Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: R1-118/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice VR iz [adresa], Novi Sad, Sremska Kamenica, Iriški put 052, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punom. Nenadu Mamula, odvjetniku iz Karlovca, protiv protustranke DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi priznanja strane sudske odluke, 18. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Priznaje se za Republiku Hrvatsku presuda Višeg suda u Novom Sadu broj K-54/2022 od 29. rujna 2023., koja presuda je pravomoćna 19. ožujka 2024. koja glasi: „Viši sud u Novom Sadu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Nataše Vojnović, predsjednice vijeća i sudaca porotnika Vere Kostadinović i Snežane Rajak, članica vijeća, sa zapisničarkom Veronikom Granić, u kaznenom postupku protiv okrivljenog JR, koga brani Nebojša Pelagić, odvjetnik iz Novog Sada, zbog kaznenog djela zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st. 3 u svezi st. 1 Kaznenog zakonika, po optužnici Višeg javnog tužitelja u Novom Sadu br. KTI 8/18 (KTO 37/22) od 11.02.2020. godine potvrđena pravomoćnim rješenjem vijeća Višeg suda u Novom Sadu posl.br. KV 150/20 od 04.03.2022. godine nakon održane glavne rasprave dana 26.09.2023. godine u nazočnosti javnog tužitelja VJT, Jelene Stojaković Mustakas, branitelja okrivljenog, odvjetnika Nebojše Pelagića i opunomoćenika oštećene, odvjetnika Miodraga Golubovića, a u odsustvu okrivljenika JR u odnosu na koga je pravomoćnim rješenjem vijeća Višeg suda u Novom Sadu posl.br. KV 336/22 od 04.04.2022. godine određeno suđenje u odsustvu , donio je i dana 29.09.2023.godine, izrekao i objavio

PRESUDU

Okrivljeni JR, JMBG [jedinstveni matični broj građana], od oca V i majke D, rođene J, rođen **.**.1959. godine u mjestu Ogulinu, R. Hrvatska, sa posljednjim poznatim prebivalištem u [adresa], osuđivan presudom Višeg suda u Novom Sadu posl. Br. K 23/21 od 19.04.2021. godine, pravomoćna 14.10.2021. godine zbog kaznenog djela iz čl. 234. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakonika u svezi čl. 61. Kaznenog zakonika osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

KRIV JE

Što je

U vremenskom razdoblju od dana 06.06.2008. godine do dana 24.07.2017. godine u stanju kad je mogao shvatiti značaj svoga djela i upravljati svojim postupcima, kao odgovorna osoba – direktor u „Dip commerce“ doo Veternik iskorištavanjem svog položaja i ovlaštenja pribavio sebi protupravnu imovinsku korist u vrijednosti koja prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara tako što je nakon što je dana 06.06.2008. godine zaključio ugovor o kupoprodaji sa kupcem – oštećenom ER iz [adresa] (sada iz Novog Sada) na temelju kog joj je na lokaciji u [adresa] u [adresa] prodao stan površine 36,6 m 2 po cijeni od 1.100,00 eura po prostornom metru što bi bilo u ukupnom iznos 40.260 eura koju cijenu je ona u tri navrata isplatila predajom cjelokupnog iznosa novca njemu na ruke i to prilikom zaključenja tog ugovora – iznosa od 15.000 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.228.800,00 dinara, dana 28.10.2008. godine – iznosa od 23.000 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.948.790,00 dinara), te dana 24.12.2009. godine – iznosa od 2.600 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 251.628,00 dinara), dakle u ukupnom iznosu od 40.600 eura (u ukupnoj protuvrijednosti 3.429.218,00 dinara) koji novac je on potom prisvojio za osobne potrebe i time sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, u kom iznosu je oštećenoj VR nanio štetu jer stan nije predao u posjed do ugovorenog datuma tj. Do travnja 2009. godine sa tolerancijom od 30 dana niti je to učinio do 11.04.2012. godine kada je svojeručno potpisao založnu izjavu čiju je presliku predao oštećenoj VR, u kojoj je naveo da kao ovlašteni predstavnik „Dip commerece“ doo Veternik neopozivo kao založni dužnik izjavljuje da je suglasan da se temeljem te izjave konstituira založno pravo u korist VR na iznos od 40.000 eura sa rokom dospjelosti do predaje stana u [adresa]. E [adresa] u [adresa], na parceli br.5763/1 k. o. [katastarska općina] Sad 1 na nekretnini: stan br. 6 na 4. katu, izgrađen u [adresa], na parceli br. 9343 k. o. [katastarska općina] Sad 1 koji je založni dužnik stekao temeljem ugovora o tehničkoj suradnji od 15.102.2006. godine, Aneksa ugovora od 19.05.2007. godine, ovjerenog sporazumom od 22.10.2009. godine pred Općinskim sudom u Novom Sadu pod brojem OV 1-44852/2009 kao i da je založni povjeritelj ovlašten koristiti se tim pravom za slučaj da njegovo potraživanje ne bude izmireno najkasnije u roku od 120 dana tj. do predaje stana od 36,6 m2 u [adresa], kao i da nakon što založni povjeritelj bude u potpunosti izmiren po toj izjavi dužan je dati sudsku ovjerenu izjavu na temelju kojeg će izvršiti brisanje gore navedenog prava, a što nije učinio ni u kasnijem vremenskom razdoblju, a nije joj ni vratio novac ili je na bilo koji drugi način obeštetio, pri čemu je bio svjestan svoga djela, htio je njegovo izvršenje i bio svjestan da je njegovo izvršenje nezakonito, Čime je počinio kazneno djelo zloporabe položaja odgovorne osobe iz čl. 234. st. 3 u svezi st. Kaznenog zakonika

Pa ga sud primjenom čl. 4, 42, 45 i 54 KZ

OSUĐUJE

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 3 (TRI) GODINE

Na temelju čl. 258 st.4 ZKP dosuđuje se imovinsko pravni zahtjev oštećenoj VR, pa se obvezuje okrivljeni da oštećenoj VR isplati novac u iznosu od 3.429.218,00 dinara, u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja, dok se oštećena preko dosuđenog iznosa upućuje na parnični postupak.

Na temelju čl. 85 KZ okrivljenom se izriče mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti direktora u trajanju od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti presude, s tim da vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava se u vrijeme trajanja mjere.

Na temelju čl. 264 st. 1 u svezi čl. 261 st. 2 toč. 7 i 8 ZKP okrivljeni se obvezuje nadoknaditi troškove kaznenog postupka Višem sudu u Novom Sadu na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, čija visina će biti određena posebnim rješenjem, kao i oštećenoj VR u iznosu od 211.300,00 dinara na ime nagrade u nužnih izdataka opunomoćenika u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

O b r a z l o ž e n j e

Viši javni tužitelj u [adresa] je dana 11.02.2020. godine podigao optužnicu pod br. KTI 8/18 (KTO 37/22) protiv okrivljenog JR zbog kaznenog djela zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st. 3 u svezi st. 1 Kaznenog zakonika. Navedena optužnica potvrđena je pravomoćnim rješenjem vijeća Višeg suda u Novom Sadu posl.br. KV 150/20 od 04.03.2022. godine.

Rješenjem vijeća Višeg suda u Novom Sadu posl. br. KV 336/22 od 04.04.2022. godine, pravomoćno dana 20.04.2022. godine, prema okrivljenom JR određeno je suđenje u odsustvu.

Javni tužitelj je u završnoj riječi izjavila da smatra da je dokazni postupak doveo do utvrđivanja da je okrivljeni JR izvršio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret i to upravo na način kako je to opisano u optužnici, da su svi dokazi detaljno elaborirani u obrazloženju optužnice, te da, imajući u vidu sve navedeno, predlaže sudu okrivljenog proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

Opunomoćenik oštećene, odvjetnik Miodrag Golubović je u završnoj riječi izjavio da se pridružuje završnoj riječi tužitelja, da predlaže sudu oštećenoj dosuditi imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 40.600,00 eura u dinarskoj protuvrijednosti na dan 24.12.2009. godine sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da obveže okrivljenog da oštećenoj dosudi troškove postupka na ime angažiranja njega kao opunomoćenika u iznosu od 234.000,00 dinara. Branitelj okrivljenoga JR Nebojša Pelagić je u završnoj riječi izjavio da smatra da u dosadašnjem tijeku postupka nje na nesumnjiv način utvrđeno da je okrivljeni izvršio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Zatim, da se optužnicom tvrdi da je okrivljeni pribavio sebi protupravnu imovinsku korist, odnosno da je novac prisvojio za svoje osobne potrebe, a da iz dokumentacije koju su banke dostavile može se uoč iti da je okrivljeni za potrebe poslovanja tvrtke podigao kredit kod poslovne banke , da je sa tim novcem djelomično podmirivao dobavljače, a da je jedan dio novaca isplaćivan kao gotovina i da se iz toga može zaključiti da je na taj način podmirivao svoje obveze prema djelatnicima i drugim dobavljačima. Nadalje, podsjetio je da se radi o razdoblju 2008. do 2009. godine kada načini poslovanja i izvođenja građevinskih radova i financijskih disciplina nisi bili baš na zavidnoj razini, kao i na sporazum između MR i Dip Komerca, vlasništvo okrivljenog, po kojem je MR bio dužan 2 stana na ime radova koji su izvedeni. Imajući u vidu navedeno, smatra da ima više osnova da se pretpostavljeni novac koji je oštećena dala okrivljenom usmjeri na pokušaj da se gospodarsko društvo „Dip komerc“ održi kao rentabilno, a što je nije bilo moguće zbog situacije u koju ga je doveo AR, te je predložio sudu da donese oslobađajuću presudu.

Sud je proveo dokazni postupak ispitivanjem svjedoka oštećene VR, vršenjem uvida u založnu izjavu od 1.04.2012. godine, ugovor o kupoprodaji od 06.08.2008. godine, sporazum o načinu izmirenja prava i obveza od 2.10.2009. godine, podnesak „Dip komerca“ (14-15. str. „Ki“ spisa), prijepis liste nekretnine broj: 19752 k. o. [katastarska općina] Sad 1 od 20.10.2017. godine (19-29 str. „Ki“ spisa), prijepis lista nekretnina broj: 5584 k. o. [katastarska općina] Sad 1 od 20.10.2017. godine (30-41 str. „Ki“ spisa), tečajne liste na dan 09.01.2023. godine, podnesak stečajnog upravitelja sa priloženom dokumentacijom zapriml jenom u sud 25.01.2023. godine, dokumentaciju dostavljenu od Pro kredit banke, Raiffeisen banke i NLB Komercijalne banke koje se nalaze na CD-u, Agencije za osiguranje depozita, Banke Intessa, Razvojne banke Vojvodine ad u stečaju, OTP banke, Eurobanke i izvod iz kaznene evidencije pribavljen putem PIS za okrivljenog, pa je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio činjenično stanje:

Okrivljeni JR rođen **.**.1959. godine, u [adresa], u mjestu Ogulin, od oca V i majke D, rođena J. Njegovo posljednje poznato prebivalište je u [adresa], u. [adresa]. Osuđivan je presudom Višeg suda u Novom Sadu posl. Br . K 23/21 od 19.04.2021. godine, pravomoćna 14.10.20121. godine zbog produženog kaznenog djela iz čl. 234 st. 3 u svezi st. 1 Krivičnog zakonika u svezi čl. 61 Krivičnog zakonika kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) godina.

U vremenskom razdoblju od dana 06.06.2008. godine do dana 24.07.2017. godine okrivljeni JR je kao odgovorna osoba – direktor u „Dip commerce“ doo Veternik iskorištavanjem svoga položaja i ovlaštenja pribavio protupravnu imovinsku korist u vrijednosti koja prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara tako što je, a nakon što je dana 06.06.2008. godine zaključio ugovor o kupoprodaji sa kupcem – oštećenom ER iz [adresa] (sada iz Novog Sada)a na temelju koga joj je na lokaciji u [adresa] u [adresa] prodao stan površine 36,6 m2 po cijeni od 1.100,00 eura po metru prostornom što bi bilo u ukupnom iznosu 40-260 eura koju cijenu je ona u tri navrata isplatila predajom cjelokupnog iznosa novca njemu na ruke i to prilikom zaključenja ugovora – iznosa od 15.000,00 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.228.800,00 dinara), dana 28.10.2008. godine – iznosa od 23.000,00 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.948.790,00 dinara) i dana 24.12.2009. godine – iznosa od 2.600,00 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 251.628,00 dinara), dakle u ukupnom iznosu od 40.600 eura ( u ukupnoj protuvrijednosti od 3.429.218,00 dinara) a koji novac je prisvojio za osobne potrebe i time pribavio sebi protupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, u kom iznosu je oštećenoj VR nanio štetu jer joj stan nije predao u posjed do ugovorenog datuma tj. Do travnja 2009. godine sa tolerancijom do 30 dana.

Okrivljeni nije predao stan u posjed oštećenoj VR ni do 11.04.2012. godine kada je svojeručno potpisao založnu izjavu čiju je presliku predao oštećenoj VR. Navedenom izjavom, okrivljeni, kao ovlašteni predstavnik „Dip commerce“ doo Veternik neopozivo kao založni dužnik izjavljuje da je suglasan da se na temelju te izjave konstituira založno pravo u korist VR na iznos od 40.000 eura sa rokom dospjelosti do predaje stana u [adresa]. E [adresa] u [adresa], na parceli br. 5763/1 k. o. [katastarska općina] Sad 1 nekretnini: stan br. 6 na 4. katu izgrađen u ul. Dušana Vasiljevića br. 27, na parceli br. 9343 k. o. [katastarska općina] Sad 1 koji založni dužnik je stekao temeljem ugovora o tehničkoj suradnji od 15.02.2006. godine, Aneksa ugovora od 19.05.2007. godine, ovjerenog sporazumom od 22.10.2009. godine pred Općinskim sudom u Novom Sadu pod brojem OV 1-44852/2009, kao i da je založni povjeritelj ovlašten koristiti se tim pravom samo za slučaj da njegovo potraživanje ne bude podmireno najkasnije u roku od 120 dana tj. Do predaje stana od 36,6 m2 u [adresa].

U navedenoj izjavi navedeno je da založni povjeritelj, nakon što bude u potpunosti podmiren po toj izjavi, dužan dati sudsku ovjerenu izjavu na temelju koje će vršiti brisanje gore navedenog prava, a što nije učinio ni u kasnijem vremenskom razdoblju, a oštećenoj VR nije ni vratio novac ili je na bilo koji drugi način obeštetio.

Navedeno činjenično stanje sud je utvrdio na teme lju dokaza navedenih na glavnoj raspravi.

Osobne prilike okrivljenog JR i činjenice koje se odnose na postojanje tvrtki „Dip Komerce“ doo i njenog direktora – zastupnika, sud je utvrdio na temelju materijalne dokumentacije, a činjenicu da je isti osuđivan nakon predmetnog kaznenog djela sud je utvrdio na temelju izvatka iz kaznene evidencije pribavljenog putem PIS MUP.

Relevantne činjenice koje se odnose na izvršenje kaznenog djela sud je utvrdio na temelju iskaza svjedoka oštećene VR, kao i na temelju materijalne dokumentacije. Naime, svjedok oštećena ER je tijekom istrage izjavila da je upoznala JR dok su oboje živjeli u njenom rodnom mjestu Plaški koje se nalazi kod Ogulina u R. Hrvatskoj, da je njen pokojni suprug dobro poznavao JR, da je čak i radio za njega, a da su tijekom rata 1990. godine svi izbjegli iz Hrvatske. Zatim, da je nakon smrti supruga prodala kuću u [adresa]. M, da je novac od prodaje kuće dobivala na rate, da se dogovorila sa djecom da kupe stan od toga novaca, a da je brat, ĐR, savjetovao da kupi stan od JR jer se on bavi gradnjom, a i poznaju ga odranije. Zatim, da je stupila u kontakt sa JR, da joj je JR ponudio da kupi stan u [adresa] u [adresa], na drugom katu, površine 36,6 m2, koji se nalazi sa dvorišne strane zgrade, a da joj je JR prilikom dogovora rekao da je to njegov stan koji dobiva u kompenzaciju za izvršene radove, da je JR bio odgovorna osoba-direktor u DOO „Dipkomerc“ iz Veternika, da je bio dogovor da joj JR, kao fizička osoba koja je vlasnik stana, proda taj stan i da u svezi s time sastave odgovarajući ugovor kojim bi se obvezao JR da joj stan preda u posjed najkasnije travnja 2009. godine, a da će joj plaćati stanarinu ukoliko joj ne bude predao stan u ugovorenom roku. Nadalje, da su dogovor postigli tijekom 2008. godine, da su dana 06.06.2008. godine zaključili Ugovor o kupoprodaji, da je u ugovoru kao prodavatelj naveden „Dip komerc“ doo Veternik, koje je zastupao JR, da prema tome ugovoru poduzeće „Dip komerc“ prodaje stan, a da ona kupuje stan u [adresa] po ugovorenoj kupoprodajnoj cijeni od 1100 eura/m2 . zatim, da je je u navedenom ugovoru navedeno i da prodavatelj osigurava stan iz svog poslovnog odnosa sa investitorom UR, a temeljem toga što je prodavatelj proizvođač temeljem izgrade građevinske stolarije. Nadalje, da je obveza prodavatelja bila da kupcu, odnosno njoj preda useljiv stan do travnja 2009. godine uz toleranciju od 30 dana, a da za svaki dan zakašnjenja po isteku roka prodavatelj ima obvezu mjesečno joj isplatiti iznos u visini stanarine za stan na toj lokaciji. Dalje, da je JR osobno potpisao ugovor o kupoprodaji u njenoj nazočnosti, da je prilikom zaključenja ugovora DR odmah predala iznos od 15.000,00 eura, da je to konstatirano u ugovoru, da je dana **.**.2008. godine DR predala osobno na ruke još 23.000,00 eura, sve u toj deviznoj valuti, a da je primopredaju novca JR potvrdio svojim potpisom i pečatom na navedenom ugovoru. Zatim, da je, ako je bilo evidentno da se kasnilo sa izgradnjom predmetnog stana, a vjerujući da će JR učiniti ono na što se obvezao, predala DR na ruke 26.000,00 eura i to dana 24.12.2009. godine, kao i da je to JR potvrdio svojim potpisom na ugovoru. Nakon to joj je od strane zamjenika VJT u Novom Sadu predočena preslika Ugovora o kupoprodaji potvrdila je da je to ugovor o kome se sve vrijeme govori, te je dodala da ne posjeduje original ugovora jer ga je izgubila prilikom jedne od selidbi, da se, a s obzirom na to da je izgubila ugovor, obratila JR i da joj je dao presliku ugovora koju čuva, te da je istu priložila prilikom podnošenja predmetne kaznene prijave. Nadalje, da je prilikom posljednje primopredaje novca, u nekoliko navrata, zahtijevala od DR da ovjere potpisani ugovor, ali da je JR uvijek nalazio neke razloge zbog kojih to ne može uraditi. Dalje, da je tijekom proljeća 2010. godine uočila da je predmetna zgrada u kojoj je kupila stan gotova, da je s vremena na vrijeme obilazila lokaciju, da je vidjela da se ljudi useljavaju u zgradu, da je prilikom jednih od obilazaka lokacije, odnosno zgrade, srela nekog čovjeka, da joj se predstavio kao voditelj gradilišta, da je pitao što traži na tom mjestu, da mu je predočila da je kupila stan, da je pitao od koga je kupila i da joj je, a nakon što je pregledao papire, rekao da JR nema na papirima kao vlasnika stana, kao i da je saznala da je stan koji je kupila u vlasništvu neke gospođe iz Beograda. Na posebno pitanje zamjenika VJT je li pitala je li se u papirima pojavljuje

kao vlasnik stana poduzeće „Dip komerc“ doo Veternik, izjavila je je da to nije pitala jer nije znala da je to poduzeće bilo prodavatelj stana, da je pogrešno držala da je sve to osobno bila fizička osoba JR iako je pročitala ugovor koji je potpisala. Zatim, da je poslije toga odmah pozvala JR i da ga je pitala što se to dešava, da joj je JR obećao da će dobiti da će dobiti drugi stan jer ih ima nekoliko, da je DR i dal je vjerovala, da joj JR nije ništa posebno objašnjavao, da ga nije ništa posebno pitala, da ga nije posebno pitala što stan za koji su zaključili ugovor nije predan njoj. Dalje, da joj je JR ponudio da pogledaju nekoliko drugih stanova na nekoliko lokacija tj. Na Bulevaru Oslobođenja (u „Aleksandrovoj zgradi“), na Telepu, na Detelinari, u ul. Cara Dušana i to dva stana u toj ulici, da je tražila od DR da zaključe odgovarajući ugovor za bilo koji od tih stanova, ali da joj je JR rekao da ti stanovi nisu još prošli sve potrebne procedure i da iz tog razloga ne može ovjeriti ugovor. Zatim, da je počela sumnjati u JR, da joj je onda obećao da će prodati neki plac koji je u njegovom vlasništvu i da će joj vratiti novac, da je prošlo više od jedne godine od kako su ovo dogovorili, da joj JR nije vraćao novac, da je otišla kod njega, da je zahtijevala da joj vrati novac, da joj je tom prilikom ponovio da će joj u narednih 6 mjeseci vratiti novac, a da je JR, kao dokaz njegove dobre volje i osiguranja potraživanja, potpisao Založnu izjavu dana 11.04.2012. godine, ali da izjavu nije potpisao u njenoj nazočnosti, već da joj je predao kao ovjerenu u sudu dana 12.04.2012. godine. Dalje, da joj je JR predao presliku založne izjave, da joj nikad nije pokazao original izjave, da je tom založnom izjavom JR, kao direktor poduzeća „Dip komerc“ doo, neopozivo, kao založni dužnik izjavio da je suglasan da se na temelju te izjave konstituira založno pravo u njenu korist, na iznos od 40.000,00 eura, do prodaje stana u [adresa] u [adresa] i to stana od 36,6 m2 , a koje založno pravo konstituira na stanu br. 6 na četvrtom katu, u zgradi izgrađenoj u [adresa], u [adresa] koji je stekao temeljem Ugovora o tehničkoj suradnji, Aneksa tog ugovora i nekog ovjerenog sporazuma. Nadalje, da njoj JR nije pokazao ništa od te dokumentacije, da je u navedenoj založnoj izjavi navedeno da je ona, kao založni povjeritelj, ovlaštena koristiti ovo založno pravo samo za slučaj da njegovo potraživanje ne bude podmireno najkasnije u roku od 120 dana, odnosno do predaje stana u [adresa], te da je založni povjeritelj, nakon što bude u potpunosti podmiren, dužna datu sudski ovjerenu izjavu na temelju koje će se izvršiti brisanje tog prava. Zatim, da je, kada je otišla kući, njena ćerka sa založnom izjavom otišla na adresu stana u [adresa], u [adresa], da je kćerka ustanovila da se stan nalazi na prvom katu, a ne na četvrtom kako je to navedeno u založnoj izjavi, da je pozvonila tako i da je izišao neki čovjek koji joj je saopćio da je podstanar u tom stanu, da mu dolazi neki čovjek svaka tri mjeseca i da mu plaća stanarinu za naredna tri mjeseca, ali da nije rekao tko je taj čovjek. Na posebno pitanje zamjenika VJT kako je prihvatila založni izjavu u kojoj je opet navedeno da će joj biti predan onaj stan u [adresa] za koji je zaključila ugovor o kupoprodaji, kada je već bila ustanovila da je taj stan prodan gospođi iz Beograda, izjavljuje da je nju JR opet uvjerio da je to bila neka greška i da će sigurno dobiti stan. Zatim, da nikada nije odnije založnu izjavu da se provede u javnim knjigama, da može reći da je u međuvremenu, a nakon 2008. godine JR njoj plaćao stanarinu u raznim stanovima, ali da je te stanove pronalazio JR i to preko neke agencije, da stanarinu nije plaćao redovno, da je imala raznih neugodnosti sa predstavnicima agencija preko koje je JR unajmljivao stanove, da je izbacivana iz stanova, da je bila prisiljena seliti se čak 8 puta i da su svi stanovi, poslije njenog izbacivanja, opet pronalaženi i unajmljivani od strane JR. Nadalje, da od travnja 2015. godine više nije mogla stupiti u kontakt sa JR, da je odlazila na njegovu kućnu adresu u Veterniku, ali da ga tamo nije srela, da je dana 25.04.2016. godine slučajno naletjela na JR

kod „Spensa“, da je ponovo uvjeravao da će joj vratiti novac i da će joj dostaviti novce za stanarinu koju joj nije plaćao posljednju godinu dana, da joj nije ništa posebno objašnjavao gdje je, da joj je govorio da je u žurbi i da će sigurno sve riješiti. Dalje, da ni narednih godinu dana nije mogla stupiti u kontakt sa JR, da je bio nedostupan na telefonskom broju koji je imala, da je opet odlazila na njegovu adresu, da tamo nije nikoga zatekla, da je dana 25.05.2017. godine vrata njegove kuće otvorila njegova kćer, da je kćer zahtijevala da se udalji od kapije jer je navodno uznemirava, da je njegova kćer rekla da će zvati policiju, da njen otac nije tu, nego u Hrvatskoj i da više ne dolazi na njena vrata, a da je na sve to Petrovoj kćeri rekla da će dolaziti svakog dana dok joj JR ne vrati novac koji je uzeo od nje. Zatim, da je odmah nakon što je otišla od Petrove kuće, pozvao JR na njen mobilni telefon, ali sa broja koji nije mogla vidjeti – broj je bio sakriven, da joj je praktički priprijetio riječima da ne uznemirava više njegovu obitelj, jer će snositi posljedice, da joj je sa broja mobilnog telefona koji je imala kao Petrov broj stigla poruka dana 19.06.2017. godine u kojoj je bilo navedeno da tuži njega, DR, ali da vodi računa koga će tužiti jer nije kupila stan od njega, nego od njegove tvrtke koja je sada u stečaju, a da će on svakako potvrditi da je taj stan njen. Zatim, zamjeniku VJT prikazala je SMS poruku primljenu sa telefonskog broja [broj telefona] dana 10.06.2017. godine, u 11:04:41 sati, sadržaja: „Milka niti ja niti moja obitelj te sigurno ne želi prevariti niti smo te prevarili. Sa UR nemaš ti ugovor niti je itko rekao da smo mi za tebe njemu uplaćivali novce. Mi smo njemu prodali robu i izveli radove koje je on platio stanovima. Za te stanove mi imamo ugovore ovjerene na sudu u Novom Sadu i te stanove smo mi tebi i drugima prodali. Isto tako je urađeno i za Draganin stan sa Zonedom samo je tamo zgrada završena a ovdje on kasni i do otvaranja stečaja nije bila završena. Sa svim tim stanovima i svom bivšom imovinom odlukom suda od 07.05.2012. godine ne raspolažem već raspolaže stečajni sud i stečajni upravitelj. Kada će on završiti i sa čim će završiti nažalost ja ne mogu utjecati. Ti čekaš jedan stan a ja čekam rasplet jer mi je sve privremeno do okončanja oduzeto. Sa takvim informacijama trebaš ići odvjetniku pa tek on da kaže da si prevarena ili nisi. Ponovit ću imaš ovjerenu založnu izjavu za stan kod UR znači imaš garanciju. U zgradi u kojoj si trebala dobiti stan ČR je tužio Dip Komerc u stečaju, gdje sam na sudu normalno posvjedočio da mu stan pripada i stan od 68m2 je dobio to su sudske odluke i jedino mjerodavno a sve drugo je rekla kazala, i to sa sudom i A dobile presudu od dugu, koju sud rješava na njihovu inicijativu ako hoće da riješe. Njima sam također kao svjedok svjedočio da im to pripada. Bolje poslušaj me i na taj način rješavaj problem jer je to jedini način da ono što je tvoje da ti pripadne. Pozdrav,“ zatim, da je tada shvatila da je prevarena od strane čovjeka kome je u potpunosti vjerovala jer je bio prijatelj njenog pokojnog supruga, da je, a nakon što je dobila poruku, otišla kod odvjetnika Miodraga Golubovića, da mu je potpisala punomoć da je zastupa, da je odvjetnik izvršio provjeru, da je ustanovio da je na cijeloj zgradi, na stanu, u kojoj joj je JR dao založnu izjavu o kojoj je govorila, upisana hipoteka i to još dana 18.07.2011. godine. Nadalje, da je odmah nakon što je angažirala odvjetnika sastavila i podnijela kaznenu prijavu OJT u Novom Sadu, da je ovaj postupak započeo po toj prijavi, da nije pokrenula nikakav građanski postupak, da se pridružuje kaznenom progonu protiv okrivljenog JR i da postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 40.600,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

Na glavnoj raspravi je odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenog izjavila da ne zna tko je MR, da ga nikad nije ni upoznala niti je imala što sa njim, da je MR znala samo iz Perine priče, odnosno iz priče JR, da je znala da rade zajedno, da joj je rečeno da Đ radio stolariju za MR, a da mu je MR za to davao stanove. Zatim, da je sav novac predala JR na ruke, da ništa nije platila preko računa, da nikada nije imala original založnu izjavu već samo presliku. Iskaz svjedokinje oštećene VR u kom je detaljno opisala od kada poznaje okrivljenika JR, kako je odlučila kupiti stan od njega (bavio se gradnjom stanova, a poznavali su se od ranije), kad su zaključili ugovor, kad i koliko mu je novaca predala na ime kupovine stana, kao i što se dešavalo nakon što mu je isplatila kupoprodajnu cijenu, kronološki opisujući kako je tekla komunikacija sa okrivljenim sve godine nakon što je isplatila kupoprodajnu cijenu i u kom momentu je shvatila da je prevarena, kao i zašto je vjerovala okrivljenom, sud je u potpunosti prihvatio i isti cijenio kao iskren, jasan, uvjerljiv i istinit, posebno imajući u vidu da je kao takav potkrijepljen cjelokupnom materijalnom dokumentacijom, odnosno ugovorom u kupoprodaji od 06.06.2008. godine i založnom izjavom od 11.04.2012. godine.

Naime, na temelju Ugovora o kupoprodaji od dana 06.06.2008. godine sud je utvrdio daje gospodarski subjekt „Dip komerc“ doo Veternik, koju je zastupao JR direktor, kao prodavatelj, i ER, kao kupac, u [adresa] zaključili Ugovor o kupoprodaji, kojim prodavatelj prodaje, a kupac kupuje stan u [adresa], u [adresa]. E [adresa], površine 36,5 m2 po cijeni od 1.200 eura/ m2 (ukupno 40.260 eura). Člankom 2 navedenog ugovora ugovoreno je da prodavatelj osigurava stan iz svog poslovnog odnosa sa investitorom, UR, kao podizvođačem temeljem izrade građevinske stolarije, dok je člankom 4 ugovora ugovoreno da se prodavatelj obvezuje kupcu predati useljiv stan do travnja 2009. godine, uz toleranciju od 30 dana, dok se za svaki dan kašnjenja po isteku roka prodavatelj obvezuje kupcu mjesečno isplatiti iznos u visini stanarine na toj lokaciji.

U članku 3 navedenog ugovora navedeno je da je kupac, na dan zaključenja ugovora, predala prodavatelju iznos od 15.000,00 eura, dok je na ugovoru dopisano da je kupac dana 28.10.2008. godine platila još 23.000,00 eura i dana 24.122009. godine još 2.600,00 eura, a što je sve potvrđeno potpisom prodavatelja, ovdje okrivljenog JR. Nadalje, sud je temeljem sporazuma o načinu podmirenja prava i obveza zaključenog dana 22.10.2009. godine, između MR i „Dip komerca“ doo Vetern ik, koje je zastupao JR, čiji su predmet međusobne obveze i potraživanja proistekle iz poslovne suradnje u razdoblju od 2005. godine do dana zaključenja sporazuma, utvrdio da je usuglašeno da MR, za navedene radove i isporučenu robu „Dip komerc“ doo Veterrnik, duguje dva stana od 36m2 i to jedan na lokaciji E [adresa], a drugi na lokaciji [adresa], kao i da MR za primljena novčana sredstva u iznosu od 233.008,05 eura, duguje 372,81m2 stambenog prostora (i to: u Novom Sadu, u ul. Kasapinovićevoj br. 32 stan br.29 površine 116m2 ; u Novom Sadu, u ul. Kasapinovićevoj br. 24 stan br. 12 površine 53m2 ; u Novom Sadu, 1. faza u [adresa] stan br. 8 površine 53m2 ; u Novom Sadu 1. faza u ul. D. Vsiljeva br. 27 stan br. 5 površine 27m2 ; u Novom Sadu, 2. faza u [adresa] stan br. 8 površine 36m2 ; u Novom Sadu, 2. faza u [adresa] stan br. 7 površine 88m2 ), a koji sporazum predstavlja izjavu izvršnog dužnika MR koja ovlašćuje izvršnog povjeritelja „Dip komerc“ doo Veternik poduzimati radnje i izvršiti prijenos vlasništva, stupa na snagu danom potpisivanja, a izvršenje je za: stan 36m2 u [adresa] do 01.12.2009. godine; stan od 36m2 u [adresa] do 01.06.2010. godine, te za novčanu obvezu od 233.008,05 eura do 01.01.2010. godine, sa time da će podmirenjem nabrojanih obveza prestati sve međusobne obveze između „Dip komerc“ doo Veternik i MR.

Dalje, na temelju založne izjave od dana 11.04.2012. godine sud je utvrdio da je ovdje okrivljeni JR, kao ovlašteni predstavnik „Dip komerc“ doo Veternik, neopozivo, kao založni dužnik izjavio, da je suglasan da se na temelju te izjave konstituira založno pravo u korist VR na iznos od 40.000,00 eura, sa rokom dospjelosti do predaje stana u [adresa] E [adresa], u [adresa], na parceli br. 5763/1 k. o. [katastarska općina] Sad 1, na nekretnini stan br. 6 na IV katu, izgrađen u [adresa] na parceli br. 9343 k. o. [katastarska općina] Sad 1, koji je založni dužnik stekao temeljem Ugovora o tehničkoj suradnji od 15.02.2006. godine, Aneksa Ugovora od 19.04.2007. godine, ovjerenog sporazuma od 22.10.2009. godine pred Osnovnim sudom u Novom Sadu, pod brojem OV 1 – 44852/2009, kao i da je založni povjeritelj ovlašten koristiti se tim pravom samo za slučaj da njegovo potraživanje ne bude izmireno najkasnije u roku od 12 dana tj. do predaje stana od 36,6m2 u [adresa], kao i da, nakon što založni povjeritelj bude u potpunosti podm iren po toj izjavi, dužan dati sudsku ovjerenu izjavu temeljem koje će izvršiti brisanje gore navedenog prava.

Zatim, sud je tijekom postupka, a u cilju pribavljanja podataka o poslovnim računima tvrtke „Dip komerc“ doo Veternik, po službenoj dužnosti pribavio podatak iz Agencije za gospodarske registre da je stečajni upravitelj tvrtke „Dip komerc“ doo Veternik, LR iz [adresa].

Nakon toga, sud je temeljem podataka pribavljenih od strane stečajnog upravitelja tvrtke „Dip komerc“ doo Veternik LR, utvrdio da je tvrtka „Dip komerc“ doo Veternikposlovne račune prije otvaranja stečajnog postupka (dana 07.05.2023. godine) vodila kod: Banka Intesa ad Beograd; Komercijalne banke ad Beograd; Prokredit bank ad Beograd; Findomestik banke ad Beograd; Raiffeisen banke ad Beograd; Razvojne banke Vojvodine ad Novi Sad i Vojvođanske banke ad Novi Sad.

Na kraju, sud je temeljem dostavljene dokumentacije banaka (dokumentacije dostavljene od OTP Banke, Prokredit banke, Raiffeisen banke, Beograd NLB Komercijalne banke koje se nalaze na CD, Agencije za osiguranje depozita, Banke Intesa, Razvojne banke Vojvodine ad u stečaju, eurobanke) kod koje je tvrtka „Dip komerc“ doo Veternik vodila poslovne račune utvrdio da nije bilo uplata na poslovnim računima u vremenskom razdoblju od 06.06.2008. godine do 31.12.2009. godine, odnosno da nije bilo uplata novca u iznosima koji je oštećena ER predala okrivljenom DR na ime kupovine stana. Cjelokupnu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, te je prihvatio u cijelosti kao točnu, nalazeći da nema razloga sumnjati u nju.

Dakle, imajući u vidu gore navedeno, a iako okrivljeni u predmetnom postupku nije iznio obranu za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret (pravomoćnim rješenjem vijeća Višeg suda u Novom Sadu posl. Br. KV 336/22 od 04.04.2022. godine u odnosu na okrivljenog JR određeno je suđenje u odsustvu), po ocjeni suda na temelju svih dokaza utvrđeno je da je upravo okrivljeni JR, kao odgovorna osoba u poduzeću i to direktor u „Dip komerc“ doo Veternik, te tako i zastupajući isto, kao prodavatelj, zaključio Ugovor o kupoprodaji sa ER iz [adresa] (sada iz Novog Sada), kao kupcem, kojim joj je na lokaciji u [adresa], u [adresa], prodao stan površine 36,5 m2 , po cijeni od 1.200 eura po metru prostornom , što bi bilo u ukupnom iznosu 40.260 eura, od koje cijene je ista, u tri navrata, isplatila cjelokupni iznos i to: prilikom zaključenja toga ugovora iznos od 15.000 eura (u tadašnjo j protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.228.800,00 dinara), dana 28.10.2008. godine – iznos od 23.000 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju 1.848.790,00 dinara), te dana 24.12.2009. godine – iznos od 2.600 eura (u tadašnjoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 251.628,00 dinara), dakle – u ukupnom iznosu od 40.600 eura ( u ukupnoj protuvrijednosti 3.429.218,00 dinara), koji stan okrivljeni uopće nije predao oštećenoj VR, ni ti joj je vratio, niti ju je na bilo koji drugi način obeštetio, a pri tom posebno imajući u vidu da iz materijalne dokumentacije proizlazi da novac u iznosu od 40.600 eura okrivljeni nije iskoristio za poslovanje gospodarskog društva „Dip komerc“ doo Veternik.

Sud je tijekom postupka odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenog, odvjetnika Nebojše Pelagića da se u svojstvu svjedoka ispita MR, a na okolnost kako to obrana navodi da ima više elemenata da on bude optužen, a ne JR. Ovo iz razloga jer je tijekom postupka na nesumnjivi način utvrđeno da je oštećena ER isključivo kontaktirala sa ovdje okrivljenim JR, a ne sa UR, te da je kompletan pravni posao bio između oštećene VR i okrivljenog DR. Također, sud je odbio dokazni prijedlog branitelja okrivljenog da se odredi ekonomskofinancijsko vještačenje, a na okolnost je li okrivljeni JR novac koji je dobio od oštećene VR iskoristio za svoju osobnu uporabu ili je time plaćao eventualno djelatnike i slično. Ovo iz razloga jer je sud upravo na temelju dostavljene dokumentacije banaka (dokumentacije dostavljene od OTP banke, Pro kredit banke, Raiffeisen banke, NLB Komercijalne banke koje se nalaze na CD-u Agencije za osiguranje depozita, Banke Intesa, Razvojne banke Vojvodine ad u stečaju, eurobanke) kod koje je tvrtka „Dip komerc“ doo Veternik vodila poslovne račune utvrdio da nije bilo nikakvih uplata na računima u vremenskom razdoblju od 06.06.2008. godine do 31.12.2009. godine, odnosno da nije bilo uplata novca koji je oštećena ER predala okrivljenom DR, te da bi određivanje ekonomsko-financijskog vještačenja vodilo nepotrebnom odugovlačenju postupka.

Nadalje, imajući u vidu da je upravo na temelju dostavljene dokumentacije od strane banaka i kojima je „Dip komerc“ doo Veternik imala poslovne račune, utvrđeno da okrivljeni novac koji mu je oštećena predala na ime kupovine stana nije uplatio na poslovne račune, odnosno da je novac potrošio za osobne potrebe, po ocjeni suda ne stoje navodi obrane izneseni u završnoj riječi da se može pretpostaviti da je okrivljeni novac kji je dobio od oštećene na ime kupovine stana usmjerio na to da se tvrtka „Dip komerc“ doo Veternik održi rentabilnom (branitelj je u završnoj riječi naveo da imajući u vidu da iz dokumentacije proizlazi da je okrivljeni za potrebe poslovanja tvrtke podigao dio novca isplaćivan kao gotovina, kao i način poslovanja i izvođenja građevinskih radova u razdoblju 2008-2009 godina, da se može pretpostaviti da je novac koji je oštećena predala bio usmjeren da se tvrtka održi rentabilnom). Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, sud je stanovišta da se u radnjama okrivljenog JR stječu svi bitni elementi kaznenog djela zloporabe položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st.3 u svezi st. 1 Krivičnog zakonika.

Naime, člankom 234 st. 1 Krivičnog zakonika propisano je da ovo kazneno djelo čini odgovorna osoba koja iskorištavanjem svoga položaja ili ovlaštenja, prekoračenjem granica svoga ovlaštenja ili nevršenjem svoje dužnosti pribavi sebi ili drugoj fizičkoj ili pravnom osobi protupravnu imovinsku korist ili drugom nanese imovinsku štetu, dok je stavkom 3 navedenog članka propisano da će se učinitelj kazniti zatorom od dvije do deset godina ako vrijednost pribavljene imovinske koristi prelazi iznos od milion i petsto tisuća dinara.

Kako je provedenim dokaznim postupkom na nesumnjiv način utvrđeno da je okrivljeni JR u vremenskom razdoblju od dana 06.06.2008. godine do dana 24.07.2017. godine, kao odgovorna osoba – direktor u „Dip komerc2 doo Veternik iskorištavanjem svoga položaja i ovlaštenja pribavio sebi protupravnu imovinsku korist u vrijednosti koja prelazi iznos od 1.500.000,00 dinara tako što je nakon što je nakon što je dana 06.06.2008. godine zaključio ugovor o kupoprodaji sa kupcem – oštećenom ER iz [adresa] (sada iz Novo Sada) na temelju koga joj je na lokaciji u [adresa] u [adresa] prodao stan površine 36,6 m2 po cijeni od 1.100 eura po metru prostornom što bi bilo ukupno u ukupnom iznosu 40.260 eura koju cijenu je ista u tri navrata isplatila predajom cjelokupnog iznosa novca njemu na ruke i to prilikom zaključenja tog ugovora – iznosa od 15.000 eura (u tadašnjem protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.228.800,00 dinara, dana 28.10.2008. godine – iznos od 23.000 eura (u tadašnjem protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 1.948.790,00 dinara), te dana 24.12.2009. godine – iznosa od 2.600 eura (u tadašnjem protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 251.628,00 dinara), dakle u ukupnom iznosu od 40.600 eura (u tadašnjem protuvrijednosti po prodajnom tečaju u iznosu od 3.429.218,00 dinara) koji novac je potom prisvojio za osobne potrebe i time sebi pribavio protupravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, u kom iznosu je oštećenoj VR nanio štetu jer joj stan nije predao u posjed do ugovorenog datuma tj. Do travnja 2009. godine sa tolerancijom od 30 dana niti je to učinio do 11.04.2012. godine kada je svojeručno potpisao založnu izjavu čiju presliku je predao oštećenoj VR, u kojoj je naveo da kao ovlašteni predstavnik „Dip commerce“ doo Veternik neopozivo kao založni dužnik izjavljuje da je suglasan da se na temelju te izjave konstituira založno pravo u korist VR na iznos od 40.000 eura sa rokom dospjelosti do predaje stana u [adresa]. E [adresa] u [adresa], na parceli br. 5763/1 k. o. [katastarska općina] Sad 1 na nekretnini sta: stan br. 6 na 4. katu izgrađen u [adresa] na parceli br.. 9343 k. o. [katastarska općina] Sad 1 koji je založni dužnik stekao temeljem ugovora o tehničkoj suradnji od 15.02.2006. godine, Aneksa ugovora od 19.05.2007. godine, ovjerenog sporazumom od 22.10.2009. godine pred Općinskim sudom u Novom Sadu pod brojem OV 1-44852/2009 kao i da je založni povjeritelj ovlašten da se koristi tim pravom samo u slučaju da njegovo potraživanje ne bude podmireno najkasnije u roku od 120 dana tj. do predaje stana od 26,6 m2 u [adresa], kao i da, nakon što založni povjeritelj bude u potpunosti podmiren po toj izjavi dužan je dati sudsku ovjerenu izjavu na temelju kojeg će izvršiti brisanje gore navedenog prava, a što nije učinio ni u kasnijem vremenskom razdoblju, a nije joj ni vratio novac ili je na bilo koji drugi način obeštetio, pa ga je sud oglasio krivim za kazneno djelo zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st. 1 Krivičnog zakonika. Sposobnost okrivljenog JR da u vrijeme kaznenih djela shvati značaj svojih djela, a ni njegova sposobnost da upravlja svojim postupcima tijekom postupka nijedovedena u pitanje, pa ga je sud oglasio krivim.

Krivica okrivljenika JR zasniva se na svijesti o zabranjenosti djela, te direktnom umišljaju, tj. svijesti i volji da iskorištavanjem svoga položaja i ovlaštenja koje ima kao odgovorna osoba – direktor, poduzima radnje koje su protivne zakonu upravo radi ostvarivanja posljedice ovog kaznenog djela, odnosno sa ciljem i u namjeri da poduzimanjem radnji izvršenja pribavlja protupravnu materijalnu imovinsku korist, te je takvu korist i pribavio.

Pri odmjeravanju vrste i visine kaznen sankcije, sud je imao u vidu sve okolnosti od značaja za njenu vrstu i visinu, pa je na strani okrivljenog JR od olakšavajućih okolnosti cijenio činjenicu da ranije nije osuđivan odnosno prije izvršenja kaznenog djela, dok je d otežavajućih okolnosti cijenio činjenicu da je nakon izvršenja predmetnog kaznenog djela, osuđen zbog produženog kaznenog djela iz čl. 234. st. 3 u svezi čl. 61 Krivičnog zakonika na kaznu zatvora u trajanju od 8 godina, koju činjenicu je sud cijenio u smislu osobnosti okrivljenog odnosno da je on sklon vršenju kaznenih djela.

Ocjenom navedene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti sud je okrivljenog JR oglasio krivim za kazneno djelo zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st 3 u svezi st. 1 KZ pa ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, smatrajući da je ovako odmjerena kazna zatvora adekvatna i srazmjerna, kako osobnosti okrivljenoga, tako i težini izvršenog kaznenog djela, smatrajući da će se upravo kaznom zatvora ostvariti sv rha kažnjavanja, odnosno dovoljno utjecati na okrivljenog i druge ubuduće da ne čine kaznena djela, te daje ovako izrečena kaznena sankcija nužna da bi se izrazila društvena osuda za izvršenu kriminalnu aktivnost, jačao moral i učvrstila obveza poštivanja zakona. Sud je na temelju čl. 258 st 4 ZKP dosudio imovinsko pravni zahtjev oštećenoj VR, pa je obvezao okrivljenog da oštećenoj VR isplati novac u iznosu od 3.429.218, 00 dinara, a koji iznos predstavlja dinarsku protuvrijednost ukupno predanog novca od strane oštećene okrivljenom na ime kupovine stana, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja, dok je oštećenu preko dosuđenog iznosa uputio na parnični postupak.

Imajući u vidu da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljeni JR, kao direktor tvrtke „Dip komerc“ doo Veternik izvršio kazneno djelo zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st. 3 u svezi čl. 1 Krivičnog zakonika, sud je temeljem čl. 85 Krivičnog zakonika okrivljenom izrekao mjeru sigurnosti zabrana vršenja dužnosti d irektora u trajanju od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti presude, s time da se vrijeme provedeno u zatvoru ne uračunava u vrijeme trajanja mjere.

Na temelju članka 264 st 1 u svezi čl. 261 st 2 toč.7 i 8 ZKP sud je obvezao okrivljenog nadoknaditi troškove parničnog postupka Višem sudu u Novom Sadu na ime nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, čija visina će biti određena posebnim rješenjem, kao i oštećenoj VR u iznosu od 211.500,00 dinara na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika, u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom izvršenja.

Razmatrajući podneseni troškovnik opunomoćenika, a nakon uvida u cjelokupne spise predmeta, sud je našao da je isti djelomično osnovan. Naime, shodno važećoj Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnik, a sukladno sa spriječenom kaznom za kazneno djelo zloporaba položaja odgovorne osobe iz čl. 234 st. 3 u svez i st 1 Kaznenog zakonika (kazna zatvora od dvije do deset godina), oštećena je putem opunomoćenika pravilno odredila iznos od 45.000,00 dinara na ime sastavljanja kaznene prijave i iznose od po 27.000,00 dinara na ime 5 pristupanja radi zastupanja oštećene (dana 28.01.2020. godine (VJT u Novom Sadu), 22.09.2022. godine, 01.11.2022. godine, 07.12.2022. i 26.09.2023. godine).

Zatim, sud je oštećenoj, a putem opunomoćenika, umjesto traženih iznosa od po 27.000,00 na ime 2 pristupanja radi zastupanja oštećene na odloženim ročištima za glavnu raspravu(dana 19.04.2023. godine i 19.06.2023. godine), dosudio iznose od po 15.750,00 dinara, s obzirom na to da opunomoćeniku pripadaju navedeni iznosi od odložene procesne radnje, a sukladno sa Tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

Iz svega iznesenog odlučeno kao u izreci presude.“

Obrazloženje

1.Podnesenim prijedlogom predlagateljica je zahtijevala da se prizna za Republiku Hrvatsku presuda Višeg suda u Novom Sadu broj K-54/2022 od 29. rujna 2023. koja je postala pravomoćna 19. ožujka 2024.

2.Valjalo je stoga primjenom Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017) riješiti kao u izreci.

U Ogulinu 18. rujna 2025.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovog suda na županijski sud, pisano, u tri primjerka.

Dostaviti:

1.Odvjetnik Nenad Mamula, Karlovac, Ulica A. Vraniczanya 6

2. JR, [adresa]