Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-8003/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe KLAONICA I PRERADA MESA CEROVSKI d.o.o. i odgovorne osobe ŽD, zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2., te članka 225. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o vodama (Narodne novine, broj: 66/19, 84/21, 47/23), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. lipnja 2025., broj: Pp-1389/2025, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu i prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 11. lipnja 2025., broj: Pp-1389/2025, na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenici pravna osoba KLAONICA I PRERADA MESA CEROVSKI d.o.o. i odgovorna osoba ŽD oslobođeni su optužbe da bi počinili prekršaje iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2., te članka 225. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Zakona o vodama, s obrazloženjem da djela za koje se okrivljenici optužuju na način kako je to činjenično opisano u prekršajnom nalogu po propisu nisu prekršaji.
2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava u odnosu na prekršaj iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2., Zakona o vodama činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude pod točkom 1., navodeći u bitnom kako suprotno stavu suda smatra kako činjenični opis prekršaja iz optužnog prijedloga sadrži sve što je potrebno za osuđujuću presudu. Žalitelj ističe kako su Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda propisane granične vrijednosti emisija onečišćujućih tvari u industrijskim otpadnim vodama prije njihova ispuštanja u sustav javne odvodnje i u svim pročišćenim ili nepročišćenim otpadnim vodama koje se ispuštaju u vode, no da cit. Pravilnik ne sadrži vrste i mjere prekršajnopravnih sankcija koje se mogu izreći počinitelju, već je kazna za taj prekršaj propisana člankom 224. stavkom 1. točkom 29. i stavkom 2. Zakona o vodama. Citirani Pravilnik se u konkretnom slučaju koristi kao dokazno sredstvo (kao npr. fotografije, izvidne radnje na lokaciji klaonice i slično) na temelju koje se utvrdio počinjeni prekršaj. Stoga žalitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i okrivljenike proglasiti krivima za navedeni prekršaj, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku kada je na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenike optužbe zbog prekršaja iz članka 224. stavka 1. točke 29. i stavka 2. Zakona o vodama.
6. Neosnovano žalitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, budući je okrivljenicima stavljeno na teret da je „neposrednim inspekcijskim nadzorom obavljenim 14. studenog 2024. utvrđeno da pravna osoba KLAONICA I PRERADA MESA CEROVSKI d.o.o., OIB: 92895845170, sa sjedištem u [adresa], prilikom obavljanja djelatnosti ispušta industrijske otpadne vode u sabirnu jamu bez vodopravne dozvole za ispuštanje voda“. Tako je postupljeno protivno odredbi članka 165. Zakona o vodama, a što je kažnjivo člankom 224. stavkom 1. točkom 29. i stavkom 2. Zakona o vodama.
7. Naime, člankom 224. stavkom 1. točkom 29. cit. Zakona propisano je da se kažnjava pravna osoba ako ispušta otpadne vode bez akta iz članka 165. ovoga Zakona, dok je člankom 165. cit. Zakona propisano da je „vodopravna dozvola potrebna za svako ispuštanje otpadnih voda za koje se propisom iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona propisuju granične vrijednosti emisija“. Člankom 70. stavkom 4. cit. Zakona propisano je da „ministar pravilnikom propisuje granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka. Ovim se pravilnikom propisuju i: ispuštanja koja su izuzeta od primjene graničnih vrijednosti emisija, ispuštanja koja su isključena iz obveze iz članka 75. stavka 1. ovoga Zakona, pretpostavke za privremeno dopuštenje ispuštanja otpadnih voda iznad propisanih količina i graničnih vrijednosti emisija, mjerila i pretpostavke za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda, pretpostavke za iznimno dopuštena ispuštanja otpadnih voda u podzemne vode, mjerila za određivanje mjesta ispuštanja oborinskih voda te način ispuštanja oborinskih voda“.
8. Kako se stoga granične vrijednosti otpadnih voda mogu utvrđivati na temelju posebnog propisa, radi se o prekršaju blanketne naravi jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu drugog propisa koji dopunjuje biće prekršaja, a člankom 4. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (Narodne novine, broj: 26/20) pobliže su utvrđene granične vrijednosti emisija otpadnih voda, to je pravilno prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, donio presudu kojom je okrivljenike oslobodio optužbe za činjenično opisano postupanje stavljeno mu na teret pod točkom 1. jer se bez navođenja odlučnih činjenica-naziva Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda ne može raditi o inkriminiranom prekršaju.
9. Posebno se napominje kako je tvrdnja žalitelja da se citirani Pravilnik u konkretnom slučaju koristi kao dokazno sredstvo (kao npr. fotografije, izvidne radnje na lokaciji klaonice i slično) na temelju koje se utvrdio počinjeni prekršaj, pogrešna. Pravilnik je propis i nikako ne može biti dokazno sredstvo u postupku.
10. Zbog navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu.
U Zagrebu, 18. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
