Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-681/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice NŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Grada Delnice, Delnice, Trg 138. brigade HV broj 4, OIB 03944325629, kojega zastupa punomoćnica Natalija Marević-Grgurić, odvjetnica u Delnicama, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2024., poslovni broj: Pn-2669/2018-63, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika Grada Delnice te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2024. poslovni broj: Pn-2669/2018-63 u toč. III. izreke (odluke o troškovima) i u dijelu toč. II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužiteljici iznos od 1.327,23 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.227,69 eur od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 99,54 eura od 10. svibnja 2024. pa do isplate,

te isplatiti 2. tužiteljici iznos od 2.044,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2024. pa do isplate.

II. Uvažava se žalba Grada Delnice te se djelomično preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2024. poslovni broj: Pn- 2669/2018-63 u dijelu u kojem je dosuđena zakonska zatezna kamata 1. tužiteljici na iznos od 99,54 eura tekuća od 16. veljače 2017. pa do zaključno 9. svibnja 2024. i u dijelu u kojem je dosuđena 2. tužiteljici zakonska zatezna kamata na iznos od 2.044,81 eur tekuća od 16. veljače 2017. pa do zaključno 9. svibnja 2024. te se sudi:

Odbija se zahtjev 1. tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 99,54 eur tekuću od 16. veljače 2017. do zaključno 9. svibnja 2024. te se odbija zahtjev 2. tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 2.044,81 eur tekuću od 16. veljače 2017. do zaključno 9. svibnja 2024., kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika Grada Delnice za nadoknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 10. svibnja 2024. poslovni broj: Pn-2669/2018-63 suđeno je:

"I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kako su ga I i II- tužiteljica postavile podneskom od dana 22. ožujka 2023.

II Nalaže se tuženiku isplatiti I-tužiteljici iznos od 1.327,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, te isplatiti II- tužiteljici iznos od 2.044,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2017. do isplate, i to od 16. veljače 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi I i II-tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.476,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope kojuje Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka."

2. Na takvu presudu tuženik je pravovremeno uložio žalbu iz svih žalbenih razloga kao i odluke o troškovima. Ističe da je pogrešno utvrđenje da je sporna cesta nerazvrstana cesta, a time osporava i pasivnu legitimaciju tuženika. Navodi da u vrijeme kada se dogodila nezgoda 2015.godine, tuženik (a što je evidentno iz Odluka o izmjenama odluke o nerazvrstanim cestama), predmetnu dionicu na kojoj se dogodila prometna nezgoda, koja iako se koristila za promet, a nije bila razvrstana u kategoriju javnih cesta, već je ista postala dio ŽC Odlukom objavljenom u "Narodnim novinama", broj 17/20., nije vodio kao nerazvrstanu cestu pa stoga niti ne može biti odgovoran za štetni događaj. Tuženik smatra kako je prvostupanjski sud navedene dokaze i činjenice utvrđene tim dokazima pogrešno cijenio odnosno kako nespornim proizlazi kako tuženik, Grad Delnice, u trenutku nastupanja štetnog događaja nije upravljao spornom dionicom ceste na kojoj se dogodio štetni događaj niti je na istoj, odlukama tuženika, bilo utvrđeno svojstvo nerazvrstane ceste. Osim toga ističe kako predmetna dionica ceste, na kojoj se dogodio štetni događaj, niti u smislu vlasništva nije predstavljala vlasništvo tuženika. Obzirom tuženik nije odgovoran za nastalu štetu tužiteljicama, to se ovime osporava i visina štete kao i tijek zakonske zatezne kamate i odluka o tome da je tuženik dužan platiti tužiteljicama parnične troškove. Predlaže da Županijski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno da pobijanu presudu preinači u smislu navoda iznijetih u žalbi kao i da tužiteljici naloži plaćanje troškova postupka tuženika kao i troškova za sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok žalba tuženika nije ukazivala na točno određene druge povrede parničnog postupka.

6. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da nije sporan nastanak štetnog događaja kao i da je 1. tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede, a da je 2. tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu na vozilu kojim je u trenutku štetnog događaja upravljala 1. tužiteljica.

- da je uvidom u Popis nerazvrstanih cesta na području grada Delnica utvrđeno da je dionica ceste Turke-Ložac područje MO Turke zavedena kao nerazvrstana cesta,

- da se dopisom Županijska uprava za ceste od 11. listopada 2017. očitovala da predmetna dionica, na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, predstavlja nerazvrstanu cestu te je održavanje iste u nadležnosti jedinice lokalne samouprave sukladno čl. 107. Zakona o cestama, te da Županijska uprava nije bila ni investitor ni izvođač radova na toj cesti, već je temeljem Sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa u izvođenju ceste Gašparci-Ložac izvršila pripremne radnje za početak izgradnje dionice ceste Gašparci-Ložac dok su Hrvatske ceste d.o.o. u cijelosti financirale i izvele tu dionicu ceste,

- da iz očitovanja Hrvatskih cesta od 21. studenog 2017. je utvrđeno kako je na dan štetnog događaja predmetna dionica ceste Gašparci-Turke bila dio nerazvrstane ceste,

- da temeljem članka 3. stavak 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19., dalje: ZLPS), te članka 2. stavak 1. i članka 64. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18., 32/20., dalje: ZKG) održavanje javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, odnosno konkretno tuženika pa je tuženik dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, a što je isti propustio učiniti neadekvatnim održavanjem površine čije je održavanje u njegovoj nadležnosti,

- da je u Odluci o komunalnom redu tuženika (Službeni glasnik 9/11., 36/13. i 2/16., dalje: Odluka) propisano, u članku 50. stavak 1., da se snijeg s javnoprometnih površina uklanja kada napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno mora se uklanjati više puta, dok se prema stavku 2. led s javnoprometnih površina uklanja odnosno posipava čim nastane,

- da se štetni događaj dogodio na nerazvrstanoj cesti koja predstavlja javnu prometnu površinu u smislu odredbe članka 3. i 22. ZKG-a, te da je dužnost tuženika održavati istu slijedom čega je isti u predmetnoj pravnoj stvari pasivno legitimiran,

- da je na dan štetnog događaja (a što je utvrđenom iskazom 1. tužiteljice) 1. tužiteljica upravljala vozilom lokalnom cestom u blizini mjesta Gašparci kada je u zavoju osjetila kako je zanosi led koji se nalazio na kolniku, te je uvidjela kako neće biti u mogućnosti izbjeći štetu te se morala brzo snaći, a opcije su bile ili s vozilom sletjeti u rijeku ili da se zabiti u bankinu te se odlučila vozilo izmanevrirati na tu stranu, da je cesta bila mokra i prije nego što je došla na predmetni dio na kojem je došlo do štetnog događaja,

- da je iz vještačenja prometnog vještak dipl. ing. Berislav Šimunović utvrđeno da je brzina vozila u trenutku reagiranja 1. tužiteljice iznosila je oko 29,6 km/h, da je poduzimanje radnje kočenja na zaleđenom dijelu kolnika, koji nije posut, doveo je do gubitka nadzora i kontrole nad vozilom gdje vještak zaključuje kako je stoga stanje kolnika (zaleđen i neposipan) uzrok predmetnog štetnog događaja, da se posipanjem zaleđenog kolnika koeficijent trenja se povećava do 50% u odnosu na vrijednost pri neposipanom kolniku te da se stoga posipanjem zaleđenog kolnika smanjuje mogućnost gubitka nadzora nad vozilom, da na dijelu kolnika na kojem je došlo do predmetnog štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 40 km/h te da na vozilu 2. tužiteljice nastala je totalna šteta te da visina štete na iznosi 15.406,65 kn/2.044,81 eura,

- da je osnovom nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića od 10. travnja 2021. utvrđeno da je 1. tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede: istegnuće mišića vratne, prsne i slabinske kralježnice, da je zdravstveno stanje 1. tužiteljice stabiliziralo 26. veljače 2016, da je trpjela bolove jakog intenziteta trajnog karaktera sumarno 1 dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 4 dana, te slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 30 dana, da je pretrpjela tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta kumulativno bio u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno u vremenu od 5 dana, te manjeg intenziteta kumulativno u trajanju od 14 dana, da nema smanjenja životnih aktivnosti te da 1. tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 10 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, da je 1. tužiteljica 7-8 godina prije štetnog događaja imala tegoba s vratnom kralješnicom, međutim da te tegobe ne utječu na ocjenu trajanja i intenziteta bolova, straha i potrebe za tuđom pomoći kao i da se tužiteljica nadležnom liječniku javila u 4 navrata radi posljedice predmetnog ozljeđivanja, zadnji puta dana 26. siječnja 2016., kada je navedeno kako je izdano izvješće o bolovanje pa vještak zaključuje da je 1. tužiteljica bila na bolovanju te da joj je izvješće o privremenoj radnoj nesposobnosti izdana 26. siječnja 2016., mjesec dana nakon predmetnog štetnog događaja.

7. Temeljem tako, pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 100. i 101. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19. 144/21. i 114/22. dalje: ZC) i članka 16. ZKG utvrđujući da je u konkretnom slučaju upravo tuženik odgovoran za održavanje sporne dionice ceste, a koja je nerazvrstana (članak 98. ZC), slijedom čega je njegovim propustom nastala šteta, kako neimovinska 1. tužiteljici, povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tako i imovinska 1. tužiteljici zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i 2. tužiteljici oštećenjem njezine stvari (vozila), a koju štetu je sada tuženik u smislu članka 1045. Zakonu o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) dužan i podmiriti.

8. Suprotno navodima žalbe tuženika, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao, niti takva činjenica proizlazi iz dokaza koji su predloženi i provedeni tijekom prvostupanjskog postupka (a u konačnici od strane prvostupanjskog suda u smislu članka 8. ZPP i ocijenjeni) da bi sporna cesta bila razvrstana u javne (autoceste, državne, županijske ili lokalne javne ceste), slijedom čega je upravo, temeljem članka 98. ZC, ista nerazvrstana (dakle, upravo je tuženik trebao dokazao da je sporna cesta javna županijska ili druga razvrstana cesta, jer je u protivno nerazvrstana). Dakle, status takve ceste kao nerazvrstane proizlazi iz samog ZC (čl. 98. ZC), slijedom čega imenovanje iste nerazvrstanom ili ne od strane tuženika, ne utječe na takvo utvrđenje.

9. Naime, ukoliko određena cesta nije razvrstana odlukom nadležnog ministarstva u javne ceste (u smislu članka 7. stavak 4. ZC) tada je ista u smislu članka 98. ZC nerazvrstana. Činjenica da su učinjeni određeni radovi od strane Županijske uprave za ceste Primorsko goranske županije Rijeka po određenom projektu (stranica 27 spisa) ne čini spornu cestu automatizmom županijskom, niti to proizlazi iz provedenog postupka. Naime, iako u smislu članka 3. stavka 5. ZC javna cesta postaje dobro u javnoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, u konkretnom slučaju, a kako je to vidljivo iz očitovanja samog tuženika (str 73 spisa) sporna cesta u vrijeme štetnog događaja nije dobila uporabnu dozvolu pa isključenjem takve činjenice ne može egzistirati niti teza o istoj kao javnoj cesti, kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud. Zaključak prvostupanjskog suda potvrđuje kako dopis Županijske uprave za ceste tako i očitovanje Hrvatskih cesta. Povrh toga činjenicu da sporna dionica ceste nije bila razvrstana u vrijeme štetnog događaja potvrđuje i sam tuženik kada navodi da je ista postala dio županijskih cesta Odlukom objavljenom tek 2020. godine. ("Narodne novine", broj 17/20., a koja je, dakle, stupila na snagu tek 22. veljače 2020.).

10. Stoga, u tom dijelu, su navodi tuženika ocijenjeni neosnovanim pa žalba tuženika nije dovela u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da je sporna dionica nerazvrstana cesta, a time je potvrđena i pasivna legitimacija tuženika (tuženik niti ne osporava svoju odgovornost za održavanje nerazvrstanih cesta u okviru svoje jedinice lokalne samouprave, već samo osporava činjenicu da je ista cesta nerazvrstana), temeljem članka 101. ZC, obzirom da je održavanje iste u nadležnosti i odgovornosti upravo tuženika temeljem članka 3. stavak 1. ZLPS i članka 2. stavak 1. i članka 64. stavak 1. ZKG, i upravo je tuženik, propustom da na vrijeme izvrši posipavanje iste, odgovoran za štetu proizašlu zbog takvog propusta.

11. U odnosu na prigovor visine dosuđene štete, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud visinu imovinske i neimovinske štete pravilno utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka medicinske i prometne struke, te je temeljem istih nalaza, pravilnom primjenom odredbe članak 1045. i 1046., te članka 1100. ZOO i članka 1095. ZOO dosudio tužiteljicama naknadu štete.

12. Tako je, potpuno i točno, prvostupanjski sud utvrdio da, uzimajući u obzir vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, te pretrpljeni strah te neugodnosti koje je 1. tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet straha, 1. tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 1.227,69 eura (za pretrpljene fizičke boli iznos od 664,28 eura i za pretrpljeni strah iznos od 563,41 eura). Obzirom da okolnosti konkretnog slučaja i po utvrđenju ovog suda opravdavaju dosudu takve naknade, žalbeni razlozi su i u tom dijelu utvrđeni neosnovanim.

13. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je 1. tužiteljici, uslijed predmetnog štetnog događaja, bila potrebna tuđa pomoć i njega, a koju su joj pružale nestručne (dakle izvan sustava zdravstvene zaštite i plaćene njege) osobe (ukućani) i to ukupno 30 sati nakon ozljeđivanja, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da, temeljem članka 1095. stavak 1. ZOO-a, je tuženik dužan naknaditi i takvu štete, a koju visinu prvostupanjski sud točno utvrđuje temeljem članka 223. ZPP-a i članka 10. ZPP u iznosu od 3,32 eur po satu takve pomoći, odnosno ukupno štetu po tom osnovu u iznosu od 99,54 eur (pri tome ovaj sud, a temeljem članka 365. ZPP, prvostupanjsku presudu ispituje samo u okviru žalbenih navoda). Ovdje ovaj sud napominje da, iako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da se radi o neimovinskoj šteti (radi o nerepariranoj imovinskoj šteti), takva okolnost nije utjecala na ispravnost prvostupanjske odluke u dijelu utvrđenja visine takve štete. Stoga je žalba tuženika i u tom dijelu ocijenjena neosnovanom.

14. Kako je osnovom nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno da je na vozilu II. tužiteljice u predmetnom štetnom događaju nastala imovinska šteta (oštećenjem vozila, totalna šteta) u iznosu od 2.044,81 eura, osnovano prvostupanjski sud dosuđuje istu 2. tužiteljici temeljem članka 1045. i 1046. ZOO.

15. Odlučujući o žalbi tuženika u dijelu odluke o tijeku zatezne kamate, koju je prvostupanjski sud dosudio na dosuđeni iznos štete, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo članka 1103. ZOO kada je 1. tužiteljici na iznos neimovinske štete (povrede prava osobnosti) u iznosu od 1.227,69 eur dosudio zateznu kamatu tekuću od podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku, a koji je nedvojbeno od strane 1. i 2. tužiteljica upućen tuženiku preporučenom pošiljkom i koju je tuženik zaprimio dana 15. veljače 2017., dakle tekuću od 16. veljače 2017. pa do isplate.

16. Slijedom iznesenog ovaj sud je djelomično odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojom je 1. i 2. tužiteljicama dosuđena imovinska i neimovinska štete te u dijelu dosuđene zatezne kamate na neimovinsku štetu i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, a temeljem članka 368. ZPP.

17. No, donoseći odluku o zateznoj kamati na iznos imovinske štete (kako zbog oštećenja tuđe stvari, tako imovinske po osnovi tuđe pomoći i njege, u oba slučaja nerepariranoj šteti), na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje materijalno pravo dosuđujući 1. i 2. tužiteljici zateznu kamatu tekuću na imovinsku štetu od podnošenja pisanog zahtjeva.

18. Naime, iako je i za 1. tužiteljicu potreba za tuđom pomoći i njegom, a i oštećenje automobila 2. tužiteljice, nastalo prije podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku, ovaj sud ističe da tužiteljicama ne pripada zatezna kamata na taj vid štete od podnošenja pisanog zahtjeva jer, niti je 2. tužiteljica reparirala svoju imovinsku štetu (eventualno izvršila popravak vozila te sudu dostavila račun takvog popravka, u kom slučaju bi joj pripadala zatezna kamata od plaćanja računa) niti je 1. tužiteljica platila tuđu pomoć i njegu (već su joj takvu pomoć pružali ukućani i poznanici). Dakle, kod takvog utvrđenja, a i činjenice da je imovinska šteta, a u smislu članka 1089. ZOO, tijekom ovog postupka utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, 1. i 2. tužiteljicama pripada zatezna kamata na imovinsku štetu tek od donošenja prvostupanjske odluka jer u tom trenutku je tuženiku bila poznata, ne samo njegova obveza već i njezina visina. Stoga razloga u tom dijelu ovaj sud je preinačio prvostupanjsku odluku temeljem članka 373. točka 3.) ZPP i odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

19. Obzirom da, unatoč djelomičnom usvajanju žalbe tuženika, se uspjeh stranaka u postupku neznatno promijenio (1. i 2. tužiteljice su samo neznatno odbijene svojim zahtjevom), ovaj sud je, u smislu članka 154. stavka 5. ZPP u svezi članka 380. ZPP, potvrdio prvostupanjsku presudu i u dijelu odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke prvostupanjske presude.

20. Kako je tuženik svojom žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, u smislu članka 166. ZPP, u vezi članka 154. stavka 5. ZPP, ovaj sud je odbio zahtjev tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka i odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

21. U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Sisku 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja