REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-9895/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB. 10906460954, zastupanog po punomoćniku Ivanu Kusaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim dio članka 4. stavak 1. i stavak 2. Ugovora o kreditu broj 9011667137 od 12. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi ''sukladno odluci Banke o kreditiranju građana'' te''4.2 Visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01. (slovima: prvisiječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. (slovima: prvisiječnja) do 30.6. (slovima: tridesetoglipnja) tekuće godine, i na dan 01.07. (slovima: prvog srpnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. (slovima: prvog srpnja) do 31.12. (slovima: tridesetprvogprosinca) tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1 ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stambene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.''

II Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužitelju JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 674,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 9,63 eur od 19. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,61 eur od 19. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,60 eur od 19. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,57 eur od 20. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,56 eur od 17. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,44 eur od 3. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,41 eur od 9. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,38 eur od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,48 eur od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,41 eur od 30. studeni 2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,65 eur od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,64 eur od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,72 eur od 20. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,74 eur od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,68 eur od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 eur od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,54 eur od 4. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 20. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,50 eur od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,43 eur od 1. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,34 eur od 3. studeni 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,43 eur od 7. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 10,42 eur od 16. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,41 eur od 16. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,32 eur od 16. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,32 eur od 19. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,30 eur od 17. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,25 eur od 15. lipnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,19 eur od 16. srpnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,29 eur od 16. rujna 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,34 eur od 18. listopada 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,42 eur od 16. studeni 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,42 eur od 16. prosinca 2010. pa do isplate,

- na iznos od 10,39 eur od 17. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,38 eur od 17. siječnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,38 eur od 16. veljače 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,34 eur od 16. ožujka 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,28 eur od 28. travnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 10,36 eur od 28. svibnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,90 eur od 16. lipnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eur od 19. srpnja 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,94 eur od 15. rujna 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,93 eur od 14. listopada 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eur od 17. studeni 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,91 eur od 17. studeni 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eur od 15. prosinca 2011. pa do isplate,

- na iznos od 5,94 eur od 16. siječnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eur od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,91 eur od 15. ožujka 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,89 eur od 16. svibnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,90 eur od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,89 eur od 15. lipnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,82 eur od 17. srpnja 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,75 eur od 14. rujna 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,83 eur od 15. listopada 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,83 eur od 15. studeni 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,80 eur od 14. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,79 eur od 14. prosinca 2012. pa do isplate,

- na iznos od 5,83 eur od 15. veljače 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,81 eur od 15. ožujka 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,81 eur od 15. travnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,77 eur od 17. svibnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,69 eur od 14. lipnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,71 eur od 15. srpnja 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,70 eur od 16. kolovoza 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,73 eur od 13. rujna 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,74 eur od 15. listopada 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,73 eur od 15. studeni 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,72 eur od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,71 eur od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- na iznos od 5,68 eur od 15. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,69 eur od 14. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,68 eur od 14. ožujka 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,63 eur od 15. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,60 eur od 15. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,56 eur od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,58 eur od 15. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,57 eur od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 eur od 15. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,10 eur od 14. studeni 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,09 eur od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 5,07 eur od 15. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 5,08 eur od 13. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 5,02 eur od 13. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,83 eur od 15. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,82 eur od 15. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,82 eur od 15. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,80 eur od 15. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,80 eur od 15. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 2,78 eur od 15. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,03 eur od 15. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,02 eur od 15. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,02 eur od 13. studeni 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,02 eur od 15. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 1,02 eur od 15. siječnja 2016. pa do isplate,

po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.337,45 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12.7.2006. sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 25.000,00 EUR-a, uz rok otplate od 240 mjeseci i kamatnu stopu od 6,00 godišnje. Predmetni ugovor o kreditu sadrži odredbe kojim je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope, a za što tužitelj smatra da su ništetne sukladno čl. 269. i 270. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO). Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom (podnesak od 17.6.2025.) sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope, te isplatu preplaćenog iznosa od 674,68 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe da je promjenljiva kamatna stopa u ugovoru o kreditu bila nužna u poslovanju hrvatskih banaka, a da tužitelj nijednom nije prigovorio povećanju kamatne stope, niti je zatražio okončanje ugovornog odnosa s bankom. Također, tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovor o kreditu od 12.7.2006. (list 8-15 spisa), obračun tužitelja (list 7 spisa), plan otplate (list 16-25 spisa), knjigovodstvenu karticu (list 26-58 spisa) i Opće uvjete poslovanja s građanima (list 70-78 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 i 114/22-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje ugovora o kreditu od 12.7.2006., a kojim ugovorom je tužitelju, kao korisniku kredita, odobren stambeni kredit u iznosu od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti na rok od 240 mjeseci, s promjenjivom kamatnom stopom od 6,00 % godišnje.

6. Međutim sporan je osnov i visina zahtjeva.

7.U prvom redu valja reći da prigovor zastare potraživanja nije osnovan, budući je Vrhovni sud RH na sjednici održanoj 30.1.2020. (Su-IV-47/2020-2) zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga potraživanje tužitelja nije u zastari.

8. Iz predmetnog ugovora o kreditu od 12.7.2006. (list 8-15 spisa) razvidno je da se radi o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-u, te da je čl. 4. ugovora ugovorena nominalna, redovna kamatna stopa od 6,00 % godišnje, promjenjiva koja se može povećavati odlukom kreditora.

9. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom naveo je da je ugovor o kreditu podignuo radi adaptacije kuće u [adresa] u kojoj i danas živi, da je kredit bio na 25 godina, te da kredit još uvijek otplaćuje. Kuću nikada nije iznajmljivao, niti imao prijavljen obrt. Ugovor o kreditu nije baš detaljno pročitao, u svakom slučaju radilo se o tipskom ugovoru, te on nije mogao utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu, osim u pogledu iznosa kredita. Kredit je podignuo kod tuženika, jer je ova banka nudila povoljne uvjete za ovu vrstu kredita. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja, jer je životan i logičan.

10. Nije sporno da se u predmetu br. P-1401/12 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Ovaj postupak pravomoćno je okončan na način da je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. i presudom Vrhovnog suda RH br. Rev-249/14 od 9.4.2015. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.9.2003. do 6.8.2007. i to čl. 81., 82. i 90. a od 7.8.2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125 /07 i dr.), i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11-dalje ZOO). Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

11. Također, tuženik neosnovano smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima ne mogu primijeniti na predmetni kredit, jer se povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu, a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak. To proizlazi i iz odluke Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 od 14.6.2018. u kojoj je navedeno da je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača, a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima…Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima.

12. Također, i odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-1172/18 od 19.3.2019. utvrđeno je da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, i to na štetu potrošača.

13. Temeljem odredbe čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ništetnost ugovorne odredbe slijedi i iz činjenice što se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je ta odredba teško razumljiva i suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo stoga što je u trenutku sklapanja predmetnog ugovora kamatna stopa bila 6,00 % godišnje, a imajući u vidu razdoblje na koje je podignut kredit (25 godina) i njegov iznos od 25.000,00 EUR-a, sud je stajališta da je ispunjen uvjet znatne neravnoteže na štetu potrošača.

15. Iz sadržaja predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da su odredbe koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile lako uočljive i u njima je bilo jasno naznačeno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom banke u kojem slučaju da dolazi i do izmjene anuiteta iz čega slijedi da su te ugovorne odredbe jasne. No ovdje je trebalo utvrditi da li su predmetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile razumljive tužitelju kao potrošaču, odnosno da li su bile poštene.

16. Analizirajući predmetni ugovor o kreditu u pogledu kamatne stope ocjena je ovog suda da su predmetne odredbe za prosječnog potrošača nerazumljive. Način i obračun kamata vezan je za više akata tuženika s time da se nedvojbeno radi o dokumentima koji su stručni i kao takvi razumljivi isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovima, a što dakle znači da iste tužitelju kao potrošaču nisu mogle biti razumljive. Tuženik u konkretnom slučaju u svojim obavijestima o promjeni kamatne stope nije naveo objektivne i kriterije pomoću kojih bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao provjeriti opravdanost razloga za promjenu kamatne stope odnosno tuženik je to učinio na nerazumljiv način. Pri tome se ističe da je nesporna činjenica da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u smislu da je način i obračun kamate vezan za promjenu tržišnih uvjeta, već se radi o jednostranom aktu tuženika, pa je neodređena formulacija nerazumljiva za prosječnog potrošača, a što je i tužitelj, te je takva formulacija i dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. S druge strane tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl. 221.a ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao.

17. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu je sadržajno naknada koju se korisnik kredita obvezuje isplatiti za korištenje novčanih sredstava odobrenih mu za određeno vremensko razdoblje od strane banke uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca sve u vrijeme i na način kao je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorna kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2 i čl. 272. ZOO-a. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo jednakih vrijednosti činidbe, savjesnosti i poštenja te zabrane zloupotrebe prava.

18. Unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjivosti kamatne stope kako je to učinio tuženik u konkretnom slučaju može se ocijeniti kao suprotno načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj kao korisnik kredita i potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca. Tužitelju je u trenutku sklapanja ugovora bio poznat samo podatak koliko iznosi promjenjiva kamatna stopa, a to je bilo 6,00 % godišnje, dok ostali podaci - način mijenjanja kamatne stope nisu bili određeni niti odredivi. Niti ugovor o kreditu niti akti banke ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. U takvoj situaciji nije realno očekivati da je tužitelj kao prosječni potrošač bio u stanju ocijeniti promjene tržišnih uvjeta odnosno buduće promjene kamatne stope tijekom ugovorenog kreditnog razdoblja. Tužitelj stoga nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u utuženom razdoblju.

19. Tuženik je banka - financijska institucija čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade i ima pravo na ugovaranje promjenjive kamatne stope posebno kada zaključuje kredita na duže razdoblje, ali banke su u sklapanju takvih poslova dužne postupati kao dobri i odgovorni gospodarstvenici. To podrazumijeva da su banke dužne nudeći svoje proizvode na tržištu maksimalno odgovorno pristupiti svakom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu. Zato je tuženik prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio dužan tužitelja kao potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što međutim nije učinio.

20. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4. ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Imajući u vidu da je kamata cijena a da je cijena bitni element ugovora o kreditu, po ocjeni ovog suda sadržaj ugovora, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za njezinu promjenu predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Ta ugovorna odredba u svakom slučaju uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa je ista ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba, te kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a. Navedeno proizlazi i iz sudske prakse - presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž-827/18 od 10.6.2020. i Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-281/19 od 21.5.2020.

21. Stoga je pravni osnov za kamatnu stopu utvrđen u cijelosti.

22. Radi utvrđenja visine preplaćenog iznosa zbog promjene kamatne stope sud je u postupku proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o, a čiji nalaz i mišljenje od 15.5.2025. u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke na isti nisu imale primjedbi, odnosno tuženik nije imao prigovore na matematički izračun vještaka.

23. Iz nalaza financijskog vještaka proizlazi da je iznos kredita 25.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, kamatna stopa od 6,00 % godišnje, promjenjiva i rok otplate od 240 mjeseci u jednakim mjesečnim obrocima. Prema obračunu banke sveukupni iznos mjesečnih anuiteta iznosi 20.755,62 EUR od čega je glavnica 8.021,77 EUR i kamata 12.733,85 EUR. Zaključak vještaka je da ukupna razlika između kamata u anuitetima s osnove promjene kamatne stope za sve kamate koje dospijevaju u razdoblju od 31.8.2006. do 31.12.2015. za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 686,38 EUR ili 5.083,19 kn, odnosno prema fiksnom tečaju za EUR (1 EUR = 7,53450 kn) razlika iznosi 674,68 EUR.

24. Cijeneći sve navedeno, kao i svu priležeću dokumentaciju, sud smatra da je tuženik iznos od 674,68 EUR stekao bez osnove. Naime, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

25. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužitelju utvrđenu razliku od strane financijskog vještaka u iznosu od 674,68 EUR, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 57/22).

26. S druge strane, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje visine kamatne stope nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dio odredbi iz čl. 4. predmetnog ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena promjenljiva kamatna stopa su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga sud odlučio kao u st. I izreke presude.

27. Na dosuđeni iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u st. II izreke.

28. Kamatna stopa određena je po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

29. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora (vr. spora 674,68 EUR) i važećoj OT. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe, pristupa na 3 ročišta od 12.9.2024., 3.2.2025. i 3.9.2025. i sastava podneska od 17.6.2025. od po 150,00 EUR, te sastava podneska od 27.2.2025. od 37,50 EUR (25 %), ili ukupno 787,50 EUR + PDV od 25 % od 196,87 EUR, ukupno 984,37 EUR. Također, tužitelju je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 300,00 EUR, te sudska pristojba na tužbu od 26,54 EUR i na presudu od 26,54 EUR ili ukupno 1.337,45 EUR.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužitelja

punomoćniku tuženika