Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-353/2024-2
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3., zastupan po punomoćniku HČ, djelatniku tužitelja protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb Martićeva 71., zastupan po punomoćniku Dinku Simonelli, odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj P-382/2023-9 od 13. ožujka 2024., 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, broj P-382/2023-9 od 13. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka – kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Makarskoj, broj P-382/2023-9 od 13. ožujka 2024. presuđeno je:
"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 323,85 eura sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana isplate iznosa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
-za sredstva iz obveznog zdravstvenog osiguranja:
na iznos od 2,47 eura od 15.10.2019. godine do isplate
na iznos od 25,23 eura od 03.08.2019. godine do isplate
na iznos od 12,49 eura od 03.08.2019. godine do isplate
na iznos od 12,49 eura od 03.08.2019. godine do isplate
na iznos od 4,17 eura od 22.10.2019. godine do isplate
na iznos od 12,49 eura od 03.08.2019. godine do isplate
na iznos od 5,86 eura od 14.08.2019. godine do isplate
na iznos od 14,68 eura od 12.09.2019. godine do isplate
na iznos od 7,17 eura od 04.09.2019. godine do isplate
na iznos od 5,86 eura od 12.09.2019. godine do isplate
na iznos od 39,16 eura od 03.10.2019. godine do isplate
na iznos od 5,86 eura od 03.10.2019. godine do isplate
na iznos od 45,76 eura od 05.11.2019. godine do isplate
na iznos od 6,07 eura od 17.11.2019. godine do isplate
-za sredstva iz dopunskog zdravstvenog osiguranja
na iznos od 6,64 eura od 18.09.2019. godine do isplate
na iznos od 6,31 eura od 06.09.2019. godine do isplate
na iznos od 4,56 eura od 18.09.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 06.09.2019. godine do isplate
na iznos od 4,56 eura od 18.09.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 28.09.2019. godine do isplate
na iznos od 4,56 eura od 17.10.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 05.10.2019. godine do isplate
na iznos od 9,95 eura od 05.10.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 05.10.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 05.10.2019. godine do isplate
na iznos od 26,54 eura od 01.11.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 01.11.2019. godine do isplate
na iznos od 29,86 eura od 04.12.2019. godine do isplate
na iznos od 3,32 eura od 04.12.2019. godine do isplate."
2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači prvostupanjska presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, te naknade parnični troškovi tuženiku.
2.1. Tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te istu nije moguće ispitati. Ovo stoga jer zbroj pojedinačno dosuđenih iznosa s osnove troškova liječenja ne odgovara ukupnom dosuđenom iznosu. Također tužitelju su troškovi liječenja naknađeni putem tzv. funkcionalne premije, a tužitelj nije odgovarajućim dokazima dokazao činjenicu plaćanja utuženih troškova liječenja. Nadalje navodi da tužitelj nije dokazao uzročnu vezu između predmetne nezgode i utuženih troškova liječenja, a napose da tužitelj nema pravo na troškove liječenja temeljem dopunskog zdravstvenog osiguranja. Tuženik osporava u cijelosti i odluku o troškovima postupka.
3. Na žalbu tuženika nije dostavljen odgovor.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilo primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a koju povredu u žalbi navodi tuženik.
5.1. Obzirom na vrijednost spora označenu u iznosu od 323,85 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. Tužitelj je podnio tužbu radi naplate svoje tražbine u ukupnom iznosu od 323,85 eura povodom štetnog događaja od 1. kolovoza 2019. u kojem je osiguranik tužitelja GČ zadobio tjelesne ozljede.
6.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa.
6.2. Sud prvog stupanja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:
- da je nesporna pasivna legitimacija tuženika;
- da je osiguranik tuženika HČĐ odgovoran za nastanak štetnog događaja;
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-886/19 od 17. listopada 2019. osiguranik tuženika proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, a na štetu pješaka GČ;
- da je u štetnom događaju GČ zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma gornjeg dijela nadlaktične kosti;
- da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika;
- da je na ime troškova liječenja tužitelj podmirio ukupan iznos od 323,85 eura;
- da se iznos od 199,77 eura odnosi na trošak iz obveznog zdravstvenog osiguranja dok se iznos od 124,08 eura odnosi na trošak iz dopunskog zdravstvenog osiguranja;
- da su troškovi liječenja GČ, osiguranika tužitelja, u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.
7. Iako je osnovan žalbeni navod tuženika da zbroj pojedinačnih iznosa na koje teku zatezne kamate ne daje ukupan iznos glavnice na isplatu koje je obvezan tuženik, isto ne utječe na pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Naime, tužitelj potražuje zateznu kamatu na pojedinačne iznose koji su manji od ukupnog iznosa glavnice. Dispozicija je tužitelja hoće li potraživati zateznu kamatu u cijelosti na iznos glavnice ili na manji iznos od dosuđene glavnice. Bitna povreda odredaba parničnog postupka postojala bi u situaciji da pojedinačni iznosi prelaze ukupan iznos dosuđene glavnice, a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.
8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da su tužitelju utuženi troškovi plaćanja kroz tzv. funkcionalnu premiju. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se funkcionalna premija plaća samo kao predujam naknade stvarno prouzročene štete tužitelju. Sukladno odredbi članka 141. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, nastavno: ZOZO), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano je da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obvezan zahtijevati naknadu štete prouzročenu na području Republike Hrvatske uporabom vozila registriranih u drugoj državi članici ili trećoj državi koje ima valjanu međunarodnu ispravu o osiguranju od automobilske odgovornosti izravno od Hrvatskog ureda za osiguranje.
8.1. Nadalje člankom 72. stavak 3. ZOZO propisano je da prihodi od obveznoga osiguranja od automobilske odgovornosti predstavljaju predujam naknade prouzročene štete Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje. Dakle, uplatom tzv. funkcionalne premije tužitelju nisu u cijelosti podmireni troškovi nastali povodom štetnog događaja već tzv. funkcionalna premija predstavlja samo predujam naknade od štete.
8.2. Funkcionalna premija je specifičan dio premije koju osiguratelji naplaćuju u okviru obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a namijenjena je pokriću troškova zdravstvene zaštite posljedica ozljeda koje su nastale uporabom osiguranog vozila. Funkcionalna premija omogućuje održivost sustava obveznog zdravstvenog osiguranja i pravovremeno pokrivanja troškova liječenja oštećenika iz prometnih nesreća.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao visinu utuženih troškova. Naime, točno je da interna dokumentacija tužitelja nema dokaznu snagu javne isprave, no prvostupanjski sud je visinu tužbenog zahtjeva tužitelja utvrdio na temelju cjelokupne dokumentacije koja je priložena od tužitelja, pri čemu ta dokumentacija, iako nema snagu javne isprave, ima dokaznu snagu obzirom je prvostupanjski sud svaki izvedeni dokaz cijenio zasebno te u njihovoj ukupnosti. Naime, visinu potraživanja tužitelja prvostupanjski sud je potvrdio temeljem računalnih izlista iz baze podataka tužitelja vezanih za prometnu nezgodu, računalnih izlista računa s datumima plaćanja, izvadaka o promjenama i stanju na transakcijskom računu HZZO-a. Dakle, radi se o ispravama koje, iako nemaju snagu javne isprave, a imajući u vidu djelatnost i način poslovanja tužitelja te nespornu činjenicu nastanka štetnog događaja, opravdano ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Ovo stoga jer je zakonska obveza tužitelja da zdravstvenim ustanovama podmiruje troškove liječenja svog osiguranika. U konkretnoj situaciji, imajući u vidu račune tužitelja s datumima izvršenog plaćanja, tuženik je tijekom postupka mogao dokazivati suprotno, ali tuženik tijekom postupka nije dokazao da tužitelj nije podmirio troškove liječenja svoga osiguranika.
10. Neosnovan je i žalbeni navod tuženika da tijekom postupka nije dokazana uzročna veza između utuženih troškova liječenja i prometne nezgode. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su troškovi liječenja vezani za štetni događaj od 1. kolovoza 2019., imajući u vidu dijagnoze GČ, liječenje koje je provedeno, a povodom kojih dijagnoza i liječenja su od strane tužitelja plaćene naknade, obzirom su dijagnoze u neposrednoj vezi sa štetnim događajem od 1. kolovoza 2019. Upravo je u štetnom događaju osiguranik tuženika prouzročio ozljede GČ zbog kojih je isti morao obavljati liječenje, a trošak kojeg je pao na teret tužitelja. Ovdje je pravilno prvostupanjski sud imao u vidu i datume kada su izdavani računi koji se odnose na troškove liječenja GČ.
11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika vezani za troškove liječenja plaćenih s osnove dopunskog zdravstvenog osiguranja. Naime, člankom 5. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 85/06, 150/08, 71/10 – nastavno: ZDZO) propisano je da dopunsko zdravstveno osiguranje jeste osiguranje kojim se osigurava pokriće troškova zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja. Dakle tužitelj može tražiti naknadu od štetnika ili njegovog osiguranja za troškove liječenja koje je podmirio u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja prema članku 142. ZOZO, pri čemu je dio participacije osiguranika pokriven dopunskim zdravstvenim osiguranjem te je temeljni zahtjev usmjeren na povrat iznosa stvarno isplaćenih iz sredstava tužitelja, a obuhvaća i ona sredstva koje je tužitelj platio za svoga osiguranika uključujući i iznose s naslova dopunskog osiguranja. Osim toga i prema odredbi članka 1095. Zakona o obveznim odnosima tuženik kao osiguranik štetnika je dužan naknaditi oštećenom sve nužne troškove liječenja koje je morao snositi zbog nanesene ozljede. Stoga tužitelj kao isplatitelj sredstava, koristi svoje pravo subrogacije te od tuženika kao osiguranika štetnika naplaćuje iznose koje je sam isplatio za svog osiguranika (GČ).
12. Obzirom tuženik nije uspio u postupku, to isti sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova postupka.
13. Obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku, sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 18. rujna 2025.
Sudac:
Ivica Raguž
