REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-247/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću za sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Skelin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠH, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 144/22,dalje u tekstu: KZ/11), u sjednici vijeća održanoj dana 18. rujna 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku ŽH i optuženog ŠH

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te djelomično žalba optuženika, preinačuje se pobijana presuda u odluci izrečenoj sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti tako da se određuje da, sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja je prema optuženiku primijenjena na temelju članka 69. KZ/11, sukladno članku 69. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora a sukladno članku 69. stavku 2. KZ/11 izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

III. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu pod br. K-749/2024 od 02. svibnja 2025., na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 91/12- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŠH proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 1. KZ/11, pa je optuženik na temelju toga zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Primjenom članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine ima izvršiti dok se preostali dio kazne zatvor au trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da je optuženiku, temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 24. ožujka 2025.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku ŠH izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti u trajanju roka kušnje, time da, sukladno članku 58. stavku 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetni dio osude ukoliko optuženik ne izvrši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom. Ujedno je optuženiku, sukladno članku 72. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od pet godina.

3. Sukladno članku 148. stavku 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, optuženik ŠH je obvezan da nadoknadi trošak kaznenog postupka u iznosu 1.742,30 eura od čega se iznos od 66,36 eura odnosi na materijalne troškove vještačenja - analize alkohola u krvi i mokraći optuženog ŠH, iznos od 70,07 eura na troškove toksikološkog vještačenja krvi optuženog ŠH, iznos od 315,00 eura na trošak sudsko-medicinskog vještačenja, iznos od 557,44 eura na trošak prometno-tehničkog vještačenja, iznos od 473,83 eura na trošak psihijatrijskog vještačenja iznos od 54,60 eura predstavlja trošak pristupa na raspravu i davanja usmenog nalaza i mišljenja vještaka za sudsku medicinu, iznos od 105,00 eura trošak pristupa na raspravu i davanja usmenog nalaza i mišljenja psihijatra dok iznos od 100,00 eura predstavlja sudski prosjek.

4. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu i to zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka sa prijedlogom da županijski sud preinači pobijenu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti i u odluci o troškovima postupka.

5. Žalbu je podnio i optuženi ŠH, po branitelju, odvjetniku Borku Bebiću iz Splita i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i sigurnosnim mjerama sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženik bude osuđen na blažu kaznu od one na koju je osuđen uz izricanje uvjetne osude i bez izricanja sigurnosnih mjera, podredno, da se pobijana presuda u cijelosti ukine i predmet vrati sudu na ponovno raspravljanje i odluku. Ujedno je i zatražena obavijest o održavanju sjednice vijeća.

6. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

7. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

8. Javni dio sjednice vijeća održan je u nazočnosti zamjenice ŽDO Šibenik ŽH i optuženika čija prisutnost je osigurana uz pomoć audio-video uređaja, a u odsutnosti uredno izvještenog branitelja optuženika, sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08.

9. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana.

10. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je izreka pobijane presude nerazumljiva zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati, pa da bi time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Navedena povreda bi se po ocjeni žalitelja ogledala u tome što bi optuženiku bila izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti za vrijeme trajanja roka kušnje od četiri godine, a da ta mjera, sukladno članku 69. stavku 3. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine. Stoga da je prvostupanjski sud optuženiku odredio trajanje sigurnosne mjere u trajanju dužem od zakonskog maksimuma. Time žalitelj u stvari pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede kaznenog zakona o čemu će u nastavku ove odluke biti više riječi.

10.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, izreka prvostupanjske presude je u svemu jasna i razumljiva te je u skladu sa datim obrazloženjem iz pobijane presude, pa žalba optuženika iz ovog žalbenog razloga nije osnovana.

11. Optuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, kada nije prihvatio prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja po drugom vještaku psihijatru povrijedio pravo na obranu iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

11.1. Suprotno izloženom stavu žalitelja, nije počinjena povreda prava na obranu, jer nakon što je obrana tijekom postupka predložila provođenje psihijatrijskog vještačenja po drugom vještaku, sud je odlučivao o izvođenju toga dokaza na temelju članka 419. i članka 421. ZKP/08, a svoju odluku o neprovođenju određenog dokaza je i obrazložio sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08.

11.2. Ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je pravilno prvostupanjski sud psihijatrijsko vještačenje provedeno po vještakinji dr. Sanji Batina ocijenio kao stručno i objektivno te dano u skladu sa pravilima struke, a u vještvu je odgovoreno na sva ključna pitanja iz kojih razloga je odbio prijedlog obrane za provođenjem novog psihijatrijskog vještačenja optuženika. Naime, optuženik u žalbi jednako kao i tijekom rasprave je prigovarao nalazu vještakinje psihijatra da bi bio ovisnik o alkoholu i kanabinoidima, osporavajući mišljenje vještakinje prema kojemu ovisnik može biti i osoba koja duže vrijeme nema potrebu konzumirati alkohol i kanabinoide, smatrajući da tako mišljenje nije u skladu s definicijom ovisnosti. Međutim, vještakinja dr. Sanja Batina je u svom iskazu na raspravi u tom pravcu pojasnila da bi netko bio ovisnik o alkoholu ujedno ne znači da svakodnevno mora uzimati alkohol jer da može biti i tzv. periodično uzimanje alkohola ili dipsomani tip alkoholizma kada se može apstinirati kroz kraći period a potom u nekoliko dana osoba izgubi kontrolu nad količinom popijenog alkohola.

11.3. Stoga nije u pravu optuženik kada navodi da je povrijeđeno pravo na obranu jer prvostupanjski sud nije prihvatio dokazni prijedlog obrane. Naime, pravo na predlaganje dokaza ne podrazumijeva dužnost suda da takve dokaze i provede ukoliko valjano obrazloži razloge za njihovo odbijanje.

12. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pri tome nije utvrđeno da bi bile počinjene žalbom istaknute bitne postupovne povrede pa tako niti koja druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja paušalno navodeći da u pogledu nekih okolnosti činjenično stanje po prvostupanjskom sudu je pogrešno utvrđeno, a u pogledu nekih okolnosti i nepotpuno.

13.1. Međutim, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.) sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08 ne može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se ne smatra krivim, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, u konkretnom slučaju djelomične uvjetne osude, sigurnosne mjere te troškova postupka.

13.2. Obzirom da se optuženik tijekom provedenog postupka izjašnjavao da se smatra krivim za terećeno kazneno djelo, a ne bi se radilo o dokazima ili činjenicama posebno istaknutim u članku 464. stavku 7. ZKP/08, to žalba izjavljena iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije osnovana.

14. Nije u pravu optuženik niti kada pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni smatrajući da mu je izrečena prestroga sankcija te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se nakon prometne nesreće interesirao za zdravstveno stanje malodobnih oštećenika, a što se tiče kršenja naložene mjere opreza privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilom, da je smatrao da se ta zabrana ne odnosi na upravljanje vozilom A kategorije, odnosno skuterom.

14.1. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne prvostupanjski je sud pravilno optuženiku od olakotnih okolnosti cijenio njegove obiteljske prilike, držanje pred sudom, te doprinos utvrđenju činjeničnog stanja, kajanje zbog počinjenja djela te dosadašnju kaznenu neosuđivanost. Od otegotnih okolnosti optuženiku je uzeto u obzir stupanj kršenja prometnih propisa te velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra i veliku društvenu opasnost ovog oblika kaznenog djela kao i okolnost kršenja naložene mjere opreza zbog čega je ista zamijenjena istražnim zatvorom, odnosno da je optuženik unatoč izrečenoj mjeri opreza vozio pod utjecajem alkohola i droga te konačno, cijenjena je i činjenica višestruke prekršajne kažnjavanosti optuženika zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droge.

14.2. Ovaj drugostupanjski sud je ocjene da izrečena kazna zatvora optuženiku u trajanju od dvije godine a potom izricanje djelomične uvjetne osude za dio izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od četiri godine je doista minimalna i neadekvatna kazna optuženiku, imajući u vidu sve okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno (vožnja pod utjecajem droga i alkohola u pješačkoj zoni, brojnost kršenja blanketnih normi, teško tjelesno ozljeđivanje dvaju maloljetnika, višestruka prekršajna kažnjavanost zbog prekršaja počinjenih u prometu, te kršenje naložene mjere opreza u ovom postupku) ali uslijed izostanka žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kazni se može samo konstatirati. Stoga izricanjem blaže kazne od one izrečene po prvostupanjskom sudu, kako to predlaže optuženik, je potpuno neprimjereno osobi optuženika i okolnostima počinjenja djela.

15. Međutim, osnovano državni odvjetnik i optuženik u žalbi ističu da je prvostupanjski sud prilikom izricanja optuženiku sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti sukladno članku 69. KZ/11, povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

15.1. Naime, u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti koja je prema optuženiku pravilno i zakonito primijenjena, prvostupanjski je sud pogrešno naveo trajanje te mjere određujući da ima trajati za vrijeme roka kušnje, dakle, u trajanju od četiri godine.

15.2. Osnovano pri tomu žalitelji ističu da sigurnosna mjera u konkretnom slučaju ima trajati za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kako je to i propisano u članku 69. stavku 3. KZ/11, dakle, za vrijeme neuvjetovanog dijela izrečene kazne zatvora trajanju od jedne godine, a najdulje tri godine.

15.3. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i u tom dijelu žalbu optuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu te odlučiti kao u točki II. izreke ove odluke.

16. Osnovano državni odvjetnik u žalbi ističe i da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima kaznenog postupka propustio odlučiti i o troškovima vještačenja analize alkohola u krvi i mokraći te toksikološkog vještačenja krvi i mokraće za oštećenike MH i GH (list spisa 19., 23., 26. i 119.).

16.1. Stoga, obzirom da se radi o troškovima vještačenja iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08, o kojim izdacima prvostupanjski sud nije odlučio, valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima kaznenog postupka, i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

17. Zbog svega prednje navedenog sukladno članku 482. ZKP/08 i članku 468. stavku 1. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 18. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac