REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž Ob-193/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Vesni Kuzmičić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Predragu Predragu Labanu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 69791252174, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, rješavajući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob-187/2024-16 od 22. svibnja 2025., 18. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob- 187/2024-16 od 22. svibnja 2025. godine na način da se odbija prijedlog predlagateljice koji je tražila utvrditi da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa pok. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1939. i to počevši od 2012. godine pa do njegove smrti 28. veljače 2024. te da se ista ima smatrati njegovom izvanbračnom suprugom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
" Utvrđuje se da je predlagateljica KP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], živjela u izvanbračnoj zajednici sa pok. ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenim **.**.1939., i to počevši od 2012. godine pa sve do njegove smrti 28. veljače 2024. te se ima smatrati njegovom izvanbračnom suprugom."
2. Protiv navedenog rješenja žali se protustranka te rješenje pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu odluku preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski je sud utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje bitne povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj ne konkretizira u čemu bi se sastojale bitne povrede iako se poziva određeno na navedeni žalbeni razlog.
6. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem utvrdio postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice KP koja je trajala od 2012. pa do smrti sada pok. ĐP, tj. do 28. veljače 2024. godine, smatrajući da je upravo protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pasivno legitimiran u ovom postupku jer da bi predlagateljica pred tim tijelom ostvarila svoja određena prava.
7. Temeljem dokaza provedenih u predmetnom postupku sud je utvrdio da je KP ovdje predlagateljica imala sa ĐP sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je pok. ĐP obvezao predati u vlasništvo KP svoju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], sedmi suvlasnički dio etažno vlasništvo stan koji se nalazi na katu stambene zgrade broj 1 neto korisne površine 48,69 m², te sve pokretnine i novčana sredstva, a KP se obvezala doživotno uzdržavati ĐP, te da je taj ugovor ovjeren kod suda 20. siječnja 2023. Nadalje, tijekom postupka utvrđeno je da je predlagateljica predala u spis predmeta račune za troškove pogrebne opreme i kremiranja pok. ĐP. Predlagateljica je životno, logično i uvjerljivo opisala tijek odnosa između nje i pok. ĐP, te je iz navedenog iskaza sud utvrdio da je od 2012. godine odnos između predlagateljice i pok. ĐP imao karakter izvanbračne zajednice i to sve do njegove smrti. Ta činjenica zaključena je iz slijedećih razloga: prvenstveno KP je osoba koja je brinula o pok. ĐP, s kojom je isti sklopio i ugovor o doživotnom uzdržavanju, s istim je provodila svakodnevno vrijeme i kako je sama navela bila u emocionalnoj vezi u kojoj je ponuđeno i sklapanje braka, te je ista organizirala njegov posljednji ispraćaj, organizirala kremiranje i snosila troškove za sve navedeno. Sama predlagateljica organizirala je i "bdjenje" u svom stanu nakon smrti pok. ĐP. Iz iskaza svjedoka proizlazi da KP i ĐP nisu govorili u kakvom su oni odnosu, niti su im se po tom pitanju izjašnjavali, međutim, svjedok EP naveo je da su se oni družili intenzivno, da kad god je bio kod ĐP je često navraćala i KP ili je već bila tamo u stanu kada je on došao, a svjedok GP naveo je kako je KP i pok. ĐP viđao zajedno jer on stanuje u [adresa] pa ih je često vidio kako su prolazili tom ulicom i išli ili kod KP u stan ili kod ĐP u stan, te da je iz razgovora s njim saznao da oni žive zajedno, a da je ĐP zadnjih 7 do 8 godina bio dosta zatvoren pa da je najviše informacija o njemu dobio od KP.
8. Prema tome, u smislu odredbe članka 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje u tekstu ObZ), u slučaju predlagateljice utvrđeno je da je ona sa pok. ĐP tijekom predmetnog perioda živjela u izvanbračnoj zajednici na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima, da su zajednički skrbili i brinuli se međusobno jedan o drugome, te imali zajedničke financije, te je do kraja života pok. ĐP predlagateljica o istome brinula i skrbila. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom razdoblju dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. stavak 1. ObZ-a radi čega je sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.
9. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na činjenicu postojanja izvanbračne zajednice koju je sud utvrdio u odnosu na protustranku ne prihvaća ovaj žalbeni sud. Naime, prihvaćajući stav izražen u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-1639/2018-2 od 2. veljače 2022. status izvanbračne zajednice se ne utvrđuje u odnosu na javnopravno tijelo koje vodi određeni upravni postupak pa isti nije pasivno legitimiran sudjelovati u ovom postupku, radi čega je sud neosnovano prihvatio prijedlog predlagateljice u odnosu na isti.
10. Prema odredbi članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje ZOMO) članom obitelji iz stavka 1. točka 1. istog Zakona smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, s time da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku.
11. Pojam stranke, u izvanparničnom postupku u kojem se odlučuje o statusnim obiteljskim stvarima, kao što je to u konkretnom slučaju, definiran je odredbom članka 436. ObZ-a prema koje stranke u izvanparničnom postupku mogu, osim osoba i tijela koja su po odredbama ovog Zakona ovlašteni pokrenuti postupak i druge osobe o čijim se pravima i pravnim interesima odlučuje u postupku.
12. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je javna ustanova koja sukladno odredbi članka 145. ZOMO-a ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja.
13. U izvanparničnom postupku o utvrđivanju postojanja izvanbračne zajednice između dviju fizičkih osoba, ne odlučuje se o pravima i interesima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (citirana odluka VSRH Rev-1639/2018 od 2. veljače 2022.).
14. Pravomoćno sudsko rješenje kojim se dokazuje status izvanbračne zajednice je jedna od isprava koju je član obitelji umrlog osiguranika, odnosno korisnika mirovine dužan priložiti kod podnošenja zahtjeva Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za ostvarivanje prava na mirovinu kako je to propisano odredbom članka 22. stavak 3. ZOMO-a.
15. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud neosnovano smatrao da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje pasivno legitimiran u ovom postupku, pa nije pravilno postupio kada je prihvatio prijedlog predlagateljice.
16. Radi gore navedenog, valjalo je žalbu protustranke prihvatiti kao osnovan, a rješenje prvostupanjskog suda preinačiti, sve sukladno odredbi članka 380. točka 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 18. rujna 2025.
Sutkinja
Vesna Kuzmičić
