Poslovni broj: Gž-1998/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Andrijani Dodig, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika trgovačkog društva MTM d.o.o., OIB: 26650880991, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Tomislavi Furčić, odvjetnici u Rijeci, radi utvrđenja nezakonitom odluke o povećanju pričuve, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1373/2021-19 od 7. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1373/2021-19 od 7. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita odluka kojom je pričuva stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] povećana na iznos od 6,75 kn/m2 (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi iznos od 369,91 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu, iznad iznosa iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa od 450,00 eura, s pripadajućim kamatama koje su zahtijevane od dana presuđenja do isplate zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III. izreke). Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u zatraženom iznosu od 200,00 eura, s pripadajućim kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate je odbijen u cijelosti (točka III. izreke).

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se tužbeni zahtjev odbije uz nadoknadu parničnog troška tuženiku, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj je žalbu tuženika osporio i predložio je odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitom odluke o povećanju zajedničke pričuve stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa], pri čemu je između stranka prije svega sporna pasivna legitimacija, a potom i predstavlja li povećanje zajedničke pričuve posao redovite ili posao izvanredne uprave, te je li sporna odluka donesena potrebnom većinom glasova suvlasnika zgrade na navedenoj adresi, a time i je li zakonita.

6. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi slijedeće činjenično stanje:

- da je odluka o povećanju zajedničke pričuve za zgradu na adresi [adresa] u [adresa] donesena u listopadu 2019. godine pod oznakom „naš znak: 19-2020“, da se počela primjenjivati od siječnja 2021. godine, te da je prema njoj pričuva trebala iznositi 6,75 kn/m2, umjesto dotadašnjih 4,50 kn/m2,

- da iz Međuvlasničkog ugovora, u kojem su sadržani sadržani svi posebni dijelovi zgrade na navedenoj adresi, slijedi da ukupna površina prostora u toj zgradi iznosi 1.214,51 m2,

- da su suvlasnici predmetne zgrade RR, UR, HR, PR, MR, AR i trgovačko društvo Sedmica d.o.o. pristali na povećanje zajedničke pričuve s iznosa od 4,50 kn/m2 na iznos od 6,75 kn/m2,

- da je površina suvlasničkih dijelova imenovanih suvlasnika sljedeća: 67,30 m2 (RR), 15,68 m2 (UR), 80,55 m2 (HR), 66,24 m2 (PR), 82,45 m2 (MR), 17,78 m2 i 13,14 m2 (AR) te 102,51 m2 (Sedmica d.o.o.), te da ukupna površina suvlasničkih dijelova tih suvlasnika iznosi 458,39 m2.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 40. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 100/04., 79/06., 141/06., 146/08. i 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP) utvrdio da je odluka kojom je pričuva stambene zgrade na adresi [adresa] u [adresa] povećana s 4,50 kn/m² na 6,75 kn/m² nezakonita jer nije donesena propisanom većinom suvlasnika. Navedeno iz razloga jer je površina prostora suvlasnika koji su glasovali za povećanje iznosila 458,39 m² od ukupno 1.214,51 m², što je manje od potrebne većine.

8. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, a tuženik drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom dijela izvedenih dokaza ta utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda nije doveo u sumnju.

9. Neosnovan je žalbeni navod o izostanku pasivne legitimacije tuženika, jer je odredbom članka 93. ZVDSP-a, propisano da je upravitelj nekretnine ovlašten u ime i za račun suvlasnika poduzimati radnje upravljanja te zastupati suvlasnike pred sudom, pa ova zakonska odredba daje upravitelju položaj stranke u postupcima koji se odnose na upravljanje zajedničkom nekretninom, pa tako i u postupcima radi utvrđenja zakonitosti odluke o povećanju pričuve. Prvostupanjski sud je stoga pravilno zaključio da upravitelj zgrade MTM d.o.o. ima položaj pasivno legitimiranog tuženika, pri čemu navođenje izdvojenog primjera sudske prakse (Trgovački sud u Osijeku, Povrv-69/2020) ne može promijeniti ovakav zaključak, osobito jer se u spornom slučaju radi upravo o pitanju upravljanja zajedničkom pričuvom.

10. Neosnovani su i žalbeni tuženika navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio površine i suvlasničke udjele. Sud je na temelju izvedenih dokaza, uključujući međuvlasnički ugovor potpisan od svih suvlasnika, pravilno utvrdio da nije postignuta većina suvlasničkih glasova propisana odredbom članka 40. stavka 2. ZVDSP-a, jer ukupna površina suvlasničkih dijelova suvlasnika koji su pristali na povećanje pričuve iznosi 458,39 m2, dok ukupna površina prostora u predmetnoj zgradi iznosi 1.214,51 m2, pa iz navedenog jasno proizlazi da se ne radi o potrebnoj većini, što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Pritom se napominje da je prvostupanjski sud pravilno kao osnovu za obračun suvlasničkih omjera uzeo međuvlasnički ugovor od 28. travnja 2016., potpisan od svih suvlasnika, koji detaljno određuje omjere suvlasničkih dijelova i koji je u ovakvim međusobnim odnosima mjerodavan, pa neosnovano tuženik prigovara da su podaci o suvlasničkim udjelima trebali biti utvrđeni isključivo iz zemljišnih knjiga. Pritom se posebno napominje da, sve i kada bi se prilikom obračuna suvlasničkih omjera i polazilo od podataka iz zemljišnih knjiga, tuženik nije dokazao da bi se takvim obračunom postigla potrebna većina.

11. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da potrebna većina nije postignuta, pa je pravilno ocijenio da je odluka o povećanju pričuve nezakonita, pri čemu se zaključno napominje da žalbeni navodi kojima se tvrdi da upravitelj nema ovlasti donositi odluku o povećanju pričuve promašuju bit stvari, jer prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjske presude nije niti pošao od pretpostavke da je predmetnu odluku donio sam upravitelj, već određeni broj suvlasnika.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tuženik posebnim žalbenim navodima ne pobija.

14. Tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku, pa nema pravo niti na naknadu troška žalbenog postupka, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, vezano uz odredbu članka 166. ZPP-a, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen jer isti nije bio potreban za vođenje ovog spora.

15. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić