Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-710/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, kojega zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-80/2017-78 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pn-80/2017-78 od 4. srpnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 20,78 eur od 15. prosinca 2016. do 23. travnja 2018., na iznos od 242,71 eur od 15. siječnja 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 268,43 eur od 15. veljače 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 323,90 eur od 15. ožujka 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 315,09 eur od 15. travnja 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 242,53 eur od 15. svibnja 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 315,09 eur od 16. lipnja 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 276,83 eur od 16. srpnja 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 238,56 eur od 16. kolovoza 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 315,09 eur od 16. rujna 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 238,56 eur od 16. listopada 2017. do 23. travnja 2018., na iznos od 276,83 eur od 16. studenoga 2017. do 23. travnja 2018. te na iznos od 276,83 eur od 16. prosinca 2017. do 23. travnja 2018., a ista se presuda preinačava i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod točkom VI. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.932,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama u kojem dijelu se njegov zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom VI. izreke iste prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 168,00 eur s kamatama od 5. strpnja 2025. do isplate.
III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 365,58 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu od 15.363,40 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu neimovinske štete u iznosu od 5.673,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 1.767,86 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2017. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade izgubljene zarade iznos od 3.351,23 eura sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 20,78 eura od 15. prosinca 2016.,
- 242,71 eura od 15. siječnja 2017.,
- 268,43 eura od 15. veljače 2017.,
- 323,90 eura od 15. ožujka 2017.,
- 315,09 eura od 15. travnja 2017.,
- 242,53 eura od 15. svibnja 2017.,
- 315,09 eura od 16. lipnja 2017.,
- 276,83 eura od 16. srpnja 2017.,
- 238,56 eura od 16. kolovoza 2017.,
- 315,09 eura od 16. rujna 2017.,
- 238,56 eura od 16. listopada 2017.,
- 276,83 eura od 16. studenog 2017. i
- 276,83 eura od 16. prosinca 2017. do isplate
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade u iznosu od 5.670,79 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 7.944,02 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđene iznose imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period do podnošenja odštetnog zahtjeva (dio točke IV. izreke), kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki VI. izreke preko nespornog iznosa od 2.844,02 eur, žalbu je podnio tuženik sadržajno zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je ovom sudu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, a tužitelja obvezati da mu naknadi troškove žalbenog postupka.
3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu tuženika predložio istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade kao posljedice štetnog događaja (prometne nesreće od 24. studenoga 2016.) za period prije nego što je tužitelj takav zahtjev postavio tuženiku, kao odgovornoj osobi sukladno odredbi članka 12. u vezi članka 15. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP).
6. Iako je tužitelj zahtjev za naknadu štete postavio tek na ročištu 24. travnja 2018. (list 57 spisa), tužitelju su pobijanom presudom zatezne kamate na pojedinačne iznose izgubljene zarade dosuđene od njihova dospijeća do isplate.
7. Prema odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP, koji se primjenjuje kao lex specialis na štete nastale u prometu, u slučaju neizvršenja obveze isplate u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Stoga je u pravu tuženik kada ističe da ni zatezne kamate na iznos naknade štete za izgubljenu zaradu ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj zahtijevao naknadu te štete unatoč tome što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja tog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-373/2021-2, Rev-538/2022-2 i dr.).
8. Zbog navedenoga, na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP, prvostupanjsku je presudu u pobijanom dijelu valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za izgubljenu zaradu za razdoblje od dospijeća pojedinih iznosa naknade štete do dana kad je tužitelj podnio zahtjev za naknadu te štete.
9. Tuženik je žalbom pobijao i odluku o troškovima postupka preko nespornog iznosa od 2.844,02 eur smatrajući da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane odluke o troškovima postupka zanemario činjenicu da je tuženik još na pripremnom ročištu priznao osnovanost tužbenog zahtjeva, da su se svi dokazi izvodili radi utvrđivanja visine zahtjeva, pri čemu ističe da je prvostupanjski sud, bez obzira na utvrđeni djelomični uspjeh tužitelja u ovoj parnici, nepravilno postupio kada je tužitelju u cijelosti priznao troškove postupka zanemarivši odredbu članka 154. stavak 2. ZPP, koja propisuje naknadu troškova postupka kada stranke djelomično uspiju u parnici.
10. U pravu je tuženik kada ističe da uspjeh tužitelja u sporu nije trebalo posebno vrednovati u odnosu na osnovu samog zahtjeva, budući da je tuženik još na pripremnom ročištu osnovu zahtjeva priznao, pa pri ocjeni omjera uspjeha stranaka u parnici nije bilo potrebno voditi računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
11. Kada je tužitelj sa visinom zahtjeva uspio u omjeru od 64 %, onda je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavak 2. ZPP, od tako utvrđenog postotka uspjeha tužitelja u parnici trebalo oduzeti postotak uspjeha tuženika (36 %) i tužitelju u odnosu na sve troškove, izuzev troškova vještačenja koji su bili neophodni neovisno o uspjehu stranaka u sporu, priznati troškove u omjeru od 28 % (64% - 36%).
12. Na izložen način, tužitelju je za trošak zastupanja i sudskih pristojbi trebalo priznati 1.918,00 eur (28 % od 6.850,00 eur), kojem trošku je u cijelosti valjalo pribrojiti troškove vještačenja od 1.094,02 eur, što u zbroju iznosi 3.012,02 eur.
13. Kako tuženik odluku o troškovima postupka ne pobija za iznos od 2.844,02 eur, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika je djelomično valjalo odbiti i prvostupanjsku odluku o troškovima postupka potvrditi za iznos od 168,00 eur, dok je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP istu odluku valjalo preinačiti u dijelu kojim je zahtjev tužitelja prihvaćen za iznos od 4.932,00 eur i u tom dijelu isti odbiti kao neosnovan.
14. U nepobijanom dijelu (točka I., II., dio točke III. i IV. izreke), prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja po žalbi tuženika.
15. Tuženiku je, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP, priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 125 bodova (Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 138/23.), što uz vrijednost boda od 2,00 eur te PDV po stopi od 25 % iznosi 312,5 eur.
16. S obzirom na to da je odredbom članka 24. stavak 4. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23) propisano da se pristojba za pravni lijek koji se podnosi samo protiv odluke o troškovima postupka ili o sporednim potraživanjima plaća prema iznosu troškova postupka ili sporednih potraživanja, tuženiku je s obzirom na glavnični iznos iz točke IV. izreke pobijane prvostupanjske presude i visinu kamatne stope koja se u utuženom razdoblju primjenjivala, a na temelju Tar. br. 3. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23.), priznat trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,08 eur, pa ukupni troškovi žalbenog postupka tuženika iznose 365,58 eur.
U Sisku 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
