REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1270/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužiteljica 1. FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi obnove postupka, uz sudjelovanje 1. zainteresirane osobe BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. zainteresirane osobe SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje oboje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk Morina, odvjetnici u [adresa], radi obnove postupka, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-361-05/23-26/318, URBROJ: 531-03-4-2-24-4 od 2. srpnja 2024.

II. Nalaže se 1. tužiteljici FČ i 2. tužiteljici ĆČ nadoknaditi 1. zainteresiranoj osobi BČ i 2. zainteresiranoj osobi SČ troškove upravnog spora u iznosu od u iznosu od 2.750,00 Eur (dvije tisuće sedamsto stotina pedeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev 1. zainteresirane osobe BČ i 2. zainteresirane osobe SČ za naknadom troškova spora.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog 1. tužiteljice FČ i 2. tužiteljice ĆČ za određivanje odgodnog učinka tužbe.

II. Odbija se prijedlog 1. tužiteljice FČ i 2. tužiteljice ĆČ za određivanjem privremene mjere.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/22-13/9, URBROJ: 2170- 03-01/7-23-8 od 5. lipnja 2023. pod toč. 1. izreke određeno je da se pokreće obnova postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361-03/13-13/1446, URBROJ: 2170/01-03-01/5-17-8 od 27. travnja 2017. za ozakonjenje manje zahtjevne zgrade pomoćne namjene (ljetna kuhinja, garaža i spremiše) i jednostavne zgrade pomoćne namjene (spremišta), izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravomoćnog 26. svibnja 2017. te pod toč. 2. izreke određeno da će se postupak obnoviti u odnosu na utvrđivanje činjenica da li je manje zahtjevna zgrada pomoćne namjene (ljetna kuhinja, garaža i spremište) izgrađena na međi s drugom građevnom česticom planiranom za građenje i da li na pročelju koje se nalazi na međi ima otvor ili istak koji prelazi na drugu građevnu česticu te da li je manje zahtjevna zgrada u cijelosti izgrađena od materijala i na način kojim se osigurav dugotrajnost i sigurnost korištenja.

2. Protiv navedenog rješenja ovdje zainteresirane osobe izjavile su žalbu povodom koje je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-05/23-26/318, URBROJ: 531- 03-4-2-24-4 od 2. srpnja 2024. pod toč. 1. izreke poništio rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/22-13/9, URBROJ: 2170-03-01/7-23-8 od 5. lipnja 2023. o pokretanju obnove upravnog postupka donošenja rješenja o izvedenom stanju te je pod toč. 2. odbačen zajednički prijedlog ovdje 1. tužiteljice FČ i 2. tužiteljice ĆČ kojim predlažu obnovu upravnog postupka u kojem je doneseno rješenje Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-361-03/13-13/1446, URBROJ: 2170/01-03-01/5-17-8 od 27. travnja 2017. o izvedenom stanju.

3. FČ, 1. tužiteljica, u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika ističući kako je tuženik donio pobijano rješenje bez razmatranja merituma već temeljeno samo na postupovnim odredbama: da tužiteljice u vrijeme vođenja spornog postupka ozakonjenja nisu bile stranke tog postupka u smislu čl. 17. st. 2 . Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, da u samom prijedlogu za obnovom postupka nisu učinile vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Pored navedenog tuženik ukazuje da sporno rješenje nije potpisala službena osoba koja je ovlaštena za donošenje tog rješenja već čelnik tijela, u ovom slučaju pročelnik, a ovlast za potpisivanje upravnih rješenja da nije prenosiva. Prema stajalištu tužiteljice ovakvim pristupom, tuženik je uslijed prekomjernog formalizma, tužiteljicama onemogućio pristup sudu te im je povrijeđeno pravo iz čl. 6. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pošteno suđenje. U odnosu na utvrđenje tuženika da tužiteljice u vrijeme vođenja spornog ozakonjenja nisu bile stranke tog postupka ističe da je u odnosu na nekretninu koja je na međi s nekretninom u postupku ozakonjenja bila upisana zabilježba još 2016. godine što je tijelu koje je vodilo postupak jasno naznačilo "vjerojatnost" da HČ nije vlasnik k. č. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Zabilježba otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka ne mora sadržavati osobne podatke predlagateljica u korist kojih se vodi postupak, ali daje do znanja nadležnom tijelu da je u tijeku postupak koji bi mogao izmijeniti stanje u javnim knjigama - …upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnog prava vodi pred sudom... postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu... (čl. 85. st. Zakona o zemljišnim knjigama). HČ je upisan u zemljišne knjige 1903. godine i od tada do upisa tužiteljica nije bilo promjena. Pritom tuženik uopće ne razmatra tko je upisan u katastru – od osnutka AČ, a od 1969. godine ŠČ, majka tužiteljica. Što se tiče "vjerojatnosti" da je prijedlog za obnovu postupka dan u roku, tužiteljice ističu da je postupak pokrenut radi poništenja akta o izvedenom stanju te je naknadno preimenovan u zahtjev za obnovu postupka pa je u skladu s pravilima postupka, prvostupanjsko tijelo zaključkom pozvalo tužiteljice da se očituju o "vjerojatnosti" subjektivnog roka, te su to i učinile. Pri tom, valja napomenuti da u žalbi protiv rješenja o pokretanju obnove postupka, nema uopće spomena o tom zaključku niti se žalbom pobijao. Tuženik ispituje zakonitost i svrhovitost napadanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe.

4. Slijedom navedenog, zatraženo je od suda donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev te poništava rješenje tuženika bez vraćanja na ponovni postupak.

5. ĆČ, 2. tužiteljica, tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika ukazujući kako se u obrazloženju rješenja tuženika navodi da podnositeljica ove tužbe u vrijeme donošenja rješenja o izvedenom stanju (27. travnja 2017.) nije bila upisana kao vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da je u tijeku bio zemljišnoknjižni postupak upisa prava vlasništva pod brojem Z-32904/2016 koji je zabilježen još 12. prosinca 2016. Vezano za neposredno izneseno tužiteljica upozorava na odredbe čl. 210. i 215. Zakona o zemljišnim knjigama sukladno kojima je rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka trebalo biti doneseno u roku 30 dana, a nije te da je rješenje o ispravku trebalo biti doneseno u roku 30 dana od rasprave, a nije. Sukladno navedenom, postupak u pojedinačnom ispravnom postupku nije smio trajati duže od 3 mjeseca, a trajao je godinu i četiri mjeseca. Da je sud postupio u zakonskom roku, tada bi tužiteljica u vrijeme donošenja rješenja o izvedenom stanju bila uknjižena kao vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nije. Pri tome ističe kako krivnja za predmetno nije na tužiteljici obzirom je ista na vrijeme pokrenula pojedinačni ispravni postupak. Sukladno navedenom, tužiteljica drži da nije osnovan navod pobijanog rješenja o vremenu upisa već je mjerodavno vrijeme podnošenja zahtjeva za upis. Nadalje, tužiteljica ističe kako nije točna tvrdnja tuženika da zahtjev ne bi bio podnesen unutar subjektivnog roka. Prva obavijest koju je tužiteljica dobila je ona vezana za uris objekta, koja je predana uz zahtjev. Iz te dokumentacije je vidljivo da je zahtjev podnesen unutar subjektivnog roka te iako se to u samom zahtjevu ne navodi, iz dokumentacije je vidljivo.

6. Slijedom navedenog, zatraženo je od suda donošenje presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev te poništava rješenje tuženika bez vraćanja na ponovni postupak.

7. Sud je u konkretnom slučaju našao, pozivom na odredbe navedene u rješenju ovog suda poslovni broj Us I-1270/2024-4 od 30. rujna 2024., ispunjenom pretpostavku za spajanje spisa formiranih povodom tužbi ovdje 1. tužiteljice FČ (poslovni broj Us I-1270/2024) i 2. tužiteljice ĆČ (poslovni broj Us I-1332/2024) te za vođenje jedinstvenog spora i donošenje zajedničke odluke, obzirom da je objema tužbama osporen isti upravni akt.

8. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom pozvao na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

9. Pozvani u smislu odredbe čl. 20. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS) da sudjeluju u sporu te se očituju na navode iz tužbe tužiteljica, zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu u bitnom ističu kako se pridružuju navodima tuženika iznijetim u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporenog rješenja. Stoga je predloženo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. U tijeku spora održana je rasprava 10. rujna 2025. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ZUS-a omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupile su osobno 1. tužiteljica FČ i 2. tužiteljica ĆČ te zamjenica opunomoćenika 1. zainteresirane osobe BČ i 2. zainteresirane osobe SČ, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio. Prisutne stranke na ročištu ostale su u bitnom kod do tada iznesenih navoda.

11. Nakon što su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev 1. tužiteljice FČ i 2. tužiteljice ĆČ nije osnovan.

12. Odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), na kojoj ovdje tužiteljice temelje svoj prijedlog za obnovu postupka, propisano je kako se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13. Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj: 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNIZ) propisano je kako je prije donošenja rješenja o izvedenom stanju nadležno upravno tijelo dužno stranki pružiti mogućnost uvida u spis predmeta radi izjašnjenja, dok je u st. 2. propisano kako je stranka u postupku donošenja rješenja o izvedenom stanju podnositelj zahtjeva za donošenje tog rješenja (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva), vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada, vlasnik i nositelj drugih stvarnih prava na čestici zemljišta koja neposredno graniči sa česticom zemljišta na kojoj se nalazi nezakonito izgrađena zgrada i jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada.

14. Prema st. 3. istog članka poziv za uvid u spis radi izjašnjenja dostavlja se strankama javnom objavom na oglasnoj ploči nadležnog upravnog tijela na čijem se području nalazi zgrada za koju je zatraženo donošenje rješenja o izvedenom stanju.

15. U skladu sa st. 4. tog članka poziv obvezno sadrži: naziv nadležnog upravnog tijela, ime i adresu, odnosno tvrtku podnositelja zahtjeva, naznaku da se radi o predmetu donošenja rješenja o izvedenom stanju, lokaciju nezakonito izgrađene zgrade (mjesto, ulica i kućni broj te broj katastarske i čestice i ime katastarske općine), mjesto i vrijeme na kojemu zainteresirana stranka može izvršiti uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, obavijest da se zainteresirana stranka pozivu ne mora odazvati osobno već da može uputiti svojeg opunomoćenika i upozorenje da se rješenje o izvedenom stanju može donijeti i ako se zainteresirana stranka ne odazove pozivu.

16. Odredbom čl. 17. st. 5. ZPNIZ-a propisano je kako stranka koja se nije odazvala pozivu za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja ne može zbog toga tražiti obnovu postupka.

17. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 4. ZPNIZ-a propisano je kako se strankama koje se nisu odazvale pozivu za uvid u spis predmeta radi izjašnjenja, rješenje o izvedenom stanju dostavlja javnom objavom na oglasnoj ploči nadležnog upravnog tijela na čijem se području nalazi zgrada za koju je doneseno rješenje.

18. Odredbom čl. 126. st. 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

19. Tuženik je donoseći pobijano rješenje utvrdio da ovdje tužiteljice u vrijeme vođenja spornog postupka ozakonjenja, zaključno s danom donošenja spornog rješenja o izvedenom stanju (27. travnja 2017.) nisu bile stranke tog postupka u smislu odredbe čl. 17. st. 2. ZPNIZ-a, a s obzirom da je prema zemljišnoknjižnom stanju u to vrijeme kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio upisan HČ, uz zabilježbu zaprimljenu dana 12. prosinca 2016. da je u pogledu navedene k.č. otvoren pojedinačni ispravni postupak (bez bilo kakve naznake o osobnim podacima predlagateljica u korist kojih se vodio ispravni postupak), dok su ovdje tužiteljice uknjižene kao vlasnice tek 2. ožujka 2018. Smatra, kako upravno tijelo koje je vodilo postupak ozakonjenja nije bilo dužno istraživati izvanknjižno stanje. Slijedom navedenog, kako ovdje tužiteljice nisu bile zemljišnoknjižne nositeljice stvarnih prava u vrijeme vođenja spornog postupka ozakonjenja, tuženik zaključuje kako iste nisu aktivno legitimirane podnijeti prijedlog za obnovu.

20. S navedenim zaključkom tuženika ovaj sud se ne može složiti. Pri tome se naglašava kako se sud slaže da nije zakonska obveza upravnog tijela koje odlučuje o zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju da istražuje izvanknjižno stanje. Međutim, sud je pri donošenju odluke o aktivnoj legitimaciji tužiteljica na podnošenje prijedloga za obnovu postupka, odnosno odluke da li su iste bile/trebale biti stranke u predmetnom upravnom postupku cijenio činjenicu da je svrha zabilježbe pojedinačnog ispravnog postupka da publicira prema trećima da je na određenoj čestici pokrenut ispravni postupak, pa se nitko ne može pozivati na to da nije za njih znao niti morao znati te da se upis proveden temeljem rješenja donesenog na raspravi za ispravak provodi pod onim prvenstvenim redom pod kojim je upisana zabilježba (čl. 200b. Zakona o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19).

21. U trenutku podnošenja prijedloga ovdje tužiteljica za obnovu postupka iste su bile upisane kao vlasnice upravo temeljem navedenog pojedinačnog ispravnog postupka. Prema stajalištu suda, dužnost je upravnog tijela koje odlučuje o žalbi ili prijedlogu za obnovu osobe koja se nalazi u ovakvoj situaciji ispitati osnovanost navoda kojima se dokazuje aktivna legitimacija, neovisno o postojećem upisu uknjižbom nositelja stvarnih prava u zemljišnoknjižom ulošku izdanom do dana donošenja rješenja o izvedenom stanju. Navedenu situaciju sud poistovjećuje s možebitnom situacijom podnesenog prijedloga za uknjižbu u redovnom postupku, a glede kojeg je u trenutku vođenja i donošenja odluke po zahtjevu za donošenje rješenja o izvedenom stanju nije još donesena odluka unatoč tome što je prijedlog za uknjižbu podnesen prije pokretanja postupka legalizacije, a svakako prije donošenja meritornog rješenja u istom.

22. Nadalje, tuženik u pobijanom rješenju navodi kako čak i po tumačenju da predlagateljice jesu bile stranke spornog postupka ozakonjenja kao vanknjižne vlasnice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predmetni prijedlog za obnovu bi opet trebalo odbaciti temeljem čl. 126. st. 1. ZUP-a jer u samom prijedlogu za obnovom postupka nije učinjeno vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku u pogledu subjektivnog roka. Za usvajanje prijedloga nužno je da je već samim podnesenim prijedlogom (dakle ne može se isto specificirati naknadnim podnescima niti je zakonito pozivati predlagateljice na specifikaciju zaključkom kako je učinjeno u ovom slučaju) učinjeno vjerojatnim da je prijedlog podnesen unutar subjektivnog roka, što ovdje nije slučaj. Takvo je i pravno shvaćanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Usž-668/22-2 od 25. svibnja 2022. U konkretnom slučaju, prijedlog ovdje tužiteljica za obnovom postupka sačinjen je od više podnesaka zaprimljenih u periodu od 6. svibnja 2020. do zaključno sa podneskom zaprimljenim 24. ožujka 2023. U prvom podnesku zaprimljenom 6. svibnja 2020. (koji je prvotno glasio na poništenje spornog rješenja o izvedenom stanju, što su podnositeljice izmijenile naknadno u zahtjev za obnovu postupka i to izričitim očitovanjem ĆČ i konkludentnim radnjama FČ koja je na takvu izmjenu pristala što proizlazi iz naknadnih podnesaka iste) žaliteljice, ovdje tužiteljice, niti jednom riječju ne navode niti dokazuju da je isti prijedlog podnesen unutar subjektivnog roka, već to čine tek po pozivu prvostupanjskog tijela na isto zaključkom od 20. veljače 2023.

23. Iz navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proizlazi da "pri početnom razmatranju prijedloga za obnovu postupka utvrđuje se je li stranka učinila vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Prema pravilnom stajalištu prvostupanjskog upravnog suda, stranka je to dužna učiniti vjerojatnim već u prijedlogu za obnovu, a ne predlaganjem izvođenja dodatnih dokaza u postupku obnove. Pritom, pravilno ukazuje tuženik da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu dužni vršiti uvid u spise Općinskog suda u Puli već je podnositelj prijedloga trebao učiniti vjerojatnim održavanje subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za eventualne razloge zbog kojih traži obnovu postupka ili stekao mogućnost upotrijebiti dokaze. Prvostupanjski upravni sud pravilno smatra da je odlučno da su pravodobnost prijedloga za obnovu i postojanje razloga za obnovu učinjeni vjerojatnima već u prijedlogu za obnovu postupka, a ne kasnije u postupku povodom prijedloga, niti u upravnom sporu koji potom uslijedi."

24. Cijeneći i prihvaćajući navedeno pravno stajalište izneseno u netom citiranoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske sud u konkretnom slučaju kao odlučnu činjenicu ističe da zahtjevu za poništenje rješenja o izvedenom stanju od 6. svibnja 2020. (predanog preporučeno pošti 5. svibnja 2020.), a koji je podneskom od 21. rujna 2020. preimenovan u zahtjev za obnovu postupka, ne prileži dokaz niti navod da su tužiteljice „dana 30. travnja 2020. na lokaciji predmetnih katastarskih čestica izvršile uvid u elaborat čiji je osnov rješenje o izvedenom stanju“ te da su potom u roku, odnosno 5. svibnja 2020. podnijele prijedlog za poništenje rješenja o izvedenom stanju, preimenovanog u prijedlog za obnovu tog postupka. Naime, navedenom zahtjevu od 5. svibnja 2020. ne prileži zapisnik o obilježavanu međa sastavljen dana 30. travnja 2020., koji je kao dokaz dostavljen tek uz podnesak od 26. veljače 2021., a niti su tužiteljice sadržajem navedenog zahtjeva ukazale na predmetnu okolnost. Stoga sud prihvaća zaključak tuženika kako tužiteljice u inicijalnom prijedlogu za obnovu postupka nisu učinile vjerojatnim ispunjenje subjektivnog roka za predlaganje obnove.

25. Zaključno, tužiteljicama valja ukazati kako vezano za razlog obnove propisan odredbom čl. 123. st. 1. toč. 1. ZUP-a, stranka isti može isticati i na njemu možebitno uspješno temeljiti svoj prijedlog samo ako dokaže da bez svoje krivnje nije bila u mogućnosti da u prije vođenom upravnom postupku iznese činjenice i okolnosti zbog kojih traži obnovu, što stranka mora dokazati ili barem učiniti vjerojatnim, a niti navedeno u konkretnom slučaju nije ispunjeno, obzirom na odredbu čl. 17. st. 3. ZPNIZ-a, sukladno kojoj su ovdje tužiteljice pozvane na izjašnjenje. Također, tužiteljicama se ukazuje na sadržaj odredbe čl. 115. st. 1. ZUP-a sukladno kojoj je tuženik ovlašten ispitati zakonitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezan žalbenim razlozima pa tako niti navodima o zakonitosti zaključka, kao što to ističe 1. tužiteljica FČ u svojoj tužbi.

26. Slijedom svega navedenog, sud cijeni kako izrekom rješenja tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, dok prigovori tužiteljica nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari. Sud pri tome nije iznosio niti obrazlagao preostale navode tužiteljica koji se odnose na zakonitost samog rješenja o izvedenom stanju s obzirom da isto ne može biti predmet ispitivanja prije utvrđenja da su uvjeti za obnovu ispunjeni.

27. Stoga je, sukladno odredbi čl. 116. st. 2. ZUS-a, prema kojoj odredbi će sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci, sud pobijano rješenje tuženika utvrdio zakonitim kao pod toč. I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima spora 1. zainteresirane osobe BČ i 2. zainteresirane osobe SČ temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27., 40., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirane osobe mogu ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.750,00 Eur. Zainteresiranim osobama nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu jer se isti po ocjeni suda nije bio nužan i opravdan. Stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

29. Nadalje, 1. tužiteljica FČ je uz tužbu podnijela i prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

30. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

31. Prema stavu suda 1. tužiteljica FČ nije dokazala da bi joj izvršenjem osporene odluke tuženika nastala šteta koja bi se mogla teško popraviti budući da nije obrazložila niti dokazao da bi joj izvršenjem osporene odluke bio ugrožen egzistencijalni ili neki drugi interes. Navedeno pravno shvaćanje izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-848/22-2 od 2. rujna 2022.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 42. st. 2. ZUS-a odbiti prijedlog i riješiti kao u izreci rješenja pod toč. I.

33. Pored prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe, 2. tužiteljica ĆČ je u ovom sporu zatražila određivanje privremene mjere.

34. Po ocjeni suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje privremene mjere propisani odredbom čl. 42. st. 3. ZUS-a, prema kojoj sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki.

35. Iz prijedloga za izdavanje privremene mjere postavljenog u tužbi, proizlazi da predložena privremena mjera sadržajno odgovara institutu odgodnog učinka tužbe, jer njome tužiteljica traži „zabranu“ izvršenja rješenja tuženika, o čemu se, međutim, ne može odlučivati kroz institut privremene mjere iz čl. 42. st. 3. ZUS-a, slijedom čega je, već samo po toj osnovi, prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere valjalo odbiti.

36. Isto tako za istaknuti je da je privremena mjera institut koji se prije svega primjenjuje u ovršnom postupku te je isti, kao mjera osiguranja, uveden u upravni spor tek stupanjem na snagu ZUS-a, dakle 1. siječnja 2012. Tim zakonom, međutim, nisu detaljnije razrađena pravila temeljem kojih upravni sudovi izdaju privremene mjere, radi čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske kroz sudsku praksu uputio na primjenu Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ) kojim se uređuju procesno-pravni i materijalno-pravni odnosi u postupku prisilnog sudskog osiguranja tražbina, time da se njegove odredbe primjenjuju ako posebnim zakonom nije drukčije propisano (članak 1.).

37. Kako ZUS-om nije drukčije propisano, iz navedenog slijedi da se na privremene mjere u upravnom sporu primjenjuju i opća pravila OZ-a, prema kojima se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (čl. 344. st. 1. OZ-a), dok se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. OZ-a).

38. Dakle, za određivanje privremene mjere radi osiguranja, bilo novčane ili nenovčane tražbine, osnovna je pretpostavka postojanje predlagateljeve tražbine, time da je izbjegavanje nastanka nepopravljive štete pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, čemu u ovom postupku koji se nije udovoljeno, jer je izostalo postojanje tražbine predlagatelja osiguranja (ovdje 2. tužiteljice ĆČ) prema protivniku osiguranja (ovdje tuženiku).

39. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 42. st. 3. ZUS-a odbiti prijedlog i riješiti kao u izreci rješenja pod toč. II.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- FČ iz Rijeke, [adresa]

- ĆČ iz [adresa]

- Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin,

Komorski, Ć i UČ, [adresa]