Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-439/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Predraga Jovanića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ljiljane Milina, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojega zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6494/2024-44 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija, kao neosnovana, žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6494/2024-44 od 21. ožujka 2025. u odluci o glavnoj stvari.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika i uvažava se žalba tužiteljice BH, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o parničnim troškovima te se, u tome dijelu, predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 26.517,71 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose:

- 27,32 EUR od 1. prosinca 2007.

- 27,30 EUR od 1. siječnja 2008.

- 27,28 EUR od 1. veljače 2008.

- 27,26 EUR od 1. ožujka 2008.

- 27,23 EUR od 1. travnja 2008.

- 27,21 EUR od 1. svibnja 2008.

- 78,48 EUR od 1. lipnja 2008.

- 78,43 EUR od 1. srpnja 2008.

- 78,38 EUR od 1. kolovoza 2008.

- 78,33 EUR od 1. rujna 2008.

- 78,29 EUR od 1. listopada 2008.

- 83,04 EUR od 1. studenog 2008.

- 78,18 EUR od 1. prosinca 2008.

- 88,97 EUR od 1. siječnja 2009.

- 93,26 EUR od 1. veljače 2009.

- 95,17 EUR od 1. ožujka 2009.

- 89,70 EUR od 1. travnja 2009.

- 90,68 EUR od 1. svibnja 2009.

- 82,34 EUR od 1. lipnja 2009.

- 77,78 EUR od 1. srpnja 2009.

- 77,74 EUR od 1. kolovoza 2009.

- 80,89 EUR od 1. rujna 2009.

- 80,55 EUR od 1. listopada 2009.

- 77,54 EUR od 1. studenog 2009.

- 83,27 EUR od 1. prosinca 2009.

- 88,10 EUR od 1. siječnja 2010.

- 94,99 EUR od 1. veljače 2010.

- 93,33 EUR od 1. ožujka 2010.

- 102,70 EUR od 1. travnja 2010.

- 100,84 EUR od 1. svibnja 2010.

- 104,26 EUR od 1. lipnja 2010.

- 134,41 EUR od 1. srpnja 2010.

- 128,11 EUR od 1. kolovoza 2010.

- 93,07 EUR od 1. rujna 2010.

- 86,97 EUR od 1. listopada 2010.

- 77,17 EUR od 1. studenog 2010.

- 97,73 EUR od 1. prosinca 2010.

- 123,90 EUR od 1. siječnja 2011.

- 105,31 EUR od 1. veljače 2011.

- 111,78 EUR od 1. ožujka 2011.

- 103,47 EUR od 1. travnja 2011.

- 104,91 EUR od 1. svibnja 2011.

- 140,00 EUR od 1. lipnja 2011.

- 128,55 EUR od 1. srpnja 2011.

- 157,28 EUR od 1. kolovoza 2011.

- 142,49 EUR od 1. rujna 2011.

- 126,30 EUR od 1. listopada 2011.

- 124,54 EUR od 1. studenog 2011.

- 123,27 EUR od 1. prosinca 2011.

- 130,95 EUR od 1. siječnja 2012.

- 137,65 EUR od 1. veljače 2012.

- 138,53 EUR od 1. ožujka 2012.

- 133,85 EUR od 1. travnja 2012.

- 136,96 EUR od 1. svibnja 2012.

- 139,09 EUR od 1. lipnja 2012.

- 135,45 EUR od 1. srpnja 2012.

- 136,37 EUR od 1. kolovoza 2012.

- 133,63 EUR od 1. rujna 2012.

- 127,75 EUR od 1. listopada 2012.

- 133,97 EUR od 1. studeni 2012.

- 136,93 EUR od 1. prosinca 2012.

- 134,80 EUR od 1. siječnja 2013.

- 123,00 EUR od 1. veljače 2013.

- 132,98 EUR od 1. ožujka 2013.

- 133,82 EUR od 1. travnja 2013.

- 129,87 EUR od 12. svibnja 2013.

- 117,65 EUR od 12. lipnja 2013.

- 117,30 EUR od 1. srpnja 2013.

- 120,27 EUR od 1. kolovoza 2013.

- 125,04 EUR od 1. rujna 2013.

- 131,66 EUR od 1. listopada 2013.

- 128,21 EUR od 1. studeni 2013.

- 130,60 EUR od 1. prosinca 2013.

- 133,32 EUR od 1. siječnja 2014.

- 107,59 EUR od 1. veljače 2014.

- 110,82 EUR od 1. ožujka 2014.

- 109,77 EUR od 1. travnja 2014.

- 106,19 EUR od 1. svibnja 2014.

- 105,04 EUR od 1. lipnja 2014.

- 105,56 EUR od 1. srpnja 2014.

- 109,62 EUR od 1. kolovoza 2014.

- 113,04 EUR od 1. rujna 2014.

- 112,33 EUR od 1. listopada 2014.

- 115,29 EUR od 1. studeni 2014.

- 117,29 EUR od 1. prosinca 2014.

- 116,11 EUR od 1. siječnja 2015.

- 17.481,26 EUR od 16. siječnja 2015.

za razdoblje do 31. prosinca 2007. u visini stope određene čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.196,53 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 21. ožujka 2025. do isplate, sve u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbe su podnijele obje stranke.

3. Tužiteljica je žalbu podnijela protiv odluke o parničnim troškovima izrijekom navodeći da žalbu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj: 148/11., pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a). Iz sadržaja žalbe slijedi da je žalba podnesena i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), jer žaliteljica tvrdi da je donesena odluka nejasna i da ona nema razloga. Na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka drugostupanjski sud mora paziti i po službenoj dužnosti u ovome postupku, budući da je tužba podnesena 12. lipnja 2019. (članak 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a "Narodne novine", broj: 70/19.). Tužiteljica predlaže preinačenje pobijane odluke, u skladu sa žalbenim navodima. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.

4. Tuženik je žalbu podnio: „zbog svih zakonom predviđenih razloga“. Dakle, žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a). Predlaže preinačenje presude, odbijanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tužiteljice na naknadu parničnih troškova tuženiku ili, podredno, ukidanje pobijane odluke i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži troškove za sastavljanje žalbe i za sudsku pristojbu na žalbu.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba tuženika je djelomično neosnovana (u odnosu na odluku o glavnoj stvari), a djelomično je osnovana (u odnosu na troškove postupka), a žalba tužiteljice je osnovana.

7. Donoseći odluku o glavnoj stvari, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Za svoju odluku je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge, bez proturječnosti pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji izrijekom ukazuje tuženik u žalbi (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), tvrdeći suprotno.

8. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužiteljica, podneskom od 28. travnja 2021. (stranice 116 – 119 spisa) preinačila tužbu i da je o tome prvostupanjski sud propustio donijeti odluku, jer se tuženik preinačenju protivio, a sve budući da tužiteljica nije tužbom kojom je pokrenula postupak, podnijela tzv. "stupnjevitu tužbu" (članak 186. stavak 3. ZPP-a). Ovo pravno stajalište koje tuženik iznosi u žalbi je pogrešno jer je tužiteljica inicijalno podnijela tzv. "stupnjevitu tužbu", te je naprijed označenim podneskom tužiteljica zatražila od tuženika isplatu točno određenog iznosa, a taj zahtjev je postavila nakon što je provedeno financijsko vještačenje. Dakle, tužiteljica je u cijelosti i pravilno postupila u skladu s odredbom članka 186.b stavak 3. ZPP-a i, označenim podneskom nije preinačila tužbu pa prvostupanjski sud o tome nije trebao donositi odluku.

9. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i obrazložio da je u ovome postupku sud vezan utvrđenjem iz odluke donesene u kolektivnom sporu, na temelju odredbe članka 502.c ZPP-a.

10. Odredbom članka 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje u prigovoru zastare. Prvostupanjski sud je pravilno postupio odbivši prigovor zastare kao neosnovan, a pravno stajalište prvostupanjskog suda o ovom spornom pitanju je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (broj: Su-IV-33/2022-2).

12. Neosnovano tuženik u žalbi prigovara pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda o tome da se o spornim odredbama ugovora o kreditu nije pregovaralo među strankama i da je tuženik nepošteni stjecatelj te tuženik prigovara pravilnosti nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

13. Na temelju odredbe članka 81. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača "Narodne novine", broj: 96/03. tuženik (trgovac) je dužan dokazati svoju tvrdnju da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Tuženik to nije učinio, a na posljednjem ročištu za glavnu raspravu od 9. prosinca 2024. (stranice 311 i 312 spisa) odustao je od svojeg dokaznog prijedloga predloženog u navedenu svrhu, za saslušanje zaposlenice tuženika NH. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga tuženika za saslušanje javnobilježničkog prisjednika, predloženog u istu svrhu, kao suvišnoga.

14. Budući da je tuženik sporne iznose stekao na temelju ništetnih, dakle nepoštenih ugovornih odredaba pravilno je zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj, pa je obvezan platiti zatezne kamate na utužene iznose tekuće od dana stjecanja (članak 1115. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

15. Financijski vještak je, na prigovore tuženika saslušan na ročištu te je jasno i određeno odgovorio na sva pitanja tuženika (ročište za glavnu raspravu od 4. listopada 2021. – stranice 161 – 163 spisa). Tuženik nije predlagao izvođenje dokaza novim financijskim vještačenjem. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio koristeći taj nalaz i mišljenje kao valjani temelj za presuđenje u ovoj pravnoj stvari pa su neosnovani prigovor i primjedbe tuženika koje on u žalbi iznosi na način izračuna vještaka.

16. Slijedom svega navedenoga, žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o glavnoj stvari (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

17. Odluka o parničnim troškovima nije jasno i određeno obrazložena, a to je trebalo učiniti u odnosu na osnovanost i visinu svake pojedine radnje u postupku za koje tužiteljica podnesenim troškovnikom (stranica 317 spisa) potražuje naknadu parničnih troškova. Stoga je uvažena žalba tužiteljice i uvažena je žalba tuženika u odnosu na troškove postupka, te je ta odluka ukinuta i predmet je, u tome dijelu, vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak (članak 369. stavak 1. ZPP-a).

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, postupajući po ovom ukidnom rješenju (članak 377. stavak 2. ZPP-a), donijeti novu i zakonitu odluku o troškovima postupka, a nju će valjano i jasno obrazložiti u odnosu na osnovanost i visinu svakog pojedinog troška. Pri tome će prvostupanjski sud otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano.

19. Na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Sisku 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

mr. sc. Ana Beloglavec