Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-813/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš- Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćniku Nikoli Uzuru, odvjetniku u Zagrebu, Nova cesta 82, protiv tužene FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, Trgovačka 1b, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žabi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-237/2024-27 od 4. srpnja 2025., 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-237/2024-27 od 4. srpnja 2025. i predmet vraća istome sudu na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom utvrđuje se da je tužitelj u cijelosti vlasnik nekretnina k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže tuženici trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi (točka I. izreke) i izdati tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na navedenim nekretninama jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda (točka II. izreke) te se nalaže tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.319,73 EUR (točka III. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženica je izjavila žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Zahtjeva naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 312,50 EUR.
2.1. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice i zahtijeva naknadu troškova sastavljanja tog podneska u iznosu od 200,00 EUR.
3. Žalba tuženice je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem tužiteljeva prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trpljenje uknjižbe tog prava u zemljišnoj knjizi, kao i zahtjev za izdavanjem tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva na istim nekretninama, koju će u protivnom zamijeniti presuda.
4.1. Tužbeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je bio stvarni kupac predmetnih nekretnina, da je platio kupoprodajnu cijenu, trošak poreza na promet nekretnina i zemljišnoknjižnog prijenosa, a da se tuženica, koja je u ugovoru o kupoprodaji samo formalno navedena kao kupac, usmeno obvezala da će mu naknadno prenijeti u vlasništvo predmetne nekretnine, u smislu čl. 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).
5. Donošenjem pobijane presude ostvarena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1., u vezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica.
6. Prema čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Navedeno načelo slobodne ocjene dokaza znači da sud o spornim pitanjima prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je pritom to uvjerenje dužan potkrijepiti valjanim i logičnim razlozima, koji omogućuju provjeru ima li stečeno uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što je u konkretnom slučaju izostalo.
7. U ovom slučaju prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev, u bitnome uz obrazloženje da iz iskaza prodavateljica predmetnih nekretnina, ĐS i OS, proizlazi da je predmetnu zemlju od njih kupio tužitelj, unatoč tome što je tuženica kao kupac navedena u ugovoru jer da su stranke i LS dogovorili zajednički poslovni projekt razvoja seoskog domaćinstva, za koji je trebala poslužiti zemlja u [adresa], koja je u vlasništvu tuženice, s time da je bilo potrebno nabaviti još zemlje te da je stoga dogovor bio da se ista kupi na ime tuženice, kako bi se ostvarilo pravo na isplatu poticaja, nakon čega je tuženica lijevu stranu zemljišta, koju se trebalo nabaviti od Ć, a što nije realizirano, trebala prenijeti na LS, a desnu stranu zemlje, koja je kupljena od svjedokinja ĐS i OS, na tužitelja. Vjerodostojnima je pritom ocijenio iskaze tužitelja i svjedoka LS pa tako i u dijelu u kojem je naveo da je LS tuženici preko računa uplatio oko 6.000,00 ili 5.000,00 EUR za kupnju zemlje od Ć i da se radilo o ''lijevoj strani'', gdje se nalazi jezero i preko puta kuća, a da nije bio uključen u kupnju zemlje ''s desne strane'', koju je kupio tužitelj. Posljedično tome je zaključio da je između stranaka postojao usmeni sporazum o ograničenju prava vlasništva tuženice na predmetnim nekretninama i da se ona obvezala iste prenijeti u vlasništvo tužitelja na njegov svakodobni poziv.
7.1. Pobijanu odluku prvostupanjski je sud donio pozivom na odredbu čl. 34. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP).
8. Međutim, takav zaključak prvostupanjskoga suda, barem za sada, nema podlogu u izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženica.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice:
- da je tuženica, u svojstvu kupca, 21. travnja 2023. sklopila dva Ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina i to prvi s ĐS, a drugi sa OS kao prodavateljicama te se na temelju tih ugovora upisala kao vlasnica u zemljišnim knjigama,
- da je tužitelj svjedokinji ĐS dao kaparu u iznosu od po 500,00 EUR za svaku od prodavateljica, a u uredu javnog bilježnika da im je dao novac, odnosno kupoprodajnu cijenu u iznosima od po 2.500,00 EUR, svakoj prodavateljici,
- da su tužitelj, tuženica i svjedok LS dogovorili zajednički poslovni projekt izgradnje seoskog domaćinstva u [adresa], da je za taj projekt trebala poslužiti zemlja u [adresa] koja je od ranije u vlasništvu tuženice, a dio je bilo potrebno nabaviti, da je dogovor bio da se ista nabavi na ime tuženice, da će tuženica potom lijevu stranu zemlje, koju se trebalo nabaviti od gospodina Ć prenijeti na LS, a desnu stranu zemlje koja je kupljena od ĐS i OS, u vlasništvo tužitelja,
- da je njihov plan bio svu zemlju prvo upisati na tuženicu, radi dobivanja poticaja,
- da je svjedok LS na račun tuženice uplatio 6.000,00 ili 5.000,00 EUR radi kupnje zemlje od Ć, dakle, radi kupnje druge zemlje, a ne zemlje čije su vlasnice bile svjedokinje ĐS i OS.
9.1. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da je LS trebao biti kupac dvije nekretnine od Ć, na kojoj se nalazilo jezero i kuća (točka 30. obrazloženja, 2. odlomak).
9.2. Tuženica je u iskazu navela da joj je LS uplatio na račun iznos od 5.050,00 EUR upravo za kupnju predmetne dvije nekretnine od ĐS i OS, da je njihov dogovor bio da ona kupi tu zemlju, a da LS da novce, da je ona trebala ''dvije manje čestice'' prepisati na suprugu LS, F, a da je predmetna zemlja trebala ostati njoj, kao i da je supruzi LS, po njegovu nalogu, vratila novac, a da je njoj ostala zemlja. U vezi s navedenim isplatama tuženica je u spis dostavila potvrde banke (list 30 i 31 spisa) te dopis LS (list 32 spisa). U odnosu na kupnju zemlje od Ć, navela je da je sada prvi put čula da je nešto trebala kupiti od tog čovjeka, kao i da se zna da se cijene ''tamo'' kreću od 30 do 50.000,00 EUR te da ''tamo postoji jedna drvena kuća'', što je u svom iskazu potvrdio i LS. Tuženica je također navela da je ''podsjetila Đ' da tužitelju mora vratiti kaparu od 1.000,00 EUR, koju je platio te da joj je Đ rekao da je to njegov novac, koji je dao tužitelju (točka 36. obrazloženja).
9.3. Međutim, o svim navedenim činjenicama i okolnostima, kao i ispravama koje je u spis dostavila tuženica, sud nije dao dovoljno logične i prihvatljive razloge zbog kojih je iskaz tuženice ocijenio nevjerodostojnim, čak i u onom dijelu u kojem je suglasan s iskazima svjedoka LS, kojega je prihvatio kao vjerodostojnog.
9.4. Što se tiče zemlje za koju navedeni svjedok tvrdi da ju je trebao kupiti, a nedvojbeno je utvrđeno da je riječ o nekretnini na kojoj je jezero i kuća, onda već te okolnosti ne pružaju dovoljnu osnovu za zaključak da je navedeni novac dan za kupnju zemljišta od Ć, posebno imajući u vidu iskaz tuženice u dijelu koji se tiče znatno veće vrijednosti tog zemljišta. Stoga se ukazuju osnovanim žalbeni navodi tuženice, kojima ustraje u tvrdnji da iznos od 5.000,00 EUR objektivno ne može predstavljati kupovinu nekretnine takve vrijednosti te ukazuje i na činjenicu da je na samoj uplati jasno naznačeno da se radi o ''pozajmici''. No, te materijalne dokaze sud nije cijenio ni zasebno, niti u vezi s iskazima stranaka i svjedoka, na što osnovano u žalbi ukazuje tuženica, tvrdnjom da zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud temelji isključivo na iskazima svjedoka, a pritom zanemaruje materijalne dokaze u spisu.
9.5. Osim toga, tužitelj je u iskazu naveo da je ''srednji dio'', koji je od ranije bio u vlasništvu tuženice, trebao biti restoran, da se LS bavi ugostiteljstvom (točka 35. obrazloženja, str. 12 spisa) te da je LS tražio od tuženice da mu prenese tri njene čestice za novac koji joj je dao ili uplatio (točka 35. na str. 13. obrazloženja). Svjedok LS također je naveo da ''nije realiziran niti prijedlog ugovora između ''nje'' (ostalo je nejasno koga) i tuženice o tome koji dio zemlje treba pripasti njemu'' (točka 30. obrazloženja). S obzirom na to da je i tuženica u svom iskazu navela kako je plan bio da ''te dvije zemlje'' zamijeni sa zemljom LS, ali kada mu je poslala ugovor da se to realizira, da je LS javio da je u bolnici (točka 36. obrazloženja), onda i zbog toga zaključak prvostupanjskoga suda da je novac kojega je LS uplatio na račun tuženice dan za kupnju nekretnina od Ć nema podlogu u izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.
10. U smislu čl. 8. ZPP, sve navedene iskaze i ostale izvedene dokaze sud je trebalo ocijeniti, ne samo zasebno, već i u odnosu na sve ostale izvedene dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pa tako i u odnosu na činjenice koje se tiču dogovora koji je očito postojao između LS i tuženice o zamjeni nekretnina, koja u konačnici nije realizirana, a koju okolnost, ali nedovoljno jasno i određeno, u svojim iskazima potvrđuju obje stranke i navedeni svjedok. No ta činjenica u postupku nije dovoljno raspravljena niti utvrđena, unatoč tome što bi iz iskaza tuženice proizlazilo da je ista u vezi s isplatom koju je navedeni svjedok izvršio na njezin račun, a zatim i s povratom novca. Isto tako nisu dovoljno raspravljene i utvrđene činjenice koje se tiču eventualne bitne razlike u vrijednosti nekretnina koje su na ime tuženice trebale biti kupljene od Ć u odnosu na vrijednost spornih nekretnina, na koju u iskazu ukazuje tuženica, a u toj tvrdnji ustraje i u žalbi.
11. Budući da sve navedene dokaze sud nije pravilno ocijenio, a to je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP, trebalo je ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, drugom sucu pojedincu (čl. 371. ZPP).
12. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o trošku (čl. 164. st. 4. ZPP).
13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, prije svega, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, što konkretno znači da će sve izvedene dokaze cijeniti po slobodnom uvjerenju, u smislu čl. 8. ZPP, a stečeno uvjerenje opravdati potrebnim, valjanim i logičnim razlozima, kako bi se moglo provjeriti ima li takvo utvrđenje pravnu i činjeničnu osnovu.
13.1. U smislu čl. 186. st. 3. ZPP, sud nije vezan za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo pa je u ponovnom postupku, s obzirom na činjenice koje će u postupku utvrditi, potrebno ocijeniti i pravni temelj eventualnog stjecanja tužiteljeva prava.
13.2. Nakon toga o predmetu spora prvostupanjski će sud donijeti novu odluku, kojom će odlučiti i o troškovima postupka.
14. Odluka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
