Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1790/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambenih zgrada u Puli, [adresa], ..., zastupanih po upraviteljima zgrade Uljanik upravljanje stambeni poslovnim zgradama d.o.o. Pula, Flanatička 37, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Eki inženjering d.o.o., Pula, Ronjgova 2, [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku iz Pule, protiv 1. tuženika Talijanska srednja škola Dante Alighieri, Pula-Scuola Media Superiore Italiana Dante Alighieri Pola, Santoriova 3, OIB: 86195376444, zastupanog po punomoćniku Aleksandaru Puh, odvjetniku iz Pule, 2. tuženika Osnovne Škola – Scuola elementare Giuseppina Martinuzzi Pola, Santoriova 1, OIB: 09264142870, zastupanog po punomoćniku Sanji Borovnica, odvjetnici iz Pule, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-24/2024-10 od 17. srpnja 2024., 18. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Psp-24/2024-10 od 17. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere podnijete dana 1. 6. 2024. godine."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji zbog svih žalbenih razloga, dakle žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1 do toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje u tekstu: OZ). Predlažu pobijano rješenje preinačiti na način da se odredi predložena privremena mjera, podredno pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu 1. tuženik se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima tužitelja kao neosnovanim, predlaže da se rješenje suda prvog stupnja potvrdi. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio kao i žalbene navode tužitelja, te navode 1. tuženika iz odgovora na žalbu, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a.

6. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odbio prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere u odnosu na tužene kao protivnike osiguranja, kojom mjerom bi se trebala osigurati nenovčana tražbina tužitelja na miran posjed stvarne služnosti staze preko č.k.br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suposjeda iste nekretnine na način da se naloži tuženicima da u roku od dva dana od dana primitka odluke suda otključaju kapije na skici lica mjesta označene crvenom bojom i brojevima 1 i 2 i drže ih otključanima svakog dana od 7:00 do 24:00 sata, da se tuženicima zaprječuje da će se na prijedlog tužitelja protiv njih izreći novčana kazna u iznosu 5.000,00 eura, a odgovornim osobama tuženika u iznosu od 500,00 eura ukoliko u roku ne ispune naloženu im obvezu, te potom svaki put kad se ne budu pridržavali obveze, da se će privremena mjera trajat do isteka roka od 30 dana od dana nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem rješenja donesenog u parnici radi smetanja posjeda koja je pokrenuta istodobno s prijedlogom za određivanje privremene mjere.

7. Prvostupanjski sud odbio je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine uz zaključak da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine a niti opasnost ili nastanak nenadoknadive štete koja im prijeti ili koja bi im znatno otežala ostvarenje tražbine, da u konkretnom slučaju nema uvjeta za određivanjem predložene privremene mjere pa je temeljem čl. 346. OZ-a sadržaj prijedloga protivan cilju i svrsi mjera osiguranja u smislu čl. 342., 344. i 345. st. 1.OZ-a jer je istim konzumiran tužbeni zahtjev, a da to nije cilj i svrha privremene mjere.

7.1. Omaškom je u obrazloženju prvostupanjske odluke pod točkom 4. obrazloženja prvostupanjski sud naveo odredbu čl. 365. OZ-a, iako je opisao i naveo pretpostavke predviđene odredbom čl. 346. OZ-a, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi upiru predlagatelji osiguranja.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud obrazlažući zauzeto stajalište polazi od činjeničnog osnova prijedloga tužitelja te provedenih dokaza u postupku, te nalazi utvrđenim da tužitelji mogu do svojih nekretnina doći i automobilom i pješice s glavne prometnice i s druge strane ne po spornoj nekretnini, dakle pristup nekretninama tužiteljima da nije onemogućen, a činjenica da je sporni pristup za tužitelje najlakši pristup pješice do glavne prometnice, ne znači da tužitelji dužim putem ne mogu do glavne prometnice doći i pješice i automobilom. Osim predloženom privremenom mjerom da bi se konzumirao tužbeni zahtjev, a to da nije svrha privremene mjere. Kako tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a niti opasnost ili nastanak nenadoknadive štete koja im prijeti ili koja bi im znatno otežala ostvarenje tražbine, to prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za određivanjem predložene privremene mjere u smislu odredbe čl. 346. OZ-a, te je zahtjev tužitelja za određivanjem privremene mjere odbijen.

9. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

10. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da je privremena mjera sredstvo koje ima za cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbina vjerovnika na temelju odluke koja će biti ili koja je već donesena o glavnom pitanju (u glavnom postupku), dakle, sredstvo kojim bi se eliminirala ili umanjila mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja, odnosno privremena mjera je sredstvo u osnovi akcesornog, supsidijarnog karaktera u odnosu na meritorno suđenje. To u konkretnom slučaju znači da se privremenom mjerom traži osiguranje one tražbine o čijem postojanju se odlučuje u glavnom postupku, ovdje postupku zbog smetanja posjeda. Ovdje se radi o privremenoj mjeri kao sredstvu vremenski ograničenog osiguranja budućeg vjerovnikova potraživanja za čije bi ispunjenje u postupku prisilnog izvršenja bili nadležni sudovi pa njihovo ostvarenje ili osujećenje može biti pravno relevantno, ali bez apsolutnog učinka u korist vjerovnika odnosno predlagatelja osiguranja.

10.1. Često je privremena mjera potrebna da bi se pretendiranom vjerovniku- predlagatelju osiguranja protiv navodnog dužnika-protivnika osiguranja pružila određena zaštita osiguranjem njegovog potraživanja, bilo u postupku koji još nije pokrenut ili je u tijeku ali nema nikakve autoritativne odluke u potvrdu njegovih tvrdnji. U takvim situacijama vjerovnik-predlagatelj osiguranja morao bi uvjeriti sud koji o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučuje, u vjerojatnost a ne i u izvjesnost svojih prava i u tim slučajevima opravdano je dopustiti određivanje i provođenje samo takvih mjera osiguranja koje na najmanji mogući način zadiru u prava i interese dužnika-protivnika osiguranja. Zbog toga se privremenim mjerama- mjerama osiguranja ne stječe apsolutna pravna sigurnost koja se manifestira i prema trećima, već relativno efikasno faktično u nekim situacijama i pravno relevantno osiguranje protiv mogućeg sprečavanja budućeg izvršenja dobrovoljnim raspolaganjem dužnika-protivnika osiguranja.

10.2. Pri tome je potrebno imati u vidu da se pravnozaštitna podobnost i funkcija predložene mjere prosuđuje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, uzimajući, s jedne strane u obzir sadržaj same mjere, tj. sastoji li se ona samo u određenoj naredbi ili dopuštenju ili se njome određuju sredstva i predmet kojim će se određena dispozicija prisilno ostvariti ili samo u određenju sredstva i predmeta prisilnog ostvarenja, odnosno s druge strane stupnja vjerojatnosti same tražbine, ali i naznačenog ugrožavajućeg ponašanja protivnika osiguranja, te s treće strane kako bi se i u kojoj mjeri predložena privremena mjera mogla negativno odraziti na interese svake od stranaka.

11. Opće pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine prema odredbama čl. 346. st. 1. OZ-a su da predlagatelj učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine koja se osigurava. Daljnje pretpostavke su prema odredbama st. 1. čl. 346. OZ-a da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili ako učini vjerojatnim da je privremena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.

12. Samo iznimno pod uvjetima iz odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporan odnos između stranaka ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je to iz drugih važnih razloga potrebno radi osiguranja pravnog reda, pri čemu uređivanje spornih odnosa među strankama u smislu citirane odredbe treba se tumačiti restriktivno kao izuzetak, a ne pravilo.

13. Na žalbene navode valja odgovoriti da se privremenom mjerom ne smije iscrpiti sadržaj vjerovnikove tražbine tj. njegovo prijevremeno ostvarenje i cilj privremenih mjera ne može biti ostvarivanje potraživanja već osiguranje vjerovnikova budućeg ostvarenja, o čemu je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji vodio računa kod odlučivanja o prijedlogu radi donošenja privremene mjere.

13.1. Stoga bi u konkretnom slučaju određivanje privremene mjere kojom bi se u vremenu od 7:00 do 24:00 sata držale otključane kapije položajno smještene na č.k.br. 709/1, imalo za posljedicu izvršenje tražbine prije nego se u parničnom postupku utvrdi njezina osnovanost.

14. Prvostupanjski sud je utvrdio, a što se žalbenim navodima tužitelja niti ne osporava, da tužitelji mogu do svojih nekretnina doći i automobilom i pješice s glavne prometnice i s druge strane a ne po spornoj nekretnini, dakle pristup nekretninama tužiteljima nije onemogućen. Vezano uz žalbene navode da većina stanara moraju hodati znatno dužim-zaobilaznim putem (zakrčen osobnim automobilima parkiranim između zgrada, da je djeci onemogućeno da se bave društvenim igrama na otvorenim površinama (igrališta s koševima, nogometne stative, oznake terena za različite sportove) isto nisu razlozi koji bi opravdavali privremeno uređenje spornih odnosa među strankama, a niti razlozi koji bi eventualno ukazivali na nastanak nenadoknadive štete.

15. Naime, u ovom postupku predlagatelj osiguranja dužan je učiniti vjerojatnim postojanje pretpostavki za određivanje mjera osiguranja a sudac je dužan slijedom toga uvjeriti se u postojanje činjenica na temelju kojih donosi zaključak o postojanju pretpostavki do stupnja vjerojatnosti.

16. Prihvaćajući utvrđenje prvostupanjskog suda da predlagatelji osiguranja nisu učinili vjerojatnim sve pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere osiguranja, valja navesti da ovaj sud u cijelosti pravilnim, točnim i potpunim prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje koje je posljedica zakonite ocjene svih provedenih dokaza, a koje žalbenim navodima predlagatelja osiguranja nije dovedeno u sumnju.

17. Na žalbene navode kojima se tužitelji u žalbi pozivaju na odredbu čl. 344. st. 2. OZ-a, odnosno kojima se ukazuje da bi određivanjem privremene mjere tuženicima nastala tek neznatna šteta, jer da su kapije prije zaključavanja bile desetljećima stalno otključane, valja reći da je 1. tuženik već u odgovoru na prijedlog (tužbu), a zatim i u odgovoru na žalbu istakao da bi tuženicima predloženom mjerom prijetila opasnost od znatne materijalne štete, a moguće još i teže i dalekosežnije posljedice na život i zdravlje primarnih korisnika školskog igrališta – malodobnih učenika škole, a iz stanja spisa (zahtjeva za naknadu štete, prijava štete osiguravajućem društvu, prijava štete u dvorištu škole, razbijanje ormarića za struju, zapisnik o provali u školsku dvoranu … str. 48-58 spisa) izvjesno je da je u proteklom desetljeću, protivno žalbenim navodima tužitelja, tuženik suočen s uništavanjem školske imovine, materijalnom štetom koje čine nepoznate osobe.

18. Budući tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje pretpostavki iz članka 346. OZ-a koje moraju biti kumulativno ispunjenje da bi sud odredio predloženu privremenu mjeru, pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen je njihov prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine izdavanjem privremene mjere.

19. Kako prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije povrijedio odredbe parničnog niti ovršnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke, te je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

20. Sukladno odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 381. ZPP-a, zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan, obzirom da isti nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a).

Osijek, 18. rujna 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek