REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-1121/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Martini Barić, u pravnoj stvari tužitelja ETING d.o.o. inženjering i poslovne usluge, OIB: 47513448485, Zagreb, Kninski trg 13, kojeg zastupa Veljko Miljević, odvjetnik u OD Miljević i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko društvo d.o.o., OIB: 58843087891, [adresa], kojeg zastupa Morana Gotić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang, Poljička 13, Zagreb, poslovni broj: Ovrv-24359/2023 od 21. lipnja 2023. u kojem je tuženiku AGENCIJA ZA KOMERCIJALNU DJELATNOST proizvodno, uslužno i trgovačko društvo d.o.o., OIB: 58843087891, [adresa] , naloženo platiti tužitelju ETING d.o.o. inženjering i poslovne usluge, OIB: 47513448485, Zagreb, Kninski trg 13, iznos od 7.544,86 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku kako slijedi:

- na iznos od 1.239,89 EUR od 1. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 1.321,08 EUR od 1. lipnja 2020. do isplate

- na iznos od 917,75 EUR od 1. srpnja 2020. do isplate

- na iznos od 1.279,17 EUR od 31. kolovoza 2020. do isplate

- na iznos od 2.786,97 EUR od 31. kolovoza 2020. do isplate

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od osam dana od dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 285,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška , kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.623,45 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-24359/2023 od 21. lipnja 2023. radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 7.544,86 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Budući da je tuženik, tada ovršenik, pravovremeno izjavio prigovor, rješenje o ovrsi je, sukladno odredbi čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.; dalje: OZ) rješenjem Povrv-1121/2023-7 od dana 20. rujna 2024. stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak dalje nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj u ovom predmetu potražuje isplatu iznosa računa br. 017-03-20 (list 111. spisa) na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja i troškova upravljanja na iznos od 1.239,89 EUR (ranije 9.341,94 kuna), računa br. 025-04-20 (list 118. spisa) na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja i troškova upravljanja na iznos od 1.321,08 EUR (ranije 9.953,67 kuna), računa br. 033-05-20 (list 125. spisa) na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja i troškova upravljanja na iznos od 917,75 EUR (ranije 6.914,75 kuna), računa br. 041-06-20 (list 131. spisa) na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja i troškova upravljanja na iznos od 1.279,17 EUR (ranije 9.637,91 kuna), račun br. 049-07-20 na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja, troškova upravljanja i troškova hitnih intervencija na iznos od 2.786,97 EUR (ranije 20.998,45 kuna), svi računi naslovljeni na tuženika.

3. Tuženik u prigovoru osporava visinu i osnovu predmetne tražbine, ističe da utuženo dugovanje ne postoji te da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu budući da svoje potraživanje temelji na Ugovoru o upravljanju poslovnom zgradom od 8. srpnja 1998. i Međuvlasničkog ugovora suvlasnika poslovne zgrade od 10. srpnja 1997. Ističe da je nejasno nastupa li tužitelj u konkretnom slučaju u svoje ime ili u ime i za račun svih suvlasnika. U prigovoru ističe prigovor zastare.

4. Tužitelj u podnesku od 11. studenog 2024. navodi da u ovom predmetu nastupa isključivo u svoje ime i to iz razloga što nije utužio doprinose za zajedničku pričuvu, već usluge za radnje koje je obavio na temelju, kako navodi, citiranog ugovora (budući je u samom podnesku tužitelj prethodno navodio dva ugovora – Međuvlasnički ugovor za garažu od 9. prosinca 1997. i Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom u poslovnom kompleksu "Cibona" od 8. srpnja 1998., u toj fazi postupka je bilo nejasno na koji ugovor se poziva te je tu okolnost valjalo utvrditi u daljnjoj fazi postupka). U bitnom navodi da se predmetno potraživanje odnosi na usluge tekućeg održavanja i troškova upravitelja, radova hitnih intervencija i specificirane troškove potrošnje vode koje je tužitelj platio za tuženika, sve u vezi poslovne zgrade u kompleksu "Cibona" i koja su knjižena temeljnicama. U odnosu na tuženikov prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije ističe da je tuženikova obveza nastala, kako navodi u tom podnesku – po predmetnom Ugovoru pa da, iz tog razloga, nastupa u svoje ime jer je upravo tužitelju nastalo potraživanje zbog tuženikovog nepoštivanja ugovorne obveze kao većinskog suvlasnika zgrade. Poziva se na odredbu članka 6. Ugovora o upravljanju prema kojem je određeno da za poslove upravitelja ugovorne strane ugovaraju cijenu koja je podijeljena na dva dijela i to tekuće održavanje i troškovi upravljanja poslovnom zgradom. U odnosu na tuženikov prigovor zastare ističe da je ovršni prijedlog podnijet 10. travnja 2023., dok je dospijeće prve od utuženih tražbina 30. travnja 2020.

5. U podnesku od 14. ožujka 2025. tuženik ističe da su suvlasnici predmetne poslove zgrade 21. rujna 2022. sklopili novi ugovor o upravljanju s novim upraviteljem (OBIN upravljanje d.o.o.), da kartice poslovnog partnera koje tužitelj zasniva svoje potraživanje nemaju pečat i potpis ovlaštene osobe te su kontradiktorne tužiteljeve tvrdnje da su osnova utuženja Međuvlasnički ugovor i Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom. Stava je da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za potraživanje utuženog iznosa u svoje ime i za svoj račun. Ističe da se predmetno potraživanje temelji na pogrešnoj pravnoj osnovi budući da tužitelj potražuje sredstva suvlasnika u svoje ime i za svoj račun na osnovi Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju. Poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-294/2024 u predmetu koji se vodio također između ovdje parničnih stranaka, povodom istovjetne činjenične i pravne osove, a u kojoj je zauzet stav podudaran s tuženikovim tvrdnjama u ovom predmetu.

6. Spisu još prileže tuženikov podnesak od 24. ožujka 2025., tuženikov podnesak od 14. srpnja 2025. i tužiteljev podnesak od 21. kolovoza 2025., koji su podneseni nakon zaključenja prethodnog postupka, pa u njima iznesene nove činjenice i dokaze koje su stranke ranije mogle iznijeti, sukladno članku 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP), sud nije uzimao u obzir.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis i to: kartica poslovnog partnera (list 9. i listovi 107.-110. spisa), Međuvlasnički ugovor od 10. prosinca 1997. (listovi 75.-84. spisa), Ugovor o upravljanju poslovnom zgradom [adresa] – [adresa] (list 85.-95. spisa), zapisnici sa sastanaka sjednice vlasnika garaže u kompleksu "Cibona" (listovi 97.-102. spisa), program održavanja objekta garaža za 2007. (listovi 103.-106. spisa), računi uz specifikacije i priloge i pripadajuće priloge računima (listovi 111.-142. spisa), vlasnički list za sportsko- poslovni objekt Cibona Zagreb (listovi 143.-171. spisa), međuvlasnički ugovor od 27. srpnja 2022. uz pripadajuće privitke (listovi 180.-191. spisa), dopis Porezne uprave od 09. travnja 2025. (list 263. spisa). Sud je saslušao svjedoke OO, UO, IO i GO. Ostale predložene a neizvedene dokaze sud nije izveo budući su bili irelevantni za odlučivanje o predmetu spora te je glavna rasprava zaključena sukladno čl. 304. ZPP-a s obzirom na to da je prema utvrđenju ovoga suda predmet raspravljen u dovoljnoj mjeri da se može donijeti odluka.

8. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan, slijedom čega je na temelju članka 451. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika valjalo ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 7.544,86 eura koje tužitelj potražuje od tuženika kao suvlasnika poslovne zgrade u kompleksu "Cibona" na ime troškova potrošnje vode, tekućeg održavanja, troškova upravljanja i troškova hitnih intervencija, za utuženo razdoblje ožujak, travanj, svibanj, lipanj i srpanj 2020.

10. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio upravitelj za poslovnu zgradu u kompleksu "Cibona" na temelju Ugovora o upravljanju poslovnom zgradom [adresa] sklopljenog između suvlasnika te zgrade i tužitelja 8. srpnja 1998. (list 85.- 95. spisa) te je nesporno da tužitelj više nije upravitelj za predmetnu zgradu. Također, nesporno je da tužitelj predmetno potraživanje tuži u svoje ime i za svoj račun, što su stranke učinile nespornim na ročištu od 19. svibnja 2025. (list 276. spisa) i na ročištu od 1. rujna 2025. (list 247. – 248. spisa).

11. Između parničnih stranaka je sporno pravno pitanje spadaju li troškovi koje je tužitelj utužio u ovom predmetu u troškove koji se namiruju iz zajedničke pričuve ili se radi o troškovima koje tužitelj ima pravo tražiti od tuženika u svoje ime i za svoj račun.

12. Stoga je, u ovom predmetu bilo potrebno utvrditi postoji li valjana pravna osnova tužiteljevog potraživanja prema tuženiku prema specifikacijama iz utuženih računa (listovi 111.-142. spisa) na način kako je to tužitelj postavio tužbenim zahtjevom.

13. Odredbom članka 6. Ugovora o upravljanju zgradom definirana je cijena upravljanja koja se odnosi na tekuće održavanje i troškove upravitelja. Iz predmetnih računa i njihovih specifikacija koji prileže spisu razvidno je da je tužitelj obračunao tuženiku troškove potrošnje vode, troškove održavanja i potrošnje te troškove upravitelja. Tužitelj je suvlasnicima obračunavao trošak vode za svaki mjesec na osnovi mjesečnog računa Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. izdanog na tužitelja, koji se prilagao uz račun pričuve, a raspodjela troškova vode vršila se prema prijavljenom broju zaposlenika svakog pojedinog suvlasnika. Tužitelj je iznio činjenicu da je on troškove vode koji otpadaju na tuženika izraženih u predmetnim računima platio za tuženika društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. zbog čega iznose tih plaćenih troškova također potražuje u ovom postupku.

14. Odredbom članka 375. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor). Odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (članak 375. stavak 3. ZV-a). Odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora (članak 375. stavak 4. ZV-a).

15. Odredbom članka 378. stavka 1. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju. Upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova (članak 378. stavak 2. ZV-a). Upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom (članak 378. stavak 3. ZV-a) i raspolaže sredstvima zajedničke pričuve (članak 378. stavak 4. ZV -a). Upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz stavka 1. toga članka nije drukčije određeno (članak 378. stavak 5. ZV-a).

16. Odredbom čl. 90. stavka 1. ZV-a je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika (st. 3.). Dopuštena su samo ona plaćanja iz pričuve koja su učinjena radi plaćanja troškova održavana i poboljšavanja nekretnine ili otplatu zajma uzetog za pokriće tih troškova; ovrhu je dopušteno provoditi na zajedničkoj pričuvi samo radi podmirenja tih tražbina (st. 4.).

17. Prema odredbi članka 380. stavka 1. ZV-a suvlasnici su dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na poseban račun otvoren u tu svrhu.

18. Upravitelj zgrade je ovlašten pokretati sudske postupke radi naplate pričuve koja nije plaćena, a koja se sredstva polažu na poseban račun koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade.

19. Pozivajući se na odredbu čl. 6. Ugovora o upravljanju, tužitelj u ovom postupku potražuje upravo troškove održavanja predmetne zgrade, troškove upravljanja zgradom i troškove hitnih intervencija (troškove upravitelja) koji predstavljaju troškove zajedničke pričuve te trošak plaćenih računa za vodu u odnosu na suvlasnički dio tuženika koji trošak je on, kako navodi, podmirio za tuženika.

20. U smislu odredbe članka 378. stavka 5. ZV-a, zastupanje suvlasnika u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, se odnosi na ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate pričuve koja nije plaćena, koja se sredstva polažu na poseban račun, koji je u tu svrhu otvoren, jer je to imovina koja je odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika, a i od imovine upravitelja zgrade (tako i u presudi ovog suda poslovni broj Pž - 4274/2020-2 od 23. prosinca 2021. Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 325/10-2 od 3. ožujka 2011.).

21. Upravitelj u postupku radi naplate zajedničke pričuve nije ovlašten zahtijevati od suvlasnika da neplaćenu pričuvu, konkretno za održavanje zgrade i za njegove troškove upravljanja plate njemu jer pričuva nije njegova osobna imovina. Kako je u ovom predmetu tužitelj podnio tužbu u svoje ime i za svoj račun te nije niti zatražio da se utužena tražbina plati na poseban račun suvlasnika na koji se uplaćuje zajednička pričuva, tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo je ocijeniti neosnovanim.

22. U odnosu na naplatu troškova vode za koje tužitelj tvrdi da ih je platio za tuženika, valja reći da u slučaju da se radi o računima koji se odnose na poslovne prostorije u vlasništvu tuženika i koji glase na tuženika, tada je Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. imala pravo pokrenuti postupak prisilne naplate protiv tuženika radi podmirenja tih tražbina prema tuženiku, a ne tužitelj. Naime, tužitelj nema pravni interes za ispunjenjem tuđe obveze pa njegovim eventualnim ispunjenjem tuđe obveze ne dolazi do zakonske subrogacije prema članku 91. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO). U slučaju da se radilo o potrošnji vode na zajedničkom dijelu nekretnine tada bi taj trošak, ako je zaista plaćen od strane tužitelja za tuženika, bilo potrebno kao i trošak održavanja, potraživati od tuženika na poseban račun suvlasnika na koji se uplaćuje zajednička pričuva. Dakle, u slučaju da su ti troškovi plaćeni po osnovi koja se podmiruje iz zajedničke pričuve, koja je zajednička imovina svih suvlasnika, onda bi naknadu tih troškova mogli tražiti samo suvlasnici, a ne upravitelj u svoje ime i za svoj račun, a na koji način nastupa u ovom postupku. U svakom slučaju, bilo da se radi o ovdje opisanoj prvoj ili drugoj situaciji, tužbeni zahtjev je prema stajalištu ovog suda i u tom dijelu (naknade troška za potrošnju vode) neosnovan.

23. U odnosu na iskaze saslušanih svjedoka u ovom predmetu, valja reći da su oni ovom sudu bili irelevantni za odlučivanje u ovom predmetu jer nisu odlučni za sporno pravno pitanje među strankama. Isto tako, sud nije imao potrebe za provođenjem ostalih predloženih dokaza jer oni nisu od važnosti za odlučivanje o predmetu spora, iz naprijed iznesenih razloga u ovoj presudi.

24. Slijedom svega navedenog, a u skladu s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.

25. Na temelju odredbi članka 154. stavka 1., članka 155. stavaka 1. i 2. i članka 164. ZPP-a donesena je odluka o trošku (točke II. i III. Izreke). Tuženiku je, u skladu s Tbr. 7. Tarife nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 128/23.; dalje -Tarifa), priznat u skladu s Tbr. 8. trošak sastava prigovora u iznosu od 200,00 eura, trošak podneska od 14. ožujka 2025. i trošak podneska od 14. srpnja 2025. svaki u iznosu od 200,00 eura, u skladu s Tbr. 8. t. 4. za sastav podneska od 25. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 eura, u skladu s Tbr. 9. trošak pristupa ročištu od 24. ožujka 2025., pristupa ročištu od 19. svibnja 2025. i pristupa ročištu od 1. rujna 2025., svako u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1562,50. Trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 60,95 eura. Slijedom navedenog, tuženiku je priznat trošak od 1.623,45 eura.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Sutkinja

Martina Barić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku