je on upoznat sa svime te joj obećavao da će novac biti vraćen i to tako da će 1. rujna 2012. početi vraćati novac u obrocima. Pitala ga je gdje je otišao taj novac, a on nije konkretno odgovorio, već je rekao da je novac potrošen za plaćanje njegovih dugova. Na upit branitelja jesu li o ovim dugovanjima sastavili ispravu, odgovorila je da je nakon razgovora sa sestrom Miljenka Čižmešije, NTI, nakon što je dala sav novac kako je opisala, tražila od Miljenka Čižmešije da o posudbi sastave ugovor što je on odbio riječima da nije potpisivao ugovor s kamatarima pa da neće niti s njom, nakon čega je Miljenku Čižmešiji poslala SMS poruku sa svim iznosima novca i tražila povrat tog novca, na koju je on odgovorio da će joj on taj novac vratiti. Napomenula je da su prije toga dvanaest godina bili kolege na poslu i da je taj novac davala njemu na povjerenje. ST nikada nije predala nikakav novac. Na upit je li NT pravomoćno osuđen, a vezano za lažni iskaz u Allianzu i potvrdu od 9. veljače 2010., odgovorila je da joj to nije poznato, no zna da je njega Allianz teretio za isplatu novca. Od kredita u iznosu od 58.000,00 kuna Miljenku Čižmešiji je u dva navrata dala od po 3.000,00 eura. Za zalog vozila je dobila ukupno 6.000,00 eura i od toga je 5.000,00 eura predala Miljenku Čižmešiji. Ona i Miljenko Čižmešija nisu bili u ljubavnom odnosu već su bili dugogodišnji prijatelji, a on je oženjen za ŽT kojoj je poznato da mu je posuđivala novac i koju je u više navrata telefonski i osobno kontaktirala, te je ona njoj obećala povrat novca. Vezano za sat navela je da je on kupljen preko firme s kojom surađuje i to u iznosu od 4.500 CHF, s time da su imali pravo na 10% popusta vrijednosti sata, te joj je taj sat poštom poslan iz Lihtenštajna na adresu zaposlenja u TD Medika i taj sat je pokazala Miljenku Čižmešiji. Kada ga je kasnije molila da joj taj sat vrati i pitala ga kako će on članovima obitelji objasniti posjedovanje takvog sata, Miljenko Čižmešija je rekao da će on lako sa svojom suprugom. Na upit I optuženog jesu li njih dvoje bili u ljubavnom odnosu, ponovila je da nisu.
9.2. Na raspravi 24. rujna 2018. oštećena je navela da poznaje Miljenka Čižmešiju, budući da je s njim 12 godina radila u TD Medika, te je smatrala da su prijatelji. Tijekom 2009. Miljenko joj je počeo govoriti da se njegov sin NT, II optuženi, zadužio kod kamatara te da mu hitno treba novac, jer da mora pomoći svom djetetu. Zbog toga mu je prvi puta u rujnu 2009. posudila iznos od 9.000,00 kuna, na način da mu je novac predala na porti Medike. Toj predaji novca bili su prisutni zaštitari, no ne zna njihova imena. Prilikom predaje novca I optuženom nije sačinila nikakav dokument iz kojeg bi bilo razvidno da je on od nje primio taj iznos. Nakon toga, u proljeće 2010., a zatim nakon nekog kraćeg vremena je u dva navrata ponovno I optuženom predala iznose od po 3.000,00 eura, odnosno ukupno 6.000,00 eura. U oba navrata novac mu je predala na parkingu blizu Medike, koji se nalazi u Ulici grada Chicaga te niti u jednom slučaju nije bilo drugih osoba koje su bile prisutne. Niti tada nije s I optuženim sačinila nikakav dokument iz kojeg bi bilo vidljivo da je od nje posudio naznačene iznose novca. Na parkingu su se nalazili na zahtjev I optuženog, a danas smatra da je na taj način želio izbjeći da netko vidi da mu daje novac. Posljednji iznos novca predala mu je u lipnju 2010., kada mu je dala 5.000,00 eura, a novac mu je predala na istovjetan način kao i ove iznose od 3.000,00 eura. Ni tada nitko nije bio prisutan predaji novca, a niti su sačinili kakav dokument koji bi potvrdio njene navode. Prvi iznos novca od 9.000,00 kuna imala je budući da je u srpnju 2009. dobila nagradu igrajući loto u iznosu od 22.000,00 kuna, novac je držala kod sebe. Prvi iznos od 3.000,00 eura koji je predala I optuženom imala je, budući je dan ili dva ranije u ŠKZ koja se nalazila na uglu Zvonimirove i Heinzelove ulice podigla kredit u nešto većem iznosu, koji joj je isplaćen u gotovini, te je I optuženom predala dio gotovine koju je dobila. Drugi iznos od 3.000,00 eura bio je ostatak od ovog kredita, te je također taj novac imala kod kuće u gotovini. Iznos od 5.000,00 eura dobila je budući da je založila, uz pomoć prijatelja koji se zove ET, svoj osobni automobil marke Suzuki SX4. Na kraju je I optuženom predala i ručni sat marke Breitling vrijedan oko 4.500,00 švicarskih franaka, naime, radi se o satu koji je kupila tijekom 2007., a bio je namijenjen kao poklon njenom ocu. I optuženi joj je cijelo to vrijeme kroz koje mu je posuđivala novac govorio da mu novac treba kako bi pomogao sinu koji se zadužio kod kamatara, da će joj novac vratiti kada proda zemljište i slično. Upitana da li je u bilo kojem trenutku novac predala II optuženom NT, rekla je da nije, niti je s njim na bilo koji način kontaktirala u vrijeme kada je novac davala I optuženom. Upitana iz kojih okolnosti smatra da joj je II optuženi u vrijeme inkriminacije zaključno s trenutkom predaje sata nešto neistinito predočio, odnosno prevario ju može reći da sa njim u to vrijeme uopće nije komunicirala, već je komunicirala isključivo s njegovim ocem, ovdje I optuženim. Krajem 2012. prvi puta je komunicirala sa II optuženim NT, koji joj je potvrdio da zna da je njegov otac od nje posuđivao novac. II optuženi ni u jednom trenutku nije potvrdio da bi bilo koji iznos od tog novca dobio od oca. O tome nema saznanja. S činjenicom da je I optuženom posuđivala novac su upoznati njena majka, te njen kolega s posla. Jednom prilikom je njena majka odlaskom na adresu zaposlenja II optuženog NT razgovarala s NT te joj je u razgovoru potvrdio da zna da je njegovom ocu posuđivala novac. I optuženi ju je tražio da mu dogovori sastanak s njenim roditeljima, a kako bi dogovorio način povrata duga, no do tog sastanka nikada nije došlo. Izuzev ovog kaznenog postupka, pokrenula je i parnični postupak koji se vodi pred OGS u Zagrebu pod brojem P-5884/13. Na poseban upit punomoćnika navela je da ju je NT uvjeravao da će joj novac biti vraćen, u to ju je uvjeravala njegova baka i majka. Nema saznanja što je I optuženi učinio sa satom koji mu je predala, pretpostavlja da ga je založio. U više navrata ga je tražila da joj vrati sat, no to nije učinio. Na poseban upit branitelja I optuženog odgovorila je da je u ŠKZ podigla iznos od oko 58.000,00 do 60.000,00 kuna, te je I optuženom u dva navrata predavala iznose od 3.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Sat koji je predala I optuženom je ona kupila, a poklonila ga je ocu koji ga je nosio jedno kraće vrijeme. Njen otac zna da je sat predan I optuženom. Svoje odnose sa I optuženim opisala je da su bili super prijatelji. S I optuženim nije nikada bila u bilo kakvoj vrsti emotivne veze. U trenutku kada je predavala novac imala je puno povjerenje u I optuženog te zbog toga nije tražila potvrde, mislila je da će joj novac vratiti, te ju je on u to uvjeravao. Nitko nikada nije vidio da je I optuženom predala novac, samo je tražila od njega da joj potpiše izjavu kojom potvrđuje da je od nje primio novac, on ju je uvjeravao da će joj novac vratiti kad se proda zemljište, izjavu joj nikada nije potpisao, a do danas joj nije vratio ni najmanji iznos posuđenog novca. Izuzev SMS poruka koje je razmjenjivala s I optuženim, a i s II optuženim nema pisani trag da je I optuženom posudila novac. I danas posjeduje mobitel u kojem se te poruke nalaze. Na poseban upit optuženog, navela je da su bili u prijateljskom i kolegijalnom odnosu. Bili su super kolege. Ona i I optuženi nisu bili u emotivnoj vezi. Nije točno da je sat marke Breitling predala I optuženom kao rođendanski poklon. Na poseban upit II optuženog navela je da ga je upoznala prvi puta kod njih u kući kada su bili prisutni njegova majka i baka, a zatim ga je vidjela i u njegovom restoranu. U slučaju da joj novac bude vraćen, nije zainteresirana za daljnje vođenje ovog postupka.
9.3. Prilikom ispitivanja na raspravi 1. rujna 2020. u cijelosti je ostala kod svojih iskaza koje je iznosila tijekom postupka. U razdoblju od 9. travnja 2001. do 8. srpnja 2013. bila je zaposlena u trgovačkom društvu Medika, te je u razdoblju od listopada 2010. pa do srpnja 2013. koristila mobitel pozivnog broja [broj telefona], a radilo se o službenom mobitelu TD Medika. Miljenko Čižmešija je u trgovačkom društvu Medika radio u otprilike istom razdoblju te se i on koristio službenim mobitelom. Ne zna napamet kojim brojem mobitela se koristio II optuženi NT, no brojeve ima kod kuće, te ih na zahtjev suda može i dostaviti.
9.4. U ponovljenom postupku sukladno uputi višeg suda oštećena kao tužiteljica je odgovorila da može ponoviti da su od 2010. ona i I optuženi radili u Medici nekih dvanaest godina, s time da je ona u Medici radila do 8. srpnja 2013. Prvi put je I optuženom 10. srpnja 2007. posudila 9.000,00 kuna, a datuma se sjeća jer je tada dobila na lutriji. Potom su oni prodali neko zemljište u Zadru te je obzirom je bila opunomoćena na tetin novac od tog novca 3.000,00 eura dala I optuženom. Potom mu je ponovo dala 3.000,00 eura iz štedno kreditne zadruge, te je potom založila auto za koji je dobila 6.000,00 eura, te mu je od tih 6.000.00 eura 3.000,00 eura dala. Odnosno, dala mu je 9.000,00 kuna pa onda četiri puta po 3.000,00 eura i na kraju mu je predala sat Breitling. Sveukupno je I optuženom Miljenku Čižmešiji dala 16.000,00 eura te sat koji je spomenula i u to je sigurna. Ponovila je da je njoj I optuženi govorio da NT prijete kamatari, da će ga ubiti, te je to bio razlog zašto mu je htjela pomoći i zašto mu je davala taj novac, s time da je naglasila da su na poslu u Medici bili jako povezni te su si pomagali pa tako zna da su mu i druge uglavnom muške osobe također posuđivale novac. Napomenula je da do sada u ovom postupku nije navela da se je negdje 2010. obratila odvjetniku Svilaru, budući da je željela angažirati još nekoga kako bi joj pomogao u ovom postupku, te se sjeća da ju je pitao da li ima pisani trag o posudbama na što mu je ona odgovorila da nema, ali da ima spremljene poruke. Odvjetnik je na to rekao da je to pisani trag, no kada je odvjetnik čuo da je I optuženi šogor od UT, onda je rekao da on ne može raditi na tom predmetu jer je gospodin UT njegov prijatelj. Za sve te posudbe nisu sastavljali nikakav pisani trag i to iz razloga jer je vjerovala svom kolegi te mu je htjela pomoći, budući da je u pitanju bilo njegovo dijete. I optuženi joj je rekao da će joj novac vratiti od prodaje jednog zemljišta u [adresa], a UT joj je rekao da i oni imaju problema s obitelji i da su htjeli i oni pomoći prodajom stana u [adresa]. Do gospodina UT došla je iz razloga jer je njoj I optuženi rekao da njemu njegova obitelj ne želi pomoći, a što je njoj bilo čudno pa se je zato gospodinu UT obratila. Rekla je da je isključivo novac davala I optuženom Miljenku Čižmešiji, dok se sjeća da je II optuženog ST vidjela u restoranu Mirakul te na njihovoj adresi prebivališta, s time da se sjeća da je to u restoranu bilo 1. rujna, no ne sjeća se više točno godine, jer je tada II optuženi vodio taj restoran nekih tri mjeseca, te mu je rekla da joj treba vratiti novac, na što joj je on rekao da će joj vratiti novac jer je isti posudila njegovom ocu. Jednako tako navela je da nije bio dogovoren nikakav fiksni datum vraćanja novca, već je novac davala na način da je I optuženom dala novac i svaki put rekla da je to za sina za pomoć te da moli da joj se novac vrati unutar dvije godine, na što je I optuženi rekao da je to u redu te da će prodati jedno zemljište u [adresa]. Opetovano je posuđivala i dalje novac upravo zato jer je obećavao da će prodati to zemljište. Kada je proteklo te dvije godine ona je tada počela moliti tek da joj I optuženi vrati posuđeni novac te je bilo određeno da će joj vratiti u ratama, s time da nisu odredili fiksne rate, nego mu je rekla da joj vrati koliko može. Rekla je da joj je II optuženi vratio oko 140,00 eura i to na način da je taj novac dao njenoj mami koja ga je posjetila u restoranu Mirakul, s time da njena mama ne poznaje niti I optuženog niti II optuženog, odnosno do tada nije vidjela niti jednog niti drugog, no znala je da je ona I optuženom posudila novac. Napomenula je da kada je proteklo tih dvije godine da je ona dignula hipotekarni kredit na taj stan tete u Zadru i tada je dobila više od 15.000,00 eura, no I optuženi ju je tada tražio da mu od tog novca da 15.000,00 eura. Rekla je da može reći da je ona vrlo otvorena osoba, te ako ju netko pita za posudbu novca da otvoreno kaže da će mu pomoći, no to da ju je na žalost onda u konačnici koštalo. Pojasnila je da kada je I optuženi saznao da ona ima tih 15.000,00 eura i da mu ne želi taj novac dati da je tada pukla svaka komunikacija između nje i I optuženog, a ona je upravo taj kredit digla jer više nije imala novaca jer mu je ranije posuđivala novac koji joj nije vratio. Sjeća se i da je gospodin TT koji je radio s njima, odnosno njegova supruga dala svoju American karticu, s time da je ista digla kredit, a kako bi pomogli opremiti restoran Mirakul, na što je ona bila sretna jer je zaključila da je dobro da barem NT radi. Posjetila je i I optuženog na njegovoj adresi gdje je bio prisutan i II optuženi i baka II optuženog, te joj je tada II optuženi obećao da će vratiti novac, te joj je II optuženi slao poruke te je rekao da će doći i da će joj donijeti novac. Kada se vidjela s I optuženim on je čak zamolio da i njeni roditelji dignu kredit, na što je ona rekla da novca više nema, no da ima jedan sat te mu je predmetni sat predala i to u Medici, te mu je rekla da ga uzme i da ga založi, na što je rekao hvala, a ona mu je rekla da joj vrijednost u novcu za taj sat treba vratiti u jednom trenutku, odnosno ili sat u jednom trenutku, jer da ne može to trajati do vječnosti. Sjeća se da je tada plakao I optuženi te je govorio da će mu ubiti ST. I optuženi i ona bili su povezani kao kolege. Nadalje, navela je da je ona i drugima osim I i II optuženom posuđivala novac i to više ljudi, a sjeća se da je svojoj tadašnjoj šefici posudila 6.000,00 eura kojoj je također rekla da joj vrati kada će moći, i to na rate, i to iz razloga jer joj je sin imao prometnu nezgodu, no i dan danas njena šefica F od tih 6.000,00 nije vratila 1.000,00 eura, te ju je negdje 2017. kontaktirala te ju je pitala da li je zaboravila na nju, a na što joj je odgovorila da joj je ona sav novac vratila, iako znači 1.000,00 eura nije, no nažalost nju kazneno nije prijavila. Pojasnila je da joj je NT onaj iznos koji je ranije spomenula od 140,00 eura i vratio jer joj je tada on počeo obećavati da će vratiti novac te se je s njim počela dopisivati oko povrata novca, te joj je tada dao svoj broj, to jest broj joj je dao kada ih je posjetila na adresi prebivališta, odnosno tada joj je rečeno kod njih doma da će joj novac početi vraćati u ratama, s time da joj se čini da je to bilo kada je otac I optuženog bio živ. Rekla je da joj se čini kao da ima neku auru te da je ljudi na cesti zaustavljaju da im ona posudi novac, odnosno kako naciljaju baš nju i da svi od nje posuđuju novac te joj se isto tako čini da svaki put kada su oni došli do nekog novca taman da je netko pitao da mu posude novac, a može reći da tim drugim ljudima je ona novac posuđivala misli i u isto to vrijeme, odnosno tu negdje kada je posuđivala i novac I optuženom. Na kraju je rekla kako je ona I optuženom posuđivala novac između ostalog jer je njena majka nekima posuđivala novac kada je ona imala 12 godina, s time da je njena mama kamatarena od nekih ljudi koji nemaju veze ovdje s optuženima, to jest da je I optuženom pomogla upravo iz razloga jer je već kao dijete od 12 godina vidjela kako je to teško kada imate posla s kamatarima pa se je zato sažalila. Na poseban upit II optuženog odgovorila je da s I optuženim nije bila u nikakvoj ljubavnoj vezi, odnosno bila je čak i s njegovom suprugom, majkom II optuženog u kontaktu te je s istom znala razgovarati, te se je s istom znala naći i u [adresa] na kavi.
10. Svjedok ET naveo je da ne poznaje niti I niti II optuženog, nikada ih nije vidio. Poznaje ŠT iz TD Medika. Radio je u firmi koja je servisirala uređaje koje je Medika prodavala. S ŠT bio je u poslovnom odnosu. Izvan posla se nisu družili. Jednom prilikom je, unazad sigurno deset godina, bio u društvu s gđom ŠT jer su se zajedno autom vraćali od klijenta, kojom prilikom ju je nazvao kolega iz firme te joj u razgovoru ispričao da mu je dijete životno ugroženo, da se zadužio kod kamatara, da hitno treba vratiti novac, te je molio gđu ŠT da mu posudi novac. Zna da se radilo o iznosu od 10.000,00, no ne zna da li se radilo o njemačkim markama ili euru. Ne sjeća se imena osobe s kojom je oštećena razgovarala, no sjeća se da je radio u Mediki, čini mu se u transportu. Nije vidio oštećenu da bi nekom predavala novac, no nakon nekog vremena ga je kontaktirala s molbom da joj posudi novac, jer nema za otplatiti kredit, tom prilikom mu je ispričala da je posudila novac, čini mu se u iznosu od 10.000,00 do 12.000,00 eura te mu je navela da zbog toga nema za otplatu vlastitog kredita.
10.1. Na poseban upit punomoćnika odgovorio je da ne zna koji je auto privatno vozila oštećena, a čini mu se da joj je službeni auto bio VW Golf. Točno je da je pomogao oštećenici da založi svoj osobni automobil marke Suzuki na način da ju je uputio na čovjeka koji joj uz zalog auta može posuditi novac. Čini mu se da je na taj način oštećena posudila 5.000,00 ili 6.000,00 eura. Kako novac nije uspjela vratiti, auto je naknadno prodan, čini mu se negdje na područje Opatije. Koliko je shvatio, oštećenoj je trebao novac jer je kupila garsonijeru uz svoj stan, za koju je digla kredit, a koji nije mogla otplaćivati. Njegov je dojam bio da je oštećena u financijskim problemima, jer je računala na povrat novca koji je posudila. Nije mu precizirala da li je novac posudila jednoj ili više osoba.
11. Svjedok ZT iskazao je da osobno poznaje oštećenu ŠT te I optuženog Miljenka jer su skupa radili u istoj firmi. Čuo je da je Miljenko dužan kolegici ŠT, to je čuo i od ŠT i od ostalih kolega na poslu. Je li on dužan ili nije ne zna, niti ga to zanima. Ne može se točno sjetiti kada je točno čuo za ovo dugovanje, ali u svakom slučaju to je bilo prije odlaska iz firme, a to je bilo prije sedam do osam godina. Inače, bio je u korektnim odnosima i s Miljenkom i s ŠT.
11.1. Na posebno pitanje punomoćnika odgovorio je kako nema spoznaja je li ŠT dala Miljenku vrjednije pokretnine. Ne zna jesu li ŠT ili Miljenko od nekoga iz firme posuđivali novac. U njegovoj firmi svi su bili u dobrim odnosima pa je njegov dojam da su u takvim odnosima bili i Miljenko i ŠT. Miljenku je posudio oko 1.800,00 kuna, što mu je on i vratio.
12. Svjedok TT naveo je da poznaje optužene, odnosno Miljenka i ST, kao i oštećenu ŠT. Prije je radio u Mediki te mu je ŠT rekla da je posudila 20.000,00 eura Miljenku. Ne sjeća se kada mu je točno to rekla, to je bilo prije šest do sedam godina. Inače Miljenko je i od njega posuđivao te je ostao dužan njegovoj supruzi. Čuo je da je posuđivao novac i od drugih, npr. i od gospodina G. Ne zna zbog čega je ŠT posudila novac, oni su bili kolege. Svi su se tamo viđali, ne može reći da je njihov odnos s vremenom zahladio. S obzirom na protek vremena svih detalja se niti ne sjeća, ali ono što zna to je i rekao. Jedno dvije, tri godine nije u kontaktu s Miljenkom i ST. S ŠT se više nije čuo osim što ga je pitala bi li bio svjedok. Ne zna zbog čega je Miljenko Čižmešija posuđivao novac, ali što se tiče novca koji je posuđivao od njega, zna da mu je rekao da je to za neku opremu u Vukovarskoj.
12.1. Na posebno pitanje punomoćnika odgovorio je da je preostali dug gospodina Miljenka, koji se zadužio kod njegove supruge za 5.000,00 eura. Inače s obzirom na protek vremena ne sjeća se točno, ali u svakom slučaju riječ je o iznosu cca 10.000,00 eura.
13. Iz dopisa Operativno-tehničkog centra za nadzor telekomunikacija od 18. rujna 2020. proizlazi da je za broj [broj telefona] korisnik bio Medika d.d. i to od 2008. do 2014., za [broj telefona] korisnik je bio VIK-DENTAL d.o.o. od 9. kolovoza 2013. do 2014., dok nema podataka tko je bio korisnik od 27. veljače 2011. do 9. kolovoza 2013., za broj [broj telefona] korisnik je bio Medika d.d. od 2004. do 29. travnja 2010., od 18. srpnja 2013. do 10. prosinca 2013. nema podataka, dok je od 10. prosinca 2013. do 2014. korisnik bio FT, za broj [broj telefona] korisnik je bio FT od 10. prosinca 2013. do 2014., dok nema podataka tko je korisnik od 20. kolovoza 2012. do 10. prosinca 2013. U odnosu na broj [broj telefona] od 28. prosinca 2010. do 2015. i broj [broj telefona] od 28. kolovoza 2012. do 2015. nema podataka tko je korisnik, s time da je riječ o Prepaid/T-mobile. U odnosu na broj [broj telefona] navedeno je da je u pogrešnom formatu te nije moguće pronaći podatke, kao i da brojevi koji počinju sa 098/9xxx xxx imaju sedam znamenaka.
14. U dopisu Medika d.d. od 15. rujna 2020. navedeni su brojevi službenih mobitela koje su koristili njihovi bivši zaposlenici, i to ŠT kontinuirano broj [broj telefona], a Miljenko Čižmešija od 2010. do 2012. broj [broj telefona], kao i da je naknadno zadužio službeni telefonski broj [broj telefona], no da nije moguće utvrditi točnije vrijeme preuzimanja navedenog broja.
15. U dopisu Ureda za javni red i sigurnost Ravnateljstva policije od 28. travnja 2023. navedeno je da se događaj u vezi predmetnog kaznenog djela ne vodi u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, iz čega proizlazi da postupak nije pokrenut po službenoj dužnosti već temeljem privatne tužbe. Ujedno je predloženo obraćanje nadležnom teleoperateru za korisnike predmetnih telefonskih brojeva.
16. U dopisu Hrvatskog Telekoma d.d. od 26. svibnja 2023. navedeno je da je za broj [broj telefona] korisnik bio Medika d.d. od 6. svibnja 2008. do 29. travnja 2010., kada je broj prenesen u A1 Hrvatska, za broj [broj telefona] korisnik je bio VIK- DENTAL od 9. kolovoza 2013. do **.**.2014., ŠT od 29. siječnja 2014. do 11. kolovoza 2014., dok nema podataka tko je bio korisnik od 27. veljače 2011. do 23. veljače 2012. te od 5. lipnja 2013. do 9. kolovoza 2013., za broj [broj telefona] korisnik je bio Medika d.d., od 29. travnja do 18. srpnja 2013. nema podataka, od 18. srpnja 2013. do 10. prosinca 2013. korisnik je bila ŠT, dok je od 10. prosinca 2013. do 20. lipnja 2014. korisnik bio FT, za broj [broj telefona] korisnik je bio FT od 20. kolovoza 2012. do 10. prosinca 2013., dok nema podataka tko je bio korisnik od 10. prosinca 2013. do 6. studenog 2014. U odnosu na broj [broj telefona] od 15. kolovoza 2010. do 30. svibnja 2015. I broj [broj telefona] od 28. kolovoza 2012. do 13. travnja 2015. nema podataka tko je korisnik. U odnosu na broj [broj telefona] navedeno je da nije registriran za korištenje u mobilnoj mreži Hrvatskog Telekoma d.d.
17. U dopisu A1 Hrvatska od 27. srpnja 2023. navedeno je da je broj [broj telefona] bio pod ugovorom Medika d.d., prebačen je 10. lipnja 2014. na prepaid, a deaktivacija je slijedila 8. rujna 2015.
18. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud ne dvoji da je oštećena kao tužiteljica dala novac I optuženom jer je isti govorio da novac treba za sina. Iz iskaza svjedoka G proizlazi da je posudio novac I optuženom Miljenku Čižmešiji, kao i da je od oštećene i ostalih kolega s posla čuo da joj je I optuženi ostao dužan, no da ne zna je li dužan. Iz iskaza svjedoka TT proizlazi također da je posudio novac I optuženom Miljenku Čižmešiji, koji mu nije u cijelosti vratio, a kao razlog posudbe je naveo da mu treba za opremu u Vukovarskoj. Ovom je svjedoku poznato da je I optuženi Miljenko Čižmešija novac posuđivao i od drugih zaposlenika, a od oštećene je čuo da mu je posudila novac, kao i da ne zna zbog čega mu je ŠT posudila novac. Iz ovih iskaza sud zaključuje da je I optuženi Miljenko Čižmešija bio u lošem financijskom stanju te je posuđivao novac od kolega na poslu, s time da ovim svjedocima kao razlog posuđivanja nije isticao da njegov sin NT ima problem s kamatarima.
19. Nadalje, svjedok ET naveo je da je u autu čuo telefonski razgovor oštećene i njenog kolege koji ju je molio da mu zbog kamatara posudi novac. Ovaj je svjedok izjavio i da je oštećenoj u to vrijeme trebao novac jer je kupila garsonijeru uz svoj stan, za koju je digla kredit, a njegov je dojam i da je računala na povrat novca koji je posudila. Međutim, navedeni je svjedok, koji je u poslovnom odnosu s oštećenom, naveo kako ne poznaje nijednog optuženog te nije vidio da bi oštećena nekom predala novac, a nije mu poznato niti je li predala novac jednoj ili više osoba. Ovaj svjedok saznanja o posudbi novca u iznosu od oko 10.000,00 do 12.000,00 eura crpi iz razgovora s oštećenom.
20. Iz optužbe proizlazi da se I i II optuženi terete jer su oštećenu oštetili za 16.000,00 eura (116.565,59 kuna) i sat vrijedan 4.500,00 CHF (24.138,10 kuna), a kao ukupna kunska protuvrijednost navedeno je 140.793,69 kuna. U odnosu na vrijeme počinjenja u činjeničnom opisu je naveden listopad 2010., a dalje je navedeno i razdoblje od listopada 2010. do polovice 2013. koje se odnosi na to da su I i II optuženi oštećenoj slali SMS poruke s obećanjima povrata novca. Tijekom postupka nekoliko je puta mijenjana optužba, s time da je izmjena na raspravi 27. listopada 2022. istovjetna izmjeni 31. siječnja 2023.
21. Niti posljednji iskaz oštećene nije u skladu s navedenim činjeničnim opisom niti u odnosu vrijeme počinjenja, a niti u odnosu na predmetne iznose, s time da je oštećena više puta detaljno ispitana na raspravi. Oštećena je na raspravi 3. listopada 2017. najprije izjavila da ju je u srpnju 2010. zvao I optuženi Miljenko Čižmešija te da mu je dala 9.000,00 kuna, u listopadu 2010. na njegovo traženje dala mu je 3.000,00 eura. Dalje je navela da je podigla kredit od 5.000,00 eura te mu predala 3.000,00 eura. Iduća posudba bila je na proljeće 2011. Sjeća se da je posudila 5.000,00 eura tako što je zadužila vozilo, a nakon toga je navela kako je za zalog vozila dobila 5.000,00 eura i od toga 3.000,00 eura posudila Miljenku Čižmešiji. Ujedno je navela kako ju je I optuženi svaki put prilikom tih traženja tražio iznose koji su se vrtjeli oko 3.000,00 eura, a navela je i da je u to vrijeme bila operirana te da zbog opće anestezije ima problema s pamćenjem pa joj je teško kronološki odrediti slijed svake od posudbi. Izjavila je da mu je predala sat vrijednosti 4.500,00 CHF te da u svakom slučaju "ukupan iznos novca predstavlja 16.000,00 eura". Na raspravi 18. prosinca 2017. pojasnila je da je završila s kemoterapijama te da se može preciznije izjasniti o kronološkom redu i točnim iznosima. Prva posudba 9.000,00 kuna bila je krajem srpnja 2009., iduća u listopadu 2009. kada je podigla kredit i od tog iznosa 3.000,00 eura predala I optuženom, u prosincu 2010. predala je 3.000,00 eura, što je potjecalo također iz kredita, a potom 18. lipnja 2010. slijedio je zalog vozila kada je ishodila 5.000,00 eura te je dva ili tri dana nakon zaloga predala 5.000,00 eura. Na posebno pitanje, navela je da je za zalog dobila 6.000,00 eura i od toga 5.000,00 eura predala. Na raspravi od 24. rujna 2018. navela je da mu je prvi puta u rujnu 2009. posudila 9.000,00 kuna, nakon toga u proljeće 2010., a zatim nakon kraćeg vremena u dva navrata po 3.000,00 eura, odnosno ukupno 6.000,00 eura, a posljednji iznos 5.000,00 eura u lipnju 2010. Na kraju je predala i sat vrijednosti 4.500,00 CHF. Konačno, u ponovljenom postupku je navela kako je prvi put I optuženom 10. srpnja 2007. posudila 9.000,00 kuna, a datuma se sjeća jer je tada dobila na lutriji. Rekla je da je sveukupno I optuženom Miljenku Čižmešiji dala 16.000,00 eura te sat koji je spomenula i da je u to sigurna.
22. Iz navedenog proizlazi da je oštećena sada u sva četiri navrata različito iskazivala o vremenu i iznosima čak i na istim raspravama. Oštećena je doduše na prvoj raspravi na kojoj je iskazivala izjavila kako zbog opće anestezije ima problema s pamćenjem, ali je na daljnjoj raspravi navela kako je izvršila uvid u dokumentaciju te da se može precizno izjasniti. Tako je prvi puta kada je ispitana na raspravi 3. listopada 2017. izjavila prvo da se sjeća da je I optuženom posudila 5.000,00 eura tako da je zadužila vozilo, a potom da je za vozilo dobila 5.000,00 eura i od toga mu je posudila 3.000,00 eura. Navela je i da ju je svaki put tražio iznose koji su se "vrtjeli" oko 3.000,00 eura. Na raspravi 18. listopada 2017. navela je da je od prijatelja na ime zaloga vozila ishodila 5.000,00 eura te je I optuženom nakon dva ili tri dana predala 5.000,00 eura, dok je na poseban upit izjavila kako je za zalog vozila dobila ukupno 6.000,00 eura i od toga je 5.000,00 eura predala Miljenku Čižmešiji. U ponovljenom postupku oštećena je navela da je prva posudba bila srpanj 2007., dok je ranije spominjala srpanj 2009. Jednako tako, oštećena je navela kao je sigurna da se radi o 16.000,00 eura i satu. Imajući na umu da u odnosu za nijedan iznos ne postoji potvrda o predaji, sud zaključuje da ovakav iskaz dovodi u sumnju vrijeme predaje kao i iznose koji su navedeni, a samim time i uvjerljivost iskaza oštećene općenito. Ono što iskaz oštećene također dovodi u pitanje jest i njezina izjava kako je u vrijeme kada je I optuženom davala novac posuđivala i drugim ljudima novac, odnosno da prema vlastitom navođenju ima neku auru jer da ju ljudi na cesti zaustavljaju da im posudi novac, koji onda i posuđuje, dok onda s druge strane proizlazi sukladno njezinom iskazu da nema novac pa se mora dizati kredit. Jednako tako oštećena je navela kako je i svojoj bivšoj šefici posudila novac te da je istoj također rekla da joj vrati kada će moći i to na rate. Kada se isto dovede u vezu s navodom da nije bio dogovoren s I optuženim nikakav fiksni datum vraćanja, to jest da je novac dan za pomoć sinu te da joj se novac vrati unutar dvije godine, da bi onda na to I optuženi rekao da će prodati zemljište, a nakon čega mu je opetovano dalje davala novac i rekla mu da vrati koliko može i da može vraćati u ratama, bez određivanja fiksnih iznosa, kao i onda okolnost da mu je dala i sat kupljen za oca nakon proteka tih dvije godine, tada sve navedeno dovodi u sumnju da li je I optuženi uistinu imao prijevarnu namjeru ili je novac od oštećene dobivao iz nekog prijateljstva ili zbog spomenute dobrote oštećene, obzirom je ista vrlo jasno istaknula kako je svima posuđivala novac i to iz razloga jer je i sama još kao dijete osjetila kako je to kada si na meti kamatara. Kako je već ranije navedeno, sud ne sumnja da je I optuženi primio novac i sat od oštećene kao tužiteljice, kao i da je II optuženi onda 2012. upoznao oštećenu, no čini se da je novac dan upravo iz neke vrste naklonosti da bi onda prestankom tog dobrog odnosa došlo do potraživanja predanog novca i sata od strane oštećene.
23. Nasuprot tome, sud je iskaze svjedoka u cijelosti prihvatio istinitima i vjerodostojnima, budući da su isti iskazivali uvjerljivo, a i potvrdili su činjenicu da je I optuženom trebao novac.
24. Iz SMS poruke od 30. kolovoza 2013. s mobitela oštećene proizlazi da je osobi kojoj je poslala navela, među ostalim, kako joj duguje 11.000,00 eura, 9.000,00 kuna, 7.000,00 kuna i 4.500 CHF što je 3.000,00 eura protuvrijednosti za sat, te da joj ukupno duguje 16.000,00 eura. U SMS poruci koja je isti dan poslana na broj oštećene navedeno je, među ostalim, " ŠT reko sam ti kad si mi dala novac da ću ti vratiti novac kad ću moći i da ti ja neću ostati dužan bez obzira što se ti rekla da ti ne moram vratiti". U SMS poruci poslanoj s broja oštećene nakon ove poruke doduše je navedeno "nitko ti nije rekao da ne trebaš vratiti pa ne iskrivljuj moje riječi nego vrati što trebaš". Iz navedenih SMS poruka bi se moglo zaključiti da oštećena pored novčanih iznosa 11.000,00 eura te ukupno 16.000,00 kuna potražuje i protuvrijednost za sat, što bi ukupno iznosilo oko 16.000,00 eura. Međutim, u činjeničnom opisu optužbe naveden je iznos predanog novca 16.000,00 eura, to jest 116.656,59 kuna i dodatno iznos protuvrijednosti sata 4.500,00 CHF, to jest 24.138,10 kuna. Ujedno je navedeno da su optuženi pribavili sveukupnu vrijednost 140.793,69 kuna, a taj je iznos, uz neznatno odstupanje, zbroj citiranih kunskih protuvrijednosti novca i vrijednosti sata, odnosno znatno je više od 16.000,00 eura. Dakle, iznos u činjeničnom opisu protivan je i iskazima oštećene i citiranoj SMS poruci oštećene u kojoj je opisan dug.
25. U odnosu na broj [broj telefona] oštećena je dostavila ispis poruka od 26. studenog 2010., 30. travnja 2010., 20. siječnja 2011., 30. siječnja 2011., 2. ožujka 2011., 8. ožujka 2011., 25. svibnja 2011. 10. kolovoza 2011. te 25. studenog 2011. (list 278 – 297 spisa). Iz pojedinih navedenih poruka proizlazi da pošiljatelj moli oštećenu da mu posudi novac, a kao razlog posuđivanja naveo je "moram pod hitno zatvoriti dug". Međutim, ove su poruke, osim one od 30. travnja 2010. u kojoj je navedeno "15000504445 sindikat kasa", poslane nakon listopada 2010., koje je u optužbi (neutvrđeni dan u listopadu 2010.) navedeno kao vrijeme kada su se optuženi okoristili na štetu oštećene, dok je daljnje vrijeme od listopada 2010. do polovice 2013. navedeno isključivo kao vrijeme u kojem su optuženi oštećenu držali u zabludi glede nakane vraćanja pozajmljenih novaca i sata. U razdoblju kada su poslane citirane poruke I optuženi je prema dopisu poslodavca bio korisnik drugog broja, koji nije isticala optužba, dok je broj [broj telefona] zadužio naknadno, no nije moguće utvrditi točno vrijeme preuzimanja. Sud ne sumnja da su te poruke poslane na broj oštećene, međutim, sud ne može izvan svake sumnje zaključiti da je te poruke poslao upravo I optuženi Miljenko Čižmešija, neovisno o tome što je u dopisu poslodavca navedeno kako je I optuženi naknadno zadužio spomenuti broj. Neovisno o navedenom, iz poruka poslanih oštećenoj se u svakom slučaju ne može nedvosmisleno utvrditi zbog čega se oštećena uistinu moli da posudi novac, osim navođenja duga, a iz istih nije razvidno niti kada su koji iznosi posuđivani, odnosno kada je predan sat niti je razvidna prijevarna namjera koja je navedena u optužbi, a koja bi se odnosila na prijetnje kamatara sinu Miljenka Čižmešije zbog čega bi molio oštećenu da mu posudi novac.
26. U potpunosti je prihvaćena materijalna dokumentacija pročitana i razgledana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.
27. Predmetne SMS poruke, iskaz oštećene kao tužiteljice, kao i iskazi svjedoka koji su od oštećene čuli da je posudila novac, s time da je svjedok TT čuo telefonski razgovor oštećene, ali s osobom koju on ne poznaje, predstavljaju indicije koje u svom zbiru ne upućuju na nedvojbeni zaključak da su I i II optuženi počinili inkriminirano kazneno djelo upravo na način kako je to opisano u optužnici.
28. U odnosu na II optuženog ST valja još napomenuti kako je oštećena jasno iskazala da je novac davala isključivo I optuženom dok je s II optuženim prvi puta komunicirala tek krajem 2012. te da ga je upoznala u njegovoj kući kada je došla već zbog povrata danog novca, tako da nije jasno iz čega proizlazi da je između II optuženog i I optuženog postojao prethodni dogovor za počinjenje predmetnog djela, obzirom se II optuženi činjeničnom opisom tereti da je, zajedno s I optuženim, zadržao novac i sat te održavao oštećenu u zabludi u naknadnom razdoblju slanjem poruka s obećanjima povrata novca, dok druge radnje II optuženog nisu navedene, tako da nije jasno koja je točno radnja II optuženog u vrijeme počinjenja djela i što je to točno u vrijeme počinjenja djela, on te na koji način lažno predočio oštećenoj kao tužiteljici. Oštećena je izjavila kako joj je II optuženi potvrdio da zna da je njegov otac od nje posuđivao novac te da ni u jednom trenutku nije potvrdio da bi bilo koji iznos od tog novca dobio od oca. Činjenica da je njemu prema navodu oštećene bilo poznato da je njegov otac od oštećene dobio novac ne podrazumijeva i da je postupao s prijevarnom namjerom, odnosno da je zadržao novac i sat, osobito jer je upravo oštećena izjavila kako nema saznanja da je primio bilo koji predmetni iznos od I optuženog. Oštećena je doduše izjavila da ju je II optuženi uvjeravao da će joj novac biti vraćen, što ne proizlazi iz provedenih dokaza, s time da se iz citirane dokumentacije nijedan broj ne može dovesti u vezu s ovim optuženim.
29. Dakle, nema dokaza da su I i II optuženi, zajedno i po prethodnom dogovoru, lažnim predočavanjem činjenica, u listopadu 2010., doveli oštećenu kao tužiteljicu u zabludu, a sve radi stjecanja upravo 16.000,00 eura i 4.500,00 CHF vrijednog sata marke Breitling. Sama oštećena kao tužiteljica u svom iskazu navodi da se njoj Miljenko Čižmešija žalio da nema novaca, potencirao problem svog sina s kamatarima, odnosno da je neprekidno potencirao upravo spašavanje sina, zbog čega je ona njemu davala novac jer joj je bilo žao djeteta te iz razloga jer je kao i drugima, kojima je posuđivala novac, htjela pomoći. Nadalje, iz iskaza oštećene kao tužiteljice uopće ne proizlazi da bi postojao jasno određen datum do kada je I optuženi, pri samom davanju novca, obećao isti vratiti, već upravo suprotno proizlazi da je došlo do promjene u njihovom međusobnom odnosu te da je onda oštećena počela potraživati dan novac te da je onda navela i da može i na rate, no ponovno bez određivanja iznosa rata i datuma vraćanja, uz navođenje kako je bilo uopćeno rečeno da će novac biti vraćen u roku 2-3 godine, a kako nije kamatar da nije htjela raditi nikakav pritisak konkretnih rokova vraćanja novca. Oštećena je protiv I optuženog Miljenka Čižmešije podnijela i tužbu radi isplate 16.000,00 eura u parničnom postupku, a imajući na umu da u ovom predmetu nije nedvojbeno utvrđeno postojanje prije svega opisane prijevarne namjere, očito je da je riječ o imovinskopravnom odnosu između oštećene i I optuženog.
30. Prema članku 455. stavku 1. ZKP-a, presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći samo ako nedvojbeno utvrdi da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno, nedvojbeno, upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Tijekom ovog postupka nije dokazano da su I i II optuženi počinili djelo kako im je to stavljeno na teret optužnim aktom. Kako u konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, nije na nedvojben način dokazano djelo u odnosu na nijednog optuženog, sud je obojicu optuženih temeljem članka 453. točke 3. ZKP-a oslobodio od optužbe.
31. Kako su presudom I i II optuženi oslobođeni od optužbe, to je oštećena kao tužiteljica upućena da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
32. U konkretnoj situaciji sukladno zakonu oštećena kao tužiteljica je temeljem članka 149. stavka 3. ZKP-a dužna naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, sukladno složenosti i trajanju postupka, kao i nužne izdatke optuženih te nužne izdatke i nagradu branitelja I optuženog i postavljene braniteljice po službenoj dužnosti II optuženog, u iznosima koji će biti određeni posebnim rješenjima.
U Zagrebu 18. rujna 2025.
Sutkinja:
Iris Juzbašić Gabron
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.
DNA:
1. oštećenoj kao tužiteljici ŠT, [adresa]
2. punomoćniku oštećene kao tužiteljice, odvjetniku Zvonimiru Raiću
3. I optuženom Miljenku Čižmešiji, [adresa]
4. branitelju I optuženog, odvjetniku Hrvoju Butkoviću
5. II optuženom ST – putem Zatvora u Zagrebu
6. braniteljici po službenoj dužnosti II optuženog, odvjetnici Dijani Brezak
