REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2134/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, radi isplate , nakon javne glavne rasprave zaključene 3. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.974,65 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 617,46 EUR sa zateznim kamatama od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se 1. prosinca 2019. u 05:50 sati na cesti A4-GP Goričan – Varaždin – Zagreb (čvorište Ivanja Reka, A3), Općina Sveti Ivan Zelina, na 79. km, dogodila prometna nezgoda na način da je divlja životinja (srna) istrčala na kolnik kada je na nju naletjelo vozilo marke Hyundai Kona, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu UV, a kojim je upravljao ZV. Budući da je vozilo u trenutku nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilskog kaska broj 004644039434, tužitelj je 30. prosinca 2019. nadoknadio vlasnici vozila UV materijalnu štetu na vozilu u iznosu od 60.085,00 kn (7.974,65 EUR). Za nastanak štetnog događaja isključivo je odgovoran tuženik kao pravna osoba koja upravlja i održava predmetnu prometnicu i koja je propustila istu održavati na način da bude sigurna za prometovanje svih sudionika u prometu jer se divljač zatekla na kolniku autoceste. Prema odredbama Zakona o cestama, tuženik je dužan nadoknaditi štetu korisniku javne ceste ako je šteta prouzrokovana stanjem javne ceste, pa od tuženika kao odgovorne osobe za štetni događaj zahtijeva isplatu utuženog iznosa u visini isplaćene naknade koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava odgovornost i uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće. Ističe da ne postoji njegov propust u održavanju autoceste, a činjenica da se divljač nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači da tuženik nije u potpunosti postupio sukladno propisima i pravilima struke u pogledu održavanja i zaštite javnih cesta. Ophodnja na autocesti obavlja se od 0:00 do 24:00 na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Iz radne dokumentacije na dan prometne nezgode proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni nikakvi nedostaci na kolniku i na zaštitnoj ogradi, a niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Zadnja ophodnja prije naleta na srnu je predmetnom dionicom napravljena oko 05,00 sati, dakle neposredno prije nesreće što proizlazi iz putnog radnog lista br. 4039 od 30. studenog 2019. II smjena. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Navodi da je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno projektu prometne signalizacije i opreme, odnosno u skladu s općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se redovito održava. Navodi da su za predmetnu dionicu autoceste izdane uporabne dozvole te je zaštitna žičana ograda izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Smatra da nema osnove za primjenu objektivne odgovornosti jer cesta nije opasna stvar i tuženik se ne bavi opasnom djelatnošću. Kako se štetni događaj dogodio u zoni čvora Sveta Helena 79+400 moguć je ulaz životinje na tom dijelu. Ističe da je vozač oštećenog vozila isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer je brzinu kretanja trebao prilagoditi uvjetima na cesti na kojoj je vrijedilo ograničenje od 100 km/h. Ne osporava da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu na vozilu u utuženom iznosu od 7.974,65 EUR i da je plaćena premija po kasko polici osiguranja.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka ZV, TV i HV i prometnim vještačenjem, te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.974,65 EUR po osnovi regresa jer je tužitelj svom osiguraniku naknadio štetu za koju tvrdi da je odgovoran tuženik.

5. Između stranaka nije sporno da se 1. prosinca 2019. dogodila prometna nesreća na autocesti A4 - GP Goričan - Varaždin - Zagreb (čvorište Ivanja Reka, A3), Općina Sveti Ivan Zelina u kojoj je sudjelovao osiguranik tužitelja, da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu na vozilu u utuženom iznosu, visina štete na vozilu i da je plaćena premija po kasko polici osiguranja.

6. Između stranaka je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između postupanja tužitelja i nastanka štetnog događaja.

7. Iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb (list 4 i 5 spisa) proizlazi da se prometna nesreća dogodila 1. prosinca 2019. u 05:50 sati na autocesti A4 - GP Goričan (granica Republike Mađarske) - Varaždin - Zagreb (čvorište Ivanja Reka, A3), Općina Sveti Ivan Zelina na 79. km naletom vozila osiguranika tužitelja na divlju životinju (srnu). U potvrdi je navedeno da izvršenim očevidom nije utvrđeno da je došlo do kršenja prometnih propisa od strane vozača GV, da je izvršenim očevidom utvrđeno da je ograničenje brzine kretanja vozila na mjestu događaja 130 km/h, a što je označeno prometnim znakom "ograničenje brzine 130 km/h", da na mjestu događaja nema postavljenog prometnog znaka "divljač na cesti" te da pregledom mjesta događaja na zapadnom kolniku autoceste A4 nisu pronađeni tragovi kočenja osobnog automobila [registarska oznaka].

8. Iz iskaza svjedoka ZV (list 217-218 spisa) koji je kao vozač sudjelovao u predmetnoj prometnoj nezgodi sud je utvrdio da se nezgoda dogodila tako da je srna dotrčala pred njegovo vozilo s lijeve kolničke trake koja je predviđena za promet vozila iz suprotnog smjera, preskočila metalni razdjelnik koji razdvaja kolnik na autocesti te umjesto da je produžila dalje, odnosno protrčala cijeli kolnik stala je na voznoj traci za njegov smjer kretanja, okrenula glavu prema njemu i stajala dok ju nije udario vozilom. Bila je noć, a kada je uočio srnu reagirao je kočenjem. Na autu je nastala totalna šteta.

9. Iz iskaza svjedoka TV (list 218-219 spisa), ophodara tuženika proizlazi da je njegova smjena počela u 7,00 sati ujutro nakon štetnog događaja te da ga je kolega obavijestio da je bila prometna nezgoda i da policija treba napraviti uviđaj, pa je došao na mjesto štetnog događaja kojom prilikom je osobno sa policijom obilazio zaštitnu ogradu s jedne i druge strane autoceste pješke, detaljno je pregledao, ali da nikakvog oštećenja na ogradi niti s jedne strane na autocesti nije bilo. Iskazao je da je predmetnu dionicu autoceste osobno pregledao dva dana prije prometne nezgode i nije uočio nikakva oštećenja na ogradi kroz koja bi srna mogla proći. Iskazao je da tijekom smjene dionicu autoceste za koju je zadužen obiđe najmanje dva puta, a kojom prilikom obavezno pregledava i zaštitnu ogradu vizualno iz ophodarskog vozila, a noću koristeći bočno svjetlo, ali nakon što se dogodi prometna nezgoda ophodari obilaze i pregledavaju zaštitnu ogradu pješke iz neposredne udaljenosti u pratnji policije. Tako je bilo i nakon predmetnog štetnog događaja.

10. Iz iskaza svjedoka HV (list 219-220 spisa), ophodara tuženika proizlazi da je bio na radnom mjestu kada se dogodila prometna nesreća, da je njegova smjena trajala od 19,00 sati prethodnog dana do 7,00 sati ujutro i da je prije prometne nezgode izvršio pregled žičane ograde iz vozila te da nije uočio oštećenja ograde. Prilikom svakog obilaska ceste pregledava se zaštitna žičana ograda iz vozila, ali kada se dogodi prometna nesreća radi divljači tada se pregledava 500 m žičane zaštitne ograde i sa jedne i sa druge strane autoceste, pa je tako u konkretnom slučaju osobno sa kolegom pregledao žičanu ogradu s jedne i sa druge strane autoceste iz neposredne blizine nakon nezgode i da nisu uočili nikakva oštećenja. Iskazao je da se nesreća dogodila na 79. km autoceste A4 prema Zagrebu kod čvorišta Sv. Helena gdje nema zaštitne ograde jer je čvorište otvoreno.

11. Sud je prihvatio kao istinit i uvjerljiv iskaz svjedoka ZV jer je u suglasnosti sa ispravama u spisu, a posebno potvrdom Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb i nalazom i mišljenjem prometnog vještaka osim u dijelu u kojem je naveo da nije vozio preko 130 km/h. Sud je prihvatio kao istinite i uvjerljive iskaze svjedoka TV i HV, ophodara tuženika u dijelu u kojem su iskazali da redovito vrše pregled zaštitne žičane ograde kao i da su nakon prometne nezgode pregledali zaštitnu ogradu iz neposredne blizine jer su suglasni kako međusobno tako i sa priloženim ispravama – dnevnicima rada, ophodarskim dnevnicima i putnim radnim listovima od 30. studenog 2019. i 1. prosinca 2019. (list 55-62 spisa).

12. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja sud je izveo dokaz prometnim vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila LV, dipl. ing. strojarstva (list 227-231 i 268-270 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao objektivan, jasan i argumentiran, sud je utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač brzinom od 148 km/h, da je vozač mogao vidjeti divljač ispred sebe sa udaljenosti od najviše 75 m, pa da bi vozač štetni događaj izbjegao kočenjem pri brzini vozila ne većoj od 103 km/h. To znači da vozač nije imao tehničku mogućnost izbjeći nalet na divljač pri brzini kojom se vozilo kretalo (148 km/h), a niti pri brzini ograničenja od 130 km/h. U odnosu na činjenicu navedenu u potvrdi policije da na kolniku nisu konstatirani tragovi kočenja dok je vozač ZV iskazao da je u trenutku uočavanja divljači poduzeo radnju kočenjem vozila, vještak je pojasnio da je vozilo bilo opremljeno ABS kočnicima, pa su tragovi kočenja koji bi eventualni zaostali na asfaltu nakon poduzimanja intenzivnog kočenja u noćnim uvjetima provedbe očevida bili slabo vidljivi i teško uočljivi na asfaltu. Također je pojasnio da ako mjesto štetnog događaja nije bilo osvjetljeno tada mogućnost izbjegavanija naleta ovisi o tome koja su svijetla na vozilu bila uključena, pa ako su na vozilu bila uključena kratka svjetla tada je mogućnost izbjegavanja naleta iznosila puno manje od navedenih 103 km/h.

13. Prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) koji je bio na snazi u trenutku prometne nesreće za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.

14. Prema odredbi čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15 i 108/17 i 70/19; dalje: ZSPC) pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

15. Odredbom čl. 26. ZC-a propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZC-a tuženik održava autoceste. Tuženikova odgovornost za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) su postojanje štete, štetne radnje, uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira.

16. Na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. zauzeto je pravno shvaćanje da za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time je dokazan propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanja autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

17. Iz dnevnika rada, ophodarskih dnevnika, putnih radnih listova od 1. prosinca 2019. i 30. studenog 2019. i zapisnika o prometnoj nesreći (list 55-66 spisa) te iskaza tuženikovih ophodara proizlazi da su ophodari redovito vršili ophodnje te da su evidentirali i predmetni štetni događaj, a u razdoblju na koji se odnose navedeni ophodarski dnevnici na spornoj dionici autoceste nije bilo popravaka zaštitne žičane ograde niti su evidentirana oštećenja iste.

18. S obzirom da je vještačenjem utvrđeno da vozač vozila osiguranog kod tužitelja ne bi izbjegao štetni događaj niti da se isti kretao brzinom ograničenja od 130 km/h (a kretao se brzinom od 148 km/h) odnosno izbjegao bi štetni događaj pri brzini od najviše 103 km/h i to u slučaju da je imao uključena duga svijetla na vozilu ili ako bi mjesto događaja bilo osvjetljeno proizlazi da vozač vozila osiguranog kod tužitelja nije imao tehničku mogućnost nalet izbjeći niti pri brzini kojom se vozilo kretalo, a niti pri brzini ograničenja od 130 km/h odnosno da nije doprinio nastanku štetnog događaja na način da je postupio protivno odredbama ZSPC-a. Isto proizlazi i iz potvrde Policijske uprave Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb od 1. prosinca 2019. u kojoj je navedeno da izvršenim očevidom nije utvrđeno da je došlo do kršenja prometnih propisa od strane vozača GV.

19. S obzirom na dinamiku događaja i činjenicu da su djelatnici tuženika vršili redovito ophodnju cestom odlučno je je li tuženik takvim radnjama otklonio svoju krivnju za nastanak štetnog događaja.

20. Prema odredbi čl. 2. st. 1. toč. 3. ZSPC-a autocesta je javna cesta posebno izgrađena i namijenjena isključivo za promet motornih vozila, koja ima dvije fizički odvojene kolničke trake (zeleni pojas, zaštitnu ogradu i sl.) za promet iz suprotnih smjerova sa po najmanje dvije prometne trake širine najmanje 3,5 m, a s obzirom na konfiguraciju terena – i po jednu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m, bez raskrižja s poprečnim cestama i željezničkim ili tramvajskim prugama u istoj razini, u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama za ubrzavanje ili usporavanje, odnosno priključnim rampama, kojom je omogućen siguran prometni tok vozila brzinom od najmanje 80 km/h i koja je kao autocesta označena propisanim prometnim znakom.

21. Prema odredbi čl. 139. st. 1. ZSPC-a autocestom, brzom cestom i cestom namijenjenom isključivo za promet motornih vozila ne smiju se kretati pješaci, zaprežna vozila, bicikli i životinje, pomoćna pješačka sredstva, kao ni vozila koja ne mogu razviti brzinu kretanja veću od 60 km/h.

22. Prema mišljenju ovog suda, sama činjenica da je tuženik vršio ophodnju predmetnom cestom ne otklanja njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja, a imajući u vidu zakonske odredbe čl. 2. st. 1. toč. 3. te čl. 139. ZSPC-a koje uređuju definiciju autoceste kao ceste u čiji se promet može uključiti, odnosno isključiti samo određenim i posebno izgrađenim priključnim prometnim trakama te se istom, između ostalog, ne smiju kretati životinje.

23. Dakle, osiguranik tužitelja, kao osoba koja se nesporno uključila u promet na autocesti, imala je legitimno pravo očekivati da će se tom cestom moći voziti sigurno, bez neočekivanih opasnosti za život ili imovinu. S druge strane, sama činjenica da se divljač (srna) našla na autocesti predstavlja propust tuženika, koji nije dokazao da bi srna na cestu došla na neki od načina za koje on ne bi odgovarao.

24. Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da nalet na divljač nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima radi održavanja autoceste na temelju zakonskih i podzakonskih propisa, da je autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno projektu prometne signalizacije i opreme, odnosno u skladu s općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama te se redovito održava, a tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja na toj ogradi. Međutim, ovaj sud ukazuje na nespornu činjenicu da je srna ipak došla na područje autoceste što znači da mjere i radnje koje je tuženik poduzimao nisu bile dovoljne za osiguravanje sigurnog i nesmetanog prometa autocestom, a što je primarna dužnost tuženika.

25. Između stranaka nije sporna visina štete i činjenica da je tužitelj svom osiguraniku isplatio štetu u utuženom iznosu, a iz izvatka po transakcijskom računu (list 25 spisa) proizlazi da je tužitelj nadoknadio štetu svom osiguraniku 30. prosinca 2019.

26. Na tužitelja su sukladno odredbi čl. 963. st. 1. ZOO-a isplatom naknade iz osiguranja prešla, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

27. Kako je tuženik odgovoran za štetu, to je na tužitelja prešlo pravo osiguranika na naknadu štete, u visini isplaćene naknade, odnosno iznosa od ukupno 7.974,65 EUR.

28. Tuženik je dužan platiti i zatezne kamate od dana tužiteljeve isplate naknade iz osiguranja sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

29. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem policijskih službenika koji su obavljali očevid na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja kao nevažan jer suprotna strana nije dovodila u sumnju istinitost činjenica navedenih u policijskoj potvrdi, a dinamiku nastanaka štetnog događaja sud je utvrdio prometnim vještačenjem.

30. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

31. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,10 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,20 EUR, trošak pristupa svjedoka na ročište u iznosu od 30,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 398,16 EUR odnosno sveukupno 617,46 EUR parničnih troškova. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.