REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-516/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Vukašinović, u upravnom sporu tužitelja Općine [adresa], OIB: 79825866723, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave) OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. VČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje oboje zastupa opunomoćenik Tiziano Sošić, odvjetnik u Puli, G. Tartini 15 i 3. Županijskog državnog odvjetništva u Puli, OIB: 43539267895, Pula, Rovinjska 2a, radi naknade za oduzetu imovinu, 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/22- 01/292, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-03 od 17. veljače 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 1. zainteresiranoj osobi VČ i 2. zainteresiranoj osobi SČ troškove upravnog spora u iznosu od u iznosu od 2.750,00 Eur (dvije tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev 1. zainteresirane osobe VČ i 2. zainteresirane osobe SČ za naknadom troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć KLASA: UP/I- 943-01/20-01/26, URBROJ: 2163-24/2-22-30 od 12. rujna 2022. pod toč. 1. izreke IČ (predniku ovdje 1. i 2. zainteresirane osobe) utvrđeno je pravo na naknadu i dana u vlasništvo i posjed nekretnina, neizgrađeno građevinsko zemljište, označeno kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica, vinograd, u površini od 3976 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu Općine Svetvinčenat u 1/1 dijela. Toč. 2. izreke kao obveznik naknade za nekretninu iz toč. 1. ovog rješenja određena je Općina Svetvinčenat. Toč. 3. izreke određeno je da će Općinski sud u Puli kao zemljišnoknjižni sud provesti ovo rješenje u zemljišnim knjigama po njegovoj pravomoćnosti, na način da će brisati sadašnji upis prava vlasništva i korištenja na nekretnini iz toč. 1. ovog rješenja uz istovremeni upis prava vlasništva na ime UČ u cijelosti. Toč. 4. izreke ŠČ utvrđeno je pravo na naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište temeljem rješenja Sekretarijata, Narodnog odbora Općine Vodnjan, Kotara Pula, NRH br. 3 185-111-3/57 od 11. travnja 1957. za nekretnine: k. č. br. [katastarska čestica] vinograd sada u površini od 490 m2 sada u vlasništvu RČ u 1/1 dijela i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sada u površini od 134 m2 sada u vlasništvu RČ u 1/1 dijela. Toč. 5. izreke naknada za neizgrađeno građevinsko zemljište za ukupnu površinu od 624 m2 iz toč. 4. ovog rješenja utvrđena je u ukupnom iznosu od 2.566,50 HRK/340,63 EUR. Toč. 6. izreke kao obveznik naknade za nekretninu iz toč. 1. izreke ovog rješenja određeno je Ministarstvo financija. Toč. 7. izreke određeno je da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske kao obveznik naknade dužan iznos iz toč. 5. izreke ovog rješenja isplatiti utvrđenom ovlašteniku u obveznicama Republike Hrvatske, plativim u jednakim polugodišnjim obrocima tijekom dvadeset godina, počevši od 1. siječnja 2000., odnosno isplatom naknade u cijelosti u kunama u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnošću ovog rješenja. Toč. 8. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja ovdje tužitelj podnio je žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-942-01/22-01/292, URBROJ: 514-04-02-01-01/07- 24-03 od 17. veljače 2024. odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom sudu podnio tužbu u kojoj ističe kako je sporno utvrđenje kako prvostupanjskog tijela tako i tuženika da se radi o zemljištu koje nije privedeno namjeni, odnosno da u konkretnom slučaju ne postoje iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjeg vlasnika, odnosno podnositelja zahtjeva propisane odredbama čl. 52. i čl. 55. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi) osobito kad se stvarno činjenično stanje sagleda u odnosu na smisao i sadržaj navedenih odredbi. Naime, u konkretnom slučaju, Općina Pula putem Općinskog komiteta za privredne djelatnosti (kao pravni prednik tužiteljice) nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] površine od 3976 m2, k. o. [katastarska općina] dala je u zakup trećoj osobi temeljem Ugovorom o zakupu od 31. siječnja 1989. Dakle, navedenim ugovorom predmetna nekretnina dana je na korištenje i predana u posjed trećoj osobi. Iako je predmetni Ugovor o zakupu bio sklopljen na vrijeme od pet godina i formalno nije obnovljen, on i dalje predstavlja valjanu pravnu osnovu temeljem koje treća osoba drži predmetnu nekretninu u posjedu, s obzirom da toj trećoj osobi kao posjedniku, prema njegovim navodima, nitko nikada nije ometao ili na drugi način osporavao posjed kroz sve te godine korištenja. Odredbom čl. 596. Zakona o obveznim odnosima, koji je u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o zakupu bio na snazi, kao i temeljem odredbe čl. 546. Zakona o obveznim odnosima, koji je danas na snazi propisano je da "kad nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prethodni". S tim u vezi, s obzirom da treća osoba temeljem Ugovora o zakupu predmetnu nekretninu koristi i obrađuje već dugi niz godina, a da mu tužitelj kao upisani vlasnik predmetne nekretnine nije osporavao valjanost posjeda, a da je uzgred rečeno predmetna nekretnina uvelike oplemenjena u odnosu na njeno početno stanje u trenutku davanja u zakup, to tužitelj smatra da se treća osoba nalazi u posjedu predmetnog zemljišta temeljem valjane pravne osnove. Jednako tako, predmetnim Ugovorom o zakupu iz 1989. godine bilo je utvrđeno da navedena katastarska čestica predstavlja neobrađeno zemljište i kako je dio, koji predstavlja vinograd, u potpunosti zapušten te je posljedično tome trebalo uložiti znatna sredstva, kao i iznimno veliku količinu rada da bi se zemljište privelo namjeni, odnosno da bi se predmetna nekretnina uopće mogla koristiti. Vještačenjem provedenim u upravnom postupku utvrđeno je da se na većem dijelu predmetnog zemljišta nalazi zasađeni vinograd koji se uredno obrađuje, a čija se starost procjenjuje na više od 20 godina, da je isti uredno izoran i povezan, kao i da se na rubnom dijelu parcele nalaze zasađene voćke. Takav nalaz i mišljenje vještaka ukazuje upravo na činjenicu da je posjednik nekretnine, odnosno treća osoba uložila znatna novčana sredstva kao i znatan trud da bi dovela nekretninu preuzetu na korištenje u stanje takve procjene vještaka. S obzirom na to da je posjednik nekretnine, odnosno treća osoba na predmetnom zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] izvela znatnije radove, te osobnim sredstvima i radom dovela nekretninu u stanje podobno za korištenje, nepravilno su upravna tijela u postupku utvrdila da predmetna nekretnina nije privedena svojoj namjeni.

4. Osim toga, tužitelj ističe da se predmetna nekretnina u stvarnosti, prostorno nalazi neposredno uz nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], koje su u vlasništvu posjednika k. č. br. [katastarska čestica], a na kojim nekretninama se nalazi njegova obiteljska kuća i dvorište, slijedom čega se može reći da sve tri nekretnine predstavljaju jedan kompleks, odnosno jednu gospodarsko-obiteljsku cjelinu te bi se njenim vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine. Također, smatra kako je bitno istaknuti da su sadašnje k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] bile dio matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je dana 25. svibnja 1979. cijepana na nove k. č. br. [katastarska čestica] površine od 4110 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] površine od 490 m2, a zatim je dana 22. travnja 1983. k. č. br. [katastarska čestica] površine od 4110 m2 cijepana na nove k. č. br. [katastarska čestica] površine od 3976 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] površini od 134 m2, te je nastavno na to matična k. č. br. [katastarska čestica] privedena namjeni, budući je na dijelu koji sada predstavljaju k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] izgrađen objekt. Sadašnja, ovdje predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini gospodarsku i prostornu cjelinu zajedno s k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] te je kao takva zasigurno privedena namjeni još i prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. U svakom slučaju prvostupanjsko tijelo, a kasnije i tuženik u ovdje osporenom rješenju propustili su utvrditi naprijed navedeno, već su naprotiv, suprotno tim činjenicama neosnovano zaključili da ista nije bila privedena namjeni u vrijeme donošenja Zakona o naknadi. Tužitelj, nadalje smatra bitnim ukazati da, iako je treća osoba, posjednik predmetne nekretnine pozvana očitovati se u postupku na okolnosti vezane uz posjed i korištenje nekretnine, istoj nije bilo omogućeno da ravnopravno sudjeluje u postupku, jer joj kao pravno neukoj osobi, prvostupanjsko tijelo nije, u smislu čl. 155. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), dalo potrebne obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja i zaštite njenih prava i pravnog interesa u tom upravnom postupku. Zbog svih naprijed navedenih razloga, tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke propisane čl. 52. do čl. 56. Zakona o naknadi, kojima su propisane iznimke od naturalne restitucije, odnosno kako nisu ispunjeni uvjeti za naturalnu restituciju predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] primjenom čl. 17. st. 1. istog Zakona.

5. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu po provedenom postupku donijeti presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika te predmet vraća istom na ponovni postupak. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja te predložio tužbeni zahtjev odbiti.

7. VČ, 1. zainteresirana osoba i SČ 2. zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružili su se navodima tuženika iz odgovora na tužbu te su predložili odbiti tužbeni zahtjev. Ujedno je zatražena naknada troškova ovog spora.

8. Županijsko državno odvjetništvo u Puli kao 3. zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu pridružila se razlozima iznesenima u pobijanom rješenju tuženika, slijedom čega je predloženo odbiti tužbeni zahtjev.

9. U sporu je održana rasprava, čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na navedenu raspravu nije pristupio nitko za tuženika i 3. zainteresiranu osobu unatoč uredno zaprimljenom pozivu. Na istoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva. Nadalje je navela kako suprotno navodima i prigovorima 1. zainteresirane osobe VČ i 2. zainteresirane osobe SČ, tužiteljica u cijelosti ustraje kod predloženih dokaza, a obzirom na raspravi izneseno stajalište suda predložila je provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke na okolnosti iz tužbe, konkretno na utvrđivanje je li sporna nekretnina bila privedena namjeni do dana 11. listopada 1996. kao i da li bi se vraćanjem nekretnine okrnjila prostorna cjelovitost uzimajući u obzir susjedne nekretnine kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Ukoliko je sporna i identifikacija nekretnine predloženo je i provođenje vještačenja, a na sve navedeno i saslušanje svjedoka ĐČ na adresi iz tužbe. U pogledu navoda da u sudskoj praksi još nije utvrđeno da bi ovakva situacija značila da je nekretnina privedena namjeni, tužiteljica ističe kako to ne znači da se u ovom upravnom sporu ne može stvoriti nova sudska praksa kojom bi se utvrdilo da je upravo predmetna nekretnina privedena namjeni. Također u odnosu na prigovore 1. zainteresirane osobe VČ i 2. zainteresirane osobe SČ da određeni prigovori tužiteljice i ili posjednika nisu prethodno istaknuti u upravnom postupku, tužiteljica ističe kako ista nije ograničena u tom smislu u postavljanju prigovora u ovom upravnom sporu te u cijelosti ustraje kod toga da posjednik do sada nije bio zastupan po odvjetniku ili drugoj osobi koja bi imala stručno znanje te da ga upravna tijela dosada niti u jednom trenutku nisu upozorila na njegova prava ili posljedica njegova postupanja. Stoga tužiteljica smatra da je potrebno pri donošenju odluke uzet u obzir sve navode iz tužbe. Opunomoćenik 1. zainteresirane osobe VČ i 2. zainteresirane osobe SČ ustrajao je kod navoda iz odgovora na tužbu. U odnosu na primjedbe tužitelja koje se odnose na čl. 55. Zakona o naknadi odnosno u odnosu na stav tužitelja da bi se vraćanjem imovine u vlasništvo i posjed bitno okrnjila prostorna cjelovitost odnosno namjena uporabe prostora i imovine istaknuto je da cijeli čl. 55. prvenstveno uvodi pravila odnosno izuzetak od prava na vraćanje u naravi u onim slučajevima kada bi inače podnositelj zahtjeva imao takvo pravo. Prema dostupnim komentarima navedenog članka u ovom slučaju postoji sukob između pravila o prednosti denacionalizacije u odnosu na određena stečena prava. Ako razmatramo čl. 55. u svojoj cjelini i posrednim točkama, a i temeljim dostupnih komentara, vidljivo je da predmetna izuzeća dolaze u obzir u slučaju postojanja određenog javnog interesa. Tužitelj Općina Svetvinčenat kao donositelj prostornih planova, i kao poznavatelj prostornih planova višeg reda, sudjelovao je u cijelom postupku, zastupan po opunomoćeniku te je u tom pravcu mogao isticati sve prigovore pravodobno. Današnji dokazni prijedlozi odnose se na posjednika koji nije stranka ovog upravnog spora te tužitelj ne ističe niti jedan javni interes u smislu čl. 55. iz kojeg bi proizlazilo da nema osnove za vraćanje imovine u vlasništvo podnositelja zahtjeva. Posjednik je bio uredno pozvan u upravni postupak, opće je poznato da je imao mogućnost odabrati opunomoćenika ukoliko je smatrao da je to potrebno. Stoga se zainteresirane osobe protive dokaznim prijedlozima tužitelja jer smatraju da su isti bez pravne osnove i da je odgovor na postavljene primjedbe već dan od strane tuženika i od strane prvostupanjskog upravnog tijela.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora te spora koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Us I-1194/2017, pri tome odbivši provesti ostale po tužitelju predložene dokaze, vodeći se načelom učinkovitosti upravnog spora iz čl. 8. ZUS-a, prema kojem se upravni spor ima provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, a s obzirom da je dokumentacija sadržana u spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora bila dovoljna za donošenje odluke u ovom sporu.

11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. U upravnom postupku je uvidom u zemljišnoknjižne izvatke za k. č. br. [katastarska čestica] sada upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Općine Svetvinčenat utvrđeno da je temeljem rješenja Općinskog suda u Puli u predmetu oznake Z- 9552/2010 temeljem čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) uknjiženo pravo vlasništva sa društvenog vlasništva korisnik Općina Pula na sadašnju Općinu Svetvinčenat, dok je u listu C upisan teret trajnog korištenja na nekretnini u korist Poljoprivredne zadruge Svetvinčenat, a u postupku nije dokazano pravno sljedništvo Poljoprivredne zadruge Svetvinčenat niti opstojnost ugovora o dugotrajnom zakupu.

13. Iz povijesnog zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] površine 4600 m2 (izvorna površina oduzimanja) cijepana temeljem prijavnog lista ureda za katastar Pula broj: UP-I-12-593/79 od 27. ožujka 1979. na k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 4110 m2 oranica, vinograd i na k. č. br. [katastarska čestica] vinograd u površini od 490 m2. K. č. br. [katastarska čestica] u površini od 490 m2 je temeljem ugovora o darovanju zemljišta na korištenje od 12. siječnja 1979. prenesena u zk. ul. [broj ZK uloška] iste katastarske općine u vlasništvo korisnika ĐČ (Z-1658/79), a k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 4110 m2 parcelirana je temeljem prijavnog lista za katastar Pula od 7. veljače 1983. broj: UP-12-507/83 Z- 1247/3 i to na k. č. br. [katastarska čestica] oranica, vinograd u površini od 3976 m2 i na k. č. br. [katastarska čestica] oranica u površini od 134 m2.

14. Uvidom u sadašnji zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 134 m2 uknjižena kao pravo vlasništva ĐČ (Z-10557/2013) temeljem ugovora o darovanju zemljišta na korištenje broj: 06-VI-Do-2775/1 od 1981. do 12. srpnja 1982., tabularne isprave od 18. lipnja 2013. i izjave o identitetu.

15. Iz navedenog tuženik zaključuje da je k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] stekao RČ prije stupanja na snagu Zakona o naknadi temeljem valjane pravne osnove, dok je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] sada upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Općine [adresa], a ne kao vlasništvo treće osobe.

16. Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je 31. siječnja 1989. Općina Pula putem Općinskog komiteta za privredne djelatnosti (kao pravni prednik podnositelja žalbe) Ugovorom o zakupu od 31. siječnja 1989. dala nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3976 m2 u zakup trećoj osobi PČ. Vezano za navedeni ugovor o zakupu, tuženik zaključuje kako Općina Svetvinčenat neosnovano smatra da je davanjem u zakup k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 3976 m2 došlo do raspolaganja nekretninom u smislu vlasničkih ovlaštenja. To iz razloga što raspolaganje zemljištem u društvenom vlasništvu znači promjenu korisnika (vlasnika) u režimu društvenog vlasništva što se ugovorom o zakupu nije moglo. Općina je u režimu društvenog vlasništva bila korisnik predmetne imovine pa tako nije mogla davanjem u zakup predmetne nekretnine prenijeti na zakupca ona prava koja joj ne pripadaju.

17. Odredbom čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi je propisano da se prijašnjem vlasniku ne vraća imovina u vlasništvo i posjed na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed, ukoliko ovim Zakonom nije drukčije propisano. Ugovor o zakupu od 31. siječnja 1989. ne predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, te stoga tuženik zaključuje kako se u ovom slučaju ne može primijeniti čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi.

18. S obzirom da je u ovom slučaju u odnosu na predmetnu nekretninu k.č.br.

36/1 k. o. [katastarska općina] kao nesporno utvrđeno da ne postoji iznimka od davanja u vlasništvo propisana čl. 52. st. 1. Zakona o naknadi, u pogledu iste je trebalo utvrditi da li je ista privedena namjeni radi koje je oduzeta. Naime, odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz čl. 2. te akata i načina propisanih čl. 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjega vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja tog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Prema st. 5. istog članka Zakona pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju. Prema tome, u postupku je trebalo utvrditi da li je predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni sukladno dokumentima prostornog uređenja odnosno je li zemljište izgrađeno u cijelosti ili djelomično ili je barem, u odnosu na potencijalnu gradnju izvršena priprema zemljišta do navedenog datuma. Pripremom zemljišta iz izgradnju ne može se smatrati samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinsko-pravnih radnji, već u pripremu zemljišta spadaju drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu radi privođenja konkretnog zemljišta namjeni određenoj planom koji je bio na snazi u vrijeme donošenja toga Zakona. U tu svrhu u upravnom postupku proveden je dokaz vještačenjem. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka graditeljske struke i procjene nekretnina br. 2306/2016 od 23. lipnja 2016. proizlazi da k. č. br. [katastarska čestica] površine 3976 m2 nije privedena namjeni prema prostorno planskoj dokumentaciji, da je k. č. br. [katastarska čestica] površine 490 rn2 privedena namjeni jer postoji sagrađena zgrada i da je k. č. br. [katastarska čestica] površine 134 m2 privedena namjeni jer postoji sagrađena zgrada.

19. Iz navedenog tuženik zaključuje da predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije privedena namjeni te da je prvostupanjsko tijelo sukladno uputama danim u prethodnom postupku uključilo u postupak ĐČ da se očituje temeljem koje osnove koristi istu. U ponovnom postupku su održane usmene rasprave 30. rujna 2021. i 8. veljače 2022., a na potonjoj je prisustvovao RČ koji je izjavio da predmetnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu Općine Svetvinčenat koristi 53 godine, te je priložio rješenje o nacionalizaciji prethodnog vlasnika, ali da nema nikakvih drugih dokaza o valjanom posjedu predmetne nekretnine. U odnosu na nekretnine k.č.br.

36/10 i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izjavio je da ih je stekao valjanim pravnim poslom, a što je razvidno iz dokumentacije priložene spisu predmeta. Slijedom svega, tuženik je iznio zaključak kako je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema zapreka iz čl. 52. do 55. Zakona o naknadi i da ista nije privedena namjeni sukladno čl. 17. Zakona o naknadi te je pravilno utvrđen naturalni povrat iste. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je pravilno utvrđeno da iste predstavljaju iznimku propisanu čl. 52. Zakona o naknadi te da ne mogu biti predmet naturalnog povrata, već ovlašteniku naknade pripada pravo na naknadu u obliku obveznica Republike Hrvatske.

20. Imajući na umu mjerodavni normativni okvir, sud, prihvaća stajalište upravnih tijela - kao i razloge dane u prilog tim stajalištima - iznesena u obrazloženju osporavanog rješenja.

21. Naime, Ugovor o zakupu na koji se referira tužitelju tužbi, ne ulazeći u pitanje njegova važenja u vrijeme vođenja upravnog postupka, nije valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva sukladno odredbi čl. 52. Zakona o naknadi. Odredbama čl. 52. do 57. Zakona o naknadi propisana su opća pravila koje su iznimke od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo prijašnjim vlasnicima. Čl. 52. Zakona o naknadi propisano je opće pravilo koje sadržava zaštitu tzv. stečenih prava trećih osoba tj. prijašnjem vlasniku ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ako je imovina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje vlasništva predana u posjed, a što ovdje nije slučaj, kao što su to pravilno zaključila tijela upravnog postupka.

22. Nastavno, u odnosu na navode tužitelja da je sporna nekretnina privedena namjeni obzirom je na većem dijelu zemljišta zasađen vinograd, čija se starost procjenjuje na više od 20 godina, odnosno da su u istu uložena znatna novčana sredstva, valja reći kako je ustaljena sudska praksa vezano za primjenu odredbe čl. 17. Zakona o naknadi da se smatra da zemljište nije privedeno namjeni ako nije izgrađen objekt ili nisu izvedeni znatni radovi na objektu tj. nije izvršena priprema za izgradnju. Pri čemu činjenica što se neizgrađeno građevinsko zemljište nalazi na već izgrađenom građevinskom području, samo po sebi ne znači da je na tom zemljištu izvršena i priprema za izgradnju za namjenu određenu planom – stajalište izraženo u presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-8178/1997 od 7. rujna 2000. Time sud smatra otklonjenim i prigovor tužitelja vezano za navode da je sadašnja k. č. br. [katastarska čestica] bila dio matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je naknadno cijepana na nove k.č.br.

36/1, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], iz čega tužitelj izvodi zaključak da je k. č. br. [katastarska čestica] privedena namjeni, budući je na dijelu koji sada predstavljaju k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] izgrađen objekt. Slijedom navedenog, sud nije našao potrebitim u sporu provoditi daljnje dokaze vještačenjem obzirom odlučne činjenice među strankama nisu sporne, već je na nesporno utvrđeno činjenično stanje sporna pravilna primjena materijalnog prava, a potonje ne može biti predmetom vještačenja. Navedeno vrijedi i u pogledu primjene odredbe čl. 55. Zakona o naknadi za koji sud utvrđuje kako nema mjesta primjeni u konkretnom slučaju jer se zakonski uvjet bitnog okrnjavanja prostorne cjelovitosti, odnosno namjene uporabe prostora i imovine tj. bitnog okrnjavanja gospodarske odnosno tehnološke funkcionalnosti kompleksa ne može primijeniti u slučaju k.č.br.

36/1, koja u naravi predstavlja obrađen vinograd, u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a na kojima se nalazi sagrađena zgrada. Osim toga termin koji tužitelj smatra razlogom izuzeća naturanog povrata - da sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini gospodarsku-obiteljsku cjelinu s neposrednim nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije zakonom predviđen kao razlog za izuzeće.

23. Zaključno, tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 155. ZUP-a, jer se institut uređen tom normom (obavješćivanje o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava) primjenjuje u slučajevima u kojima se upravni postupak (još) ne vodi, već treba potencijalnoj stranci olakšati razmatranje hoće li uopće zahtjevom inicirati postupak. Također, ukazuje se kako se u postupcima odlučivanja o zahtjevima podnesenim temeljem Zakona o naknadi, osim postupaka odlučivanja o prijedlogu za obnovom takvih postupaka, ima primijeniti kao mjerodavan Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91 i 103/96), a ne Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09 i 110/21). Naime, sukladno odredbi čl. 168. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09), postupci započeti do stupanja na snagu toga Zakona (tj. do 1. siječnja 2010.) nastavit će se i dovršiti prema odredbama prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91 i 103/96).

24. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje je ocijenjeno zakonitim pa je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

25. Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a kojom je propisano da stranka koji izgubi spor snosi u cijelosti troškove spora. Stoga, kako je tužitelj izgubio ovaj spor, to je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

26. Odluka o troškovima spora 1. zainteresirane osobe VČ i 2. zainteresirane osobe SČ temelji se na odredbi čl. 147. ZUS-a u svezi s Tbr. 27., 40., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirane osobe mogu ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.750,00 Eur. Zainteresiranim osobama nije priznat trošak sastava podneska od 3. svibnja 2024. jer se isti po ocjeni suda nije bio nužan i opravdan. Stoga je odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

U Rijeci 18. rujna 2025.

Sutkinja

Dubravka Zec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, Leharova 1

- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćeniku Tizianu Sošiću, odvjetniku u Puli, G. Tartini 15

- Županijskom državnom odvjetništvu u Puli, Pula, Rovinjska 2a