K-720/2021-

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca Marija Franetovića kao predsjednika vijeća te sudaca porotnika Marije Mandić i Lade Dvornik kao članova vijeća uz sudjelovanje Dine Madunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-4342/2015 od 10. srpnja 2015. godine protiv okrivljenih ĐŽ, IŽ I CŽ zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona i dr. („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11) u nazočnosti okrivljenih ĐŽ, IŽ i CŽ, branitelja okrivljenika pod 1. odvjetnika FŽ te predstavnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, državno-odvjetničke savjetnice ĐŽN nakon rasprave održane 18. rujna 2025. godine

p r e s u d i o j e :

Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENICI: 1) ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆŽ i Đ, rođen **.**.1980. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Selca, neoženjen, slastičar, završio srednju školu, državljanin Republike Hrvatske

2) IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆŽ i Đ, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Selca, zidar, završio srednju školu, neoženjen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske

3) CŽ, 56217292884 sin ĆŽ i Đ, rođen **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Selca, klesar, neoženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske

k r i v i  s u:

što su 12. travnja 2015. godine oko 22,00 sati u Selcima, Sadić 13, zajednički mi dogovorno u nakani da ČŽ teško tjelesno ozljede, ušli su u obiteljsku kuću u kojoj stanuje ČŽ a potom u unutrašnjost njihovog stana na prvom katu i u prostorije dnevnog boravka, gdje se ĐŽ približio ČŽ te ga je dok ga je IŽ držao a CŽ držao njegovu suprugu TŽ sprječavajući da mu ne bi mogla pomoći, udario ga najmanje jednom stisnutom šakom u glavu od čega je ČŽ pao na tlo uslijed čega je zadobio ozljede u vidu prijeloma nosne kosti bez pomaka, krvne podljeve kapaka lijevog oka i krvni podljev lijevog obraza, razderno-gnječnu ranu glave tjemeno desno s prijelomom lubanje desno sljepoočno-tjemeno (odnosno desno tjemeno-zatiljno) uz oštećenje desnog bubnjića te nagnječenja mozga lijevo sljepoočno, koje ozljede su teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedili,

čime su počinili okrivljenik pod 1) ĐŽ jedno kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo u čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), a okrivljenici pod 2) IŽ i okrivljenik pod 3) CŽ IŽ po jedno kazneno djelo protiv života i tijela –sudjelovanjem u tučnjavi – djelo opisano i kažnjivo u čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona.

Temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 okrivljenik ĐŽ se

o s u đ u j e

- zbog kaznenog djela teške tjelesne ozlijede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

Temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku ĐŽ s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 122. stavak 1. KZ/11 okrivljenik pod IŽ se

o s u đ u j e

- zbog kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku IŽ s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 122. stavak 1. KZ/11 okrivljenik pod CŽ se

o s u đ u j e

- zbog kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku CŽ s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 148. st. 1.u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenici pod 1) ĐŽ, pod 2) IŽ i pod 3) CŽ dužni su solidarno naknadit troškove ovog postupka u ukupnom iznosu od 1.486,86 eura od čega na ime troška izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu vještačenja otpada iznos od 2.410,00 kuna odnosno 319,86 eura, na izrade pisanih dopuna nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu otpadaju iznosi od 252,00 eura i 315 eura dok na ime sudskog prosjeka otpadaju iznosi od po 200,00 eura.

II

Na temelju čl. 452. st. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku

PREMA OKRIVLJENICIMA: 1) ĐŽ

2) ZVJEZDANU ĐŽ

3) CŽ

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi 12. travnja 2015. godine oko 22,00 sati u Selcima, Sadić 13, onaj pod 1) okrivljenik ĐŽ, u nakani da ČŽ teško tjelesno ozljedi, bez odobrenja ČŽ i njegove supruge TŽ,

dakle, da bi neovlašteno prodrli u tuđi dom i drugoga teško tjelesno ozlijedio

čime bi kazneno djelo protiv privatnosti – narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora – djelo opisano i kažnjivo u čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka ovog dijela postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

¸

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu br. K-DO-434/15 od 10. srpnja 2015. godine protiv okrivljenika ĐŽ, IŽ i OŽ zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. i čl. 141. st. 1. u svezi s čl. 51. KZ/11.

2. Općinski sud u Splitu je presudom br. K-222/16 od 12. lipnja 2019. godine proglasio krivim okrivljenike ali je navedena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. K-715/2019 od 13. prosinca 2019. godine. Također, Općinski sud u Splitu je presudom br. K-1260/2019 od 27. listopada 2020. godine proglasio krivim okrivljenika ĐŽ dok je okrivljenike IŽ i OŽ oslobodio optužbe dok je Županijski sud u Osijeku rješenjem br. Kž-124/2021 od 27. svibnja 2021. godine ukinuo i navedenu prvostupanjsku presudu ovog suda te je predmet vratio Sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Očitujući se o utemeljenosti optužnice u ponovljenom postupku okrivljenici ĐŽ, ŠŽ i OŽ su se očitovali kako nisu krivi.

4. Tijekom ponovljenog postupka u dokazne svrhe pročitani su i pregledani potvrda Kliničkog bolničkog centra Split od 13. travnja 2015. godine (list 6 spisa), zapisnik o očevidu Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, PP Brač, broja: 511-12-25- 03-KU-30/15 od 13. travnja 2015. (list 33-35 spisa), izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, PP Brač broja: 511- 12-25-03-KU-30/15 od 13. travnja 2015., sa skicom mjesta događaja (list 36-38 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Brač serijskog broja [serijski broj] od 13. travnja 2015. (list 42 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Brač serijskog broja [serijski broj] od 13. travnja 2015. (list 43 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Brač serijskog broja [serijski broj] od 13. travnja 2015. (list 44 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Brač br. 888874 od 13. travnja 2015. (list 45 spisa), otpusno pismo Kliničkog bolničkog centra Split, broja:

MB14883/2015, za ČŽ (list 107 spisa), obavijest o ozljedama Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za kirurgiju, Zavoda za neurokirurgiju od 8. svibnja 2015., za ČŽ (list 112 spisa), medicinska dokumentacija za ČŽ (list 129-131 spisa), te iskaz sudskog vještaka Marije Definis Gojanović na raspravi dana 14. svibnja 2019. godine, presuda Općinskog suda u Splitu broj K- 743/15 od 5. studenog 2018. godine i presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kž-45/19 od 10. srpnja 2019. godine obavijest o povredama KBC Split odjela za kirurgiju od 09. veljače 2023 (list 384), otpusno pismo za ČŽ (list 385), smrtni list br. 01081/2024 za TŽ (list 414) te medicinska dokumentacija koju je oštećenik priložio na ročištu od 10. ožujka 2025. godine.

5. Temeljem čl. 431. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku pročitan je iskaz sada pokojne TŽ od 29. travnja 2015. (list 103-204 spisa) koja je ispitana kao svjedok- oštećenik u prethodnom postupku koja je u bitnom navela kako je upravo htjela uhvatiti se za kvaku ulaznih vrata da su se vrata otvorila i na vratima ugledala ĐŽ, a pored njega OŽ i IŽ. Kada su se vrata otvorila da ju je bez ikakvog upozorenja rukom odgurnuo ĐŽ, od čega da je doslovce odletjela, a kada je krenula prema telefonu da ju je zadržao OŽ, dok su ĐŽ i IŽ prišli njezinom suprugu. Sjeća se da je ĐŽ govorio njenom suprugu da će ga ubiti, a kada se njezin suprug podigao s kauča da ga je odmah potom ĐŽ udario stisnutom šakom u glavu od čega je njezin suprug pao na tlo. Vidjela je pritom da njezin suprug nije udario glavom, ni od stolić, a ni od pod, već su ga dok je bio na podu ĐŽ i IŽ nastavili udarati stisnutim šakama. Čak je primijetila da je ĐŽ u ruci imao neki tamni ili sivi predmet, sličan bokseru, a udarali su i nogama u glavu. U jednom trenutku su prestali udarati a tada je čula OŽ kako kaže: "Udarite još!" nakon čega su ga nastavili tući. Pri čemu je OŽ vrijeđao, a od zadobivenih ozljeda je njezin suprug proveo dosta vremena na liječenju.

6. Ispitan kao svjedok oštećenik ČŽ je u bitnom naveo kako se eposredno prije ovog događaja vratio iz Sumartina i sjeo sam na kauč u dnevnom boravku. Njegova supruga je otišla otvoriti ulazna vrata dnevnog boravka jer su čuli prethodno buku. Kada je otvorila ulazna vrata odmah su se u prostoriji pojavili njih troje okrivljenika i to ĐŽ, IŽ i CŽ. Okrivljenici su prije ulaska u dnevni boravak, prethodno morali proći kroz ulazna vrata u kuću a zatim i u stan. Također prošli su kroz vrata koja se nalaze neposredno pred kuću odnosno kao ulaz u dvorište te još jedna vrata na kraju hodnika, tako da su ukupno do kuhinjskih vrata otvorili četvero para vrata. Naglasio je kako ih on i supruga nisu pustili u stan. Čim su ušli u stan prišli su mu ĐŽ i IŽ i dok ga je IŽ me držao ĐŽ ga je tukao šakama. U istom trenutku je CŽ je držao njegovu suprugu. Pao je na pod i osjetio nekoliko udaraca i koliko se sjeća, udarao ga je ĐŽ, dok se sjeća da ga je IŽ držao. Nakon što je oštećeniku predočeno da mu je supruga rekla da su me tukla obojica, svjedok je naveo kako se to zbog proteka vremena i zbog činjenice da je bio u komi ne može sjetiti. Nakon što je zadobio nekoliko udaraca dok je ležao na podu, izgubio je svijest i probudio se u bolnici. Bio je nekoliko dana u komi te je zadobio teške tjelesne ozljede. Nakon ovog događaja ima parezu lica kao posljedicu ovog događaja. U bolnici je proveo 18 dana na intenzivnoj njezi. Nakon bolnice je još odlazio na razne terapije, međutim ne može se sjetiti koliko je oporavak i liječenje trajalo.

Nije mu poznato da bi putem odvjetnika vodio postupak za naknadu štete vezano za ovaj događaj.

Povod ovom događaju je taj što je navodno sa automobilom oštetio kovana vrata na kući okrivljenika, međutim sigurno je kako to nije tehnički moguće jer se radi o plastičnom dijelu auta a vrata su kovana, i nije moglo se ošteti vrata.

Posebno upitan okrivljenik je istaknuo kako nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenih dok se nije mogao očitovati je li zainteresiran za naknadu štete.

7.1. Vještakinja za sudsku medicinu dr. Marija Definis je u pisanom i usmenom nalazu i mišljenju kojeg je dala u prethodnom postupku utvrdila kako je oštećenik ČŽ inkriminirane prigode zadobio prijelom nosne kosti bez pomaka, kao i krvne podljeve kapaka lijevog oka i krvni podljev lijevog obraza koje ozljede svaka za sebe predstavljaju laku tjelesnu ozljedu te su mogle nastati jednim udarcem nekim tupo–tvrdim predmetom (npr. šakom ili otvorenim dlanom) srednje jakog intenziteta u područje lijeve strane lica. Nadalje, oštećeni je zadobio i razderno-gnječnu ranu glave tjemeno desno s prijelomom lubanje desno sljepoočno –tjemeno uz oštećenje desnog bubnjića te nagnječenje mozga lijevo sljepoočno koje čine cjelinu i predstavljaju običnu tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala padom i udarcem glave od neki tupo-tvrdi predmet.

7.2. U pisanom nalazu i mišljenju kojeg je vještakinja za sudsku medicinu dala povodom naloga Suda od 17. ožujka 2024. godine te od 9. travnja 2025. godine se u bitnom navodi kako se temeljem medicinske dokumentacije koja je u međuvremenu priložena u spis može ponoviti što je prethodno rečeno. Vještakinja zaključuje kako je oštećenik ČŽ inkriminirane prigode zadobio običnu tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma nosne kosti bez pomaka, krvnih podlijeva kapaka lijevog oka, krvnog podlijeva lijevog obraza, razderno-gnječne rane tjemeno (zatiljno) desno, prijelom lubanje slijepo-očno-tjemeno desno i nagnječenja mozga lijevo sljepoočno. Krvni podljevi kapaka lijevog oka i lijevog obraza te prijelom nosne kosti bez pomaka nastali su s najmanje jednim udarcem tupo-tvrdim predmetom u lijevu stranu lica ili udarcem o neki tupo-tvrdi predmet s tim dijelom tijela. Razderno-gnječna rana desnog tjemenog (zatiljnog) dijela glave, prijelom lubanje desno tjemeno-sljepoočno (zatiljno) i negnječenje mozga lijevo sljepoočno čine cjelinu i nastali su padom i udarcem glave o neki tupo-tvrdi predmet.

7.3. Na raspravi održanoj 16. rujna 2025. godine vještakinja je u bitnom navela kako što se tiče ozljeda koje su nastale uslijed izravnog udarca u lice oštećenika, od kojih je došlo do prijeloma nosne kosti i krvni podljeva kapka lijevog oka i lijevog obraza, ne može se isključiti mogućnost da se radilo o više od jednog udarca tupo tvrdim sredstvom. Ovo tim više što se u medicinskoj dokumentaciji spominje "više kontuzijskih žarišta" ali isto zbog nedostatka detaljnijih opisa je nemoguće utvrditi detaljnije s time da prijelom nosne kosti izvjesno nije nastao uslijed pada. Iz medicinske dokumentacije se ne može precizno utvrditi na kojim mjestima su se nalazila kontuzijska žarišta koja se spominju, ali nisu opisana u medicinskoj dokumentaciji. Dakle, vezano za krvne podljeve i prijelom nosne kostim se radi od najmanje jednom udarcu.

8. Na kraju dokaznog postupka pregledani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenike.

9. Svo troje okrivljenika je u bitnom ostalo kod obrana danih u prethodnom postupku.

10.1. Okrivljenik ĐŽ je u bitnom na raspravi dana 27. listopada 2020. godine okrivljenik naveo kako je ČŽ pokušao udariti s leđa njegovog brata OŽ,a on da se nakon toga postavio između njih dvojice te udario ČŽ kako bi obranio svoga brata.

10.2. U obrani koju je okrivljenik dao prilikom prvog ispitivanja 13. travnja 2015. godine, okrivljenik je naveo kako je točno da je sa braćom IŽ i OŽ kritične prigode ušao u kuću gdje su išli prema gornjem katu, a kada su sreli Vedranovog brata da im je kazao da je Vedranov stan na donjem katu. Pokucali su na vrata te im je Vedranova žena Marija otvorila, kada su je pitali gdje se nalazi ČŽ. Ista je krenula zatvoriti vrata ali joj je rekao kazao da stane i da mu objasni zašto je ČŽ razbio ulazna vrata u dvorište te je u tom trenutku vidio Vedranovu glavu, a onda je Mariju makao malo sa strane i ušao unutra. Kada je to ČŽ vidio uhvatio ga je za prsa i zamahnuo rukom kao da će ga udariti, a on se izmaknuo te ga opalio "pleskom" po glavi, odnosno po uhu, a ČŽ da je od tog udarca pao na pod. Vidio je da su mu oči zabijelile, iako mu nije bilo jasno pretpostavio je da je ČŽ udario glavom u stolić između kauča a OŽ ga je odmah povukao za majicu, te je zvao policiju. Napominje da je ČŽ udario samo jedan put po uhu, ne prevelike jakosti, a IŽ i OŽ nisu ga udarali. Povod ovom događaju da je događaj ponašanje ČŽ koji je svojim autom razvalio vrata od kapije i kamenom razbio bratov automobil, pa su nakon toga otišli do njega da ga upitaju zašto je to učinio, a ne s motivom da izazovu probleme.

11. Okrivljenik IŽ je u bitnom naveo kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret Istaknuo je kako mu je tu večer sestra poslala poruku kako ČŽ preko nje šalje prijeteće poruke njemu i braći. Kada se to dogodilo da je OŽ došao i rekao da je ČŽ razbio staklo na autu i kapiju, a onda da su krenuli do ČŽ te ušli u kuću. Kada su pokucali da im je vrata otvorila Vedranova žena koja je počela galamiti, a tada je ĐŽ odmakao ženu koja je krenula na njega, a brat OŽ je nju držao. ĐŽ je gurnuo ČŽ i on je pao na pod, a sve skupa da je trajalo oko 10 sekundi. Naveo je kako je oštećenik možda udario u trosjed i stolić, a ĐŽ mu je samo dao "plesku". Također, krajičkom oka je vidio kako ČŽ zamahuje prema njemu, te se tada ĐŽ približio i udario ČŽ rukom u glavu nakon od čega je oštećenik pao na pod.

12. Okrivljenik CŽ opovrgnuo je počinjenje kaznenih djela te naveo kako mu je sestra javila da je dobila prijetnju od ČŽ preko mobitela a on da je sa suprugom pregledao video nazor, te utvrdio kako im je upravo oštećenik oštetio kovana ulazna vrata u dvorište. Tada je s braćom sjeo u auto i otišli su u Vedranovu kuću, kada im je oštećenikova supruga otvorila vrata i rekla da je ČŽ u kuhinji. Oštećenik je sjedio na kauču te držao laptop na nogama, a kako je Vedranova žena počela vikati da ju je on udaljio. Međutim, oštećenik je odložio laptop i skočio na brata ĐŽ koji se izmakao i dao mu jednu "plesku", a nakon toga je oštećenik pao na pod te vjerojatno prilikom pada udario o stol. Naveo je kako je čuo tup udarac, a kako je pokraj kauča bio stolić, oštećenik je udario glavom o stolić. Nakon toga nije tukao oštećenika te se sve se dogodilo u par sekundi. Istaknuo je kako nisu imali namjeru bilo što loše napraviti već su išli razgovarati s oštećenikom zašto im je razbio kapiju i vjetrobransko staklo. Na raspravi održanoj dana 27. listopada 2020. godine okrivljenik je naveo kako naknadno stigao na ulazna vrata kuhinje i dnevnog boravka te nije vidio sukob između njih već je samo vidio kako ČŽ leži na podu.

13. Sukladno ukidnom rješenju Županijskog suda u Osijeku, Sud se u ponovljenom postupku upustio u utvrđivanje činjenica glede postupanja svakog od optuženika u odnosu na svakog od oštećenika te je pribavio dodatnu medicinsku dokumentaciju te je naložio dopunu nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke radi utvrđivanja mehanizma nanošenja ozljeda.

14.1. Nakon provedenog dokaznog postupka Sud je utvrdio iz obrana okrivljenih kao i iz iskaza sada pokojne TŽ čiji je raniji iskaz pročitan na raspravi temeljem čl. 431. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku te dodatno ispitanog ČŽ kako je inkriminirane prigode okrivljenik ĐŽ zadao udarac oštećeniku ČŽ.

14.2. S obzirom da se okrivljenici iskazali kako se radilo o jednom udarcu dok su oštećenici iskazali kako se radilo o više udaraca, udaranju dok je oštećenik ležao na zemlji te kako su udarci zadani sa tzv. "bokserom", Sud je zatražio mišljenje od vještaka za sudsku medicinu koji je naveo kako se radi o najmanje jednom udarcu s time kako je prijelom nosne kosti izvjesno nije nastao uslijed pada.

14.3. Pored činjenice da su obrane okrivljenih i iskazi oštećenika podudarni samo u dijelu u kojem se opisuje tko je zadao oštećeniku ČŽ udarac, podudarni su i u dijelu u kojem opisuju način na koji su u inkriminiranom događaju sudjelovali okrivljenici IŽ i CŽ pa je stoga Sud utvrdio kako je okrivljenik IŽ držao oštećenika ČŽ kada ga je udario okrivljenik ĐŽ dok je okrivljenik OŽ ĐŽ u tom trenutku rukama držao oštećenu TŽ kako se ne bi uključila u događaj.

14.4. Kao tehnički neodrživ, Sud nije prihvatio dio iskaza oštećene TŽ u kojem je opisala kako je njezin suprug udaren s tzv. "bokserom" s obzirom da je vještakinja za sudsku medicinu u nalazu i mišljenju isključila ovu mogućnost.

14.5.Što se tiče broja udaraca koje je inkriminirane prigode okrivljenik ĐŽ zadao oštećeniku ČŽ, Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prema kojem mu je okrivljenik zadao najmanje jedan udarac te kako "prijelom nosne kosti izvjesno nije nastao uslijed pada" pa je tehnički održivo, ukoliko je okrivljenik zadao oštećniku jedan udarac, kako su druge ozljede nastale uslijed pada.

15. Raščlanjujući izvedene dokaze Sud je utvrdio kako su inkriminirane priogode okrivljenici ĐŽ, IŽ i OŽ nepozvani u kuću u kojoj su živjeli oštećenik ČŽ sa sada pokojnom suprugom TŽ te kako se u neposrednoj blizini ulaznih vrata u stan našla TŽ koju je okrivljenik ĐŽ odgurnuo da bi ju okrivljenik CŽ uhvatio rukama te je čitavo vrijeme zadržao tako da se nije mogla umiješati niti telefonom pozvati nekoga u pomoć. Iz obrana okrivljenih te iskaza ČŽ i TŽ neprijepornim proizlazi kako su sve osobe koje su se zatekle u prostoriji vidjele kako je ĐŽ zadao udarac ČŽ dok je svjedokinja TŽ iskazala da je vidjela kako IŽ zadaje udarce dok to ostali nisu vidjeli dok CŽ nitko od nazočnih nije vidio da bi zadao udarac oštećeniku. Pri tome treba u potpunosti isključiti prigovor obrane da bi se radilo o nužnoj obrani jer nije logično da bi u situaciji kad mu je troje muškaraca nasilno ušlo u kuću oštećenik njih prvi napao, štoviše niti jedan od okrivljenika nije imao niti traga ozljeda. Uostalom, sam način ulaska u kuću odnosno u stan oštećenika je bio nasilan te predstavlja napad na integritet oštećenika. Kod međusobno različitih opisa događaja od strane okrivljenika kako međusobno tako i prema iskazima oštećenih te kod činjenice da je oštećenik ČŽ vrlo brzo izgubio svijest i ne sjeća se velikog dijela radnji okrivljenih te kod činjenice kako njegova supruga TŽ tvrdi kako je njezin suprug udaren s tzv. "bokserom" te dobio više udaraca, Sud je prihvatio tvrdnje sudionika događaja isključivo u onoj mjeri u kojoj su podudarne sa nalazom i mišljenjem vještaka za sudsku medicinu te međusobno pa je prihvatio mišljenje vještaka za sudsku medicinu kako je okrivljenik ĐŽ udario najmanje jednom ČŽ uslijed čega je ovaj pao te udario licem uslijed čega je zadobio prijelom nosne kosti bez pomaka, krvne podljeve kapaka lijevog oka i krvni podljev lijevog obraza, razderno-gnječnu ranu glave tjemeno desno s prijelomom lubanje desno sljepoočno-tjemeno (odnosno desno tjemeno-zatiljno) uz oštećenje desnog bubnjića te nagnječenja mozga lijevo sljepoočno, koje je vještak označio kao teške tjelesne ozlijede. Također, iz obrana okrivljenih i iskaza ČŽ i TŽ Sud je utvrdio kako je neposredno prije nego je ČŽ dobio udarac kako ga je držao okrivljenik IŽ pa kod utvrđene činjenice kako je oštećenik "zadobio najmanje jedan udarac" isključuje mogućnost da bi mu i okrivljenik IŽ zadao udarac. Iako je svjedokinja TŽ navela kako se radilo o više udaraca te kako je i IŽ udarao oštećenika dok se nalazio na podu te iako vještak za sudsku medicinu dopušta mogućnost kako se radilo o više udaraca ali tvrdi da je oštećenik zadobio "najmanje jedan udarac" iz čega se ne može sa apsolutnom sigurnošću utvrditi kako je te prigode oštećenik zadobio više udaraca, Sud je dvojbu oko ove činjenice utvrdio primjenom čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku kojom se propisuje kako će se dvojba o postojanju činjenica koja tvore obilježja kaznenog djela riješiti na način povoljniji za okrivljenika, stoga je Sud utvrdio kako je jedina osoba koja je zadala udarac oštećenik ĐŽ jer su svi očevidci suglasni kako su vidjeli upravo njega kako zadaje udarac oštećeniku neposredno nakon ulaska u prostoriju u koje se nalazio te kako se radilo o "najmanje jednom udarcu" te kako okrivljenik IŽ nije zadao izravni udarac oštećeniku ČŽ te je sukladno utvrđenom činjeničnom stanju Sud izmijenio činjenični opis a u odnosu na okrivljenike IŽ i OŽ i pravnu oznaku.

16. Okrivljenik ĐŽ je postupao s namjerom te je htio izvršenje kaznenog djela. Činjenica da zadaje izravni udarac u glavu odnosno u središnji dio lica takve snage uslijed je oštećeniku slomljena nosna kost je upravo takve naravi da izražava namjeru počinitelja da se drugoj osobi nanese teška tjelesna ozljeda.

17. Kako se u postupanju okrivljenika ĐŽ ostvarila obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te kako je postupao s izravnom namjerom te s obzirom da okrivljenik nije postupao u zabludi o protupravnosti biću djela ili okolnostima koji isključuju protupravnost te s obzirom da njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, Sud ga je proglasio krivim zbog navedenog kaznenog djela.

18. Za okrivljenike IŽ i CŽ nije dokazano da su zadali izravni udarac oštećeniku ČŽ, međutim iz izvedenih dokaza je utvrđeno kako je IŽ držao oštećenika ČŽ utrenutku kada ga je okrivljenik ĐŽ udario dok je CŽ držao suprugu ČŽ, TŽ sprječavajući da mu ne bi mogla pomoći bilo pozivanjem pomoći putem telefona bilo da pokuša fizički spriječiti okrivljenike ĐŽ i IŽ da se približe oštećeniku. Stoga je Sud utvrdio kako su se u njihovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona.

19. Okrivljenici IŽ i CŽ su bili svjesni da bi uslijed njegovog postupanja druga osoba, u konkretnom slučaju oštećenik ČŽ može zadobiti ozlijede te su pristali na posljedice. Kako su se u njihovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona, kako je utvrđenu da su postupali s neizravnom namjerom te su bili svjesni svojeg djela te s obzirom da nisu postupali u zabludi o protupravnosti, biću djela ili okolnostima koji isključuju protupravnost te s obzirom da njihova ubrojivost nije dovedena u pitanje Sud ih je proglasio krivim zbog navedenog kaznenog djela.

20.1. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste kazneno-pravne sankcije, Vijeće je kod okrivljenog ĐŽ cijenilo korektno i suradno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike te raniju neosuđivanost te posebno činjenicu da je oštećenik ČŽ istaknuo kako nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenih dok je kao otegotnu okolnost cijenio naročito iskazanu bezobzirnost i upornost prilikom počinjenja kaznenog djela.

20.2. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude zbog koje je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, kao i svrhu kažnjavanja, Sud je temeljem odredbe čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona/11 osudio okrivljenika ĐŽ na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu te kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

20.3. Vijeće je uvjerenja kako se s obzirom na raniju neosuđivanost, ali i neosuđivanost nakon prijepornog događaja može smatrati kako okrivljenik ĐŽ nije sklon počinjenju kaznenih djela te kako se događaj zbog kojega se vodi ovaj kazneni postupak može smatrati prolaznim incidentom te kako je s obzirom na njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela može utjecati da više ne vrši kaznena djela i ovakvom vrstom sankcije a ujedno da će se ovakvom sankcijom utjecati na druge moguće počinitelje ovakve vrste kaznenih djela na način da će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

21.1. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste kazneno-pravne sankcije, Vijeće je kod okrivljenog IŽ cijenilo korektno i suradno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike te raniju neosuđivanost te posebno činjenicu da je oštećenik ČŽ istaknuo kako nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenih dok je kao otegotnu okolnost cijenio naročito iskazanu bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenog djela.

21.2. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude zbog koje je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, kao i svrhu kažnjavanja, Sud je temeljem odredbe čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona/11 osudio okrivljenika IŽ na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu te kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

21.3. Vijeće je uvjerenja kako se s obzirom na raniju neosuđivanost, ali i neosuđivanost nakon prijepornog događaja može smatrati kako okrivljenik IŽ nije sklon počinjenju kaznenih djela te kako se događaj zbog kojega se vodi ovaj kazneni postupak može smatrati prolaznim incidentom te kako je s obzirom na njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela može utjecati da više ne vrši kaznena djela i ovakvom vrstom sankcije a ujedno da će se ovakvom sankcijom utjecati na druge moguće počinitelje ovakve vrste kaznenih djela na način da će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

22.1. Razmatrajući činjenice bitne za određivanje vrste kazneno-pravne sankcije, Vijeće je kod okrivljenog CŽ cijenilo korektno i suradno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike te raniju neosuđivanost te posebno činjenicu da je oštećenik ČŽ istaknuo kako nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenih dok je kao otegotnu okolnost cijenio naročito iskazanu bezobzirnost prilikom počinjenja kaznenog djela.

22.2. Uzimajući u obzir gore utvrđene okolnosti, stupanj krivnje, pobude zbog koje je optuženik počinio predmetno kazneno djelo, kao i svrhu kažnjavanja, Sud je temeljem odredbe čl. 122. st. 1. Kaznenog zakona/11 osudio okrivljenika CŽ na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu te kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

22.3. Vijeće je uvjerenja kako se s obzirom na raniju neosuđivanost, ali i neosuđivanost nakon prijepornog događaja može smatrati kako okrivljenik CŽ nije sklon počinjenju kaznenih djela te kako se događaj zbog kojega se vodi ovaj kazneni postupak može smatrati prolaznim incidentom te kako je s obzirom na njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela može utjecati da više ne vrši kaznena djela i ovakvom vrstom sankcije a ujedno da će se ovakvom sankcijom utjecati na druge moguće počinitelje ovakve vrste kaznenih djela na način da će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja.

23. U odnosu na kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma iz čl. 141. st. 1. Kaznenog zakona sukladno čl. 81. st. 1. toč. 6. u svezi sa čl. 81. st. 3. Kaznenog zakona nastupila je zastara kaznenog progona 12. travnja 2023. godine stoga je u odnosu na to kazneno djelo temeljem čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku donesene presuda kojom se odbija optužba.

24. Vodeći računa o stvarno nastalim troškovima te osobnim i obiteljskim imovinskim prilikama okrivljenih Sud je temeljem čl. 148. st. 1.u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 obvezao okrivljenike solidarno naknaditi troškove ovog kaznenog postupka u iznosu od 1.486,86 eura od čega na ime troška izrade pisanog nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu vještačenja otpada iznos od 2.410,00 kuna odnosno 319,86 eura, na izrade pisanih dopuna nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu otpadaju iznosi od 252,00 eura i 315,00 eura dok na ime sudskog prosjeka otpadaju iznosi od po 200,00 eura za svakog okrivljenika.

U Splitu, 18. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

MARIJO FRANETOVIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijama pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u 4 primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- okrivljenicima;

- branitelju okr. pod 1. odvjetnik FŽ

- ODO Split;

- u spis.