1

Poslovni broj Gž-180/2023-3

 

Poslovni broj Gž-180/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D.K.iz K., OIB: ......, zastupane po odvjetnicima iz OD P. i P. iz Z., protiv tuženika C.o. d. d. iz Z., OIB: ...., zastupane po punomoćniku M. Š., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 76 Pn-3080/18-28 od 30. studenoga 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. rujna 2023. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 76 Pn-3080/18-28 od 30. studenoga 2022. godine u dijelu točke I izreke u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 37.185,00 kuna/4.935,30 eura[1], sa zateznim kamatama koje na iznos od 34.845,00 kuna/4.624,73 eura teku od 13. siječnja 2017. godine do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a na iznos od 2.340,00 kuna/310,57 eura teku po istoj stopi od presuđenja dana 30. studenoga 2022. godine pa do isplate.

 

II              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 76 Pn-3080/18-28 od 30. studenoga 2022. godine u točki II izreke.

 

III              Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 76 Pn-3080/18-28 od 30. studenoga 2022. godine u dijelu točke I izreke u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici na dosuđeni iznos od 2.340,00 kuna/310,57 eura isplati zatezne kamate za razdoblje od 13. siječnja 2017. godine pa do 30. studenoga 2022. godine i sudi:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.340,00 kuna/310,57 eura za razdoblje od 13. siječnja 2017. godine do 30. studenoga 2022. godine.

 

IV              Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć i njegu iznos od 37.185,00 kuna/4.935,30 eura, sa zateznim kamatama od 13. siječnja 2017. godine do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2.              U točki II izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 16.817,30kuna/2.232,04 eura, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po stopi koja se izračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

3.              U točki III izreke odbijena je tužiteljica s dijelom zahtjeva koji se odnosi na glavnicu u iznosu od 115,00 kuna.

 

4.              Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I i II izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u tom dijelu preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

 

5.              Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

 

6.              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

7.              Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, iskaza svjedoka M. K. i tužiteljice, uviđaja na licu mjesta, kao i nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Ž. R., u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete u vezi štetnog događaja od 14. prosinca 2015. godine, kada se ista prema tužbenim navodima ozlijedila uslijed pada zbog neočišćenog snijega i leda na javnoj površini.

 

8.              U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica navedenog dana pala kao pješak na javnoj površini zbog leda, a da je održavanje te površine u skladu s odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09 i 150/11), te odredbama članaka 2. stavak 1. i 2., 3. stavak 1. točka 6. i 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11) bilo u djelokrugu Grada Z., odnosno trgovačkog društva Z. H. d. o. o. (osiguranika tuženika), koji je propustio očistiti led s kolnika i time održavati nerazvrstanu cestu na način da bude sigurna za nesmetano kretanje pješaka, što je rezultiralo padom tužiteljice na kolnik i njezinim ozljeđivanjem.

 

9.              Stoga utvrđuje da je za nastanak utuženog štetnog događaja, a posljedično tome i za štetu koja je nastala na strani tužiteljice, isključivo odgovoran tuženikov osiguranik, u smislu odredaba članaka 1045. stavak 1. i 1084. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u nastavku teksta: ZOO), te sukladno odredbama Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 16/98 i 23/03).

 

10.              Na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. Ž. R.utvrđuje da je tužiteljica u opisanom štetnom događaju zadobila natučenje desnog ručnog zgloba, prijelom donjeg dijela desne palčane kosti (stiloidnog nastavka), te prijelom u području desnog ručnog zgloba, a da je njezino liječenje završilo dana 26. rujna 2016. godine.

 

11.              Nadalje utvrđuje da je tužiteljica u utuženom štetnom događaju trpjela fizičke bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera u ukupnom trajanju od 3 dana, zatim bolove srednjeg intenziteta i trajnog karaktera u sumarnom trajanju od 9 dana, te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera koji su ukupno trajali 56 dana, pa utvrđuje da istoj u skladu s odredbom članka 1085. ZOO-a pripada po tom kriteriju pravična novčana naknada u iznosu od 10.515,00 kuna.

 

12.              Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica u istom štetnom događaju pretrpjela i tzv. primarni strah, tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, te sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 8 dana, te strah manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan, slijedom čega utvrđuje da ista po tom kriteriju ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u visini od 7.455,00 kuna.

 

13.              Osim toga, utvrđuje da je uslijed ozljede tužiteljice u području desnog ručnog zgloba došlo do trajnog smanjenja njezinih životnih aktivnosti od 15%, koje se očituje u bolovima u području tog zgloba, kao i njegovoj ograničenoj pokretljivosti, pri čemu utvrđuje da je tužiteljica dešnjak, pa s obzirom na navedeno utvrđuje da istoj po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu (visini) od 16.875,00 kuna.

 

14.              Nadalje utvrđuje da je tužiteljici nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), te pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a s obzirom na to da je ista dešnjak i da je nosila podlaktičnu imobilizaciju, slijedom čega utvrđuje da istoj pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 2.340,00 kuna, pri čemu visinu te naknade utvrđuje po cijeni od 15,00 kuna po jednom satu tuđe pomoći i njege.

 

15.              Stoga pozivom na odredbe članaka 1100., 1103. i 29. ZOO-a utvrđuje da tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete kao posljedice utuženog štetnog događaja pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 37.185,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 13. siječnja 2017. godine kao dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku, dok u preostalom dijelu (za iznos od 115,00 kuna) utvrđuje tužbeni zahtjev neosnovanim.

 

16.              Iz navedenih razloga odlučuje kao u točkama I i III izreke pobijane presude, dok odluku o parničnim troškovima (točka II izreke) temelji na odredbama članaka 154. stavak 2. i 164. ZPP-a, kao i na odredbi članka 30. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

 

17.              Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, te se u svemu može valjano ispitati.

 

18.              Nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude cijenio sve provedene dokaze, sve na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.

 

19.              Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je do nastanka utuženog štetnog događaja od 14. prosinca 2015. godine došlo zbog isključive krivnje tuženikovog osiguranika, što tuženik niti ne osporava u žalbi, te da je u tom događaju došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice koja se odnose na pravo na tjelesno i duševno zdravlje (članak 19. stavak 1. i 2. ZOO-a), pa je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. tog Zakona utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova i straha, kao i pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti, pri čemu je visina naknade za utuženu neimovinsku štetu, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrđena vodeći računa o svim okolnostima predmetnog slučaja, pa je tužiteljici osnovano dosuđena naknada na ime neimovinske štete u ukupnom novčanom iznosu od 37.185,00 kuna/4.935,30 eura.

 

20.              Na pravilno utvrđeni i dosuđeni iznos naknade neimovinske štete pravilno je sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a dosudio tužiteljici pripadajuće zatezne kamate tekuće od 13. siječnja 2017. godine kao dana kada je ista podnijela tuženiku zahtjev za naknadu te štete pa do isplate, a imajući u vidu pravilno utvrđenje da je liječenje tužiteljice završeno dana 26. rujna 2016. godine, pa su neosnovani navodi tuženika da te kamate nisu mogle početi teći prije 15. lipnja 2020. godine kao dana kada je Vrhovni sud Republike Hrvatske izmijenio ranije „Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ od 29. studenoga 2002. godine, jer pitanje nastanka predmetne (i uopće) štete i/ili njezine dospjelosti ili visine nije vezano niti ovisi o tim „Orijentacijskim kriterijima“, zbog čega su neosnovane tvrdnje žalitelja da je istome opseg utužene štete mogao biti poznat tek dana 15. lipnja 2020. godine.

 

21.              Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da tužiteljici u vezi utuženog štetnog događaja pripada i pravo na naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege (članak 1095. stavak 1. ZOO-a), u pravilno utvrđenom iznosu od 2.340,00 kuna/310,57 eura, kao i pravo na zatezne kamate na taj iznos, u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1086. ZOO-a kada je istoj dosudio takve kamate na potonji novčani iznos za razdoblje od 13. siječnja 2017. godine do presuđenja dana 30. studenoga 2022. godine, a to stoga jer se radi o nerepariranoj imovinskoj šteti čija visina se određuje prema cijenama na dan presuđenja, što znači da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s obvezom naknade te štete tek od dana donošenja pobijane presude.

 

22.              Iako iz navedenog proizlazi da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i u dijelu naznačenom u prethodnoj točki obrazloženja ove presude, nema mjesta izmjeni odluke o parničnim troškovima, čija visina je protivno žalbenim navodima tuženika pravilno utvrđena u skladu s odredbom članka 155. ZPP-a, jer iz provedenog postupka proizlazi da tužiteljica u ovom sporu nije uspjela s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (iznos od 115,00 kuna i dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete), pa je suprotno tvrdnjama tuženika o troškovima ovog parničnog postupka trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, kao i (u pogledu zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka) odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, a ne uz primjenu odredbe članka 154. stavak 2. tog Zakona.

 

23.              Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu opisanom u točkama I i II izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke presude.

 

24.              Budući je tuženik u žalbenom postupku uspio u neznatnom dijelu ožalbene presude, i to jedino u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova u vezi odgovora na žalbu, jer se radi o troškovima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

25.              Presuda prvostupanjskog suda u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci, 13. rujna 2023. godine

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

                                                                                                                         Brankica Malnar