Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-204/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednica vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašin, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Split I, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1343/2024-7 od 11. studenog 2024, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalba tužitelja CE i žalba tuženika Euroherc osiguranja d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 1343/2024-7 od 11. studenog 2024. pod točkama I. i II. izreke, pod točkom III. izreke za pobijani iznos od 2.500,00 eura i u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 546,82 eura.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom III. izreke za iznos od 6.875,00 eura i za navedeno sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja CE za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 eura.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja CE za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura i zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 182,79 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete za nadgrobni spomenik u iznosu od 1.918,95 eura sa zateznom kamatom (točka I. izreke), tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi imovinsku štetu s osnova troškova pogreba u iznosu od 458,89 eura sa zateznom kamatom tekućom od 14. prosinca 2018. do isplate (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.390,58 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. studenog 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke i u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu, koji je zahtijevao u iznosu od 4.120,00 kn, što sada iznosi 546,82 eura, žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1. t.1., 2. i 3. ZPP, posebno istaknuvši žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijani dio presude te dosuditi pobijane troškove. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 250,00 eura, a zahtijeva i naknadu sudske pristojbe na žalbu, no ne naznačuje u kojem iznosu.

3. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke te djelomično pod točkom III. izreke, za ukupan iznos troška od 9.375,00 eura, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 182,79 eura.

4. Žalba tužitelja nije osnovana. Žalba tuženika nije osnovana glede glavne stvari, dok je djelomično osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja se odnosi na trošak nadgrobnog spomenika i troškove pogreba tužiteljeva sina LE, koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći 14. studenog 2018., kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] (nakon što je već pravomoćno odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete).

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih razloga tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tuženik. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati. Nije osnovan ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP na koji sadržajem žalbe upire tužitelj.

7. Sud prvog stupnja odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom troškova nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.918,95 eura s obrazloženjem da tužitelj ni jednim dokazom nije opravdao visinu te štete, a i da visinu nije moguće utvrditi prema slobodnoj ocjeni.

7.1. Pravilno je prvostupanjski sud odbio taj dio tužbenog zahtjeva. Naime, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prema čl. 223. st. 1. ZPP ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote, odnosno količina ne može utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

7.2. Kako, prema stanju spisa, tužitelj na okolnost visine izrade nadgrobnog spomenika nije dostavio ni jedan dokaz, iako je na njemu teret dokaza, a niti su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 223. st. 1. ZPP pravilno je sud prvog stupnja zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove nadgrobnog spomenika u iznosu od 1.918,95 eura kao neosnovan odbio, jer tužitelj, na kojem je teret dokaza visinu naknade koja bi mu s te osnove pripadala nije dokazao.

8. Na žalbene navode tužitelja je za reći da predračun tvrtke Đuro Mišković & Sinovi d.o.o. nije priložen spisu, a visinu troškova nadgrobnog spomenika nije moguće utvrditi ni iz računa poduzeća Musa d.o.o. pa su, prema tome, svi njegovi žalbeni navodi neosnovani.

9. Stoga je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke.

10. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova objave sućuti i zahvale u listu Slobodna Dalmacija u iznosu od 458,89 eura sud prvog stupnja prihvaća s obrazloženjem da se radi o trošku koji je u skladu s mjesnim običajima, da je trošak temeljen na računu tvrtke Musa d.o.o. od 14. prosinca 2018. koji je dostavljen u spis uz tužbu, a ponovo uz podnesak od 11. rujna 2021. pa da tužitelj sukladno odredbi čl. 1093. st. 1. ZOO ima pravo na naknadu toga troška. Stoga nalaže tuženiku isplatu iznosa od 458,89 eura sa zateznom kamatom od dana izdavanja računa 14. prosinca 2018.

11. Odredom čl. 1093. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 155/23 – dalje: ZOO) je propisano da je onaj tko prouzroči nečiju smrt, dužan naknaditi uobičajene troškova njegova pogreba.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da se trošak od 458,89 eura odnosi na troškove objave sućuti i zahvale u listu Slobodna Dalmacija te da je taj trošak u skladu s mjesnim običajima, a kako prednik tužitelja nije pridonio šteti, pravilno je sud prvoga stupnja primijenio materijalno pravo sadržano u čl. 1093. st. 1. ZOO kada je tuženiku naložio da taj trošak, temeljen na računu od 14. prosinca 2018., tužitelju naknadi.

13. Neosnovano ističe tuženik u žalbi da je taj trošak sadržan već u računu od 18. studenog 2018. pa da je već pravomoćno dosuđen, te da je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, račun tvrtke Musa d.o.o. od 14. prosinca 2018. dostavljen je kao dokaz već uz tužbu te je naknada troškova sadržanih u tom računu izdanom na iznos od 3.457,50 kn, sada iznos od 458,89 eura, zahtijevana tužbenim zahtjevom sadržanim u tužbi. Prema tome, ne radi se o preinaci tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP. na koju sadržajem žalbe upire tuženik.

13.1. Nadalje, valja reći da trošak objave sućuti i zahvale u listu Slobodna Dalmacija sadržan u računu tvrtke Musa d.o.o. od 14. prosinca 2018. nije sadržan u računu iste tvrtke od 18. studenog 2018. (izdan na iznos od 10.556,90 eura), čija naknada je već pravomoćno dosuđena tužitelju.

14. Prema tome, neosnovano pobija tuženik prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u tome dijelu.

15. U postupku su djelomično uspjeli i tužitelj i tuženik pa je pravilno sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju, koji je uspio u sporu u većoj mjeri naknadi troškove potrebne za vođenje parnice. Međutim, odlučujući o visini troškova koji kao opravdani pripadaju tužitelju sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

15.1. Ročišta od 3. ožujka 2020., 1. ožujka 2022. i 16. svibnja 2022. odgođena su suglasnošću stranaka pa za zastupanje na svakom od tih ročišta tužitelju pripada po 50 bodova, sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), što uz vrijednost bod od 2,00 eura po Tbr. 54. Tarife i PDV od 25 % po Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 eura za svako ročište. Kako je prvostupanjski sud tužitelju za svako od tih ročišta odmjerio nagradu od po 250 bodova, što uz PDV od 25 % iznosi 625,00 eura, to je za svako od tih ročišta odmjerena nagrada od 500,00 eura veća od pripadajuće. Na ročištu od 2. srpnja 2022. se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Stoga za zastupanje na tome ročištu tužitelju po Tbr. 9. t. 2. Tarife pripada 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25 % iznosi 625,00 eura, a kako je sud prvog stupnja tužitelju za to ročište odmjerio nagradu od 500 bodova, odnosno 1.250,00 eura, dosuđena mu je nagrada u iznosu od 625,00 eura većem od pripadajućeg. Podnesak od 29. listopada 2019. ne postoji u spisu pa je neosnovano sud priznao tužitelju 700 bodova za sastav toga podneska, odnosno uz PDV ukupno 1750,00 eura. Osnovano ističe tuženik da je nepotrebno tužitelj podnio dva podneska i to podnesak od 1. rujna 2021. i od 11. rujna 2021. unutar nekoliko dana. Naime, podneskom od 1. rujna 2021. se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka i iznio svoj stav o predmetu spora, svoj stav o predmetu spora je ponovio i u podnesku od 11. rujna 2021., a tim je podneskom i postavio tužbeni zahtjev prema novim okvirnim mjerilima Vrhovnog suda RH. Podnesak od 11. rujna 2021. nije bio nužan za ovaj postupak, jer je tužbeni zahtjev mogao postaviti i u podnesku od 1. rujna 2021. Slijedom toga, neosnovano je tužitelju dosuđena nagrada od 500 bodova za podnesak od 11. rujna 2021., kako ističe tuženik, odnosno neosnovano je dosuđen iznos od 1.250,00 eura. Neosnovano je tužitelju odmjereno 700 bodova za sastav podneska od 1. travnja 2022., odnosno ukupno 1.750,00 eura. Tim podneskom se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka dr. Šimuna Anđelovića i ing. ŽE, no te je navode mogao iznijeti na ročištu od 5. travnja 2022. pa sastavljanje toga podneska nije bilo potrebno.

15.2. Prema tome, neosnovano je sud prvog stupnja tužitelju dosudio naknadu parničnog troška u iznosu od 6.875,00 eura pa za taj iznos osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu pod točkom III. izreke.

15.3. Na ročištima od 7. rujna 2020., 28. rujna 2021., 5. travnja 2022. i 12. listopada 2022. se raspravljalo o glavnoj stvari. Slijedom toga za zastupanje na svakom od tih ročišta tužitelju pripada po 500 bodova (po Tbr. 9. t. 1. Tarife) i PDV od 25 %, odnosno za svako mu pripada 1.250,00 eura, kako je nagradu odmjerio prvostupanjski sud. Tuženik smatra da za zastupanje na svakom od tih ročišta tužitelju pripada po 250 bodova, odnosno po 625,00 eura, a da je preostali iznos za ta ročišta neosnovano dosuđen. Dakle, tuženik neosnovano pobija odluku o troškovima postupka za navedena ročišta za ukupan iznos od 2.500,00 eura (625,00 x4).

15.4. Tužitelj pak neosnovano pobija prvostupanjsku odluku o troškovima parničnog postupka za iznos sudske pristojbe na tužbu, koji je zahtijevao u iznosu od 4.120,00 kn, što sada iznosi 546,82 eura. Iz spisa proizlazi, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, da sudsku pristojbu na tužbu tužitelj nije platio (niti može biti pozvan na plaćanje pristojbe na tužbu) pa je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za naknadu troška sudske pristojbe od 546,82 eura (4.120,00 kn) kao neosnovan odbio.

16. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u dijelu kojim tužitelju nije dosuđen trošak postupka u iznosu od 546,82 eura te odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu pod točkom III. izreke za pobijani iznos od 2.500,00 eura, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačiti presudu pod točkom III. izreke za iznos od 6.875,00 eura i zahtjev tužitelja za naknadom troška u tome iznosu kao neosnovan odbiti.

17. Odluka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. i 4. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba glede glavne stvari neosnovana, a samo djelomično osnovana glede odluke o troškovima parničnog postupka.

18. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke za iznos od 9.015,58 eura prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st.1 . ZPP).

U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor