REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6563/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Silviji Sunčani Stubičar, u pravnoj stvari I-tužitelja KV iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja OV iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa odvjetnik Hrvoje Jukić iz OD Jukić & partneri j.t.d. Zagreb, Čalogovićeva ulica 1 protiv tuženika EV iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa odvjetnik Nebojša Bestić, nakon održane glavne javne rasprave dana 24. lipnja 2025. g. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, radi isplate, dana 18. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj EV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima KV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 200,22 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim 10.08.2024.g. do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 199,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama na isti.

III Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su dana 01.11.2022. s tuženom sklopili Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom, koji stan se nalazi u Zagrebu na adresi [adresa]. Ugovorne strane su prilikom sklapanja ugovora o najmu, ugovorile polog u iznosu od 464, 53 eura. Po raskidu ugovora o najmu stana, tužitelji su 30.06.2023. iselili iz stana. Tužitelji su u potpunosti podmirili dospjele troškove (režije) i stan ostavili u stanju u kakvom je bio prilikom njihova ulaska kao najmoprimaca u isti. Nakon što su od iznosa pologa odbili iznos troškova (režija) za 6. mjesec, a za koje se računi izdaju i dospijevaju u 7. mjesecu, tužitelji su od tužene zatražiti povrat pologa u iznosu od 400,00 Eura. Tužitelji su povrat pologa zatražili u nekoliko navrata, međutim, tužena ga je odbila vratiti, pozivajući se na nastale neistinite i izmišljene troškove. Do dana podnošenja ove tužbe, tužena nije vratila polog niti je podigla dopis koji su joj tužitelji poslali poštom preporučeno s povratnicom. Predlažu sudu usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i naložiti tuženoj da im naknadi trošak parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev jer je netočno da bi polog bio ugovoren u iznosu od 464,53 eura. U trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom euro nije bio sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj između rezidenata (navedena svota predstavlja protuvrijednost od 3.500,00 kuna). Polog je bio ugovoren u iznosu od 2.000,00 kuna (što je bio iznos mjesečne najamnine) pa danas iznosi 265,45 eura i to za pokriće eventualno nepodmirenih tražbina, naknade štete i slično. Tužitelji nisu mogli raskinuti spomenuti Ugovor jer tuženica nije prekršila svoje obveze, nego su ga otkazali ali bez poštivanja obveze propisane odredbom čl. 23. Zakona o najmu stanova (NN 91/96 - 105/20 – Odluka Ustavnog suda RH) da u roku od "najmanje tri mjeseca prije dana kada namjeravaju iseliti iz stana" o tome izvijeste najmodavca. Stan nisu "ostavili u stanju u kakvom je bio prilikom njihova ulaska kao najmoprimca u isti", stan je bio prljav, neuredan, stvari su bile oštećene i neispravne, pa je tuženica imala troškove uspostave ranijeg stanja veće od pologa. Zbog navedenog nepravodobnog izvješćivanja tuženica je izgubila zaradu od iznajmljivanja stana tijekom srpnja i kolovoza 2023. u svoti od najmanje 540,00 eura (visina dvije s tužiteljima ugovorene mjesečne najamnine) i podmirivala je režijske troškove u istom razdoblju što je bila obveza tužitelja kao najmoprimaca pa postoji dugovanje tužitelja prema tuženici. Tuženica je tijekom srpnja 2023. g. boravila na moru odakle se vratila krajem tog mjeseca i u kolovozu započela s čišćenjem i popravcima u predmetnom stanu. Predlaže sudu da odbije tužbu i naloži tužiteljima da joj naknadi trošak postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: presliku 1. stranice ugovora o najmu (list 5), presliku sms korespondencije (list 6-18), dopis tužitelja (list 19), presliku povratnice (list 20-22), i presliku uplata po računima (list 33-34) i preslike računa iz trgovina (list 35-37), te je izveden dokaz saslušanjem stranaka.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. U ovom postupku nije sporno da su stranke zaključile ugovor o najmu stana na adresi u [adresa] površine 45 m2 za ugovorenu najamninu od 2.000,00 kuna a od 1.1.2023. g. 270,00 eura time da se najamnina plaća unaprijed početkom mjeseca najkasnije do 5. u mjesecu.

6. U postupku je sporan iznos pologa kao i da li isti treba biti vraćen, odnosno da li je polog utrošen za popravke u stanu.

7. Mjerodavno pravo je Zakona o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20, dalje: ZNS). Prema članku 3. stavku 3. ZNS uvjete sklapanja ugovora o najmu stana koji nisu propisani ovim Zakonom stranke ugovaraju slobodno. Prema članku 5. ugovor o najmu stana sadrži osobito: 1. ugovorne strane, 2. opis stana odnosno dijela stana koji se daje u najam, 3. visinu najamnine i način plaćanja, 4. vrstu troškova koji se plaćaju u svezi sa stanovanjem i način na koji će se plaćati, 5. podatke o osobama koje će se zajedno s najmoprimcem koristiti stanom, 6. vrijeme trajanja najma, 7. odredbe o održavanju stana i 8. odredbe o uporabi zajedničkih prostorija, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade i zemljišta koje služi zgradi i 9. odredbe o primopredaji stana.

8. U ovom postupku stranke ne osporavaju da su zaključile ugovor o najmu, međutim, nisu dostavile sudu cijeli ugovor o najmu nego samo presliku prve stranice ugovora, pa dakle nije moguće utvrditi iz navedene pisane privatne isprave niti jednu odredbu osim točke I., II. i III. odnosno moguće je samo utvrditi opis stana, ugovorne strane ugovora i visinu najamnine, a u odnosu na ugovoreni polog sudu je predloženo samo saslušanje stranaka. Potrebno je istaknuti da se radi o sporu male vrijednosti pa su sve dokaze i isprave stranke bile dužne istaknuti već u tužbi i odgovoru na tužbu, odnosno prije pripremnog ročišta.

9. Iz iskaza I-tužiteljice razvidno je da su ugovor za najam stana zaključili prethodno nego što su se uselili u stan, a to je bilo krajem listopada 2022. godine, a u stanu su počeli živjeti od studenog 2022. Stan se nalazi u [adresa]. Početkom travnja su gospođu tuženicu, kad su plaćali stanarinu u visini od 3.500,00 kn, obavijestili da bi u stanu ostali do kraja svibnja. U svibnju su obavijestili gospođu da bi ostali do kraja lipnja mjeseca, a ona se s time složila jer je rekla da onda može otići na more i onda su iz stana izašli 30.06.2023. godine. U stanu su živjeli do kraja. Nisu odmah gospođu pitali za povrat pologa u visini od 3.500,00 kn nego su ju pitali da li mogu zadnju stanarinu platiti iz pologa, na što je ona odgovorila da još ima nepodmirenih računa za lipanj. Oni su inače plaćali sve račune, ali u tom trenutku računi za lipanj još nisu stigli. Dakle za lipanj je bio dogovor da će gospođa od pologa platiti račune kad dođu i da će onda njima vratiti ostatak pologa. Struja nije bila toliko skupa pa su ju čak bili i preplatili, a pričuva je bila najveći dio računa. Nakon toga su ju kontaktirali u listopadu da im vrati preostali dio pologa, ali je tužena to odbila i rekla da im to neće vratiti. Na poseban upit pun. tužiteljice da li je ugovor o najmu na stranici 5 ugovor koji je ona potpisala kao stranka odgovara da je, a da je ugovor ostao u ladici u stanu zajedno sa svim računima koje su platili. Na pitanje da na ugovoru piše da je stanarina 2.000,00 kn odgovorila je da je to bilo navedeno u ugovoru, kako ona pretpostavlja, iz razloga da gospođa plati manji iznos poreza, na što su oni pristali, a nisu mislili da će im se to obiti o glavu. Najamninu su plaćali u gotovini, svaki put početkom mjeseca je gospođa dolazila u stan, a jednom prilikom, su joj ostavili iznos najamnine na stolu koja je iznosila 3.500,00 kn. Na nastavno pitanje da li je prilikom dolaženja u stan tužena prigovarala na izgled stana, odgovorila je da nije niti jednom. Prilikom ulaska u stan, odmah nakon najma su utvrdili zajedno s tuženom da se jedna roleta malo teže spušta pa ju oni nakon toga nisu dirali, a također i jedna kvaka nije bila dobro zašarafljena, tepisi su bili zarolani ispod kreveta pa su ih oni očistili i postavili u sobu i u hodnik, a našli su i donje rublje od prethodne stanarke ispod kreveta, te je također u kupaonici na dijelu iznad pločica bila vidljiva plijesan koju su oni očistili pa je boja malo izblijedila. Svo posuđe i šalice je ostavljeno kako je bilo prilikom ulaska, osim jedne šalice koja je I-tužiteljici ispala pa se razbila ručka. Na poseban upit pun. tuženika ako su ugovor ostavili u ladici stana, otkud im fotografija ugovora o najmu, odgovorila je da su ugovor slikali kad su se uselili da bi poslali roditeljima i pohvalili se kako su samostalni. Na nastavno pitanje da li je ugovor zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme odgovorila je da nije sigurna. Na poseban upit pun. tuženika na koji način bi se dakle oni dogovorili da se najamnina podmiri iz pologa ako je iz pologa trebalo platiti račune koji dospijevaju iza 30.06., te da li to znači da je najamninu za 6. mjesec nisu platili, I-tužiteljica je odgovorila da su najamninu za 6. mjesec platili početkom lipnja, a da je uobičajeno da se iz pologa plaćaju računi. Dakle, pojasnila je da nije rekla da je uobičajeno da se iz pologa plaćaju računi nego nakon što je tužena rekla da se iz pologa neće podmiriti najamnina, oni su najamninu za 6. mjesec platili, te su račune dogovorili da će biti podmireni iz pologa a ostatak pologa će im biti vraćen.

10. Iz iskaza II-tužitelja razvidno je da se u cijelosti pridružuje iskazu I-tužiteljice i nema ništa što bi dodao. Ne sjeća se da li je ugovor zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme.

11. Iz iskaza tuženika razvidno je da se krajem 10. mjeseca 2022. g. dogovorila s I- tužiteljicom i ona je pitala da li u stan smije dovesti psa, što je prihvatila. Stan je bio očišćen, sve je bilo čisto, suđe očišćeno i sve je bilo u ispravnom stanju. Ona sama je pokazivala I-tužiteljici kako se roleta diže jer je to trebalo biti oprezno i u stranu. II- tužitelja je upoznala kod plaćanja prve stanarine, ali se ne sjeća točno. Gospođa je ušla u stan 01.11., a polog i prvu stanarinu je uplatila neposredno prije ulaska u stan, a to je bila suma od 2.000,00 kn za polog i 2.000,00 kn za stanarinu. Neposredno prije ulaska također su potpisali ugovor o najmu, i ona i oboje tužitelja. Ugovor o najmu ima ona svoj, a njihov je ostavljen u ladici kad su otišli. Kad su ušli u stan II-tužitelj je slikao cijeli stan i rekao da se želi pohvaliti prijateljima u kakav stan su ušli. Osim stana dobili su ključeve za ostavu u kojoj su držali bicikl. Dogovorili su se da stan bude u istom stanju kada budu odlazili, a II-tužitelj je rekao da će biti u redu jer da su oni uredni. Dolazila je jednom mjesečno iza 5. u mjesecu po stanarinu koju su joj plaćali u gotovini 2000,00 kn. Prilikom dolaska vidjela je da na vratima od kuhinje vise stolnjaci koji su se sušili, iako su imali rašlju za sušenje. U kupaoni je vlaga bila po zidu iako je prije njihovog ulaska bila obojana kupaona. Početkom 6. mjeseca su joj rekli da će otići krajem 6. mjeseca. Ona je došla po ključeve krajem 6. mjeseca, stan je bio vrlo neuredan i neočišćen, u frižideru su bile ljuske od luka, na podu u blagovaonici su bili ostaci pseće hrane. Kad je komentirala da stan nije očišćen, II-tužitelj je rekao da nije bilo vremena. Posteljina nije bila oprana nego samo stavljena u koš za prljavi veš. U ormaru je bio suhi veš stavljen nakon što je opran u ormar kao hrpa. Tave su bile crne od zapečene masnoće i ona je sve tri tave bacila. Cjedilica za limun je također bila prljava kao i vaga koje su bile njihove i ona je to bacila. Na roletama su bile pokidane žnore, napa se nije mogla zatvoriti, a kvaka je bila otpala. Oko štednjaka masnoću nisu prali 6 mjeseci, na drvenini i zidu je bio sloj masnoće koji je trebala očistiti. Ona je sama sve čistila i zastore i posteljinu kad se vratila s mora i zato stan nije mogao biti iznajmljen do 9. mjeseca. Dala je pofarbati kupaonicu, popraviti napu, roletu i kvaku, ali u fušu i za to nema račune. Na prozorima je bilo oprano samo staklo, ali rame su bilo pune paučine i to u spavaćoj sobi, na terasi staklo nije bilo niti taknuto. Na poseban upit pun. tuženika da li je ugovor bio na određeno ili neodređeno vrijeme odgovorila je da nisu zaključili ugovor na određeno vrijeme. Ona je, kad je došlo stanje struje, platila račun za struju u 9. mjesecu i bilo je nešto duga od režija i mali račun za plin. Njezin trošak uređenja stana je bio puno veći od pologa koji je dobila. Dakle za srpanj i kolovoz 2023. nije ostvarila najamninu, nego je stan iznajmila tek 1. rujna 2023. i to za 400,00 eura, a njezin trošak je bio puno veći jer je morala napraviti popravke i urediti stan. Nisu radili primopredajni zapisnik prilikom izlaska tužitelja iz stana. Na moru je bila u srpnju 15 dana, a onda je nakon toga čistila stan 7. i 8. mjesec, svaki dan koliko je mogla. Sama je čistila stan, a o nedostacima je komunicirala s tužiteljima putem poruka. Na pitanje da su tužitelji cijelo vrijeme tražili povrat pologa, tužena je odgovorila da su oni tražili, ali im je ona odgovorila da nakon svega što završi će vidjeti koliko je od pologa ostalo. Na nastavno pitanje zašto nije tražila dopunu pologa jer proizlazi da su njezini troškovi oko 600 eura što je više od pologa odgovorila je da ne bi tužila, a to joj je škola da studente više ne prima.

12. Analizirajući iskaze I-tužiteljice, II-tužitelja i tuženice sud nalazi da su iskazi samo djelomično uvjerljivi. U odnosu na suprotstavljene iskaze tužitelja i tuženice, a prema kojima tužitelji tvrde da su uplatili iznos pologa od 464,53 eura a tuženica tvrdi da je polog bio 2.000,00 kuna (danas 265,45 eura), sud nalazi uvjerljivijim iskaz tuženice da je polog bio isti kao i najamnina i da je iznosio 2.000,00 kuna odnosno danas 265,45 eura.

13. Među ugovornim stranama nije sporno da predmetni polog nije vraćen, pa ja dakle tuženica u obvezi vratiti polog, a iskaz tuženice u dijelu koji se odnosi na štetu u stanu sud ne nalazi uvjerljivim, nego nalazi uvjerljivim iskaz oba tužitelja. Naime, nesporno da je da prilikom ulaska u stan ugovorne strane nisu sačinile zapisnik u kojem bi utvrdile stanje u stanu niti popisale namještaj, stanje stana niti suđe, posuđe i slično, a niti je fotografiran izgled suđa, niti popisan broj i vrsta suđa, a takav zapisnik nije sačinjen niti prilikom izlaska iz stana kad su tužitelji napuštali stan. U odnosu na kupljena sredstva za čišćenje, za koje je tuženica dostavila račune iz "Špara" i "Prehrane trgovine" d.d., sud nalazi da se radi o poslovima redovitog korištenja i čišćenja stana koji ne mogu ulaziti u štetu, niti mogu predstavljati temelj za naknadu štete, a u odnosu na farbanje stana, popravak roleta i kvake, tuženica nije dostavila ni fotografije niti račune za navedene poslove, koje navodi da je morala obaviti kako bi se stan mogao dalje iznajmljivati. Stoga sud nalazi uvjerljivim iskaz oba tužitelja u navedenom dijelu iskaza da su stan ostavili u onakvom stanju u kakvom su ga i primili u najam.

14. U odnosu na plaćene račune, sud nalazi da je tuženica dokazala da je platila struju HEP-u u visini od 24,81 eura 24.10.2027., potom plin GPZ-Opskrbi 23.8.2023. u visini od 17,51 eura, potom vodu u visini od 16,88 eura Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. i Čistoći iznos od 6,03 eura što ukupno iznosi 65,23 eura, a što se sve odnosi na razdoblje do 30.6.2023. godine do kada su tužitelji bili u stanu, dok su računi plaćeni kasnije. U odnosu na trošak pričuve od 46,08 eura isti ne plaćaju najmoprimci nego vlasnik stana pa isto sud ne može uzeti u obzir. Dakle, kako je sud našao uvjerljivim da je polog bio 265,45 eura a iz navedenog je tuženica platila iznos od 65,23 eura za ranije navedene račune, to proizlazi da je ista dužna vratiti tužiteljima razliku pologa u visini od 200,22 eura, pa je sud utvrdio da je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev oba tužitelja osnovan. U dijelu koji se odnosi na viši iznos pologa, sud nije iskaze tužitelja u navedenom dijelu našao uvjerljivima a drugih dokaza o plaćanju većeg iznosa pologa tužitelji nisu predali ni dostavili sudu. U odnosu na zakonske zatezne kamate, sud nalazi da je tuženica pala u zakašnjenje s vraćanjem pologa čim su tužitelji napustili stan 30.6.2023. godine, pa je stoga prihvatio tijek zakonskih zateznih kamata kako su tužitelji tražili počev od 10.8.2023. godine kako su to tužitelji tražili sve po čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – 155/23). Stoga je sud odlučio kao u točki I izreke ove presude. U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva, kako sud nije prihvatio da bi polog bio veći od 265,45 eura to je navedeni dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

15. Kako su stranke u sporu uspjele u podjednakim omjerima to je sud na temelju članka 154. stavka 4. ZPP-a odlučio kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu, 18. rujna 2025. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave na E-oglasnoj ploči. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud pisanim putem u 4 primjerka.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužiteljima po pun. uz rješenje o sudskoj pristojbi

2. Tuženiku po pun.