REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1150/2025-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], L [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnicai iz Zagreba, protiv tuženika TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB: 32929728933, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2024., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Mirajne Popić, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LĐ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Nalaže se tuženiku TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB: 32929728933 da tužitelju PĐ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 12.971,63 eura sa zakonskom zateznom kamatom na

- iznos od 462,28 EUR tekućom od 16.lipnja 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.243,88 EUR tekućom od 16.srpnja 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.286,81 EUR tekućom od 16.kolovoza 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 918,97 EUR tekućom od 16.rujna 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.401,43 EUR tekućom od 16.listopada 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.343,42 EUR tekućom od 16.studenog 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.044,32 EUR tekućom od 16.prosinca 2019.g. pa sve do isplate;

- iznos od 605,23 EUR tekućom od 16.siječnja 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 976,92 EUR tekućom od 16.veljače 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.674,17 EUR tekućom od 16.ožujka 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 1.604,75 EUR tekućom od 16.travnja 2020.g. pa sve do isplate;

- iznos od 409,42 EUR tekućom od 16.svibnja 2020.g. pa sve do isplate; po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku TAMI PROJEKT d.o.o. iz Dugog Sela, Dubrava 3, OIB: 32929728933 da naknadi tužitelju PĐ iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Predugovora o radu od 17.5.2019., te je temeljem istog obavljao poslove elektromontera. Radni odnos je prestao sporazumom obiju stranaka 15.4.2020., te je tužitelj tuženiku izvršio povrat alata i automobila. Tuženik tužitelju nije isplatio ugovorenu plaću za uredno obavljeni rad i to za razdoblje od svibnja 2019. do travnja 2020. Tužitelj nikada nije zaprimio obračun plaće kod tuženika. Tužitelj se dana 18.5.2020. tuženiku obratio sa zahtjevom za isplatu neisplaćenih plaća. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 7.9.2023. zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 12.971,63 eura i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti. Naime, točno je da je dana 17.5.2019. između tužitelja i tuženika sklopljen Predugovor o radu, no istim je bila izražena samo namjera sklapanja glavnog ugovora odnosno zapošljavanja radnika nakon što se steknu uvjeti za zapošljavanje, a sukladno čl. 2 Predugovora koji glasi: "Uvjeti za zapošljavanje se stiču dobivanjem radne dozvole u Republici Hrvatskoj". Da je tuženik Predugovor sklopio u dobroj vjeri i poduzeo sve predradnje u namjeri da do sklapanja ugovora o radu dođe, razvidno je i iz dokumentacije kojom se dokazuje da je tuženik da 4.6.2019. podnio nadležnom tijelu zahtjev za dobivanjem radne dozvole za SĐ, tj. odnosno tužitelja, no isti je odbijen dana 2.8.2019. Nakon dobivene odbijenice bilo je jasno da ugovor o radu temeljem potpisanog Predugovora neće moći biti sklopljen te je tužitelj predložio preko supruge ishoditi potrebnu dokumentaciju kako bi otvorio vlastitu tvrtku te sa istom za tuženika mogao obavljati poslove podizvođača telekomunikacijskih radova. Dok se to ne realizira, predložio je da mu tuženik osigura besplatni smještaj u Zadru, dok će on na gradilištu volontirati kako bi naučio o poslovima i kako bi što bolje obavljao poslove nakon što ih jednog dana, po otvaranju vlastite tvrtke, preuzme. Budući da tužitelj nije kroz naredno razumno razdoblje uspio osnovati tvrtku, a na gradilištu je radio probleme na način da je znao neovlašteno posuđivati strojeve i raditi usluge trećim osobama, tuženik ga je molio da napusti smještaj što je isti i učinio. Jasno da tuženik tužitelju nije isplatio plaću jer tužitelj niti je bio zaposlen kod tuženika niti je obzirom na formalno- pravne uvjete to mogao biti, a niti je kod tuženika faktično radio. Evidencijske liste o radnom vremenu u periodu od svibnja 2019. do travnja 2020. za zaposlenika SĐ, a koje potpisuje UĐ, su nevjerodostojne. Evidencija o radnom vremenu radnika kod tuženika vodi se na obrascima i iz njih je razvidno da su evidencijske liste za zaposlenika SĐ, tj. tužitelj nevjerodostojne i napravljene naknadno s ciljem dokazivanja rada kod tuženika. Naposljetku napomena da tuženikova tvrtka posluje od 2011., da je sva svoja davanja prema radnicima uvijek uredno podmirivala i da nikada nije poslovala protivno zakonskim propisima. Obzirom na navedeno, predlaže da se odbije zahtjev tužitelja u cijelosti, te da mu naknadi parnični trošak sa kamatama.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Predugovor o radu od 17.5.2019. (list 5-6 spisa), Dopis tužitelja od 14.5.2020. s povratnicom (list 7-8 spisa), Evidenciju o radnom vremenu radnika (list 9-20 spisa), Evidencijske liste za radnike tuženika (list 31-34 i 110-112 spisa), Rješenje MUP-a od 2.8.2019. (list 35 spisa), Propusnicu od 25.3.2020. (list 46 spisa), Ugovor o zajmu od 5.2.2020. (list 47-50 spisa), Izjavu zajmoprimaca (list 51 spisa), saslušan je tužitelj i zakonska zastupnica tuženika HĐ (list 52-54 spisa), te svjedoci MĐ i RĐ (list 70-73 spisa), EĐ i IĐ (list 85-86 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (list 92-95 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenih plaća za razdoblje od svibnja 2019. do travnja 2020.

6. U ovom predmetu Županijski sud u Osijeku je rješenjem od 5. lipnja 2025. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratilo na ponovni postupak jer je ostalo sporno da li je tužitelj obavljao rad kod tuženika u razdoblju od svibnja 2019. do travnja 2020. te ako je tužitelj radio kod tuženika, da li mu je tuženik dužan isplatiti plaće za obavljeni rad. Drugostupanjski sud navodi da u postupku nisu na nesumnjiv način utvrđene odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tužitelj radio kod tuženika u razdoblju od svibnja 2019. do travnja 2020. te ako je radio, na kojim točno poslovima i po čijem nalogu, sporan je sadržaj propusnice koju je tužitelj priložio kao dokaz da je u vrijeme izdavanja iste (25. ožujka 2020.) radio kod tuženika, jer svjedok ZĐ i zakonska zastupnica tuženika navode da mu je propusnica izdana samo zbog posjeta obitelji (djetetu) i da tuženik nikada nije radio kod tuženika, dok svjedoci JĐ i EĐ tvrde u svojim iskazima da je tužitelj cijelo vrijeme radio za tuženika i bio u smještaju s ostalim radnicima tuženika u Zadru, da je koristio i radne strojeve tuženika (bager). Čak i svjedokinja IĐ, vanjska suradnica tuženika (knjigovođa), čijem iskazu je prvostupanjski sud poklonio vjeru, u svome iskazu navodi da je moguće da joj je tužitelj dva, tri puta rekao da mu je tuženik dužan, ali da ona u taj razgovor nije htjela ulaziti. Ostalo je nerazjašnjeno i zašto je tužitelj koristio mobitel tuženika, te automobil i kamion, kao i da li je koristio radne strojeve tuženika (ako nije radio za tuženika) i da li su za njega vođene posebne evidencije prisutnosti na radu po nalogu ZĐ (koje je vodio JĐ dok je radio za tuženika, a na temelju kojih je provedeno financijskoknjigovodstveno vještačenje, te nije jasno zašto prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja pobijane presude navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koji je izvršio izračun neisplaćenih plaća (pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju) kada je tužbeni zahtjev odbio.

7. Na ročištu 9. rujna 2025., koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

8. Sud je izvršio uvid u Predugovor o radu od 17.5.2019. sklopljen između tužitelja i tuženika te je utvrdio:

- da je u čl. 1. ugovoreno da se ovim predugovorom izražava namjera zapošljavanja radnika nakon što se steknu uvjeti zapošljavanja na radnom mjestu elektromonter,

- da je u čl. 2. ugovoreno da se uvjeti za zapošljavanje stječu dobivanjem radne dozvole u Republici Hrvatskoj,

- da je u čl. 7. ugovorena plaća 5.901,32 kn bruto.

9. Nadalje, sud je izvršio uvid u rješenje MUP-a od 2.8.2019. iz kojeg proizlazi da je MUP odbio zahtjev tuženika za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja (stranca) koji je podnesen 4.6.2019.

10. Među strankama nije sporno da stranke nikada nisu sklopile ugovor o radu, kako su to suglasno izjavili punomoćnici stranaka na ročištu 17.2.2021.

11. Sporno je da li je tužitelj obavljao rad kod tuženika tijekom utuženog razdoblja te da li mu je tuženik dužan isplatiti plaće za obavljeni rad.

12. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva u postupku je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Lidija Tkalec Gradinščak koja je u svom nalazu i mišljenju navela da ako je tužitelj radio kod tuženika u spornom razdoblju (tuženik spori da je tužitelj radio kod tuženika), tada neisplaćena plaća tužitelja za odrađene sate prema evidencijama rada koji se nalaze u spisu, za razdoblje od svibnja 2019. do travnja 2020. godine iznosi ukupno 97.734,75 kn bruto i to: 3.483,06 kn za svibanj 2019. godine, 9.372,03 kn za lipanj 2019. godine, 9.695,48 kn za srpanj 2019. godine, 6.923,98 kn za kolovoz 2019. godine, 10.559,14 kn za rujan 2016. godine, 10.122,05 kn za listopad 2019. godine, 7.868,43 kn za studeni 2019. godine, 4.560,11 kn za prosinac 2019. godine, 7.360,61 kn za siječanj 2020. godine, 12.614,08 kn za veljaču 2020. godine, 12.091,00 kn za ožujak 2020. godine i 3.084,78 kn za travanj 2020. godine.

13. Nalaz i mišljenje vještaka odnosno matematički izračun vještaka ovaj sud je prihvatio budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije, a niti stranke nisu imale daljnjih pitanja i primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a niti daljnjih prijedloga u tom smjeru.

14. Vještak je sačinio matematički izračun visine neisplaćenih plaća pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika u spornom razdoblju. Tuženik je naveo da ne prihvaća izračun vještaka jer osporavao činjenicu da je tužitelj radio kod tuženika, a što je osporavao i tijekom cijelog postupka pa se radi o prigovorima pravne prirode o kojima odlučuje isključivo sud, a ne vještak. Dakle, budući da činjenicu da li je tužitelj radio kod tuženika u spornom razdoblju utvrđuje isključivo sud na temelju izvedenih dokaza, a ne vještak (a to vještak niti nije utvrđivao, već je utvrdio visinu plaća pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika), to sud nije posebno pozivao vještaka radi daljnjeg očitovanja, već je sud temeljem predloženih i izvedenih dokaza utvrdio spornu činjenicu da li je tužitelj radio kod tuženika.

15. Na navode drugostupanjskog suda da nije jasno zašto prvostupanjski sud navodi da prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, koji je izvršio izračun neisplaćenih plaća (pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju) kada je tužbeni zahtjev odbio, ovaj sud se očituje da je prihvatio matematički izračun vještaka u pogledu visine plaće koja je utvrđena pod pretpostavkom da je tužitelj radio kod tuženika u utuženom razdoblju, dok je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno da li je tužitelj doista radio kod tuženika, a o čemu je sud odlučio ocjenom drugih izvedenih dokaza. Dakle, ovaj sud prihvaća matematički izračun iz nalaza i mišljenja vještaka budući je stručan i obrazložen, ali je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva o čemu ne odlučuje vještak već sud na temelju izvedenih dokaza.

16. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da mu je prijateljica P rekla da bi se mogao javiti HĐ radi posla te da Tanjin suprug ZĐ vodi firmu, te se je dva puta čuo s ZĐ i dogovorili su da će se naći u Zadru jer je tad bio u Cetingradu, te mu je ZĐ rekao da će mu HĐ poslati predugovor što je ona i učinila, a čini mu se da je ona tada bila trudna, te se s njom nije nalazio. U Zadru se našao s ZĐ i JĐ te je tada potpisao predugovor. Tada je s ZĐ dogovorio plaću iz predugovora te mu je osigurao spavanje koje je bilo uključeno u plaću te mu je rekao da može raditi kada želi, te da će za početak postavljati stupove, a naloge za posao je davao JĐ. Spavao je u sobi s još trojicom. Predugovor je potpisao 17.5.2019. u petak, te mu se čini da je počeo raditi u ponedjeljak. Po nalogu JĐ, postavljao je stupove, a ZĐ mu je rekao da će i raditi na strojevima. Prije je živio u [adresa] te je ZĐ znao da ima neki novac te ga je negdje početkom 2020. pitao da li ima 100.000,00 eura i da li mu može posuditi te je rekao da toliko nema ali da ima 84.000,00 eura te su dogovorili da mu taj iznos posudi na kratki rok, te su otišli kod odvjetnice Mirjane Kopić da sastave ugovor i izjavu te ga je tada tražio rok od 5 godina, te je pristao, a ZĐ je rekao da će mu to vratiti i prije. Cijelo vrijeme je radio kod tuženika, a on mu nikada nije isplaćivao plaću, no unatoč tome, i dalje je tako radio jer mu je ZĐ rekao da će mu dati jedan stroj. Kada je s ZĐ došao kod odvjetnice, ona ga je savjetovala da ovjere ugovor, ali ZĐ nije na to pristao pa zbog toga mu na kraju nije posudio ovaj novac. Radio je kod tuženika skoro godinu dana iako mu nije isplaćivao plaće te je čak ZĐ htio posuditi novac jer je tako odgajan te ga je poštivao i volio kao brata te mu je govorio da ima neki dug koji mora riješiti te da poslije mogu biti partneri u firmi. Radio je od ponedjeljka do subote, a nekada i nedjeljom, a prosječno je radio 11 sati na dan. JĐ je vodio evidenciju o radu za sve radnike. Nakon što ZĐ nije pristao ovjeriti posudbu novca i kada do posudbe nije došlo, tražio ga je da mu isplatiti plaće te ga je on uputio na IĐ koju najprije nije mogao dobiti te je malo zvao nju, a malo ZĐ, a kada je vidio da od toga neće biti ništa, ZĐ je rekao da će podnijeti tužbu, a on mu je rekao da ionako neće uspjeti, te mu je IĐ rekla da sa istom neće uspjeti jer niti nije bio prijavljen kod tuženika u radnom odnosu, na što se jako iznenadio i uzrujao pa je zbog svega toga prestao raditi kod tuženika. Koristio je tuženikov auto, bager i alat, te je sve to vratio nakon što ga je ZĐ tražio da sve vrati i da će oni podmiriti dug prema njemu. ZĐ mu je rekao da će sve riješiti s radnom dozvolom, da će dobiti radnu dozvolu, a tek je na kraju saznao da istu nije niti dobio. Odvjetnicu Kopić nije pitao o svojim pravima iz radnog odnosa jer je imao povjerenje u direktoricu firme. Dečki su dobivali plaću sredinom mjeseca te je vjerovao ZĐ kao bratu i mislio je da će i njemu sve biti isplaćeno. Ugovorom o zajmu nisu bile dogovorene kamate.

17. Zakonska zastupnica tuženika HĐ je izjavila da je ZĐ njen suprug i menadžer koji vodi tvrtku, te se tužitelj njemu obratio za posao, te su oni dogovorili da će tužitelj početi raditi kad se ishodi radna dozvola, ali radnu dozvolu nije dobio pa ga zbog toga nisu mogli niti prijaviti. Kod tuženika radnici rade s radnom dozvolom te svima isplaćuju plaće. Sklopili su predugovor jer je to zakonski uvjet za dobivanje radne dozvole. Kako tužitelj nije dobio radnu dozvolu, to onda on kod tuženika nije niti radio, a dogovarali su mogućnost suradnje tako da on ili njegova supruga otvore firmu koja će s tuženikom surađivati kao podizvođač. Kako bi tužitelj mogao raditi s bagerima i kamionima i materijalima tuženika, to je dogovarano da tužitelj posudi 84.000,00 eura, ali taj ugovor na kraju nije sklopljen jer je tužitelj tražio da počne raditi. Tužitelj je stalno odgađao ovu isplatu i otvaranje firme pa su onda odustali od te suradnje. JĐ je bio voditelj poslova i tužiteljev kum te on tužitelju nije davao posao. Tuženik vodi evidenciju rada za svakog radnika, ali tuženik nema evidenciju za tužitelja. Tužitelju su dali propusnicu tijekom ožujka 2020. jer ih je molio da mu je ista potrebna radi posjete djetetu u [adresa], a kako je i ona majka, to su mu istu iz solidarnosti izdali. Tužitelju su dali smještaj dok je on čekao radnu dozvolu, a ne zna točko koliko dugo se čekala radna dozvola, a niti koliko dugo je tužitelj bio kod njih u smještaju. Ne zna što se točno događalo od sklapanja predugovora do dogovaranja zajma jer je bila na porodiljnom, te ne zna točno da li je tužitelj cijelo to vrijeme bio kod tuženika na smještaju, ali to sigurno zna ZĐ. Tijekom tog perioda, komunicirala je s JĐ samo putem maila, ali nisu komunicirali vezano za tužitelja, jer on nije dobio radnu dozvolu. NĐ im je jedno vrijeme vodio dokumentaciju te s njim nije razgovarala o tužitelju. U vrijeme kada je tužitelju izdana propusnica, on je bio u Zadru te je tada vjerojatno bio kod njih na smještaju u prostoru tuženika. JĐ i IĐ su vodili brigu o tome tko je na smještaju u Zadru te su se ti podaci vodili u knjigovodstvu. JĐ živi i radi u Zadru te je on javljao IĐ, koja je u [adresa], podatke o tome tko je kod njih na smještaju.

18. Svjedok ZĐ je izjavio da radi kod tuženika kao menadžer od 2016. Tužitelja je upoznao preko jedne prijateljice od supruge koja se preziva S. Tužitelj mu je tada rekao da je on došao iz Švicarske, te da bi htio neki poslovni odnos u RH, jer tu ima obitelj. Rekao mu je da tuženik treba ljude za rad i to rukovodeće osobe i pomoćne radnike, te mu je tužitelj rekao da bi on probao raditi, iako nije te struke. Kako je tužitelj bio strani državljanin, a radi zapošljavanja kod tuženika, trebali su predati zahtjev za dobivanje dozvole za boravak i rad u RH za tužitelja, a da bi takav zahtjev predali, sklopili su predugovor, te su zatim čekali odluku. Međutim, od policije je došla odluka kojom se odbija ovaj zahtjev za dobivanje dozvola za boravak i rad u RH, jer je tužitelj počinio neka kaznena djela, te je to tužitelju i rekao da ga zbog navedenog ne mogu zaposliti. Tužitelj ga je pitao da li mu može izaći u susret, te da li može ostvariti neki poslovni odnos tj. partnerstvo, te je predložio da bi on preuzeo dio poslova tuženika preko neke firme koju bi otvorio, a koja bi bila u vlasništvu njegove supruge ili njegove obitelji odnosno rekao je da će on naći neku firmu u RH preko koje bi radio te poslove. Neko vrijeme su pričekali otvorenje takve firme, ali kako do toga nije došlo, tužitelju je rekao da ga više ne mogu čekati, nego da su poslove dali drugom izvođaču. Dok su čekali otvorenje te firme, a kako tužitelj nije bio kvalificiran za njihove poslove, omogućili su mu da kod tuženika obavi obuku za rad kako bi preko te firme mogao obavljati potrebne poslove. Predugovor je bio sklopljen isključivo radi dobivanja dozvole za rad, te su tu dozvolu čekali oko mjesec i pol do 2 mjeseca, te je na kraju zahtjev odbijen. Dok su čekali navedenu odluku, tužitelj kod tuženika nije obavljao rad niti je prolazio obuku. Kako tužitelj nije imao smještaj u RH, cijelo vrijeme dok se ovo čekalo, omogućili su mu smještaj u Zadru u poslovnici tuženika, te za to nije ništa platio. U to vrijeme, sigurno su imali 10-15 stranih državljana za koje su tražili dozvole za rad, te nakon što su iste dobili, iste su zaposlili, te su sa njima sklapali ugovor o radu. Sa tužiteljem nisu sklopili ugovor o radu, a niti su sa njim mogli dogovarati dok ne dobije dozvolu za rad u RH. Tužitelj nikada nije radio za tuženika nego je samo bio na obuci u periodu nakon što je odbijen zahtjev za dobivanje dozvole za rad, a kada je tužitelj rekao da će sigurno za mjesec od dva otvoriti firmu preko koje će surađivati, a do čega nije došlo. Tuženik je vodio evidencije o prisutnosti na radu, te je to vodila kolegica iz knjigovodstva IĐ. JĐ je bio regionalni voditelj, te je on vodio raspored poslova, te je on trebao raditi evidenciju prisutnosti na radu radnika, ali on to nikada nije radio, jer je zanemarivao svoje obaveze. Sa tužiteljem je sklopio jedan ugovor o partnerstvu kojim je bilo dogovoreno da će tužitelj isplatiti određeni iznos, čini mu se 80.000,00 kn za preuzimanje posla, a kako bi bili sigurni da je on siguran partner, te je taj ugovor imao klauzulu o posudbi novca na neodređeno vrijeme ili na 10 godina bez kamata. Međutim, kako do tog transfera novca nikada nije došlo, smatrali su da on nije ozbiljan kandidat. Taj novac tužitelj je trebao platiti tuženiku. On nije sklapao taj ugovor sa tužiteljem, nego je on vodio pregovore, jer je to bilo u okviru njegovih poslova. Nakon što mu je predočen ugovor na listu 47-49 spisa, navodi da je to taj ugovor o kojem je govorio, te se na istom nalazi njegov potpis, ali u ugovoru piše da se pozajmica daje za tuženika. Svrha ovog ugovora je bila da tužitelj dokaže da je ozbiljan kandidat za što je dao navedeni zajam, a budući firma još niti nije bila osnovana, a niti je imala financijska izvješća, što bi služilo kao neka vrsta osiguranja za njihovo čekanje. Da tome nije bilo tako, smatra da nitko ne bi pozajmio tako veliki iznos bez kamata na 10 godina. Da je tužitelj otvorio firmu kako je obećao, tada bi došlo do sklapanja aneksa kojim bi dogovorili da navedeni novac predstavlja uplatu za preuzete poslove tuženika. Navedeni ugovor je radila punomoćnica tužitelja, pa ne može reći zbog čega taj ugovor nije sadržavao i sve ovo što je sada iznio. Taj ugovor je pročitao u uredu punomoćnice tužitelja. Sa tužiteljem su dogovorili visinu plaće koju bi tužitelj imao u slučaju da se kod tuženika zaposlio, a ta plaća je navedena u predugovoru. Tužitelj je trebao preko svoje firme preuzeti dio poslova tuženika koji su građevinske struke, te je za to bio obučavan kod tuženika, a ne zna točno tko ga je obučavao, te ne znam točno koliko je ta obuka trajala dnevno, ali sigurno nije bila više od par sati dnevno, ali on tamo nije bio prisutan. Tužitelj je znao koristiti auto ili kamion tuženika bez odobrenja, a što je tek kasnije saznao, dok alat tuženika nije koristio. Iz GPS-a se može vidjeti da je taj auto koristio u privatne svrhe za odlaske kod svog djeteta i slično. IĐ je JĐ javljao podatke o prisutnosti radnika na radu i to putem maila u obliku tablica svih radnika. Nakon što su mu predočene evidencije na listu 9-20 spisa, navodi da to nisu tuženikove tablice, te oni nikada takve tablice nisu imali. Tužitelj ga je molio da mu pomogne u izdavanju propusnice tijekom lock downa, jer je to bio jedini način da izađe iz zadarske županije i da vidi svoje dijete, te su mu htjeli pomoći, iako je to bilo protuzakonito. Inače je uvijek voljan pomoći, ako to može i ako to nije na njegovu štetu. Kako je bio i manjak radne snage, bili su jako zainteresirani da počnu suradnju s tužiteljem, te su mu i zbog toga išli u susret i pomagali mu, ali se to nije realiziralo. Tuženik je tijekom rada u zadarskoj županiji imao otprilike 50-tak stranih državljana koji su dobili dozvolu za rad i nakon toga sklopili ugovor o radu, te nikada nisu imali sličnu situaciju kao sa tužiteljem. Kod tuženika je dolazila radna inspekcija, te su nalazi bili pozitivni. Imali su dvije evidencije i to jednu koju je radio JĐ, te onu koju su radili preko GPS-a, te je sve to kontrolirala IĐ.

19. Svjedok RĐ je izjavio da je on vjenčani kum tužitelju, te je kod tuženika radio do 31.12.2019., te više tamo nije htio raditi jer se firma ljuljala, nisu isplaćivali plaće, te vlasnik ZĐ nije više dolazio u Zadar, a on je našao drugi posao. Kod tuženika je bio voditelj realizacije. Tužitelj je bio djelatnik kod tuženika, te je najprije radio na poslovima mijenjanja telefonskih stupova, zatim na bagerima, te na asfaltiranju. Tužitelj je po struci, čini mu se, automehaničar. Poznato mu je da je tužitelj potpisao predugovor te je tamo tada bio prisutan sa ZĐ. Tada je ZĐ tužitelju obećao da će mu srediti radnu dozvolu, ali do toga nikada nije došlo, a ne zna zbog čega. Ne zna da li su sklopili ugovor o radu. Znao je da tužitelj nema radnu dozvolu iako je ZĐ obećavao da će to srediti. Tužitelj je radio negdje od 17.4.2019. do travnja 2020. te je radio po 10, 11 sati dnevno, čak i subotom. Tužitelj mu se žalio da nije dobivao plaću, te mu je poznato da njemu u navedenom periodu nije isplaćena niti jedna plaća. Navodi da je on vodio evidenciju o prisutnosti na radu radnika, te je u excel tablicu pisao tko je radio, adresu gdje su radnici radili, te broj odrađenih kartica, jer je svaki dan dobivao kartice sa radnim nalozima koje je davao radnicima. Radno vrijeme je bilo od 7-15 sati ili zimi od 8-16 sati, te on nije pisao vrijeme kada je radnik dolazio na rad i odlazio s rada. U predugovoru su dogovorili plaću oko 9.000,00 do 10.000,00 kn. Tužitelju je davao radne naloge i za njega vodio evidenciju rada. Na jednom listu je vodio evidenciju rada za tužitelja, a na drugom listu evidenciju rada za sve ostale radnike, jer ga je tako tražio ZĐ. Za radnike su se vodile iste evidencije, samo što je lista za tužitelja bila izdvojena, te je te liste spremao na server. Nakon što su mu predočene evidencije na listu 9-20 spisa, navodi da on te tablice nije vodio, već su postojale druge tablice.

20. Svjedok EĐ je izjavio da je radio kod tuženika tijekom 2019. do 15.2.2020., te je radio kalkulaciju cijena za T-Com i to je radio od kuće, a od kraja 2019. je zadnja 2 mjeseca radio u Zadru gdje je poslan umjesto ĆĐ. Imao je ugovor o radu na određeno vrijeme, ali nije dobio ugovor za 2020. koji mu je obećan, te za to razdoblje nije dobio plaću. Kada je došao u Zadar, tamo je cijelo vrijeme radio i tužitelj, te je on sa njim organizirao posao, ali je radio razne poslove sa bagerom, na asfaltu, raspored ljudi i sl. Tužitelj je u Zadru spavao u skladištu sa drugim radnicima, te je on radio svaki dan po cijele dane. Tužitelj je komunicirao sa ZĐ u vezi obavljanja poslova svakodnevno, a ne zna da li su tužitelju isplaćene plaće 21. Svjedok IĐ je izjavila da ona nije zaposlena kod tuženika, već kao vanjski suradnik vodi knjigovodstvo za tuženika. Prema njenim saznanjima, tužitelj nije bio zaposlen kod tuženika. Poznato joj je da su tužitelji i tuženik sklopili predugovor koji joj je predan u kopiji, te je popunjavala obrazac za izdavanje dozvole za rad i boravak stranaca u RH za tužitelja, te je isti sa kopijom putovnice i predugovorom predala na MUP-u radi izdavanja dozvole, te se je čekalo da MUP izda dozvolu, ali to tužitelju na kraju nije odobreno. Od g. ZĐ i direktorice HĐ je dobila informaciju da je tužitelj u teškoj situaciji te je molio zaposlenje, te je bio prijedlog tuženika da supruga od tužitelja otvori firmu preko koje će onda tužitelj raditi za tuženika kao podizvođač, ali na kraju ta firma nikada nije otvorena. Tuženik je zapošljavao strane radnike i to obično preko agencije, a tužitelj je trebao biti zaposlen po preporuci poslovnog partnera, te je on smješten u Zadru do dobivanja dozvole za boravak i rad u RH, a kada istu nije dobio, on je od tamo trebao otići, ali ne zna da li je i kada otišao, jer ona fizički radi u Zagrebu. Radilo se o iznajmljenom prostoru kojeg je plaćao tuženik, te radnici za smještaj nisu ništa plaćali. Ne sjeća se da li je tužitelju izdana propusnica tijekom lock downa. Tužitelj je zbog svoje situacije imao mobitel tuženika, te su se znali čuti putem mobitela u vezi dobivanja dozvole za rad u RH, a budući je bilo nekih problema jer je on imao neku zabilježbu kod policije zbog nasilja u obitelji ili nešto slično. Uobičajeno postupak izdavanja dozvole za rad stranaca traje mjesec do mjesec i pol dana, a u ovom slučaju je trajalo više od 2 mjeseca, te se sjeća da je odbijenica došla negdje početkom kolovoza 2019. Nakon toga su se također čuli telefonom, te joj je on govorio da namjerava otvoriti firmu, te da ima problem jer ne može imati kontakt sa djetetom, tako da su razgovarali o nekim ljudskim problemima, ali ne i o poslu. Čini joj se da se negdje od početka 2020. više nije čula s tužiteljem. Nikada nije vodila razgovor o tužiteljevoj plaći. Moguće je da joj je tužitelj rekao općenito da mu je tuženik dužan, ali u taj razgovor nije htjela ulaziti, jer je smatrala da sa time nema veze, te je moguće da joj je to rekao 2, 3 puta.

22. Sud je prihvatio kao istinite iskaze zz tuženika HĐ te svjedoka ZĐ i IĐ, budući su jasni, logični i međusobno suglasni, a suglasni su i sa materijalnim dokazima u spisu pa je temeljem istih sud utvrdio:

- da su se preko poznanice od zz tuženika sastali tužitelj i ZĐ, koji je bio menager kod tuženika, te je tada tužitelj rekao da je došao iz Švicarske te da bi htio neki poslovni odnos u RH jer tu ima obitelj,

- da su dogovorili da će tužitelj početi raditi kod tuženika, ali kako je tužitelj bio strani državljanin, radi zapošljavanja kod tuženika je trebalo predati zahtjev za dobivanje dozvole za boravak i rad u RH, a da bi takav zahtjev predali, stranke su sklopile predugovor, te su čekali odluku oko dva mjeseca,

- da su tužitelj i ZĐ dogovorili da će tužitelj početi raditi kod tuženika kad se ishodi radna dozvola, te da će do tada tužitelj biti smješten u prostoru tuženika u Zadru jer tužitelj nema smještaj u RH, te u tom razdoblju tužitelj nije obavljao rad kod tuženika niti je prolazio obuku,

- da je MUP odbio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad u RH (jer je tužitelj počinio neka kaznena djela) pa zbog toga tuženik tužitelja nije zaposlio, a što je ZĐ i rekao tužitelju,

- da je tužitelj ZĐ predložio suradnju tako da bi njegova supruga otvorila firmu koja bi s tuženikom surađivala kao podizvođač tj. koja bi preuzela dio poslova tuženika, te dok su to čekali, tuženik je tužitelju omogućio smještaj i da kod tuženika obavi obuku za rad kako bi preko te firme mogao obavljati poslove za koje nije bio kvalificiran, ali kako do otvaranja te firma nije došlo, ZĐ je tužitelju rekao da ga više ne mogu čekati i da su poslove dali drugom izvođaču,

- da su tužitelj i ZĐ dogovarali posudbu određenog iznosa novca (da će tužitelj posuditi novac) ali taj ugovor na kraju nije potpisan, niti realiziran,

- da je JĐ bio voditelj poslova te on tužitelju nije davao posao, te je on tablicu o prisutnosti radnika na radu dostavljao knjigovođi IĐ,

- da tijekom utuženog razdoblja tužitelj nije obavljao poslove za tuženika.

23. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja te svjedoka ĆĐ i EĐ u dijelu da je tužitelj radio kod tuženika skoro godinu dana, budući je to potpuno nelogično i neuvjerljivo, te je u suprotnosti sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka. Naime, nije ni životno ni logično da bi tužitelj, koji sa tuženikom nije sklopio ugovor o radu i nije bio u radnom odnosu kod tuženika, te koji nije imao dozvolu za boravak i rad u RH, radio kod tuženika čak godinu dana, svaki dan u prosjeku 11 sati (kako to tvrdi tužitelj), unatoč tome što mu tuženik cijelo to vrijeme ne isplaćuje plaću. Također, nije ni životno ni logično da bi tužitelj cijelo vrijeme radio kod tuženika bez plaće, te da je unatoč tome tužitelj dogovarao s ZĐ, menagerom tuženika i osobom sa kojom je tužitelj kontaktirao, posudbu novca. Tužitelj je izjavio da je ZĐ namjeravao posuditi novac jer ga je poštivao i volio kao brata, a što doista nije životno i logično, imajući u vidu da je tužitelj ZĐ upoznao preko neke poznanice radi dogovora o poslu, te ga ZĐ nije zaposlio, a niti mu je on tj. tuženik isplaćivao plaću za obavljeni rad. Dakle, ovaj sud smatra da nije ni životno ni uvjerljivo da bi bilo tko radio skoro godinu dana da ne prima plaću, te da bi uz to dogovarao posudbu novca ZĐ koji je bio menager i ključna osoba kod tuženika, a koji tuženik tužitelju ne isplaćuje plaću. Isto tako, ovaj sud smatra da su tužitelj i svjedoci JĐ i EĐ, pristrani i subjektivni, budući su tužitelj, kao stranka u postupku i svjedok JĐ, tužiteljev vjenčani kum, neposredno zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu, a svjedok EĐ je imao ugovor o radu na određeno vrijeme kod tuženika i nije dobio novi ugovor iako mu je to obećano pa je isti također pristran. Također, svjedok JĐ tvrdi da je tužitelj radio kod tuženika od 17.4.2019. do travnja 2020., po 10-11 sati dnevno, čak i subotom, međutim, navedeno ne proizlazi niti iz evidencija tuženika niti iz ostalih izvedenih dokaza, a isti je radio kod tuženika do 31.12.2019. (kako je to sam izjavio) pa ne može imati saznanja o daljnjem razdoblju nakon 31.12.2019., dok je svjedok EĐ izjavo da je radio u Zadru samo u siječnju i veljači 220. pa isti zasigurno nema saznanja o radu tužitelja.

24. Tužitelj je kao dokaz prisutnosti na radu kod tuženika dostavio Evidencije o radnom vremenu tužitelja koja se nalaze na listu 9-20 spisa. Međutim, ovaj sud iste nije prihvatio kao mjerodavne i vjerodostojne, a kako je to i tuženik osnovano tvrdio tijekom postupka, budući je i sam svjedok JĐ, koji je vodio evidencije kod tuženika, izjavio da on nije vodio tablice tj. evidencije koje se nalaze na listu 9-20 spisa, već su postojale druge tablice, te je i svjedok ZĐ izjavio da to nisu tuženikove tablice i da tuženik nikada nije imao takve tablice, a i zz tuženika je izjavila da je tuženik vodio evidencije rada za svakog radnika, ali za tužitelja nema evidencije rada. Tuženik je pak dostavio Evidencije o prisutnosti na radu koje su se vodile kod tuženika i koje se nalaze na listu 31-33 spisa, a koje izgledaju drugačije od onih koje je tužitelj dostavio na listu 9-20 spisa, te u istima nije evidentiran rad tužitelja. Dakle, iz evidencija rada koje je tuženik vodio proizlazi da u istima nije naveden tužitelj odnosno da tužitelj nije obavljao rad kod tuženika, a evidencije koje je tužitelj dostavio, nisu evidencije tuženika jer je svjedok JĐ koji je bio ovlaštena osoba za vođenje evidencije kod tuženika i koji je tužiteljev vjenčani kum, priznao da on nije vodio evidencije koje je tužitelj dostavio i koje se nalaze na listu 9-20 spisa,

25. Tužitelj je dostavio propusnicu koju je tuženik izdao tužitelju (list 46 spisa) u kojoj se navodi da se tužitelju kao radniku zaposlenom na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem odobrava putovanje na posao i s posla radi neophodnosti obavljanja posla koji se ne može obaviti od kuće od 25.3.2020. do 31.3.2020. Međutim, navedena propusnica po ocjeni ovog suda ne dokazuje da je tužitelj radio kod tuženika tijekom utuženog razdoblja, te je obzirom na sve izvedene dokaze očito da cijeli sadržaj propusnice nije istinit. Naime, niti sam tužitelj nije tvrdio da je bio zaposlen na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem (kako to piše u propusnici), a niti je tvrdio da mu je takva propusnica bila potrebna za obavljanje posla, budući tužitelj tvrdi da je boravio i radio u Zadru pa nije morao ići iz jedne županije u drugu županiju, a za što bi mu bila potrebna takva propusnica koja se je izdavala u vrijeme epidemije Covid-19. Stoga je sud prihvatio iskaz zz tuženika i svjedoka ZĐ da su tužitelju izdali propusnicu kako bi mu pomogli da može doći iz Zadra i posjetiti dijete u [adresa].

26. Imajući u vidu uputu drugostupanjskog suda, ovaj sud dodatno ističe da:

- Tužitelj sa tuženikom nikada nije sklopio ugovor o radu budući tužitelj nije mogao dobiti dozvolu za rad u RH, dok sklopljeni predugovor nema pravne učinke ugovora o radu, a tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, nije dokazao da je faktično obavljao rad kod tuženika na određenom radnom mjestu koji bi imao obilježje rada u radnom odnosu..

- Tužitelj, na kojem je teret dokazivanja, uopće nije naveo na kojem radnom mjestu je radio već je izjavio da mu je ZĐ, koji je bio ključna osoba tuženika i sa kojim je tužitelj sve dogovarao, rekao da može raditi kada želi, a takva uputa o radu zasigurno nije karakteristika radnog odnosa. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka ĆĐ da je tužitelj radio po nalogu ĆĐ te je postavljao stupove i radio je 10-11 sati na dan, budući su isti u suprotnosti s iskazom zz tuženika i svjedoka ZĐ (koje je sud prihvatio kao istinite i mjerodavne) koji su izjavili da tužitelj nije obavljao rad kod tuženika već je tužitelj samo jedno vrijeme prolazio obuku za rad kako bi tužitelj preko treće osobe osnovao firmu i preko iste preuzeo dio poslova tuženika, a sud nije prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka ĆĐ budući su tužitelj kao stranka i svjedok JĐ kao njegov vjenčani kum pristrani i zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu, a također, u spisu postoji evidencija rada koju je tuženik vodio i dostavio i iz koje proizlazi da tužitelj nije obavljao rad kod tuženika,

- Službeni dokument poslodavca o prisutnosti radnika na radu i obavljenom radu radnika za poslodavca su evidencije rada, te je tuženik dostavio evidencije rada iz koje proizlazi da u istima nije naveden tužitelj odnosno da tužitelj nije obavljao rad kod tuženika, dok evidencije koje je tužitelj dostavio, nisu mjerodavne i vjerodostojne, jer je svjedok JĐ koji je bio ovlaštena osoba za vođenje evidencije kod tuženika i koji je tužiteljev vjenčani kum, priznao da on nije vodio evidencije koje je tužitelj dostavio i koje se nalaze na listu 9-20 spisa, a tužitelj nije niti predložio da tuženik dostavi još neke dodatne evidencije rada, a niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru. Stoga je sud utvrdio da su upravo evidencije koje je tuženik dostavio mjerodavne i vjerodostojne.

- Propusnicu koju je tuženik izdao tužitelju u kojoj se navodi da se tužitelju kao radniku zaposlenom na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem odobrava putovanje na posao i s posla radi neophodnosti obavljanja posla koji se ne može obaviti od kuće od 25.3.2020. do 31.3.2020., po ocjeni ovog suda, ne može biti dokaza da je tužitelj radio kod tuženika tijekom utuženog razdoblja od svibnja 2019. do travnja 2020. Naime, navedena propusnica je izdana samo za razdoblje od 25.3.2020. do 31.3.2020., zatim niti sam tužitelj nije tvrdio da je bio zaposlen na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojem (kako to piše u propusnici), a niti je tvrdio da mu je takva propusnica bila potrebna za obavljanje posla (kako to piše u propusnici), budući tužitelj tvrdi da je boravio i radio u Zadru pa nije morao ići iz jedne županije u drugu županiju, a za što bi mu bila potrebna takva propusnica koja se je izdavala u vrijeme epidemije Covid-19. Stoga je sud prihvatio iskaz zz tuženika i svjedoka ZĐ kao istinite i uvjerljive, da su tužitelju izdali propusnicu kako bi mu pomogli da može doći iz Zadra i posjetiti dijete u [adresa].

- Iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj bio smješten u prostoru tuženika u Zadru, ali ovaj sud smatra da to nije bilo zbog obavljanja rada tužitelja za tuženika, već iz razloga što tužitelj nije imao smještaj u RH, a tužitelj i ključna osoba tuženika ZĐ su cijelo vrijeme dogovarala neki oblik međusobne suradnje i partnerstva, i to najprije zasnivanje radnog odnosa, do kojeg nije došlo jer tužitelj nije dobio dozvolu za rad u RH, zatim da će tužitelj preko druge osobe osnovati firmu preko koje će preuzeti dio poslova tuženika zbog čega je bio na obuci kod tuženika, ali tužitelj takvu firmu nije osnovao pa do te suradnje nije došlo, te zatim posudbu novca tužitelja tuženiku tj. ZĐ radi neke vrste suradnje ili partnerstva ali i do toga nije došlo.

- Tužitelj je izjavio da je koristio auto, bager i alat tuženika, dok niti sam tužitelj nije tvrdio da je koristio mobitel tuženika te su i svjedoci JĐ i EĐ izjavili da je tužitelj koristio bager tuženika, dok niti jedan izvedeni dokaz nije potkrijepio navode tužitelja da je koristio radni alat tuženika. Kako je sud već naveo da je iskaze svjedoka ĆĐ i EĐ te tužitelja ocijenio subjektivnim i pristranim, te je utvrdio da je tužitelj bio smješten kod tuženika radi realizacije partnerskih odnosa tužitelja i ZĐ, a ne radi obavljanja rada tužitelja kod tuženika, to je sud prihvatio iskaz svjedoka ZĐ da je tužitelj koristio auto i bager tuženika u privatne svrhe bez njegovog odobrenja, a što je tek kasnije saznao, te ovaj sud smatra da je životno i logično da je JĐ kao tužiteljev vjenčani kum, tužitelju omogući korištenje istih bez odobrenja poslodavca.

- Svjedokinja IĐ je izjavila da je moguće da joj je tužitelj rekao da mu je tuženik dužan ali ona u taj razgovor nije htjela ulaziti. Međutim, ovaj sud smatra da navedena svjedokinja nema jasna i nedvojbena saznanja već ista navodi da misli da joj je tužitelj nešto rekao, a takav iskaz ne može biti temelj za donošenje sudske odluke. Također, čak i da je svjedokinja nedvojbeno izjavila da joj je tužitelj rekao da mu je tuženik dužan, radi se o posrednim saznanjima o tome što joj je tužitelj rekao i što ne mora nužno biti točno, pa sa na takvom iskazu ne može temeljiti sudska odluka.

- Po ocjeni ovog suda, nije ni životno ni uvjerljivo da bi tužitelj radio skoro godinu dana kod tuženika a da ne prima plaću, te da bi uz to dogovarao posudbu novca ZĐ koji je bio menager i ključna osoba kod tuženika, a koji tuženik tužitelju ne isplaćuje plaću, a navodi tužitelja da je tako postupao jer je tako odgajan te je ZĐ poštivao i volio kao brata su nelogični i neuvjerljivi budući ZĐ nije bio bliska osoba niti prijatelj tužitelju.

- Sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva financijskim vještačenjem i to pod pretpostavkom da je tužbeni zahtjev osnovan, međutim, kako je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan, to je isti odbio u visini koja je utvrđena financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužitelj prediz98irao tužbeni zahtjev.

27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da tužitelj nije bio u radnom odnosu kod tuženika, a niti je obavljao rad za tuženika sukladno Evidencijama o prisutnosti na radu koje se nalaze u spisu, a koji rad bi imao obilježje rada u radnom odnosu pa stoga tužitelj nema pravo na utužene plaće u ukupnom iznosu od 12.971,63 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Ovaj sud smatra da je tužitelj sa tuženikom tj. ZĐ kao menagerom kod tuženika dogovarao zapošljavanje tužitelja kod tuženika, ali do istog nije došlo jer je MUP odbio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja u RH, pa je zbog toga tužitelj sa ZĐ dogovarao neki drugi vid suradnje sa tuženikom tj. da će tužitelj preko neke druge firme preuzeti neke poslove tuženika, ali do toga nije došlo jer tužitelj nije našao takvu firmu, da je nakon toga tužitelj sa ZĐ dogovarao posudbu novca, ali niti do toga nije došlo, odnosno ovaj sud smatra da su tužitelj i ZĐ imali neke zajedničke poslovne interese ali isti nisu realizirani, Ovaj sud smatra da je moguće da su tužitelj i ZĐ imali i neke druge poslovne interese koje nisu spomenuli u ovom predmetu, a zbog čega su pristajali na međusobne usluga (npr. besplatan smještaj tužitelja kod tuženika ili posudba novca tužitelja ZĐ bez kamata), međutim, u svakom slučaju tužitelj nije obavljao posao za tuženika sukladno Evidencijama o prisutnosti na radu, a za koji bi imao pravo na utužene plaće. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kao u izreci presude.

28. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška sukladno čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 18. rujna 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 5 primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis