Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-51/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IHK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. IH, zastupane po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, Ul. Radoslava Lopašića 6 i drugi, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1122/2024-4 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1122/2024-4 od 24. listopada 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke te pod točkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.047,07 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. do isplate.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 419,49 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužiteljice IHK iz [adresa]. (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) prema tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) radi isplate novčanog iznosa od 6.000,97 EUR (slovima: šest tisuća te devedeset i sedam centi) sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 14% godišnje od 01.01.2008. godine do 30.06.2011. godine, po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011. godine do 31.07.2015. godine, zatim od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:

- na iznos od 4,34 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- na iznos od 6,81 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- na iznos od 7,81 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- na iznos od 8,83 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- na iznos od 5,8 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- na iznos od 5,84 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- na iznos od 2,39 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- na iznos od 2,94 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- na iznos od 0,08 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- na iznos od 3,20 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- na iznos od 5,92 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- na iznos od 9,48 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 8,62 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 12,90 EUR od 15.04.2010. do isplate,

- na iznos od 19,04 EUR od 14.05.2010. do isplate,

- na iznos od 19,25 EUR od 15.06.2010. do isplate,

- na iznos od 27,98 EUR od 15.07.2010. do isplate,

- na iznos od 22,04 EUR od 10.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,01 EUR od 15.09.2010. do isplate,

- na iznos od 32,96 EUR od 20.10.2010. do isplate,

- na iznos od 35,03 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 42,35 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 50,20 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 42,78 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 49,71 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,58 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 52,52 EUR od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 78,90 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 101,45 EUR od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od 70,12 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 62,54 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 61,10 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,55 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 69,82 EUR od 13.01.2012. do isplate,

- na iznos od 72,94 EUR od 07.02.2012. do isplate,

- na iznos od 4.845,27 EUR od 08.02.2012. do isplate, u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužiteljici GHK iz [adresa]. (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate novčanog iznosa od 151,68 EUR (slovima: sto pedeset i jedan eur te šezdeset i osam centi) sa zateznom kamatom i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do dana 31. srpnja 2015. koja određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:

- 1,72 EUR od 02.04.2005. pa do isplate,

- 1,19 EUR od 02.05.2005. pa do isplate,

- 1,76 EUR od 02.06.2005. pa do isplate,

- 5,46 EUR od 02.07.2005. pa do isplate,

- 6,36 EUR od 02.08.2005. pa do isplate,

- 0,96 EUR od 02.09.2005. pa do isplate,

- 1,94 EUR od 02.10.2005. pa do isplate,

- 2,28 EUR od 02.11.2005. pa do isplate,

- 2,48 EUR od 02.12.2005. pa do isplate,

- 2,30 EUR od 02.01.2006. pa do isplate,

- 3,97 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

- 6,80 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

- 8,22 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

- 7,68 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

- 7,16 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

- 8,19 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

- 8,51 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

- 6,70 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

- 7,29 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

- 7,19 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

- 8,03 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

- 10,43 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

- 12,04 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

- 11,29 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

- 11,73 EUR od 02.04.2007. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužiteljici GHK iz [adresa]. (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate novčanog iznosa od 293,03 EUR (slovima: dvjesto devedeset i tri eura te tri centa) sa zateznom kamatom i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do dana 31. srpnja 2015. koja određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:

- 15,81 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,

- 16,81 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

- 18,13 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

- 18,12 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

- 16,31 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

- 19,01 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

- 19,07 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

- 17,18 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

- 17,39 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

- 13,34 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

- 10,65 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

- 8,00 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

- 14,22 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

- 15,95 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,

- 14,06 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

- 17,83 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

- 16,98 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,

- 13,26 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

- 9,05 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,

- 1,66 EUR od 02.07.2009. pa do isplate i

- 0,20 EUR od 02.11.2009. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Međusobno se prebijaju utvrđena tražbina tužiteljice IHK iz točke I. izreke ove presude s osnova takozvanih pozitivnih tečajnih razlika i utvrđene tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz točke III. izreke ove presude s osnove takozvanih negativne tečajne razlike te se nalaže tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da isplati tužiteljici GHK iz [adresa]. (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) novčani iznos od 5.707,94 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to od 10.12.2010. do dana 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa:

- na iznos od 32,60 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 50,20 EUR od 14.01.2011. do isplate,

- na iznos od 42,78 EUR od 15.02.2011. do isplate,

- na iznos od 49,71 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 45,58 EUR od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 52,52 EUR od 13.05.2011. do isplate,

- na iznos od 62,95 EUR od 15.06.2011. do isplate,

- na iznos od 78,90 EUR od 15.07.2011. do isplate,

- na iznos od 101,45 EUR od 12.08.2011. do isplate,

- na iznos od 70,12 EUR od 15.09.2011. do isplate,

- na iznos od 62,54 EUR od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 61,10 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 62,55 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 69,82 EUR od 13.01.2012. do isplate,

- na iznos od 72,94 EUR od 07.02.2012. do isplate,

- na iznos od 4.845,27 EUR od 08.02.2012. do isplate, u roku od 15 dana V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A (čiji je OIB: 23057039320) da tužiteljici GHK iz [adresa]. (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.047,07 EUR (slovima: dvije tisuće četrdeset i sedam eura te sedam centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 24. listopada 2024. uvećanjem kamatne uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana dok se tužiteljica IHK odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška."

2. Protiv dijela navedene presude pod točkama I., II. i IV. izreke i pod točkom V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.047,07 eur sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2024. do isplate žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 419,49 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice kao nasljednice IH za isplatu iznosa od 6.000,97 eur na ime ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu zaključenog između njenog prednika i tuženika 23. veljače 2005., prema kojem Ugovoru je tuženik kao kreditor IH kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 35.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, s time da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu. Tužitelj tvrdi da je ništetna odredba tog ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a pri tome se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 i presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 donesene u kolektivnom sporu.

4.1. Predmetom postupka je i prigovor radi prebijanja koji je istaknuo tuženik za iznos od 444,71 eur.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede na koje upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Prema tome, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, kao ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i vezi čl. 8. i čl. 338. st. 4. ZPP, na koje sadržajem žalbe upire tuženik. Glede ukazivanja tuženika na postupanje po čl. 71. st. 7. ZPP je za reći da ni kod jednog člana vijeća ne postoje okolnosti koje bi ga obvezivale na postupanje po čl. 71. st. 7. ZPP.

6 . Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da su prednik tužiteljice kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor predniku tužiteljice kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 35.00,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj, da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti CHF. Nadalje je utvrđeno da prednik tužiteljice IH ima svojstvo potrošača, a kredit je koristio za adaptaciju stana u [adresa] u kojem je živio, da predmetni ugovor ne sadrži informacije o specifičnostima i mogućim rizicima valutne klauzule ugovorene u CHF, niti ga je tuženik u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa, da se radi o unaprijed izrađenom tipskom ugovoru te IH nije imao utjecaja na njegov sadržaj, da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu pa je prednik tužiteljice tuženiku preplatio iznos od 6.000,97 eur ali je pojedine anuitete zbog promjene tečaja platio manje, ukupno 444,71 eur.

8. Sud prvog stupnja je temeljem prednjih činjeničnih utvrđenja pravilno zaključio s obzirom na nespornu činjenicu mijenjanja tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da je odredba kojom je bila ugovorena valutna klauzula ništetna. Pri tome se pozvao na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezanih za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je dakle u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. sklapajući ugovore o kreditima koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe – ugovaranjem valutne klauzule na način da je ugovorena valuta CHF uz koju je vezana glavnica, a da tuženik nije tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa. Navedena presuda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te su u cijelosti potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

9. Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. je utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj 96/03 – dalje: ZZP), tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju prednik tužiteljice nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

10. Na temelju navedenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 502.c. ZPP prema kojoj je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud je utvrdio da postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 6.000,97 eur, da postoji potraživanje tuženika prema tužiteljici u iznosu o 293,03 eur, navedena potraživanja međusobno prebio te naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.707,94 eur, dok je utvrdio da potraživanje tuženika u iznosu od 151,68 eur ne postoji.

11. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare u odnosu na tražbinu tužiteljice uz obrazloženje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO/05), i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., pa da, s obzirom da je tužba podnesena 24. ožujka 2022., nije istekao rok zastare od pet godina, propisan čl. 225. ZOO/05.

11.1. Takva odluka prvostupanjskog suda je u skladu s pravnim shvaćanjima Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici 30. siječnja 2020. te sjednici od 31. siječnja 2022.

11.2. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio prigovor tužiteljice za iznos od 151,68 eur, pobliže naznačen u izreci prvostupanjske presude pod točkom II., koji zahtijeva tuženik, imajući u vidu datume njihova dospijeća i dan isticanja prigovora radi prebijanja 23. svibnja 2022., jer je protekao trogodišnji zastarni rok koji se po čl. 226. ZOO/05 primjenjuje na anuitete.

11.3. Na žalbene navode tuženika je za reći da se na procesnopravni prigovor radi prebijanja ne primjenjuju odredbe članka 198. ZOO/05 o materijalno pravnom prijeboju sa zastarjelom tražbinom, prema kojoj se dug može prebiti sa zastarjelim potraživanjem ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rješenju posl. br. Rev-x 966/2015-3 od 23. rujna 2020.).

12. Sudsko utvrđenje ništavosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je prednik tužiteljice temeljem ništave odredbe o valutnoj klauzuli preplatio tuženiku određene pojedinačne iznose, prvostupanjski sud je osnovano naložio tuženiku da te iznose tužiteljici isplati. Pri tome se, doduše, sud prvog stupanja pogrešno pozvao na odredbe čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, no i pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 210. i čl. 215. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na odnos stranaka u smislu odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO/05, valja jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

13. Na osnovano dosuđeni iznos tužiteljici pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO/05 tekuća od dana stjecanja do isplate, jer je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 214. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja do isplate.

14. Na žalbeni navod tuženika da prednik tužiteljice nije vršio sva plaćanja, valja reći da tuženik u spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno tko je vršio uplate u svezi spornog ugovora pa je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužiteljica je uspjela u sporu pa joj je tuženik dužan naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice. Kako u smislu odredbe čl. 151. st. 1. ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici kao opravdan trošak priznao sastav podneska od 5. studenog 2020. kojim je prije podnošenja tužbe zahtijevana dokumentacija od tuženika nužna za sastavljanje tužbe.

16. Svi drugi žalbeni navodi tuženika nisu odlučni pa nisu posebno cijenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Zbog svega navedenog je kao neosnovana odbijena žalba tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 2. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor